Naslov
Branimir David Kusik

Autori
Zec, Daniel

Ostali urednici
Zec, Daniel

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, ostalo

Izdavač
Muzej likovnih umjetnosti Osijek

Grad
Osijek

Godina
2019

Stranica
248

ISBN
978-953-8142-18-5

Ključne riječi
Branimir David Kusik, slikarstvo, litografija, kolaž, pop art, Rauschenberg, Osijek, animalistika
(Branimir David Kusik, painting, litograph, collage, pop art, Rauschenberg, Osijek, animalism)

Sažetak
Osječki slikar i grafičar Branimir-David Kusik (1946–2013) je glavninu svoga života i radnoga vijeka proveo u Osijeku. Akademiju likovnih umjetnosti završio je u Ljubljani – slikarski smjer (1971 – 1975) i poslijediplomski studij grafike (1975 – 1977). Sredinom sedamdesetih godina, u vrijeme Kusikova studija, među studentima Ljubljanske akademije, podjednako kao i među njihovim profesorima, rastao je interes prema novijoj američkoj umjetnosti. Impulse i poticaje koji su dolazili od protagonista recentnije američke umjetnosti Kusik je primao izravno, na jednome od mjesta njihove europske manifestacije – preko znamenitog Grafičkog biennala u Ljubljani. Kusik je ondje imao priliku vidjeti radove Roberta Rauschenberga, koji će ubrzo postati njegovim herojem i uzorom. Iako nikada nije izlagao na Ljubljanskom grafičkom biennalu, svoj izbor studija i značaj koji je taj likovni milje za njega imao, sumira sam Branimir-David Kusik: „Ljubljanu sam kao mjesto svoga školovanja odabrao više slučajno, negoli namjerno. No, pokazalo se da mi je takav izbor vrlo dobro došao jer je upravo u vrijeme moga školovanja Ljubljana bila vrlo otvorena prema svijetu. Upravo se tada održavao vrlo značajan svjetski Biennale grafike. Za mene je doista bio šok upoznati suvremeno američko slikarstvo i pop-art“. Apsorpcija estetike i ikonike široke potrošačke kulture kao specifičnog likovnog stilsko- izražajnog sredstva te transpozicija vizualnog materijala masovnih medija u likovno djelo, vrlo jasno se očituje u Kusikovim radovima iz druge polovice sedamdesetih godina. Ti umetci i intruzije ne-slikarskog tvoriva u tijelo slike, preko kojih se intervenira bojom ili novim interpolacijama – te „inkrustacije“ i „intarzije“ u kaleidoskopskom sklopu Kusikovih kompozicija – dvovrsne su: na sliku se apliciraju trodimenzionalni predmeti, ili pak izresci iz novina i časopisa – iste materijale umjetnik u nizu radova na slikarsku podlogu pored toga i otiskuje, litografskom prešom. Sve su to očitovanja prianjanja na primjere koje je iznjedrio američki pop-art, a napose iskazuju ugledanje na rješenja Roberta Rauschenberga, koja su pop-artu neposredno prethodila. No, Kusik se ne zaustavlja na derivativnom, eklektičkom usvajanju etabliranih solucija američkih slikara. Ono što predstavlja njegov inovativni pomak, treba povezati sa suvremenom umjetničkom praksom sedamdesetih godina, odnosno s konceptom, po kojemu umjetničko djelo prisvaja, uključuje i aktivira ambijent u kojemu je postavljeno. Njegove kompozicije ne samo da se šire pravocrtno na okomitim površinama zida, već koriste i opciju prostornog širenja u trećoj dimenziji – pojedine slike-moduli spajaju se jedna s drugom u prostoru, pod pravim kutom. Tako nastaje nešto, što bi se moglo nazvati „prostornim poliptihom“, s latentnom mogućnošću beskonačnog protezanja. Kusikove litografije iz sedamdesetih, s druge strane, proizlaze iz „warholovske matrice“, referirajući se na sredstva masovne komunikacije, propagandne poruke i logotipe. Serija litografija nastala 1975 – 1977 predstavlja drugi izuzetno vrijedan prinos ovog umjetnika tendencijama pop-arta u hrvatskom slikarstvu. Udaljavajući se od primjera koji je pronašao u slikarstvu velikoga Roberta Rauschenberga i stvarajući nakon sedamdesetih posve drugačije slike, Kusik će, ipak, zadržati poneki detalj – uglavnom kolažno-slovni – iz svoje formativne faze. Tako će uzor američkoga umjetnika gotovo stalno reminiscirati tijekom Kusikova stvaranja: i u njegovim kasnijim radovima, onim što pripadaju animalističkoj fazi, umalo svaka slika bit će obilježena znakom što podsjeća na velikoga R. R. Kusikov izraz osamdesetih godina 20. st. – između popartističke i animalističke dionice stvaralaštva – mijenja se te postaje pročišćeniji i discipliniraniji. Pojavljuje se svojevrsna „konstruktivistička“ – figuralna, dakako – stilsko-morfološka dionica koju karakterizira proizvoljna geometrizacija obrisne linije i široke plohe boja, kao uvođenje reda i discipline u prostor slike. Posljednja slikarska dionica Branimira-Davida Kusika, koja započinje devedesetih i završava umjetnikovom smrću, zaokružuje umjetnikovo bavljenje animalističkim motivima. Regionalno ne baštinjena, Kusikova je osebujna animalistika bez lovačke sladostrasti i hedonizma. Naprotiv, kao svoj veliki uzor Kusik ističe njemačkog ekspresionističkog umjetnika Franz Marca, koji je bio osobito poticajan za njegov animalistički ciklus. Kusikova metoda rada, nadalje, mimoilazi tradicionalistički shvaćeno štafelajno „slikanje u prirodi“ te se, konsekventno autorovom popartističkom nasljeđu, oslanja na posuđivanje, preradu i recikliranje fotografskih motiva životinja iz popularnih prirodoslovnih časopisa ili knjiga. Stvarajući svoj kompendij divljih zvijeri, Kusik ne izbjegava prikazati i prirodnu, slobodnu žestinu životinjskog svijeta, ono instinktivno i prirođeno bestijalno – oslobađajući pritom osobni psihološki i emotivni intenzitet kroz ekspresionističku silinu čistih boja, snažnih poteza i kontroliranog „drippinga“, no istovremeno ne bježeći od naturalizma i zoološke točnosti. Kusikov egzotični bestijarij stoga je i njegovo osobno katarzično iskustvo. Kao znak iz drugog plana, uz dominantan središnji životinjski figuralni motiv još se uvijek pojavljuju, no sada posve diskretno, odgovarajući popratni kolažni elementi – reminiscencija Kusikovih Rauschenbergovskih prapočela. Sintetizirajući tako sva svoja prijašnja likovna iskustva u novu, osobnu i osobitu autorsku cjelinu, Branimir-David Kusik ostaje primarno orijentiran na slikarsku formu, ostvarujući svoj osebujno vehementan i bremenit stil. Raspon od pet desetljeća, unutar kojega promatramo umjetnikovo djelo – pola stoljeća njegova stvaranja – izrazio bih sintagmom „od Rauschenberga do Brehma“, jer, u osnovi, dvije su stvaralačke „faze“ Branimira-Davida Kusika: jednu obilježavaju prikloni pop-artu američkih korijena, a drugu karakterizira animalistička motivika. Iz prve se postupno prelazi u drugu, a ova druga ponegdje zadržava, kao reliktne natruhe, ulomke one prve. Utjecaji, dakle – u prvi mah – dolaze iz jednoga smjera ; potječu iz američkog popa i proto-popa, a ime Roberta Rauschenberga nameće se kao primarni uzor. Radovi Branimira-Davida Kusika, nastali 70-ih godina, predstavljaju nemimoilaznu dionicu popartističke poetike u našoj sredini. Nakon 1980-ih produhovljena ekspresionistička formula osvješćuju novi temat, koji će obilježiti veći dio Kusikova stvaranja i po kojemu će, kao na stranicama čuvene Brehmove knjige, na Kusikovim platnima zaživjeti životinje. Objema fazama svoga stvaralaštva Branimir-David Kusik ostavio je specifičan i distinktivan trag u našem slikarstvu. Pa ipak, ime Branimira-Davida Kusika, izuzev u lokalnoj sredini danas je gotovo nepoznato. Njegovo likovno stvaranje, sudbinom „provincijskog autsajdera“, ostalo je izvan dosega središnjih institucija umjetnosti, izložbenih manifestacija i optike etablirane likovne kritike – umalo i izvan naše povijesti umjetnosti. Ovom monografijom želi se na vidjelo iznijeti umjetnikovo djelo, kao cjelinu koju čine različite stvaralačke faze ali i raznorodni smjerovi likovnog djelovanja kojima se kretao. Njezin je cilj umjetnički opus Branimira-Davida Kusika povijesnoumjetnički kontekstualizirati te ga potkrijepiti objektivnim vrijednosno-kritičkim prosudbama. No, ova monografija nije tek prilog regionalnoj likovnoj kronici. Nadamo se, naprotiv, da će poslužiti kao prilog za neko buduće usustavljivanje, sintezu i pregled pojedinih dionica hrvatskoga slikarstva, u kojemu će se i Kusikov doprinos prikloniti tom korpusu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest umjetnosti

POVEZANOST RADA