Naslov
Povezanost sakramenata ozdravljenja i služenja sa sakramentima kršćanske inicijacije
(Connections between the sacraments of healing and service eith the sacraments of christian initiation)

Autori
Tamarut Anton

Izvornik
Bogoslovska smotra (0352-3101) 79 (2009), 3; 583-602

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
sakramenti inicijacije, životno zajedništvo, kristolikost, pokora/pomirenje, bolesničko pomazanje, sveti red, ženidba
(sacraments of initiation, life unity, likeness to Christ, repentance/reconciliation, anointment of the ill, holy order, marriage)

Sažetak
Kada sakramente kršćanske inicijacije promatramo prvotno iz egzistencijske, odnosno komunikativne i komunitarne perspektive, gdje je naglasak stavljen na Kristovu blisku i prijateljsku povezanost s čovjekom koja rezultira čovjekovom kristolikošću, tada također možemo bolje i potpunije razumjeti značenje i vrijednost kako sakramenata ozdravljenja, pokore i bolesničkog pomazanja tako isto i sakramenata služenja, svetog reda i ženidbe. Oni su naime usmjereni na čuvanje i čišćenje, na trajno obnavljanje, njegovanje i produbljivanje životnog zajedništva koje je Otac po Isusu Kristu u Duhu Svetomu izgradio s čovjekom u sakramentima inicijacije, a na poseban način u euharistiji. Zajedništvo Kristova tijela - Crkve koje u žrtvenoj gozbi euharistije doseže svoju sakramentalnu puninu u njima se aktualizira i ostvaruje kao prigodna i konkretna pomoć i obrana, odnosno kao stalan i vjeran odnos služenja i međusobne ljubavi, kao služba jedinstva i zajedništva. Životno zajedništvo s Kristom koje uvijek znači i zajedništvo s Crkvom (totus Christus) može naime biti oslabljeno i izgubljeno. Ono se ponovno stječe pokorom koju su crkveni oči označili laboriosus quidam baptismus, ističući na taj način kako je rezultat hoda obraćenja također ponovno uspostavljanje punog crkvenog zajedništva, koje se izražava u ponovnom pristupanju euharistiji. Bolesničkim se pomazanjem u prvom redu podržava i snaži krsna milost, intimna i spasonosna povezanost s trpećim i proslavljenim Kristom koja se dogodila u krsnoj kupelji, i svoju je sakramentalnu puninu dosegla u sakramentu euharistije, a u stanju teške bolesti i nemoći može se naći na teškoj kušnji. Ministerijalno svećeništvo koje je u službi općeg ili krsnog svećeništva, posebno u euharistijskom slavlju, u kojemu ono doseže svoje ispunjenje, u službi je Kristove ljubavi za tijelo njegovo, za Crkvu koju on uvijek iznova svojim Duhom okuplja, vodi, poučava, čisti, »hrani i njeguje«. Bračna je ljubav sakramentalni znak Kristove ljubavi za svoju Crkvu, ljubavi čiji je vrhunac na križu, koji je izričaj njegova »braka« s čovječanstvom i, istodobno, izvor i središte euharistije. U sakramentu ženidbe ženidbeni drugovi primaju milost da predstavljaju Kristovu vjernost i jedinstvo s Crkvom i da je svjedoče. Sakramenti ozdravljenja, pokora i bolesničko pomazanje, kao i sakramenti u službi zajednice, sveti red i ženidba, ne samo što u sakramentima inicijacije imaju svoje polazište i temelj nego ostaju njihovim stalnim središtem i težištem. Posebno to vrijedi za euharistiju, »izvor i vrhunac svega kršćanskog života«.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA