Pregled bibliografske jedinice broj: 997424
TEHNOSFERA III: Platforme od struna - Estetika i suvremena umjetnost
TEHNOSFERA III: Platforme od struna - Estetika i suvremena umjetnost. Zagreb: Sandorf ; Mizantrop, 2019 (monografija)
CROSBI ID: 997424 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
TEHNOSFERA III: Platforme od struna - Estetika i suvremena umjetnost
(TECHNOSPHERE, VOL. III: The Platforms of Strings - Aesthetics and Contemporary Art)
Autori
Paić, Žarko
Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena
Izdavač
Sandorf ; Mizantrop
Grad
Zagreb
Godina
2019
Stranica
471
ISBN
978-953-8207-02-0
Ključne riječi
tehnosfera, estetika, suvremena umjetnost, avangarda
(technosphere, aesthetics, contmporary art, avant-garde)
Sažetak
U trećem svesku TEHNOSFERE je riječ o nastojanju da se pokaže kako estetsko mišljenje ne može više imati za svoje utemeljenje novovjekovnu paradigmu Kantove filozofije i Newtonove klasične mehanike. Umjesto toga, Paić se poduhvaća svojevrsne genealogije odnosa estetike i umjetnosti polazeći od kibernetičke „slike svijeta“ i slikovnoga obrata (iconic turn) s kojim je koncem 20. stoljeća u radovima dviju orijentacija (vizualni studiji i znanosti o slici) otpočela konačna „dekonstrukcija“ ideje o svrsishodnosti povijesti koja unaprijed i teleologijski zadano podaruje umjetnosti njezine temeljne pojmove i zadaću u svijetu bez prvoga uzroka i posljednje svrhe. Doista se može kazati da je ovaj pristup jedinstven i autentičan, a to je evidentno u mnogo aspekata. Ponajprije, Paić je u analizi odnosa estetike i suvremene umjetnosti prošao gotovo sve teorijske paradigme od hermeneutike, fenomenologije do semiotike kad je riječ o pojmu slike i njezina novog ontologijskoga statusa u odnosu na avangardnu i neoavangardnu umjetnost 20. stoljeća, da bi u zaključnome petom poglavlju otišao u smjeru analize posthumanizma/transhumanizma u umjetnosti današnjice s obzirom na njegove analize kibernetičkih umjetnika Stelarca i Kena Rinalda. Pokazujući kako moramo otpočeti misliti estetsku konstrukciju svjetova, a ne više prikazivanje i predstavljanje ideje u njezinome vječnome sjaju, autor dolazi do postavke kako sinestetika zahtijeva novu formu kibernetičke osjetilnosti, a suvremena umjetnost od avangardnih postupaka šoka, provokacije i eksperimenta ulazi u neizvjesno područje metateorije vizualizacije događaja. Od špilja, hramova, katedrala do muzeja suvremene umjetnosti i, naposljetku, do samorefleksivnoga događaja stvaranja i užitka u digitalnoj simulaciji zatvoren je krug povijesnoga razvitka umjetnosti. Problem više nije u tome što „jest“ umjetnost, već „kako“ se događa razlika između estetskoga objekta i tehnogeneze umjetnoga života.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija, Znanost o umjetnosti, Interdisciplinarne humanističke znanosti