Naslov
Tjelesna aktivnost osoba oboljelih od šećerne bolesti tip 1 i tip 2
(Physical activity of patients with types 1 and 2 diabetes)

Autori
Gregorić, Barbara ; Đimoti, Renata

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Zbornik sažetaka 1. simpozij istraživačkih radova u sestrinstvu s međunarodnim sudjelovanjem Izazovi istraživanja u sestrinstvu / - Čakovec, 2019, 43-44

Skup
1. simpozij istraživačkih radova u sestrinstvu s međunarodnim sudjelovanjem Izazovi istraživanja u sestrinstvu

Mjesto i datum
Čakovec, Hrvatska, 30.03.2019

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
kvaliteta života ; šećerna bolest ; tjelesna aktivnost
(quality of life ; diabetes ; physical activity)

Sažetak
Uvod: Tjelesna aktivnost važan je čimbenik u kontroli i liječenju osoba oboljelih od šećerne bolesti. Koristi provođenja tjelesne aktivnosti su smanjenje inzulinske rezistencije, održavanje tjelesne težine i poboljšanje kontrole glikemije. Cilj rada je bio istražiti navike provođenja tjelesne aktivnosti osoba oboljelih od šećerne bolesti tipa 1 i tipa 2 i utjecaj tjelesne aktivnosti na kvalitetu života. Metode: Podaci su prikupljeni upitnikom koji je napravljen za potrebe ovog istraživanja, a sastojao se od 21 pitanja. Za ispitivanje utjecaja tjelesne aktivnosti na kvalitetu života ispitanika korišten je dio upitnika SF 36. Normalnost distribucije testirana je Kolmogorov-Smirnovljevim testom. Za provjeru razlika između dvije skupine ispitanika korišten je Mann Whitney U test. Za ocjenu značajnosti dobivenih rezultata odabrana je razina značajnost α = 0.05. Rezultati: Upitnik je ispunilo 77 osoba oboljelih od šećerne bolesti, prosječne dobi 64, 18 godina. Nema značajne razlike u zadovoljstvu zdravljem između ispitanika koji se bave i onih koji se ne bave tjelesnom aktivnosti (p>0, 05). Najčešći oblik provođenja tjelesne aktivnosti je šetnja za 27 (31, 2%) ispitanika, a svakodnevno se bavi njih 25 (32, 5%). Razina obrazovanja ne utječe na upoznatost s učincima provođenja tjelesne aktivnosti na razinu šećera u krvi (p>0, 05). Tjelesnom aktivnosti ne bavi se 36 (46, 8%) ispitanika. Postoji značajna razlika u učestalosti odabira odgovora s obzirom na dob ispitanika (p=0.02). Zaključak: Zbog velikog udjela osoba koji se ne bave tjelesnom aktivnosti, potrebno je provoditi edukativne i preventivne programe radi povećanja svijesti o važnosti provođenja tjelesne aktivnosti za zdravlje i kvalitetu života.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA