Naslov
Solidarnost kao evanđeoska vrijednost
(Solidaritat als evangelischer wert)

Autori
Tamarut, Anton

Izvornik
Bogoslovska smotra (0352-3101) 69 (1998), 1-2; 257-276

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni

Ključne riječi
solidarnost, zajedništvo, kraljevstvo Božje, bolest-bolesnik, grijeh-grešnik, križ, Crkva-Tijelo, spasenje
(slidaritat, Gemeinschaft, Reich Gottes, Krankheit-Kranke, Sunder-Sunder)

Sažetak
Autor u članku ukazuje na solidarnost kao izrazito evanđeosku vrijednost ; analizira njezinu narav, sadržaj i opseg. Polazi od tvrdnje, potkrepljene starozavjetnim mjestima, da se ekonomija spasenja od samog početka zasniva na Božjoj solidarnosti s čovjekom pojedincem i zajednicom. Ističe paradoksalnost Božje solidarnosti koja se na osobit način očitovala u utijelovljenju (kenozi) Sina Božjega koji je u svojoj osobi povezao i objedinio službu (mesijanskog) liječnika i službu (sluge) patnika (medicus et patiens). Križ je predstavljen kao vrhunski događaj Božje solidarnosti s čovjekom koji pati od »mnogih i raznih« bolesti i koji je nadasve ugrožen grijehom. Tu se Bog do te mjere solidarizirao s čovjekom grešnikom da je, kako veli apostol Pavao: »Njega koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu« (2 Kor 5, 21). Nakon što je osvjetlio osnov i narav kršćanske solidarnosti, autor predstavlja parabolu o milosrdnom Samaritancu kao paradigmu evanđeoske solidarnosti. Naslanjajući se na encikliku Ivana Pavla II. »Salvifici doloris« u prispodobi iščitava stvarnog naslovnika i konkretni sadržaj kršćanske solidarnosti. Zatim promatra euharistiju kao nepresušni izvor s kojeg se treba napajati kršćanska solidarnost. Autor naime smatra da je euharistija spomen-čin solidarnosti s Kristom, poziv da živimo Kristu na spomen, što zapravo znači da živimo solidarnost križa (sequela crucis). Pri kraju, na primjeru novozavjetnih zajednica pokazuje kako je evanđeoska solidarnost od samih početaka bila na kušnji i kako je upravo kriza solidarnosti bila prilika da se iskristaliziraju načela kršćanske solidarnosti, kao što je npr. »Ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi...« (1 Kor 12, 26), ili pak: »Nosite jedni bremena drugih...« (Gal 6, 2). Članak završava s eshatološkom dimenzijom evanđeoske solidarnosti koja se prije svega temelji na predodžbi kraljevstva Božjega (neba) kao izrazito socijalne veličine.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA