Naslov
Učenje i poučavanje motoričkih vještina
(Learning and teaching motor skills)

Autori
Barić, Renata

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Knjiga sažetaka 1. simpozija "Neuroznanost učenja i pamćenja: Doprinosi neuroznanosti u tumačenju procesa učenja i pamćenja- preporuke za sudionike u obrazovanju" / Cvetnić, Željko ; Čikeš, Ivo ; Dekaris, Dragan ; Demarin, Vida ; Jerolimov, Vjekoslav ; Kostović, Ivica ; Kusić, Zvonko ; Madić, Josip ; Matičić, Dražen ; Miličić, Davor ; Pećina, Marko ; Prpić, Ivan ; Reiner, Željko ; Rukavina, Daniel ; Samardžija, Miroslav ; Šarić, Marko ; Šitum, Mirna - Zagreb : Znanstveni centar izvrsnosti za temeljnu, kliničku i translacijsku neuroznanost, 2019, 34-35

Skup
Neuroznanost učenja i pamćenja: Doprinosi neuroznanosti u tumačenju procesa učenja i pamćenja- preporuke za sudionike u obrazovanju

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 14.03.2019

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Recenziran

Ključne riječi
motoričko učenje, motoričke vještine
(motor learning, motor skills)

Sažetak
Potreba za kretanjem jedna je od osnovnih bioloških potreba, a usvajanje kretnih struktura dio je svakodnevnog učenja važnog za uspješnu adaptaciju. Ishod procesa motoričkog učenja je formiranje dinamičkih stereotipa - motoričkih programa, što je i preduvjet transformacijskog procesa u sportu ili kineziterapiji. Razvijene motoričke sposobnosti potencijal su za uspješno motoričko učenje kojem pridonosi i različito motoričko iskustvo, sticano od najranije dobi (Wrisberg, 2001). Motoričko učenje specifičan je vid problemskog učenja drugačije strukturiranog materijala koji uključuje i kognitivne procese. Naučeno se pohranjuje u proceduralnom pamćenju, a prilagodba, promjene i nadogradnja pohranjenih kretnih obrazaca moguće su uslijed novog iskustva, uvježbavanja i treninga. O procesu motoričkog učenja zaključujemo prema napretku, stabilnosti, konzistentnosti i adaptibilnosti motoričke izvedbe, koja, kada posjeduje sve te kvalitete, ima karakteristike motoričke vještine (Magill, 2007). Motorička vještina je sposobnost glatkog i skladnog izvođenja nekog motoričkog zadatka (Horga, 2010), tj. postizanja određenih rezultata i vanjskih ciljeva s maksimalnom sigurnošću i skladnošću izvedbe, te minimalnim utroškom energije i vremena (Jarvis, 1999). Formiranje motoričke vještine ovisi o karakteristikama zadatka i vježbača, a odvija se u više faza: kognitivna – vježbač rješava 'motorički problem' na kognitivnoj razini, tj. pokušava shvatiti što je bit zadatka i što sa svojim tijelom u prostoru mora činiti. Za ovu su fazu tipične brojne pogreške i kod složenih motoričkih zadataka traje oko 15 do 30 sati (Abernethy i sur., 1997) ; asocijativna - vježbač uspijeva povezati okolinske znakove s pokretima potrebnim da bi se postigao cilj izvedbe, pogrešaka je manje a izvedba je opuštenija, formiran je osnovni motorički stereotip. Ova faza pri učenju složenijih motoričkih zadataka traje od 3 do 5 mjeseci ; autonomna faza – dolazi do formiranja vještine, izvedba je automatizirana, kinematički i dinamički parametri pokreta su optimalno integrirani, nema više svjesne kontrole pokreta i tijela, motorički program je dovršen, pogreške minimalne. Proces motoričkog učenja podrazumijeva veliki broj ponavljanja, između 10000 i 15000 iteracija (Schmidt i Wrisberg, 2000). Uobičajeno se za poučavanje motoričkih sadržaja koriste analitička (učenje zasebnih dijelova složene kretne strukture), sintetička (učenje kretne strukture u cjelini) i kombinirana metoda (učenje kretne strukture u početku analitičkom, a potom sintetičkom metodom), a za složenije vještine situacijska metoda. Motoričko poučavanje najčešće se temelji na demonstraciji-učenju po modelu uz verbalne upute i povratne informacije. Istraživanja učinkovitosti motoričkog učenja govore u prilog većoj količini dostupnih informacija (simultana uputa i demonstracija uz prisustvo povratne informacije) (Barić, 2006 ; Lavisse, Deviterne i Perrin, 2000). Također, uz količinu učenja, vježbanje motoričkih vještina u varijabilnim uvjetima i mentalni trening pomažu dugotrajnijoj retenciji i boljem transferu naučenog (Schoenfelt i sur., 2002). Cilj svakog koji poučava motoričke vještine jest motorički točna izvedba, bilo da se radi o pacijentu, vježbaču ili sportašu. U tu svrhu važno je individualizirati pristup i programirati proces učenja sukladno karakteristikama pojedinca i motoričkog zadatka.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA