Naslov
Profetizam posvećenoga života i važnost nade za suvremeni svijet
(The Prophetism of Consecrated Life and the Importance of Hope for the Modern World)

Autori
Mandarić, Valentina Blaženka

Izvornik
Diacovensia : teološki prilozi (1330-2655) 23 (2015), 4; 455-481

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni

Ključne riječi
posvećeni život ; kriza posvećenoga života ; beznađe ; profetizam ; nada ; zajedništvo ; Kraljevstvo Božje
(consecrated life ; the crisis of consecrated life ; hopelessness ; prophetism ; hope ; union ; the Kingdom of God)

Sažetak
Godina posvećenoga života, koja završava 2. veljače 2016. godine, osobita je prigoda za propitkivanje i samovrjednovanje posvećenoga života u svjetlu Božje riječi, crkvenoga učiteljstva i karizmi vlastitih pojedinim redovničkim zajednicama. U članku se stoga polazi od nekih pokazatelja krize koja je zahvatila posvećeni život, koja se analizira u širem kontekstu krize društva i krize Crkve. Krize posvećenoga života nisu samo izvor tjeskobe, nesigurnosti i zabrinutosti, nego su istinski izazov u traženju novih perspektiva življenja vlastitoga posvećenja. Redovništvo 21. stoljeća, zajedno s cijelim čovječanstvom, svjedoči brojnim oblicima beznađa koje pogađa suvremeni svijet. Ishodište toga beznađa trajna je napast čovjeka da se udalji od Boga i da svoju nadu i sigurnost stavlja u tvorevine vlastitih ruku. U takvom sveopćem beznađu autor poslanje posvećenoga života povezuje s pružanjem znakova nade koji za današnjeg dezorijentiranog čovjeka mogu biti istinski svjetionici. Redovništvo je u svojoj biti proročki znak koji svojim životom trajno upućuje i ukazuje na „veliku nadu“, koja će se u potpunosti ostvariti u Kraljevstvu nebeskom. Ipak, čovjek i svijet trebaju već sada i ovdje istinske znakove nade, koje očekuju da im pruži posvećeni život. Stoga, u završnom dijelu članka, autor navodi šest mogućih svjedočanstva posvećenoga života koje današnji čovjek treba.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Sociologija, Teologija

Napomena
The Year of Consecrated Life, which ends on February 2, 2016, is a special occasion for examination and self-evaluation of consecrated life in the light of the Word of God, the Church Magisterium and the charisma of individual religious communities. The article, therefore, starts with some indicators of the crisis that has engulfed the consecrated life, which is then analyzed in the broader context of the crisis in the society and the crisis in the Church. The crises of consecrated life are not only a source of anxiety, uncertainty and concern, they are also a real challenge to finding new perspectives of living personal sanctification. The religious of the 21st century together with all of mankind are witnessing many forms of hopelessness that is affecting the modern world. This hopelessness originates in the permanent temptation of man to move away from God and to place his hope and security into his own creations. In such a universal hopelessness, the author associates the mission of the consecrated life with the offering of the signs of hope which for modern disoriented man may be true beacons of light. The religious life in its essence is a prophetic sign that permanently directs and points to the "great hope", which will be fully realized in the Kingdom of Heaven. However, man and the world need true signs of hope already here and now, which they expect to get from the consecrated life. Therefore, in the final part of the article, the author lists six possible testimonies of consecrated life that the modern man needs.

POVEZANOST RADA