Naslov
Teološko-pastoralna aktualnost sakramentalne ispovijedi
(The theological-pastoral currentness of sacramental cofnession)

Autori
Tamarut Anton

Izvornik
Bogoslovska smotra (0352-3101) 77 (2007), 3; 695-726

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
sakramentalna ispovijed, pojedinačna ispovijed, cjelovita ispovijed, smrtni/teški grijeh, osobni susret, pomirenje, milost
(sacramental confesion, individual confession, complete confession, deadly/serious sin, personal encounter, reconcilitaion, mercy)

Sažetak
U prvom dijelu rada autor izlaže i analizira službeni nauk Crkve o sakramentalnoj ispovijedi. Osvrće se posebno na razdoblje nakon Drugoga vatikanskog sabora i na dokumente u kojima se u bitnome ponavlja i potvrđuje nauk Tridentskoga sabora po kojem je pojedinačna i cjelovita ispovijed jedini redoviti način na koji se vjernik svjestan teškog grijeha pomiruje s Bogom i Crkvom. Inzistiranje na pojedinačnoj i cjelovitoj ispovijedi u novijim dokumentima Crkve u prvom je redu reakcija na tendenciju napuštanja osobne ispovijedi zajedno s protupravnim pribjegavanjem »općem« ili »skupnom« odrješenju u nekim krajevima. U drugom dijelu autor upozorava na diskrepanciju između jasnih i čvrstih načela, odnosno nauka crkvenog učiteljstva i konkretne pastoralne prakse koja je u mnogome uvjetovana suvremenim društvenim i duhovnim okolnostima. Kada se govori o sakramentalnoj ispovijedi nužno treba voditi računa o tim okolnostima, promišljati nauk unutar konkretnog društvenog i duhovnog prostora, pokušati vidjeti kako se i u kolikoj mjeri neposredne svjetovne i povijesne okolnosti odražavaju na vjerničko razumijevanje samog sakramenta, odnosno sakramentalne ispovijedi, gdje postoje zapreke a gdje se naslućuju mogućnosti da sakramentalna ispovijed bude shvaćena ne samo kao »očitovanje«, odnosno »nabrajanje« grijeha, nego također i kao ispovijedanje vjere u Krista otkupitelja, iskazivanje vlastite »skrušene ljubavi« s pouzdanjem da je na izvoru svega uvijek Bog ljubavi koji sve čini novo. Na kraju autor, umjesto zaključka, vodeći računa o trajnoj napetosti između sakramentalnog nauka i prakse u svjetlu biblijsko-teoloških paradigmi iznosi nekoliko postavki o kojima po njegovu mišljenju treba voditi računa kako bi današnji vjernik, kršćanin mogao »ponovno otkriti ljepotu sakramenta pomirenja«. Kakogod to možda zvučalo paradoksalno, autor između ostalog smatra da je danas vrlo važno ne odustati od evangelizacije sakramenta pomirenja, štoviše, ona bi po njegovu mišljenju u današnjim složenim i često proturječnim društvenim i duhovnim okolnostima trebala biti još snažnija i cjelovita.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA