Pregled bibliografske jedinice broj: 995223
Promišljanje o uvjetu mogućnosti fundamentalnoteološkog utemeljenja unutarcrkvenog dijaloga , suradnje i suodgovornosti
Promišljanje o uvjetu mogućnosti fundamentalnoteološkog utemeljenja unutarcrkvenog dijaloga , suradnje i suodgovornosti // Bogoslovska smotra, 88 (2018), 3; 561-584 (recenziran, članak, ostalo)
CROSBI ID: 995223 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Promišljanje o uvjetu mogućnosti fundamentalnoteološkog utemeljenja unutarcrkvenog dijaloga , suradnje i suodgovornosti
(A Reflection on the Condition that would Allow the Fundamental‑theological Dialogue, Cooperation, and Co‑responsibility to Take Place within the Church)
Autori
MURIĆ, Branko
Izvornik
Bogoslovska smotra (0352-3101) 88
(2018), 3;
561-584
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, ostalo
Ključne riječi
unutarcrkveni dijalog ; suradnja ; suodgovrnost ; sinodalnost ; Martin Buber ; Emmanuel Lévinas ; Paul Ricoeur ; simetričnost ; asimetričnost ; ...
(dialogue ; cooperation ; and co‑responsibility within the Church ; synodality ; Martin Buber ; Emmanuel Lévinas ; Paul Ricoeur ; symmetry ; asymmetry ; reciprocity ; listening Magisterium)
Sažetak
Autor u radu promišlja o uvjetima mogućnosti teološkog govora o unutarcrkvenom dijalogu, suradnji i suodgovornosti. Budući da je, osobito što se tiče dijaloga i suodgovornosti, riječ o izvanteološkim pojmovima te o teološkom interesu koji dolazi od filozofijskih poticaja suvremenoga dijaloškog mišljenja, autor se najprije ograničava analizirajući tri primjera i tri mogućnosti razumijevanja dijaloške strukture čovjekove (su)odgovornosti izrečene kroz dijalošku misao filozofije XX. stoljeća: Martin Buber i simetrično‑uzajamna struktura autentičnog dijaloga, Emmanuel Lévinas i asimetrično‑neuzajamna dijaloška struktura odgovornosti te Paul Ricoeur i asimetrično‑uzajamna struktura sebstva. Nakon toga se promišlja o teološki utemeljujućim uvjetima mogućnosti govora o unutarcrkvenom dijalogu i suodgovornosti. Autor se ograničava na tri temeljna zaokreta koja su obilježila teološko‑ekleziološku misao na Drugome vatikanskom koncilu i nakon njega: zaokret (poslije)koncilske Crkve u shvaćanju objave kao samoobjave Boga ; zaokret u shvaćanju Crkve kao otajstveno‑sakramentalne communio i zaokret u shvaćanju sinodalnosti kao unutarnjeg dinamizma ostvarenja dijaloga, suradnje i suodgovornost u Crkvi.
Izvorni jezik
Hrvatski
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Web of Science Core Collection (WoSCC)
- Emerging Sources Citation Index (ESCI)
- Scopus