Pregled bibliografske jedinice broj: 992201
Promjena zakonito prihvaćene obveze pridodane nabožnoj svrsi: načela i postupanje
Promjena zakonito prihvaćene obveze pridodane nabožnoj svrsi: načela i postupanje // Piae causae u Istri u XIX. i XX. stoljeću s pravnog i povijesnoga gledišta / Milotić, Dunja ; Vukas, Budislav (ur.).
Pazin : Motovun: Josip Turčinović ; Općina Motovun, 2018. str. 89-104
CROSBI ID: 992201 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Promjena zakonito prihvaćene obveze pridodane nabožnoj svrsi: načela i postupanje
(Modification of the legitimately accepted obbligations added to the pious wills: Principles and proceeding)
Autori
Šalković, Josip
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Piae causae u Istri u XIX. i XX. stoljeću s pravnog i povijesnoga gledišta
Urednik/ci
Milotić, Dunja ; Vukas, Budislav
Izdavač
Josip Turčinović ; Općina Motovun
Grad
Pazin : Motovun
Godina
2018
Raspon stranica
89-104
ISBN
978-953-8031-43-4
Ključne riječi
Zakonik kanonskog prava iz 1983., crkvena dobra, nabožna svrha, nabožne volje, nabožne zaklade, obveza pridodana nabožnoj svrsi, promjena prihvaćene obveze
(Code of Canon Law of 1983., The Temporal Goods of the Church, Pious Wills, Pious Foundations, obligation added to the Piuos wills, alteration of accepted obligations)
Sažetak
Autor u radu pod kanonsko-pravnim vidom donosi sažet prikaz načelâ i postupanja u slučaju promjene zakonito prihvaćene obveze pridodane nabožnoj svrsi. Nabožna svrha u kanonskom pravu poistovjećuje se ne samo sa slavljenjem svetih misa i drugih bogoštovnih čina, nego sa svim oblicima apostolata, dobrotvornosti bilo duhovne bilo vremenite (materijalne) pomoći čovjeku (usp. kan. 114, § 2). Kanonsko-pravna stega o nabožnim svrhama sadržana je u kann. 1299-1310 Zakonika kanonskog prava iz 1983. godine u kojima opći zakonodavac govori o nabožnoj volji općenito (usp. kann. 1299-1302) i o nabožnim zakladama (usp. kann. 1303-1310). Opće je načelo: „darovi koje vjernici daju u određenu svrhu mogu se upotrijebiti samo u tu svrhu“ (kan. 1267, § 3), a volje vjernika trebaju se veoma brižljivo izvršavati „i s obzirom na način upravljanja dobrima i s obzirom na način njihove upotrebe“ (kan. 1300). Ta načela toliko su snažna da se nikakva promjena zakonito preuzete obveze ne može učiniti s obzirom na odnosne obveze, osim zbog opravdanog i nužnog razloga, uz obdržavanje postupanja predviđenog u kann. 1308-1310. Na temelju kann. 1308-1310, kao i drugih kanona, možemo razlikovati postupanje kod smanjenja (i zamjene) bogoslužnih (usp. kann. 1308-1309) i nebogoslužnih obveza (usp. kan. 1310, § 1-2) ; utrnuća bogoslužnih i nebogoslužnih obveza (usp. kan. 1310, § 3) ; utrnuća nesamostalne nabožne zaklade (usp. kan. 1303, § 2). Nemogućnost da se nastavi s ispunjenjem preuzetih obveza može nastupiti zbog različitih ekonomskih i pravnih razloga: gospodarskih okolnosti (npr. financijska nestabilnost, gospodarska kriza, deflacija i dr.), „propadanja same stvari“, nacionalizacije imovine, promjene zakonodavstva ili pravnog uređenja i dr. Neki od tih razloga u 19. i 20. stoljeću bili su živo prisutni i u hrvatskim okolnostima. Stoga su i određena pitanja glede „promjene zakonito prihvaćene obveze“ u praksi biskupijskih kurija od posebnog značenja i kompleksnosti, a rješenja tih pitanja treba tražiti ne samo u kanonskim i moralnim načelima, nego i u mudrom usklađivanju tih načela s veoma općenitim načelom pravičnosti te, napose, sa stanjem koje je prilično očito „dok stvari tako stoje“ (sic stantibus rebus).
Izvorni jezik
Hrvatski