Pregled bibliografske jedinice broj: 992390
Put do crkvene nadarbine: srednjovjekovno kanonsko pravo i statuti dalmatinskih gradova
Put do crkvene nadarbine: srednjovjekovno kanonsko pravo i statuti dalmatinskih gradova // Splitski statut iz 1312. godine: Povijest i pravo / Radić, Željko ; Trogrlić, Marko ; Meccarelli, Massimo ; Steindorff, Ludwig (ur.).
Split: Književni krug Split, 2015. str. 547-564
CROSBI ID: 992390 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Put do crkvene nadarbine: srednjovjekovno kanonsko pravo i statuti dalmatinskih gradova
(Paths to ecclesiastical benefice: medieval canon law and the Statutes of the Dalmatian comunes)
Autori
Neralić, Jadranka
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Splitski statut iz 1312. godine: Povijest i pravo
Urednik/ci
Radić, Željko ; Trogrlić, Marko ; Meccarelli, Massimo ; Steindorff, Ludwig
Izdavač
Književni krug Split
Grad
Split
Godina
2015
Raspon stranica
547-564
ISBN
987-953-163-417-5
Ključne riječi
crkvena nadarbina, papina provizija, papina rezervacija, konstitucije, statutarna odredba, razvijeni i kasni srednji vijek
(ecclesiastical benefice, papal provision, papal reservation, constitution, statute, regulation, High and Late Middle Ages)
Sažetak
Tijekom razvijenoga i kasnoga srednjega vijeka svim je klericima papinska Kurija ponudila alternativni put prema crkvenoj nadarbini – potpuno neovisan o sustavu dodjeljivanja nadarbine preko patrona i biskupa ordinarija. Papa je na osnovu svoga punovlašća, plenitudo potestatis, imao pravo dodjeljivanja nadarbina - dovoljno je da se ona odgovarajućom molbom (supplica) zatraži. Međutim, put nije uvijek bio lagan i siguran, nije bilo automatizma, a svako je napredovanje bilo splet najrazličitijih okolnosti, stjecanja povjerenja i naklonosti utjecajnih službenika u biskupskoj ili papinoj Kuriji, traženja korisnih podataka, moćnih patrona i zaštitnika, sklapanja kontakata, veza i poznanstava. Od velike je važnosti bilo imati zaštitnika na visokom položaju u Kuriji koji će progurati molbu kako bi se u rukama imalo pismo o proviziji, koje je u krajnjoj liniji samo papino predstavljanje kandidata lokalnome biskupu ili patronu i koje nipošto ne osigurava i stvarni posjed nadarbine. Premda se uprava Crkvom na dijecezanskoj razini obavljala najvećim dijelom neovisno o papinskoj intervenciji, srednjovjekovni su klerici i laici u papinstvu gledali kao na izvor usluga, pa čak i ako uslugu treba platiti, smatralo se da za njeno postizanje vrijedi potrošiti vrijeme i novac, budući da dolazi od samoga vrha Crkve.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Pravo, Povijest
