Naslov
Crkveno lice obitelji
(The ecclesial face of the family)

Autori
Tamarut Anton

Izvornik
Bogoslovska smotra (0352-3101) 84 (2014), 4; 745-768

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
obitelj, Crkva, domaća Crkva, sakrament ženidbe, naviještanje, slavljenje, služenje
(family, Church, domestic Chrsch, sacrament of marriage, proclamation, celebration, service)

Sažetak
U djelu evangelizacije, u izgradnji kraljevstva Božjega u povijesti Crkva i obitelj upućene su jedna na drugu. Crkva treba obitelj, kao što i obitelj treba Crkvu. Da bi pomoć i podrška na koju su Crkva i obitelj uzajamno upućene bila veća, vidljivija i učinkovitija, potrebno je, prema autoru, još jasnije ukazati na njihovu nutarnju, sakramentalnu i duhovnu povezanost i uzajamnu pripadnost. Iz te nutarnje duhovne i sakramentalne veze proizlazi ne samo mogućnost, nego i obveza međusobne pomoći i odgovornosti. Riječ je zapravo o jedinstvenom duhovnom i sakramentalnom prostoru, o Crkvi koju čine obitelji zasnovane na sakramentu ženidbe, odnosno o obiteljima koje povezane jednom vjerom i jednim krštenjem čine Crkvu. Crkva je naime »kuća Božja« (1 Pt 2, 5 ; 4, 17 ; 1 Tim 3, 15 ; Heb 10, 21) ; u njoj živi velika »Božja obitelj«. Tu veliku, sveopću obitelj čini mnoštvo manjih i malih obitelji koje je crkvena starina nazvala domaćim Crkvama (Ecclesia domestica). Može se reći da obitelj od samih početaka kršćanstva ima crkveno lice, kao što i Crkva ima obiteljsko. Kršćanska je obitelj primarno i prirodno mjesto u kojem se žive sve tri zadaće Crkve: svjedočko naviještanje Božje riječi, slavljenje trojedinoga Boga zajedničkom molitvom i kućnom liturgijom, te služenje u ljubavi. Za svaku od te tri zadaće, kako opća, tako i domaća Crkva, opremljena je trostrukom službom po kojoj sudjeluje u Kristovu poslanju i dostojanstvu proroka, svećenika i kralja. Tu službu u prvom redu vrše supružnici jedno prema drugome, a onda zajedno kao roditelji, te pojedinačno kao otac i majka prema svojoj djeci. Djeca pak nisu samo po roditeljima korisnici tih službi nego su, primjereno svojem tjelesnom i duhovnom uzrastu, i ona također prema svojim roditeljima i braći pozvana na istu službu proroka, svećenika i kralja. Obitelj je u tom pogledu uzoran prostor uzajamnosti i zajedništvo u službi, ozraćje u kojem se ostvaruje ne samo kršćanski nego i crkveni život.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA