Naslov
Filozofija egzistencije Cornelia Fabra
(Cornelio Fabro’s Philosophy of Existence)

Autori
Vučetić, Marko

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Hrvatsko filozofsko društvo

Grad
Zagreb

Godina
2008

Stranica
148

ISBN
978-953-164-109-9

Ključne riječi
Cornelio Fabro, egzistencija, osoba, metafizika, sloboda, actus essendi
(Cornelio Fabro, existence, person, metaphysics, freedom, actus essendi)

Sažetak
Autor u knjizi obrađuje utemeljenje filozofije egzistencije suvremenog talijanskog filozofa C. Fabra, koji drži da se u suvremenoj filozofiji egzistencije zanemaruju metafizički principi pomoću kojih čovjek, kao uzrokovani bitak limitiran biti, dolazi do izvora svoje egzistencije. Fabro primjećuje kako se potreba za metafizikom ne može na zadovoljavajući način ničim supstituirati. Autor s pozicije povijesti filozofije argumentira kako su filozofije egzistencije koje su prekinule s metafizikom u isto vrijeme izgradile vlastitu ontologiju. Takvim filozofijama egzistencije suprotstavlja se filozofija egzistencije koja se neprestano napaja na bitku shvaćenom kao akt bivstvovanja – actus essendi. Akt bivstvovanja na egzistencijalnom području ne dozvoljava nikakav dualizam, nikakvu dihotomiju ; akt bivstvovanja omogućuje da čovjek egzistira kao jedinstveno biće, iako je sastavljen od materije i forme, odnosno akta i potencije, ali ta sastavljenost nije shvaćena u smislu sastavljanja dijelova koji se mogu promijeniti ili zanemariti. Čovjek je jedinstveno biće, u njemu ne postoji nikakva podijeljenost, sve što čini, čini kao jedinstvo. Autor naglašava kako egzistencija i bitak nisu dvije različite stvarnosti, egzistencija je samo način bivstvovanja bitka bića, njegov fakticitet u prostoru i vremenu. Bitak kao takav nikada ne može izgubiti na svojoj aktualnosti, nikakav protok vremena ne može ga svesti na povijesnu činjenicu. Bitak postaje trajna filozofska inspiracija, pa tako i inspiracija filozofije egzistencije, jer ono biti čovjeka pokreće na upuštanje u avanturu filozofskog mišljenja i onom biti se čovjek neprestano vraća. Bitak u egzistenciji biva konkretiziran točno određenom limitacijom od strane biti koja uvjetuje da biće bivstvuje upravo na svoj specifičan način. Preko bitka, pitajući se za uzrok svog vlastitog bitka, čovjek dolazi do Apsoluta, bitka po biti, neuzrokovanog Bitka. Međutim, ovaj 'dolazak' ne predstavlja konačno stanje, on ljudsku egzistenciju usmjerava na put egzistencijalne komunikacije s Apsolutom koji je Osoba. Kad čovjek uđe u komunikaciju s Apsolutom – a ta je komunikacija omogućena metafizičkim uvidom u stvarnost čovjeka – na egzistencijalnoj razini doživljava kvalitativnu promjenu ; uviđa da Apsolut nije nekakva mračna, sudbinska sila, nekakvo Ništa. Apsolut je Osoba koja sluša čovjeka, koja živi s čovjekom, koja mu se daruje nakon što ga je darovao. Autor objašnjava kako u relaciji s Apsolutom čovjek na najizvrsniji način počinje doživljavati autonomiju svoga 'ja'. Na koncu iznosi argumente zašto Fabrova filozofija egzistencije predstavlja vrijedan doprinos povijesti filozofije.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA