ࡱ> HKEFGbjbjޥ. ǴǴ*r r Z++++8c|d+>XC^T ,VVVVVVV$Y\>VF F F VWh4h4h4F Vh4F Vh4h4RiUQ[#7^', -S"VX0>XOS\2\DiU\iU8F F h4F F F F F VVh4F F F >XF F F F \F F F F F F F F F r % :dr.sc. }eljko Mrai PREVENCIJA KRIMINALA NA MEUNARODNOJ I DR}AVNOJ RAZINI U lanku je rije  o kriminalu kao globalnom meunarodnom problemu, i potrebi da se kao takav, uz prevenciju na razini svake pojedine dr~ave, prevenira i na meunarodnoj razini. U tom smislu je elaborirana globalna dimenzija kriminala te aktivnosti koje u cilju prevencije provodi meunarodna zajednica ali i Republika Hrvatska. Pojaanjena je preventivna uloga organizacije Ujedinjenih naroda i njenih tijela, Meunarodnog udru~enja za kazneno pravo (AIDP), Vijea Europe te Europske unije. Spominje se Europol, Eurojust, Ured europskog javnog tu~itelja i drugi mehanizmi prevencije kriminala na europskoj razini. Takoer je dat kriti ki osvrt na stanje prevencije kriminala u Republici Hrvatskoj. Klju ne rije i: prevencija, kriminal, AIDP, Eurojust, Europol, Europski javni tu~itelj Kriminal i globalizacija U danaanjem globaliziranom svijetu, viae je nego jasno i da je kriminal globalna pojava, odnosno globalni problem ovje anstva, koji ne poznaje dr~avne i regionalne granice. Nerijetko iz medija mo~emo doznati i o naoko apsurdnim mirnodopskim, a napose ratnim situacijama. Tako u raznim ratovima, suprotstavljene strane koje se meusobno zduano istrebljuju, obustavljaju vatru kako bi kriminalne skupine s jedne i druge strane bojianice isporu ile odreenu robu ili uslugu, odnosno  odradile kriminalni posao , bilo da je rije  o narkoticima, naftnim derivatima,  humanitarnoj pomoi , naprosto, svemu ato je profitabilno. Ponekad su upravo meunarodna neprijateljstva i ratna dogaanja prava prilika za kriminalne skupine i pojedince. A ato onda rei o kriminalnim bratstvima i prekograni nom kriminalitetu u mirnodopskim uvjetima? Meunarodni elementi u sve brojnijim ka~njivim ponaaanjima rezultat su meunarodnih prilika koje integracijskim procesima s jedne strane i ratnim sukobima i konfliktima s druge strane stvaraju uvjete za djelovanje kriminalaca na podru jima viae dr~ava, ali su rezultat i organiziranog kriminala uz sudjelovanje pripadnika viae dr~ava, ili pak po injenih zlo ina sa ~rtvama iz viae dr~ava. Organizirane krae automobila u jednoj dr~avi radi prodaje u drugoj, nakon tranzita preko podru ja nekoliko dr~ava, teroristi ka djelatnost u jednoj dr~avi organizirane iz druge dr~ave, otmice zrakoplova s putnicima, dr~avljanima desetak i viae dr~ava, eksplozije takvih zrakoplova uz probleme izru enja poznatih po initelja, eksplozije na meunarodnim aerodromima i frekventnim ~eljezni kim stanicama u turisti kim zemljama, putovi droge diljem svijeta, nedopuatena trgovina oru~jem i kriminalne nov ane transakcije multinacionalnih kompanija, masovne ilegalne migracije s kriminalnom  logistikom , samo su najdrasti niji primjeri internacionalizacije kriminala. Jasno je stoga, da je parcijalni pristup suzbijanju te pojave unaprijed osuen na neuspjeh. Prema Horvatiu, jedna od temeljnih zna ajki ka~njivih ponaaanja u svijetu danaanjice je i u estalost i brojnost novih pojavnih oblika, i to prije svega i osobito, najte~ih zlo ina u koje, izmeu ostalih, svrstava i korupciju i mito u dr~avnim poslovima. Zbog toga se, neminovno, prema istom autoru, aktivnost meunarodnih vladinih i nevladinih organizacija mora odnositi i na suprotstavljanje kriminalu, poglavito onim njegovim oblicima koji imaju zna ajke tzv. transnacionalnog kriminala. Na te oblike posebno je upozoreno ve u raspravi na V. kongresu UN za spre avanje kriminala i postupanje s po initeljima kaznenih djela odr~anog u }enevi 1975.g., a na njihov porast u Uvodu Deklaracije VI. kongresa UN za spre avanje kriminala i postupanje s po initeljima kaznenih djela, odr~anog u Caracasu  Venezueli 1980. godine. U istom kontekstu treba spomenuti i X. kongres UN za spre avanje kriminala i postupanje s po initeljima kaznenih djela koji je odr~an u Be u u travnju 2000. godine, koji je rezultirao usvajanjem Deklaracije u kojoj se ve u preambuli isti e konstatacija o neprihvatljivo sna~nom utjecaju teakih kaznenih djela  globalnog zna enja na suvremeno druatvo, i to osobito onoga koji se naziva  transnacionalni organizirani kriminal , koji su ve prije usvojene konvencije UN svrstale u posebno pogibeljni kriminal za ovje anstvo. Nepunih osam mjeseci kasnije, Konvenciju UN o transnacionalnom organiziranom kriminalu sa dva protokola, na Konferenciji u Palermu potpisali su najviai predstavnici preko 120 dr~ava lanica, a meu njima i tadaanji predsjednik Republike Hrvatske. Cilj donoaenja Konvencije je da sve dr~ave potpisnice u svojim zakonima kriminaliziraju djelovanje svake organizirane kriminalne skupine od najmanje tri osobe koje su se udru~ile radi po injenja jednog ili viae teakih kaznenih djela (propisana kazna etiri godine zatvora ili viae) ili kaznenih djela prikrivanja protuzakonito ste enog novca, korupcije, trgovanja ljudima, posebno ~enama i djecom, i ilegalne migracije ljudi s namjerom pribavljanja izravne ili neizravne financijske ili bilo koje druge materijalne koristi. Uz navedena teaka kaznena djela, posebna potreba za suzbijanjem na meunarodnoj razini i na zajedni ki utemeljenim osnovama postoji joa i za kaznena djela terorizma, trgovine drogom, krivotvorenja platnih sredstava, kompjutorskog, organiziranog kriminaliteta i dr. Mo~e se rei da to u odnosu na po etke meunarodnog kaznenog prava koje je imalo zadau ubla~avanja strahota i patnji rata, predstavlja zna ajnu prilagodbu  mirnodopskim problemima. Valja podsjetiti da je meunarodno kazneno pravo napravilo krupne korake u svom razvoju poslije drugog svjetskog rata kroz Nrnberako i Tokijsko suenje ratnim zlo incima pora~enih sila osovine. Od suenja za ratne zlo ine nakon Drugog svjetskog rata, meunarodno kazneno pravo razvija se u pravcu jednog nadnacionalnog kaznenog prava, koje vrijedi za sve pojedince i dr~ave, bez obzira na njihovu nacionalnu pripadnost. O ito je da u aktualnom trenutku kriminal, uz to ato primarno i nadalje ostaje problem svake dr~ave, ubrzano prerasta u globalni problem ovje anstva. To je posebno vidljivo na podru ju Europske unije, gdje koriatenjem sve veih prava i slobode zajam enih graanima Unije kriminalci neometano koriste njezin veliki, jedinstveni trgovinski prostor, dok su tijela kaznenog progona joa uvijek sputana granicama svoje jurisdikcije koja prestaje na granicama nacionalnog teritorija zemalja lanica. Zorna slika takvog stanja je aktualni migracijski val popraen postavljanjem kilometara i kilometara bodljikave ~ice uzdu~ unutarnjih granica Europske unije, teroristi ki napadi u Parizu i diljem Europe i svijeta kojima je karakteristika upravo njihova multidr~avnost kako kod porijekla i dr~avljanstva izvraitelja, tako i kod svih ostalih elemenata izvoenja takvih napada. No, sve i da stavimo na stranu aktualni trenutak i teroristi ke prijetnje, alarmantan je podatak koji je, nakon niza skandala, 1998.g. Revizijski sud Europske unije iznio pred europsku javnost, da se oko 5% godianjeg prora una Unije izgubi kroz razli ite oblike nezakonitih radnji. Posve je stoga jasno da u suprotstavljanju tom i takvom kriminalu jedino racionalno rjeaenje je suprotstaviti mu internacionizirano kazneno pravo. To je i objaanjenje zaato se u sve veem broju meunarodnih politi kih dokumenata isti e potreba za uspostavljanjem i razvojem nadnacionalnog instrumentarija za suprotstavljanje kriminalu. Preventivna uloga organizacije Ujedinjenih naroda Temeljni razlozi za osnivanje, postojanje i djelovanje meunarodne organizacije Ujedinjenih naroda su u bitnom podudarni sa svakom suvremenom definicijom kaznenog prava i njegovih ciljeva. Propisivanje ponaaanja kojima se napadaju, ugro~avaju, povreuju upravo te i druge temeljne osobne i druatvene vrijednosti kao kaznenih djela i kaznenopravnih sankcija za njihove po initelje te uvjeta pod kojima se one prema njima primjenjuju bitan je sadr~aj svih nacionalnih kaznenih prava u civiliziranom ovje anstvu. Prevencija kriminala se na elementarnoj razini, bilo na nacionalnoj bilo na nadnacionalnoj razini posti~e u prvom redu propisivanjem ka~njivih ponaaanja i njihovim ozna avanjem kao ka~njivim djelima. Razlozi osnivanja organizacije UN su, izmeu ostalog, poboljaanje individualnih i druatvenih uvjeta ~ivota u svijetu. Kako je na nacionalnoj razini kriminal prijetnja individualnim i druatvenim vrednotama, na isti na in se taj odnos prenosi i na internacionalnu razinu. Stoga je prevencija kriminala na nacionalnoj i nadnacionalnoj razini jedan od temeljnih zadataka te organizacije. Da bi se to moglo ostvariti na na in koji je usuglaaen s na elima i zahtjevima vladavine prava i ato je mogue u inkovitije, potrebno je djelovati na ustanovljenje, organizaciju i rad svih tijela dr~avnih vlasti na nacionalnim razinama kojima je zadatak suprotstavljanje kriminalu, tj. sustava kaznenog pravosua. Na razini UN prevencijom kriminala se uz Opu skupatinu, Gospodarsko socijalno vijee i Glavno tajniatvo bave joa i posebna tijela od kojih su najva~nija bila ili jesu Meunarodna kaznena i penitencijarna komisija(IPPC), Odbor za spre avanje i kontrolu kriminala UN (CPCC), Povjerenstvo (Komisija) za spre avanje kriminala i kazneno pravosue (CCPCJ) i Ured za kontrolu droge i spre avanje kriminala(UNODC). Organizacija UN-a je donijela itav niz dokumenta od iznimnog zna aja za kriminaliziranje i preveniranje odreenih ponaaanja kako na nacionalnim, tako i na meunarodnoj razini. Neke od najzna ajnijih konvencija su: Konvencija o spre avanju i ka~njavanju zlo ina genocida (1948.g.) Konvencija protiv trgovine ljudima i iskoriatavanja prostitucije (1949.g.) Konvencija o narkoti kim drogama (1961.g.) s protokolom (1972.g.) Konvencija o kaznenim djelima i drugim odreenim djelima po injenima za vrijeme leta civilnog zrakoplova (1963.g.) Konvencija o neprimjenjivosti zakonskih ograni enja ratnih zlo ina i zlo ina protiv ovje nosti (1968.g.) Konvencija protiv otmica zrakoplova (1970.g.) Konvencija protiv nezakonitog nasilja u meunarodnim civilnim zra nim lukama (1971.g.) Konvencija za suzbijanje nezakonitih postupanja protiv sigurnosti civilnog zrakoplovstva (1971.g.) Konvencija o spre avanju i ka~njavanju zlo ina protiv osoba pod meunarodnom zaatitom, uklju ujui i diplomatsko osoblje (1973.g.) Konvenciju protiv torture i drugih okrutnih, nehumanih ili poni~avajuih postupanja ili ka~njavanja (1984.g.), s fakultativnim protokolom (2002.g.) Konvencija protiv uzimanja talaca (1979.g.) Konvencija za suzbijanje nezakonitih postupanja protiv sigurnosti plovidbe morem (1988.g.) Konvencija protiv zabranjene trgovine opojnim drogama i psihotropnim supstancama (1988.g.) Konvencija protiv transnacionalnog organiziranog kriminala s protokolom protiv krijum arenja migranata kopnom, morem i zrakom, protokolom za sprje avanje, suzbijanje i ka~njavanje trgovine ljudima, naro ito ~enama i djecom (2000.g.), te protokolom protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oru~jem, njegovim dijelovima, komponentama i streljivom, i protokolom protiv zabranjene proizvodnje i trgovine vatrenim oru~jem, njihovim dijelovima i streljivom (2001.g.) Konvencija protiv korupcije (2003.g.) Konvencija o zaatiti svih osoba od prisilnih nestanaka (2006.g.) Drugu skupinu dokumenata ine deklaracije, standardi, norme, smjernice, modeli ugovora i dr. Neki od zna ajnijih dokumenata meu njima su: Deklaracija IV. kongresa UN za spre avanje kriminala i postupanje s po initeljima kaznenih djela ( Kyoto, Japan, 1970. g.) Na ela za meunarodnu suradnju u otkrivanju, uhienju, izru enju i ka~njavanju osoba okrivljenih za ratne zlo ine i zlo ine protiv ovje nosti (1973.g.) Karakaaka deklaracija (VI. kongres UN, 1980. g.) Deklaracija o kontroli trgovine drogom i zlouporabe droga (1984.g.) Milanski plan akcije ( VII. kongres UN, 1985.g.) Temeljna na ela nezavisnosti sudstva (1985./1989. g., VII. kongres i ECOSOC) Deklaracija o temeljnim na elima pravde za ~rtve kaznenih djela i zlouporabe moi (1985. g.) Preporuke Ope skupatine UN o meunarodnoj suradnji u spre avanju kriminala i djelovanju kaznenog pravosua u povezanosti s razvitkom i novim gospodarskim poretkom (1990. g.) Model ugovora o izru enju (1990. g.) Model ugovora o transferu postupka u kaznenim predmetima (1990. g.) Temeljna na ela za postupanje sa zatvorenicima (1990. g.) Pravila za zaatitu maloljetnika liaenih slobode (1990.g.) Standardna minimalna pravila Ujedinjenih naroda zaprimljenu neinstitucionalnih mjera (Tokijska pravila, 1990. g.) Model sporazuma o transferu stranih zatvorenika (1990.g.) Model ugovora o transferu nadzora nad uvjetno osuenim i uvjetno otpuatenim s izdr~avanja kazne oduzimanja slobode (1990.g.) Smjernice UN za spre avanje delinkvencije mladih (Riyadske smjernice, 1990.g.) Izjava o na elima i program djelovanja Ujedinjenih naroda u prevenciji kriminala i Kaznenom pravosuu (1991.g.) Deklaracija o kriminalu i javnoj sigurnosti (1996.g.) Deklaracija protiv mita i korupcije u meunarodnim poslovnim transakcijama (1996.g.) Be ka deklaracija o kriminalu i pravosuu: Ususret izazovima dvadeset i prvog stoljea (X. kongres UN, 2000.g.) Globalni plan akcije za borbu protiv trgovine ljudima (2010.g.) Preventivna uloga Meunarodnog udru~enja za kazneno pravo - AIDP Meunarodno udru~enje za kazneno pravo (AIDP) osnovano je u Parizu 14. o~ujka 1924. Udruga je nasljednik Meunarodne kriminalisti ke udruge koja je utemeljena joa 1889., u Be u, od strane tri va~na kaznenopravna teoreti ara: Liszta, Hamela i Prinsa, a u svom prvobitnom obliku je raspuateno zbog Prvog svjetskog rata. AIDP je nesumnjivo najstarije svjetsko udru~enje kaznenopravnih stru njaka ali i jedno od najstarijih znanstvenih udru~enja uope. Republika Hrvatska, odnosno Hrvatsko udru~enje za kaznene znanosti i praksu je, zalaganjem prof. Horvatia i Krapca i razumijevanjem vodstva AIDP-a pod predsjedavanjem prof. Bassiounija, primljeno u lanstvo udru~enja joa 1991.g., i prije meunarodnog priznanja Republike Hrvatske. Od svog osnutka udru~enje u~iva izniman ugled meu drugim organizacijama, te znanstvenim, stru nim ali i politi kim krugovima. Svojom djelatnoau obuhvaa sljedea podru ja: Kaznenu politiku i kodifikaciju kaznenog prava, komparativno kazneno pravo, meunarodno kazneno pravo te ljudska prava u kaznenom pravosuu. Udru~enje je iznimno zna ajnu ulogu odigralo kod uspostave stalnog Meunarodnog kaznenog suda, a poseban doprinos je, kao predsjednik udru~enja dao profesor Bassiouni, iji osobni ugled gotovo nadilazi i ugled samog udru~enja. Brojne su znanstvene i stru ne djelatnosti udru~enja iji je vrhunac organizacija svjetskih kongresa svakih pet godina na kojima se obrauju etiri teme koje su u tim trenucima ozna ene najva~nijima za podru je rada udru~enja. Njegova preventivna uloga je vidljiva ve iz l. 2. Statuta udru~enja u kojem se naglaaava potreba znanstvenog pristupa prevenciji kriminaliteta. Podatak da je udru~enje, ve pred viae od jednog stoljea, na kongresu u Hamburgu 1905.g. raspravljalo o borbi protiv meunarodnog kriminala, dovoljno govori o tome koliki je zna aj i doprinos tog udru~enja u prevenciji kriminaliteta na meunarodnoj, ali i nacionalnim razinama. Horvati posebno naglaaava po etak i trajnu suradnju AIDP-a s Ujedinjenim narodima. Navodi da je ve 1945. g. toj, tada novoj meunarodnoj organizaciji ponuena puna pomo i suradnja u znanstvenom i stru nom oblikovanju meunarodne strategije suprotstavljanju kriminalu i poduzimanju potrebnih mjera radi unaprjeenja meunarodnog kaznenog prava. Po etkom 1947. g. UN su pozvale AIDP da sudjeluje u radu Konferencije meunarodnih organizacija u Lake Successu, a od o~ujka 1948. g. AIDP-u je priznat status savjetodavne nevladine organizacije Ujedinjenih naroda. Od tada do danas brojne su inicijative i aktivnosti AIDP-a uklju ene u aktivnosti UN, a istovremeno ta meunarodna organizacija povjerava AIDP-u obavljanje odreenih znanstvenih i stru nih zadataka. Od svih na ina i oblika suradnje, autor posebno upozorava na inicijative AIDP-a i njegove rezultate u oblikovanju na ela i konkretnih projekata nacrta kodeksa meunarodnog prava s katalogom meunarodnih kaznenih djela i prijedlozima svih relevantnih sadr~aja za ustanovljavanje meunarodne kaznene jurisdikcije. 4. Prevencija kriminala u Europi Kada govorimo o prevenciji kriminala u Europi, mislimo na preventivne aktivnosti ne pojedinih europskih dr~ava, ve na prevenciju na razini nadnacionalnih, zajedni kih organizacija i tijela europskog predznaka. U tom smislu nezaobilazna je uloga najstarije europske meunarodne organizacije koja se ve od svog osnutka 1949.g. suprotstavila kriminalu, - Vijea Europe, te Europske unije. 4. 1. Vijee Europe Prema lanku 1. "Londonskog statuta" kojim je utemeljeno Vijee Europe, glavni je cilj te organizacije: "postizanje veeg jedinstva njezinih lanova u o uvanju i ostvarenju zamisli i na ela koji su njihova zajedni ka ste evina i kojima se poma~e njihov gospodarski i druatveni napredak". Kao posebni ciljevi osnivanja i djelovanja te organizacije u istom se dokumentu navode na ela ljudskih prava, vladavine prava i pluralisti ke demokracije. Ta tri pojma i sadr~aja odnose se na vrlo airoko podru je djelovanja koje uklju uju i "probleme kriminala" koji se kao pojam i sadr~aj nalazi u temeljnim i drugim dokumentima o organizaciji i djelovanju Vijea Europe. Ia itavanjem tih dokumenata mo~e se izvesti zaklju ak da se "problemi kriminala" odnose na nacionalna kaznena prava, meunarodno kazneno pravo, kazneno procesno pravo, organizaciju i djelovanje kaznenog pravosua, politiku suzbijanja ka~njivih ponaaanja (kriminalnu politiku), kriminologiju i penologiju. Najva~nije tijelo Vijea Europe za prevenciju kriminala je Europski odbor za probleme kriminala koji se od 1958. g. kao specijalizirani odbor bavi problemima kriminala. Pobli~i zadaci odbora jesu: Unapreenje i usuglaaavanje nacionalnih aktivnosti i razvitak zajedni kih aktivnosti dr~ava lanica koje se odnose na kazneno pravo, kazneni postupak, spre avanje kriminala i postupanje s po initeljima kaznenih djela; Redoviti nadzor i briga o europskoj politici suzbijanja ka~njivih ponaaanja organiziranjem skupova o kriminalnoj politici; Unapreenje kriminoloakih istra~ivanja putem skupova, kolokvija i djelovanjem grupa specijalista; Unapreenje meunarodne penoloake suradnje, naro ito radi primjene Europskih zatvorskih pravila i Europskih pravila o (kaznenopravnim) sankcijama i mjerama "slu~enja zajednici" poticanjem sastanaka specijalista u tom podru ju; Briga o djelovanju i primjeni konvencija i sporazuma Vijea Europe koje se odnose na kazneno pravo radi, ako je potrebno, njihovih prilagoavanja u cilju bolje prakti ne primjene i nastavljanja razvitka europske kaznenopravne suradnje; Zajedno s Europskim odborom za pravnu suradnju pripremanje Konferencija europskih ministara pravosua; Uzimajui u obzir koordinirajui zadatak glavnog tajnika VE, suraivanje s ostalim stalnim i ad hoc odborima i ostalim tijelima osnovanim od Odbora ministara, posebno sa Skupinom za suradnju u borbi protiv zlouporaba droge i trgovine drogom, i Obavljanje svih zadataka koji proizlaze iz odgovarajuih konvencija VE za suprotstavljanje kriminalu, djelovanje kaznenih pravosua, njihovu meunarodnu suradnju i za postupanje s po initeljima kaznenih djela. Neki od najva~nijih dokumenata koje se doti u prevencije kriminala su: Europska konvencija o izru enju iz 1957. g., s dodatnim protokolima iz 1979., 1983., 2010., i 2012.g. Europska konvencija o uzajamnoj pomoi u kaznenim stvarima iz 1959. g., s dodatnim protokolom iz 1982. Europska konvencija o nadzoru uvjetno osuenih i uvjetno puatenih prijestupnika iz 1964. g. Europska konvencija o ka~njavanju prijestupnika u cestovnom prometu iz 1964. g. Europska konvencija o meunarodnom va~enju kaznenih presuda iz 1970.g. Europska konvencija o prijenosu postupka u kaznenim predmetima iz 1972. g. Europska konvencija o neprimjenljivosti zastare za zlo ine protiv ovje nosti i ratne zlo ine iz 1974.g. Europska konvencija o suzbijanju terorizma iz 1977. g., s protokolom o izmjenama i dopunama iz 2003.g. Europska konvencija o kontroli stjecanja i posjedovanja vatrenog oru~ja od strane pojedinaca iz 1978.g. Konvencija o transferu osuenih osoba iz 1983. g., s dodatnim protokolom iz 1997.g. Europska konvencija o naknadi atete ~rtvama kaznenih djela nasilja iz 1983.g. Europska konvencija o spre avanju mu enja i neljudskog ili poni~avajueg postupanja ili ka~njavanja iz 1987. g., s protokolima 1 i 2 iz 1993. g. Konvencija o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda od kriminala iz 1990. g. Konvencija o zaatiti okoliaa putem kaznenog prava iz 1998.g. Kaznenopravna konvencija o korupciji iz 1999. g., s dodatnim protokolom iz 2003.g. Sporazum o ustanovljavanju skupine dr~ava protiv korupcije (GRECO) iz 1999. g. Konvencija o kompjuterskom kriminalu iz 2001. g., s dodatnim protokolom o kompjutorskom kriminalu, kriminalizaciji djela rasisti ke i ksenofobne naravi po injenih putem ra unalnih sustava iz 2006.g. Konvencija o kontaktima s djecom iz 2003.g. Konvencija Vijea Europe o sprje avanju terorizma iz 2005.g. Konvencija Vijea Europe o suzbijanju trgovanja ljudima iz 2005.g. Konvencija Vijea Europe o pranju, traganju, privremenom oduzimanju i oduzimanju prihoda ste enog kaznenim djelom i o financiranju terorizma iz 2005.g. Konvencija Vijea Europe o zaatiti djece od seksualnog iskoriatavanja i seksualnog zlostavljanja iz 2007.g. Konvencija Vijea Europe o sprje avanju i borbi protiv nasilja nad ~enama i obiteljskog nasilja iz 2011.g. 4. 2. Europska unija `to se ti e djelovanja Europske unije u prevenciji kriminala, pravna osnova za to je uspostavljena Ugovorom iz Amsterdama, koji je na snazi od svibnja 1999. godine. U lanku 29. ugovora navodi se:  Unija ima za cilj graanima osigurati visoku razinu zaatite na podru ju slobode, sigurnosti i pravde. U njemu se spominje prevencija kriminala,  organiziranog ili inog , kao jedno od sredstava za ostvarenje toga cilja. Do stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama u svibnju 1999. godine, pozornost u smislu politike postupanja u prevenciji kriminaliteta na razini EU uglavnom je bila ograni ena na prevenciju organiziranog kriminaliteta. Akcijskim planom za suzbijanje organiziranog kriminaliteta iz 1997. godine ustanovljeno je nekoliko prioritetnih podru ja za prevenciju organiziranog kriminaliteta, a Akcijski plan iz Be a, iz prosinca 1998. godine, takoer je uklju io konkretne mjere. Europsko vijee je u Tampereu u listopadu 1999. godine potvrdilo va~nost djelotvorne politike postupanja u prevenciji kriminaliteta u Uniji. Komisija je 29. studenoga 2000. godine predala o itovanje Vijeu i Europskom parlamentu pod nazivom  Prevencija kriminala u Europskoj uniji: razmialjanja o zajedni kim smjernicama i prijedlozima za financijsku potporu od strane Zajednice . Ovo o itovanje je prvi korak ato ga je Komisija poduzela kako bi ustanovila prioritetna podru ja u prevenciji kriminala na razini EU te pridonijela razvoju djelotvorne strategije u EU. Nakon ovog o itovanja slijede va~ni dogaaji poput stvaranja Europskog foruma za prevenciju organiziranog kriminala, uspostave Europske mre~e za prevenciju kriminala te usvajanje Odluke Vijea o stvaranju programa Hipokrat za sufinanciranje projekata suradnje izmeu dr~ava lanica. Program Hipokrat namijenjen je pru~anju potpore suradnji izmeu svih javnih i privatnih organizacija u dr~avama lanicama koje se bave prevencijom kriminala. Dvije godine kasnije, 22. srpnja 2002., taj program je zamijenjen okvirnim programom za sufinanciranje projekata suradnje izmeu policije i pravosua u kaznenim stvarima, (AGIS). Vijee je 28. svibnja 2001. godine usvojilo Odluku o osnivanju Europske mre~e za prevenciju Kriminala (EUCPN). Ciljevi EUCPN-a su razvijanje razli itih aspekata prevencije kriminala na razini Unije i pru~anje potpore aktivnostima prevencije kriminala na lokalnoj i dr~avnoj razini. S tim u svezi EUCPN bi trebao olakaati suradnju, kontakte te razmjenu informacija i iskustava izmeu zemalja lanica, dr~avnih organizacija, Komisije te ostalih mre~a specijaliziranih za poslove prevencije kriminala. Joa jedna va~na zadaa EUCPN-a jest prikupljanje i analiza informacija o postojeim aktivnostima u prevenciji kriminala. Posljednjih godina, podru je pravosua i unutarnjih poslova po inje se razvijati iznimnom brzinom. Brzina kojom se, na ovom podru ju usvajaju propisi gotovo se ne mo~e pratiti. Nema podru ja pravne ste evine koja raste ovom brzinom, pa je u tih nekoliko posljednjih godina ostvaren, do nedavno, nezamisliv napredak. Taj dinami an razvoj je u velikoj mjeri rezultat reakcije Europske unije na teroristi ke napade 2001., 2004. i 2005. godine. Po Turkaljevom mialjenju, postoje stavovi prema kojima su sigurnosni imbenici iskoristili nastalu situaciju kako bi u Bruxellesu dobili odreene ovlasti koje im ina e nacionalne vlasti nikada ne bi dale. Navedeno je ujedno utjecalo na va~ne promjene u procesu odlu ivanja. Sve dok su se odluke donosile konsenzusom, napredak se mjerio milimetrima. Postupnim prebacivanjem pojedinih podru ja pravosua i unutarnjih poslova u tzv. prvi stup odlu ivanja, postupno se di~e i u inkovitost procesa odlu ivanja. Daljnje va~ne promjene su se dogodile 2001. Ugovorom iz Nice. Novosti koje je na ovo podru je donio Ugovor iz Nice odnose se na uvoenje dviju novih europskih institucija Europol i Eurojust, radi ja anja policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima. Europol (Europski policijski ured) je prvotno zamialjen kao zajedni ka baza podataka koja e prikupljati, usporeivati, analizirati i razmjenjivati podatke va~ne za kazneni progon, odnosno pru~anje potpore policijama dr~ava lanica razmjenom podataka. To je izmijenjeno Ugovorom iz Amsterdama koji u roku od pet godina predvia prerastanje Europola u organizaciju s operativnim ovlastima na teritoriju svih dr~ava lanica s ovlastima sudjelovanja i koordinacije u operativnim akcijama zajedni kih timova te zahtijevanje od dr~ava lanica provoenje odreenih istraga. Eurojust (Jedinica Europske unije za pravosudnu suradnju) je najrecentnije tijelo namijenjeno ja anju pravosudne suradnje u borbi protiv organiziranog kriminala (od 2002. g. preformulirano u borbu protiv teakog kriminala), o ijem je osnivanju odlu eno ve u Tampereu. Djelatnici Eurojusta su nacionalni dr~avni odvjetnici, suci i policijski slu~benici koji imaju ekvivalentne ovlasti. Svaka dr~ava lanica ima u Eurojustu jednog predstavnika koji zajedno ine Kolegij Eurojusta (College of Eurojust) te jednog ili viae zamjenika a zamialjen je kao njegov pandan Europolu na podru ju pravosudne suradnje. Prema Ugovoru iz Nice, zadaci Eurojusta obuhvaaju olakaavanje koordinacije izmeu nacionalnih dr~avnih odvjetniatava, pomaganje kaznenim istragama u predmetima teakog prekograni nog, a osobito organiziranog kriminaliteta, uzimajui u obzir analize Europola, te uska suradnja s Europskom sudskom mre~om (European Judicial Network) osobito u cilju olakaanja izvraenja zahtjeva za kaznenopravnom pomoi i zahtjeva za izru enjem. Europsko vijee je na sastanku odr~anom 11. prosinca 2009. usvojilo novi viaegodianji program za petogodianje razdoblje (2010. - 2014.) tzv. Stockholmski program - otvorena i sigurna Europa koja slu~i graanima. Stockholmski program definira strateake smjernice za razvoj prostora slobode, sigurnosti i pravde. Njime se definiraju politi ki prioriteti i sredstva za njihovo ostvarenje. Pa~ljivim ia itavanjem Stockholmskog programa uo ava se namjera Europske unije da se te~iate djelovanja pomakne s pitanja sigurnosti na pitanja zaatite temeljnih prava. Sadaanjost pravnog i institucionalnog razvoja Europske unije pripada Lisabonskom ugovoru. Lisabonski ugovor je donio zna ajne promjene pravnog i institucionalnog okvira. Navedene promjene posebice su va~ne za daljnji razvoj Europske unije kao prostora slobode, sigurnosti i pravde. U dosadaanju organizaciju EU, Lisabonski ugovor unosi nekoliko bitnih novina. Prvo, izmijenjena je unutarnja struktura Unije. EU iz doba Ugovora iz Maastrichta (1993.) bila je utemeljena na tri stupa. Prvi je od njih bio nadnacionalni te su u tom stupu dr~ave pristale dijeliti svoju suverenost s drugim lanicama dok su se druga dva stupa temeljila na oblicima meunarodne suradnje izmeu dr~ava. Jedna od najva~nijih novina Lisabonskog ugovora je nestanak stupova, odnosno, spajanje treeg stupa s prvim i njegovo podvrgavanje nadnacionalnoj metodi suradnje meu dr~avama. Pitanja zajedni ke vanjske i sigurnosne politike i dalje na izvjestan na in ostaju zasebni stup, jer ostaju podvrgnuta metodi meunarodne suradnje. Ukidanjem stupova doalo je do objedinjavanja politike pravosua i unutarnjih poslova u jednom jedinstvenom poglavlju posveenom izgradnji prostora slobode, sigurnosti i pravde. Lisabonskim ugovorom kaznenopravna slika Europske unije e se temeljito promijeniti. Pravni poredak Europske unije novim osniva kim ugovorom nastavlja logi ni razvoj ja anja zaatite vlastitih pravnih dobara, koja na sadaanjem stupnju politi kog i gospodarskog razvoja EU zahtijeva koriatenje i najja eg oru~ja vlasti - instrumenata kaznenog prava. Dodje&(*PRt ( ǺǺǯ|sgZK:!he^h(@B*OJQJphhe^hbOJQJnHtHhe^hbOJQJ^Jhf \h|6OJQJh}(6OJQJhe^6OJQJhFS6OJQJhf \6OJQJhf \hf \6OJQJhf \he^6OJQJhe^h(OJQJhe^h%hOJQJ^Jhe^h(OJQJ^J0jhe^h@0J5CJOJQJU^JaJ#he^h@5CJOJQJ^JaJ**5tAvAAAEPQFR$ & Fdha$gd( $dh1$a$gd( & F gdZ $dha$gd(gdb & F gdbdhgd($a$gd )edhgd(~ jlf h **114 4999::;;;; <F<V<<4=>>rAtA׵פqch(@B*OJQJph!he^hn@B*OJQJph!he^h@B*OJQJph!he^h>a7@B*OJQJph!he^hbb@B*OJQJph!he^h6&@B*OJQJph!he^h$@B*OJQJph!he^h(@B*OJQJph.jhe^h(0J@B*OJQJUph!tAvAAAAAEEQQ\\^_`_v`nabcc@mdmm nnnnnnn$o&ooo"}ʹʹʹʖtggʖV!jhe^h(0JOJQJUhe^hAOJQJ^J he^h(CJOJQJ^JaJ!he^h01@B*OJQJphhe^h(OJQJ.jhe^h(0J@B*OJQJUph!he^h(@B*OJQJphhe^h(OJQJ^Jhf \OJQJ^Jhe^hZOJQJ^J!he^h|@B*OJQJph!FRR`SFTUvU$VVWYpY&ZZ^^^_`_v`nabcccd$ & Fdha$gd($ & Fdha$gd( $dha$gd($ & Fdha$gd(d@effpggXh@JL68tv ~*,$&:<dƸƙƙƙƙƙƙƙƙƙƙƙƋƋƙƙƀƙhe^hFOJQJhe^h(5OJQJ\!jhe^h(0JOJQJUhe^h(56OJQJhe^h}56OJQJhe^h(OJQJ!he^h(B*OJQJ^Jph!he^h(B*OJQJ^Jph333he^h(OJQJ^J2jܳ(` r'*999999KgdFm $dha$gdF $dha$gd(gd}dfh$b d DF<>,77999貓ukahi^CJOJQJh(CJOJQJ;jhe^h(0JB*OJQJUfHphq =he^h(0J5OJQJeh@fHq r@.he^h(B*OJQJfHphq Uhe^hFOJQJ!jhe^h(0JOJQJUhe^h(OJQJhe^h(6OJQJ ljivanjem izri itih i airokih kaznenopravnih nadle~nosti supranacionalnom pravnom poretku, naglaaava urevi, EU zavraava razdoblje isklju ivog odnosno primarnog nacionalnog kaznenopravnog suvereniteta europske civilizacije. Reperkusije Lisabonskog ugovora za suverenitet nacionalnih dr~ava te za pojam kaznenog prava bit e fundamentalne. Dr~ave viae nee biti jedini nositelji najte~ih mjera prinude prema pojedincu, a nacionalni suverenitet ostat e okrnjen u pogledu jednog od svojih konstitutivnih elemenata - dr~avne vlasti ka~njavanja (ius puniendi). Preventivni potencijal Lisabonskog ugovora razvidan je ve iz njegovih uvodnih odredbi l. 3. t. 2. Ugovora, u kom stoji da Unija svojim graanima nudi podru je slobode, sigurnosti i pravde bez unutarnjih granica, na kojem je osigurano slobodno kretanje osoba zajedno s odgovarajuim mjerama u pogledu nadzora vanjskih granica, useljavanja, azila te spre avanja i suzbijanja kriminala. To se u prvom redu posti~e kroz ja anje i unapreivanje policijske i pravosudne suradnje. Lisabonski ugovor uvodi uzajamno priznanje presuda i sudskih odluka kao temeljni postulat ostvarivanja kaznenopravnih sadr~aja prostora slobode, sigurnosti i pravde. Pri tome vrlo jak preventivni zna aj ima mjera zamrzavanja, odnosno oduzimanje imovine ste ene kaznenim djelom. Radi operacionalizacije ove iznimno va~ne mjere ustanovljeni su brojni nacionalni Uredi za oduzimanje imovinske korist, uglavnom i u okviru dr~avnih odvjetniatava ili policije, te se naglaaava potreba ustanovljavanja takvih ureda u svim lanicama EU. Uz naznaku da je rije  o vrlo kompleksnoj zadai, isti e se potreba za u inkovitijim koriatenjem postojeih instrumenata te usredoto enje upravo na prevenciju. U kontekstu uzajamnog priznanja presuda zna ajna je Okvirna odluka Vijea 2002/584/JHA od 13. lipnja 2002. o Europskom uhidbenom nalogu i postupcima predaje izmeu dr~ava lanica. Okvirnom su odlukom propisane pretpostavke i mehanizam predaje okrivljenika iz kaznene vlasti jedne u kaznenu vlast druge dr~ave lanice EU. Zna ajna novost koju Okvirna odluka donosi u odnosu na ekstradicijsko pravo jest ukidanje provjere dvostruke ka~njivosti za 32 vrste zabranjenih ponaaanja koja su u veini kaznenopravnih sustava dr~ava lanica propisana kao, u pravilu, teaka kaznena djela. lankom 88. Lisabonski ugovor je proairio misiju Europola na podupiranje i ja anje djelovanja policijskih slu~bi dr~ava lanica na spre avanje i suzbijanje teakog kriminala koji pogaa dvije ili viae dr~ava lanica, terorizma i oblika kriminala koji utje u na zajedni ki interes obuhvaen politikom unije. Europski parlament i Vijee svojim uredbama utvruju ustroj, funkcioniranje, podru je i zadae Europola, a zadae mogu uklju ivati prikupljanje, pohranu, obradu, analizu i razmjenu podataka, kao i koordinaciju, organizaciju i provedbu izvranih i operativnih radnji koje se provode zajedni ki s nadle~nim tijelima dr~ava lanica, s time da je primjena prisilnih mjera prepuatena isklju ivoj odgovornosti nadle~nih nacionalnih tijela. S obzirom na to da je glavna Europolova djelatnost prikupljanje i razmjena podataka, ime on ne obavlja samo policijsku djelatnost ve i djelatnost tajnih slu~bi, urevi opravdano postavlja pitanje njihove legitimne upotrebe te zaatite tajnosti osobnih podataka. Po njoj se sporne ovlasti proaktivnog policijskog djelovanja i prikupljanja podataka o osobama koje nisu osumnji ene za kazneno djelo. Drugi problem ti e se odnosa Europola i nacionalnih vlasti. Postavlja pitanje je li Europol hijerarhijski nadreen policiji dr~ava lanica te jesu li zahtjevi Europola za provoenjem istraga u konkretnim slu ajevima obvezujui za dr~ave lanice ili one donose odluke konsenzusom. Ipak, glavni problem u operacionalizaciji ovlasti Europola vidi u kontroli nad njim. Ugovor predvia da e nadzor nad aktivnostima Europola obavljati Europski parlament zajedno s nacionalnim parlamentima. Operativne ovlasti i raspolaganje osobnim podacima sukladno temeljnim pravnim na elima zahtijevaju postojanje sudske kontrole. Do Lisabonskog ugovora nije postojala mogunost sudske kontrole aktivnosti Europola ni od nacionalnih sudova ni putem Suda EU, pa tek Lisabonski ugovor predvia uspostavljanje pune sudske kontrole Europola kroz Sud EU. Lisabonski ugovor je donio i odreene promjene i unapreenje rada Eurojusta koji lankom 85. dobiva operativnu ovlast da pokree kaznene istrage i predla~e pokretanje kaznenog progona koji provode nadle~na nacionalna tijela, ponajprije onih koji se odnose na kaznena djela protiv financijskih interesa Unije, kao i koordinaciju tih istraga i kaznenih progona, s tim da formalne radnje u pravosudnom postupku izvraavaju nadle~ni nacionalni slu~benici. Mo~da je najzna ajnija novost ato je donosi Lisabonski ugovor, koja zasigurno ima golem preventivni potencijal, stvaranje uvjeta za osnivanje Ureda europskog javnog tu~itelja. lanak 86. Ugovora predvia da radi suzbijanja kaznenih djela koji utje u na financijske interese Unije, Vijee uredbama mo~e od Eurojusta osnovati Ured europskog javnog tu~itelja. Vijee o tome odlu uje jednoglasno uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta. Ured europskog javnog tu~itelja nadle~an je za istragu, kazneni progon i podizanje optu~nice, po potrebi u suradnji s Europolom, protiv po initelja i supo initelja kaznenih djela protiv financijskih interesa Unije, na na in da tu~iteljsku funkciju u odnosu na takva djela obnaaa pred nadle~nim sudovima dr~ava lanica. Uredbama Vijea utvruju se opa pravila koja se primjenjuju na Ured, uvjeti kojima se ureuje obnaaanje njegovih funkcija, poslovnik koji se primjenjuje na njegove aktivnosti, kao i ona kojima se ureuje prihvaanje dokaza te pravila koja se primjenjuju na sudsko preispitivanje postupovnih mjera koje ono poduzima pri obnaaanju svojih funkcija. Europskom vijeu je ostavljena mogunost da, nakon savjetovanja s Komisijom i uz prethodnu suglasnost Europskog parlamenta, jednoglasno, istodobno ili naknadno donese odluku o proairenju ovlasti Ureda europskog javnog tu~itelja i na teaka kaznena djela s prekograni nim elementima, odnosno na po initelje i supo initelje teakih kaznenih djela koja utje u na viae dr~ava lanica. Europski tu~itelj e od stadija optu~ivanja primjenjivati nacionalno pravo, dok e predraspravni postupak biti ureen uredbama Europske unije. Projekt se ubrzano razvija, te je izraen i nacrt Europskih oglednih pravila za postupanje budueg europskog javnog tu~itelja iji je cilj otvaranje javne rasprave o kaznenoprocesnim pravilima koji e se primjenjivati na njegov rad. 5. Prevencija kriminala u Republici Hrvatskoj Ako prevenciju kriminaliteta promatramo kroz prizmu najaire definicije politike suzbijanja kriminala, kao  zajedniatva svih dr~avnih mjera u borbi protiv kriminala, objedinjavajue, interdisciplinarne znanosti, organizacije i sustava djelovanja dr~avne zakonodavne i izvrane i sudbene vlasti te izvandr~avnih institucija koje planiranim i smialjenim sustavom mjera i postupaka djeluju u suzbijanju delinkvencije odnosno kriminala,  odnosno definiranja prevencije kao ukupnosti planski osmialjenih i organiziranih mjera kojima se nastoje ukloniti ili barem smanjiti izravni ili neizravni uzroci ka~njivih ponaaanja, mora se konstatirati da u RH ne postoji jedinstvena strategija prevencije kriminala u njegovoj ukupnosti. Naprosto ne postoji ni institucija ni dokument koji bi sustavno i sveobuhvatno artikulirao dr~avnu politiku prema kriminalitetu. To se najbolje vidi na primjeru donoaenja novog Kaznenog zakona. Naime, unato  tome ato je personalni sastav radne skupine jam io optimalnu zastupljenost kaznenopravne teorije i prakse, najvei problem u radu skupine je od po etka bilo nepostojanje njenog jasnog mandata odnosno jasnih kriminalnopoliti kih smjernica za rad. Umjesto da radna skupina smjernice dobije od predlagatelja propisa, one su naknadno raspravljane i formulirane u radnoj skupini i upuene Vladi RH koja ih je formalno potvrdila protekom viae od pola godine nakon osnivanja radne skupine. Iz toga proizlazi da je radna skupina usmjeravala samu sebe, na temelju mandata tek formalno potvrenog od strane predlagatelja. Naravno da takav pristup nije dobar i da se zakonodavne i institucionalne reforme u podru ju kaznenog prava ne smiju raditi na pamet, bez odgovarajue znanstvene i kriminalnopoliti ke podloge, jer dovodi do toga da se godinama ide iz reforme u reformu a da se suatinski niata ne mijenja na bolje. Stoga je zadnji trenutak da Vlada osnuje Savjet za politiku suzbijanja ka~njivih ponaaanja/kriminalnu politiku koji bi okupio sve relevantne struke (pravnike, kriminologe, kriminaliste, sociologe, socijalne radnike, socijalne psihologe itd.) i mobilizirao cjelokupni znanstveni potencijal druatva u svrhu koncipiranja realnih, provedivih i na stvarnim pokazateljima i potrebama utemeljenih zakonodavnih inicijativa i reformi na podru ju kaznenog prava. Ne mo~e se rei da je u tom segmentu potpuno izostala aktivnost dr~ave i njenih tijela, no nedvojbeno je da je izostala sustavnost i sveobuhvatnost. Naime, doneseni su brojni dokumenti koji artikuliraju odreene parcijalne aktivnosti na suprotstavljanju pojedina nim ne~eljenim pojavama, ali ve u pojmovnom odreenju tih dokumenata je razvidna nesustavnost. Tako u pojmovnom smislu imamo razne strategije, nacionalne strategije, nacionalne planove, nacionalne programe, akcijske planove, a da nije jasno zaato jedan dokument nosi naziv, primjerice nacionalni plan, a drugi nacionalni program i sl. Ponekad se termin  strategija koristi za ureenje nekih uskoprofiliranih poslova kao ato je djelovanje jednog dijela policijskih slu~benika, tzv. kontakt policajaca, uvedeno i predstavljeno  Strategijom djelovanja policije u zajednici , a sli no je i sa  Strategijom odnosa s javnoau Ministarstva unutarnjih poslova ,  Strategijom upravljanja rizicima za razdjel MUP-a ,  Strategijom reforme sustava upravljanja ljudskim potencijalima MUP-a , i sl., ato nikako ne doprinosi jasnoi razumijevanja i ureenja tog podru ja, pa i poprima obilje~ja stanovitog pomodarstva. Neki dokumenti su objavljeni u Narodnim novinama, dok drugi nisu nego, primjerice, na web stranicama Vlade RH ili odreenog resornog ministarstva. Neki od dokumenata koji nesumnjivo artikuliraju odreene organizirane preventivne aktivnosti su: Strategija suzbijanja korupcije (NN 75/08.), Nacionalna strategija suzbijanja zlouporabe opojnih droga u Republici Hrvatskoj za 2012.  2017. (NN 122/012.), Nacionalna strategija za prevenciju i suzbijanje terorizma,(NN 139/08), Nacionalna strategija i Akcijski plan za kontrolu malog i lakog oru~ja, (NN113/09.), Nacionalna strategija prevencije poremeaja u ponaaanju djece i mladih od 2009. do 2012. godine (NN 98/09.), Nacionalna strategija zaatite od nasilja u obitelji, za razdoblje od 2011. do 2016. godine (NN 20/011.), Nacionalni program sigurnosti cestovnog prometa republike hrvatske 2011.  2020. (NN 59/011.), Nacionalna strategija suzbijanja prijevara za zaatitu financijskih interesa Europske unije u Republici Hrvatskoj za razdoblje 2010. do 2012., Nacionalni plan za borbu protiv organiziranog kriminala (rujan 2004.), Nacionalni plan za suzbijanje trgovanja ljudima za razdoblje od 2009. do 2011. godine, Nacionalni plan za borbu protiv diskriminacije 2008.- 2013. Strateaki plan Ministarstva unutarnjih poslova i drugih institucija u funkciji zaatite i spaaavanja za razdoblje 2015.-2017. Razumljive su povijesne okolnosti, stvaranje dr~ave u ratnim i poratnim uvjetima, te slijedom toga pojedina na reagiranja na neke pojavne oblike najte~ih povreda ljudskih prava i sloboda, odnosno njihova zaatita, no ini se da je odavno doalo vrijeme i sazreli uvjeti da se problemu prevencije kriminala prie na sustavan i organiziran na in. Mada je ve iz povranog pogleda na navedeni popis dokumenata vidljivo da daleko najvei dio aktivnosti spada u primarnu nadle~nost Ministarstva unutarnjih poslova, ono nikako u tom poslu ne smije ostati samo. Upravo suprotno, problemu prevencije kriminala valja multidisciplinarno prii izradom elementarne, temeljne strategije preveniranja ne~eljenih druatvenih pojavnosti, koja bi onda bila ishodiate za planiranje suzbijanja odreene aire ili u~e grupacije ne~eljenih pojavnosti. `to se preventivnih aktivnosti Ministarstva unutarnjih poslova ti e, one su dobrim dijelom vidljive iz gore navedenog Strateakog plana Ministarstva unutarnjih poslova i drugih institucija u funkciji zaatite i spaaavanja za razdoblje 2015.-2017., koji je donesen u lipnju 2014. godine, a koji je za opi cilj postavio smanjenje opasnosti od ka~njivih ponaaanja. U okviru tog opeg cilja, kao posebni ciljevi zadani su: poboljaanje sprje avanja i suzbijanja ka~njivih ponaaanja, poboljaanje suzbijanja kriminaliteta, poveanje sigurnost prometa na cestama, ja anje sigurnost na dr~avnoj granici, u zra nom prometu i plovidbi, poboljaanje usluge graanima u upravnim stvarima, te unapreenje odnosa s domaim i meunarodnim okru~enjem. Da bi smanjila opasnosti i posljedice od kaznenih djela i prekraaja policija, navodi se u strateakom planu, putem svoje organizacijske strukture i s raspolo~ivim ljudskim potencijalima, nastoji trajno biti prisutna na kriti nim mjestima u kriti nim vremenima kako bi pravodobno sprije ila i neposredno suzbila ato vei broj ka~njivih ponaaanja. Dugotrajno iskustvo svih policijskih organizacija pou ava da se mnoge ne~eljene situacije kao i njihove posljedice mogu sprije iti i izbjei ako ih se predvidi. Zbog toga se policija u svom djelovanju sve viae vodi na elom proaktivnog djelovanja. Stalna prisutnost policije na sigurnosno rizi nim mjestima, osim opeg preventivnog utjecaja na ponaaanje graana, omoguava policijskim slu~benicima da neposredno, u samom za etku, suzbiju svaki oblik ka~njivog ponaaanja kako bi se izbjegle te~e posljedice. Budui da izgradnja javne sigurnosne arhitekture druatva nije isklju ivo posao policijske organizacije, policija poti e stvaranje sigurnosne mre~e druatva u koju mogu biti uklju eni svi dobronamjerni graani kroz sve oblike javnog druatvenog djelovanja. Implementacijom modela djelovanja policije u zajednici policija daje sve vei i vei naglasak na preventivno djelovanje. Prate se pojave i dogaaji koji imaju utjecaja na sigurnost te se poradi suzbijanja negativnog utjecaja istih izrauju preventivni programi temeljeni na iskustvu te pokazateljima o dimenziji, strukturi, rasprostranjenosti i dinamici tih pojava i dogaaja. Kroz projekt  Reforma operativno-preventivnog rada policije u odori  u policijskoj organizaciji od o~ujka 2003. do lipnja 2011. za tzv. kontakt policajce je obu en zna ajan broj policijskih slu~benika te su ustrojena radna mjesta kontakt policajca, njihovih koordinatora i policijskih slu~benika za prevenciju. U drugoj polovici 2010. godine, Ministarstvo unutarnjih poslova, sukladno Strategiji policije u zajednici te projekta kojeg Ravnateljstvo policije MUP-a RH provodi u suradnji s UNDP-a (The United Nations Development program  Razvojni program UN-a), pod nazivom  Unapreenje rada na izgradnji sustava prevencije kriminaliteta i podraka osnivanju koordinacijske jedinice za prevenciju kriminaliteta , zapo elo je s provedbom itavog niza aktivnosti, a koje su ujedno rezultirale uspostavom specijalisti ke linije prevencije, odnosno razvoja sustava prevencije u okviru MUP-a RH. S tim u svezi, u Ravnateljstvu policije i u policijskim upravama ustrojene su organizacijske jedinice za provedbu prevencije. Te~iate rada linije prevencije je usmjereno na izradu i implementaciju kvalitetnih preventivnih programa kao ato su: predavanja i edukacija za graane, osobito mlae populacije (npr. sigurnosti u prometu, edukacija mladih voza a, preventivni programi za djecu i mlade o problemima droge, alkohola i drugih sredstava ovisnosti u veini gradova RH, prevencija nasilja na aportskim natjecanjima, edukacija o opasnosti i atetnosti oru~ja i minskoeksplozivnih sredstva i sl. Sukladno Strateakom planu, Ravnateljstvo policije je intenzivno nastavilo s osna~ivanjem sustavnog rada na podru ju ukupne prevencije kriminaliteta te je tijekom 2012. godine zapo eto s provedbom projekta u sklopu programa IPA 2008., (Instrument for Pre-Accession assistance - Instrument pretpristupne pomoi EU) pod nazivom: Ja anje kapaciteta Ministarstva unutarnjih poslova na podru ju prevencije kriminaliteta. Planirano je oja ati i unaprijediti mre~u vijea za prevenciju kriminala na razini lokalne zajednice na na in da se svi druatveni subjekti uklju e u poveanje sigurnosti pojedinca, a isto tako i njihovo umre~avanje na regionalnoj i nacionalnoj razini. Do tada je, kako je u planu navedeno, u RH bilo osnovano 170 vijea za prevenciju kriminaliteta. Vijea za prevenciju se na temelju inicijative policije formiraju odlukama gradona elnika za pojedine jedinice lokalne uprave i samouprave. Predsjednik vijea je obi no gradona elnik a zamjenici, tj. pomonici su uglavnom iz redova rukovoditelja policijskih jedinica. Nema pravila koliko lanova broji Vijee, to ovisi o procijenjenim potrebama, a kree se od desetak do dvadesetak lanova koji se biraju iz redova gradskih ureda, nevladinih organizacija, vrtia, akola i sl. Ovlasti i ingerencije su im definirane konkretnom odlukom, a u pravilu se svode na dijagnosticiranje odreenih problema i predlaganje mjera za njihovo otklanjanje. Na taj se na in pokuaavaju zaokru~iti aktivnosti oko podizanja stupnja suradnje policije, tijela lokalnih vlasti i drugih slu~bi, s ciljem unaprjeenja prevencije u lokalnoj zajednici te podizanja stupnja sigurnosti i kvalitete ~ivota na lokalnoj razini. Ravnateljstvo policije MUP-a RH redovito razmjenjuje iskustva i znanja u okviru meunarodne policijske suradnje, posebice s policijama Republike Austrije i Njema ke te sudjelovanjem u radu EUCPN, ranije spomenute Europske mre~e za prevenciju kriminaliteta ranije kao promatra i, a od ulaska u Europsku Uniju kao punopravni lan. Iz iznesenog je razvidno da je, barem u okviru aktivnosti Ministarstva unutarnjih poslova, ideja prevencije kriminaliteta i srodnih pojava, barem na deklarativnoj razini prisutna i  ~iva , a koliko je ta ideja stvarno  uhvatila korijene u pojedina noj i kolektivnoj svijesti, nije lako mjerljivo. Bibliografija: Ba i: F.: Glava XIII. KZ i u injeni va~niji prijedlozi za njezinu izmjenu, Aktualna pitanja kaznenog zakonodavstva, In~injerski biro d.d., Zagreb, 2004. Bojani. I. i drugi: XVIII. Meunarodni kongres kaznenog prava, Istambul, Turska, 20.-27. rujna 2009., HLJZKPP br. 2/09. Cajner. M. I.: Prevencija kriminaliteta u Europskoj uniji, MUP RH-a i OSCE, Zagreb 2005. Cvjetko. B. i drugi: XVII. Meunarodni kongres za kazneno pravo, Peking, 12.-19. rujna 2004., HLJZKPP br. 1/05. Deren inovi. D.: Doseg isklju enja provjere dvostruke ka~njivosti iz zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s dr~avama lanicama europske unije, HLJZKPP vol 21, br. 2/2014. Deren inovi. D.: Uvod u kriminologiju i socijalnu patologiju s osnovama kaznenog prava, Pravni fakultet u Zagrebu, 2004. Deren inovi. D.: Novi kazneni zakon - diskurs o pravnom kontinuitetu i kriminalnopoliti kom diskontinuitetu, Profili hrvatskog kaznenog zakonodavstva, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 2014., 82,103. i Novo hrvatsko kazneno pravo, Informator, br.6178/2013. urevi, Z.: Lisabonski ugovor: prekretnica u razvoju kaznenog prava u Europi, u: HLJZKPP, vol.15, 2/2008. urevi. Z., Karas. E. I., Buri. Z.: Projekt europskog javnog tu~itelja, HLJZKPP, vol. 19, br.1/012. Hirsch, H. J.: Internacionalizacija kaznenog prava i kaznenopravne znanosti, HLJZKPP, vol. 12, br.1/2005., Hrvatsko udru~enje za kaznene znanosti i praksu Horvati, }.: Djelovanje meunarodnih organizacija u suzbijanju kriminala, Pravni fakultet u Zagrebu, 2002. Karas, Ivi evi, E.: Godianji forum o borbi protiv korupcije i prijevare u Europskoj uniji 2009. (s te~iatem na oduzimanju imovinske koristi), HLJZKPP 1/2009. Krapac. D.: Europsko kazneno pravo: konvergencijom nacionalnog kaznenog prava prema kaznenom pravu za Europu?, HLJZKPP, vol.6., br.1/99. Hrvatsko udru~enje za kaznene znanosti i praksu Krapac. D.: XV. Meunarodni kongres za kazneno pravo, Rio de Janero, rujan 1994. HLJZKPP br. 1/94. Kurtovi. A. i drugi: XVI. Meunarodni kongres za kazneno pravo, Budimpeata, 5-11.IX.1999., HLJZKPP br. 2/99. Paviai. B., Modly D., Vei. P.: Kriminalistika, tree izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Golden marketing  Tehni ka knjiga, Zagreb 2006. Turkalj, K.: Pravni i institucionalni okvir Europske unije za suzbijanje terorizma, doktorska disertacija obranjena na Pravnom fakultetu u Zagrebu u travnju 2011. http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/ec/111877.pdf  HYPERLINK "http://www.mvep.hr/MVP.asp?pcpid=1123" http://www.mvep.hr/MVP.asp?pcpid=1123  HYPERLINK "http://www.un.org/documents/instruments/docs_en.asp" http://www.un.org/documents/instruments/docs_en.asp  HYPERLINK "http://www.penal.org/?page=mainaidp&id_rubrique=13&lang=en" http://www.penal.org/?page=mainaidp&id_rubrique=13&lang=en  HYPERLINK "http://conventions.coe.int/Treaty/Commun/ListeTraites.asp?CM=8&CL=ENG" http://conventions.coe.int/Treaty/Commun/ListeTraites.asp?CM=8&CL=ENG http://www.mfin.hr/hr/nacionalna-strategija-suzbijanja-prijevara www.vlada.hr/hr/content/download/6321/49011/file/41-01..pdf http://www.mup.hr/UserDocsImages/nacionalni_programi/trgovanje_ljudima/NACIONALNI_PLAN_ZA_SUZBIJANJE_TRGOVANJA_LJUDIMA_ZA_RAZDOBLJE_OD_2009%20_DO_2011%20_GODINE.pdf http://www.mup.hr/UserDocsImages/minstarstvo/2014/Strateski%20plan%20MUP-a%202015-2017.pdf  HYPERLINK "http://www.mup.hr/UserDocsImages/minstarstvo/2012/strateski%20plan%20MUP-2012.pdf" http://www.mup.hr/UserDocsImages/minstarstvo/2012/strateski%20plan%20MUP-2012.pdf http://www.mup.hr/169.aspx http://www.undp.hr/show.jsp?page=90519 http://www.mup.hr/UserDocsImages/minstarstvo/2012/strateski%20plan%20MUP-2012.pdf  Viai predava  na Visokoj policijskoj akoli, e-mail  HYPERLINK "mailto:zmrsic@fkz.hr" zmrsic@fkz.hr  I u Republici Hrvatskoj imamo odreenih iskustava u prekograni noj suradnji kriminalnih skupina u ratno i mirnodopsko vrijeme, od trgovanja hranom, naftnim derivatima, pa sve do krvavih egzekucija koje su po narud~bi  domaih kriminalnih skupina i pojedinaca izvodili pojedinci i skupine iz kriminalnog miljea susjednih dr~ava. Dovoljno se samo prisjetiti slu ajeva ubojstva novinara Ive Pukania koje su izveli pripadnici srpskog kriminalnog miljea, suenja tzv. zlo ina koj organizaciji u naaoj dr~avi, suenja tzv. duhanskoj mafiji u susjednim dr~avama, pa sve do niza tzv. mafijaakih ubojstava devedesetih godina. U isto vrijeme, izmeu dr~avnih predstavnika u regiji je bilo i joa ima zna ajnih problema po pitanju meunarodne pravne pomoi, te procesuiranja ratnih i drugih zlo ina za koje su zainteresirane dr~ave u regiji.  Horvati, }.: Djelovanje meunarodnih organizacija u suzbijanju kriminala, Pravni fakultet u Zagrebu, 2002., 9,10.  Ib. 7,8,9,13,16,17.  Zakon o potvrivanju konvencije ujedinjenih naroda protiv transnacionalnoga organiziranog kriminaliteta, protokola za sprje avanje, suzbijanje i ka~njavanje krijum arenja ljudi, posebice ~ena i djece te protokola protiv krijum arenja migranata kopnom, morem i zrakom, kojima se dopunjuje konvencija ujedinjenih naroda protiv transnacionalnoga organiziranog kriminaliteta, NN meunarodni ugovori, 14/2002.  Hirsch, H. J.: Internacionalizacija kaznenog prava i kaznenopravne znanosti, HLJZKPP, vol. 12, br.1/2005., Hrvatsko udru~enje za kaznene znanosti i praksu, 158.  Ba i: F.: Glava XIII. KZ i u injeni va~niji prijedlozi za njezinu izmjenu, Aktualna pitanja kaznenog zakonodavstva, In~injerski biro d.d., Zagreb, 2004., 4,5.  Krapac. D.: Europsko kazneno pravo: konvergencijom nacionalnog kaznenog prava prema kaznenom pravu za Europu?, HLJZKPP, vol.6., br.1/99. Hrvatsko udru~enje za kaznene znanosti i praksu, 221.  Ib. 220.  Horvati, }.: op.cit., 24,25,43. http://www.un.org/documents/instruments/docs_en.asp, i Horvati, }.: op.cit. 44-47.  Joa je cijeli niz dokumenata koje je donijela ova meunarodna organizacija, od kojih su brojni usmjereni protiv nasilja i diskriminacije, poglavito djece, ~ena i drugih  ranjivih skupina, kao i protiv svih oblika terorizma i njegovog financiranja. Detaljnije o tome vidi na: http://www.un.org/documents/instruments/docs_en.asp.  http://www.penal.org/?page=mainaidp&id_rubrique=13&lang=en  Horvati, }.: op.cit., 63,66.  O novijem djelovanju ove organizacije viae vidi: Krapac. D.: XV. Meunarodni kongres za kazneno pravo, Rio de Janero, rujan 1994. HLJZKPP br. 1/94., p.425-439.; Kurtovi. A. i drugi: XVI. Meunarodni kongres za kazneno pravo, Budimpeata, 5-11.IX.1999., HLJZKPP br. 2/99., p. 1039-1071.; Cvjetko. B. i drugi: XVII. Meunarodni kongres za kazneno pravo, Peking, 12.-19. rujna 2004., HLJZKPP br. 1/05., p. 223-251.; Bojani. I. i drugi: XVIII. Meunarodni kongres kaznenog prava, Istambul, Turska, 20.-27. rujna 2009., HLJZKPP br. 2/09., p. 973-1001.  Horvati, }.: op.cit., 50,51.  Ib. 53,54.  http://conventions.coe.int/Treaty/Commun/ListeTraites.asp?CM=8&CL=ENG  Cajner. M. I.: Prevencija kriminaliteta u Europskoj uniji, MUP RH-a i OSCE, Zagreb 2005., 1,2.  SL C 251., od 15. kolovoza 1997.  SL C 19., od 23 sije nja 1999.. Akcijski plan Vijea i Komisije od 3. prosinca 1998. o tome kako najbolje provesti odluke Ugovora iz Amsterdama na podru ju slobode, sigurnosti i pravde, Akcijski plan iz Be a,1.  COM (2000) 786, kona na verzija od 29. studenog 2000.  SL C 251., od 15. kolovoza 1997.  Odluka Vijea od 28. svibnja 2001. (SL L 153., od 8. lipnja 2001.)  SL L 186., od 7. srpnja 2001.  Cajner. M. I.: op.cit., 2-3, 16-20.  SL L 203., od 1. kolovoza 2002., 5.  SL L 153., od 8. lipnja 2001.,1.  Turkalj, K.: Pravni i institucionalni okvir Europske unije za suzbijanje terorizma, doktorska disertacija obranjena na Pravnom fakultetu u Zagrebu u travnju 2011. g., 44.  Ib. 67-71.  urevi, Z.: Lisabonski ugovor: prekretnica u razvoju kaznenog prava u Europi, u: HLJZKPP, vol.15, 2/2008., 1107.  Ib. 1110-1112. Zaklju ci Europskog vijea od 11. prosinca 2009., 9. http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/ec/111877.pdf  Stocholmski program je prestao biti na snazi krajem 2014. godine, a dokumentom Europske komisije  An open and secure Europe  make it happen od 11. o~ujka 2014., dat je presjek trenutnog stanja, te projekcija daljnjih mjera i prioriteta od interesa za stanje slobode, sigurnosti i pravde.  Turkalj, K.: op. cit., 71-74.  urevi, Z.: op.cit. 1077-1079.  http://www.mvep.hr/MVP.asp?pcpid=1123 Okvirna odluka Vijea (2003/577/PUP) od 22. srpnja 2003. o izvraenju naloga za zamrzavanje imovine ili dokaznog materijala u Europskoj uniji, OJ L 196 od 2.kolovoza 2003., 45., Okvirna odluka 2005/212/JHA o proairenju oduzimanja imovinske koristi, Okvirna odluka 2006/783/JHA o uzajamnom priznavanju odluka o oduzimanju imovinske koristi, Odluka Vijea 2007/845/JHA o Uredima za oduzimanje imovinske koristi.  Karas, Ivi evi, E.: Godianji forum o borbi protiv korupcije i prijevare u Europskoj uniji 2009. (s te~iatem na oduzimanju imovinske koristi), HLJZKPP 1/2009., 384,385.  Deren inovi. D.: Doseg isklju enja provjere dvostruke ka~njivosti iz zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s dr~avama lanicama europske unije, HLJZKPP vol 21, br. 2/2014., 250.  urevi, Z.: op.cit., 1109.  urevi. Z., Karas. E. I., Buri. Z.: Projekt europskog javnog tu~itelja, HLJZKPP, vol. 19, br.1/012. 364.  Deren inovi. D.: Uvod u kriminologiju i socijalnu patologiju s osnovama kaznenog prava, Pravni fakultet u Zagrebu, 2004.,23.  Paviai. B., Modly D., Vei. P.: Kriminalistika, tree izmijenjeno i dopunjeno izdanje, Golden marketing  Tehni ka knjiga, Zagreb 2006., 96.  NN 125/011.,144/12.,56/15.,61/15.  Deren inovi. D.: Novi kazneni zakon - diskurs o pravnom kontinuitetu i kriminalnopoliti kom diskontinuitetu, Profili hrvatskog kaznenog zakonodavstva, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 2014., 82,103. i Novo hrvatsko kazneno pravo, Informator, br.6178/2013., 3. http://www.mfin.hr/hr/nacionalna-strategija-suzbijanja-prijevara www.vlada.hr/hr/content/download/6321/49011/file/41-01..pdf http://www.mup.hr/UserDocsImages/nacionalni_programi/trgovanje_ljudima/NACIONALNI_PLAN_ZA_SUZBIJANJE_TRGOVANJA_LJUDIMA_ZA_RAZDOBLJE_OD_2009%20_DO_2011%20_GODINE.pdf http://www.mup.hr/UserDocsImages/minstarstvo/2014/Strateski%20plan%20MUP-a%202015-2017.pdf Strateaki plan Ministarstva unutarnjih poslova i drugih institucija u funkciji zaatite i spaaavanja za razdoblje 2012.-2014. http://www.mup.hr/UserDocsImages/minstarstvo/2012/strateski%20plan%20MUP-2012.pdf  Ib. 3-8.  Rije  je o stalnom pokrivanju  terena putem pozorni ke i ophodne policijske slu~be koja je teritorijalno organizirana, s odreenim preklapanjima s  kontakt podru jima koje  pokrivaju tzv. kontakt policajci. http://www.mup.hr/169.aspx  Viae o tome vidi: http://www.undp.hr/show.jsp?page=90519 Strateaki plan Ministarstva unutarnjih poslova i drugih institucija u funkciji zaatite i spaaavanja za razdoblje 2012.-2014., 6,7. http://www.mup.hr/UserDocsImages/minstarstvo/2012/strateski%20plan%20MUP-2012.pdf  Na dan 15. prosinca 2015. taj broj je porastao na 225.     PAGE \* MERGEFORMAT23 999999:D=F==>>> AACCXXXPYRY*Z\\h]j]^^^^__hhtnvnww>{{{{ννΔΔ΅΅΅ΔΔΔΔΔΔΔΔyΔhe^h(6OJQJhe^h(B*OJQJph!jhe^h(0JOJQJU.jhe^h(0J@B*OJQJUph!he^h(@B*OJQJphhe^h(OJQJhe^h(OJQJ^Jhe^hFmOJQJ^Jhe^hi^CJOJQJ+KTV8WXXRY,Z[[\l]^^_fklrjt\wyN & F dhgd( & F 4dhgd( $dha$gd(,.҄ ޔ4&ؗ*BDМ 6n\귬raThe^hFH2OJQJaJ!he^hyB*OJQJaJph%he^hy0JB*OJQJaJphhe^hQOJQJaJhe^hyOJQJaJhe^hbXOJQJaJhe^hFH2OJQJhe^hb_OJQJhe^hxOJQJhe^h(6OJQJ!jhe^h(0JOJQJUhe^h(OJQJhe^hFbOJQJ4&ؗ*D 6nJ\F dhgdy & Fdhgdy $dha$gdFH2FH.02,.±毢xnjh@jh@0JUh hQOJQJh OJQJaJ(he^hbX0J>*B*OJQJaJphhe^hbXOJQJaJ!jhe^hbXOJQJUaJ(he^hQ0J>*B*OJQJaJph!jhe^hQOJQJUaJhe^hQOJQJaJhe^h EOJQJaJ%2,v,ʰ,Zf|l|gd($a$gd($ & Fdha$gdbX & Fdhgdy±*,pr(l*,.Z\dfhz|~޺ϣk\h(h(CJOJQJaJ)jh(h(0JCJOJQJUaJh(h(CJOJQJ^JaJ hKh(CJOJQJ^JaJ-jhKh(0JCJOJQJU^JaJ)h|h@0JB*CJOJQJaJphh|h@CJOJQJaJ%jh|h@CJOJQJUaJhA{]h@CJOJQJaJ$jlnLz|~ FHJ`bdXZ\"$&nprZ\^tvxz^`b볦hKh(OJQJ^J%jhKh(0JOJQJU^Jh(CJOJQJ^JaJ-jhKh(0JCJOJQJU^JaJh( hKh(CJOJQJ^JaJA|HbZ$p\v`\6 dgdTpgd($a$gd(bZ\^468뿰}o뿰\OhKh(OJQJ^J%jhKh(0JOJQJU^JhQCJOJQJ^JaJh=h(CJaJ h=h(CJOJQJ^JaJ-jh=h(0JCJOJQJU^JaJh(h(CJOJQJaJ)jh(h(0JCJOJQJUaJ-jhKh(0JCJOJQJU^JaJh( hKh(CJOJQJ^JaJ6<nlpl&|* dgd($a$gd(gd(gdi^gdi^:<>dfnpjlnnpr "$&(뿰|oah(CJOJQJ^JaJh%Hh(OJQJ^J%h(h(B*CJOJQJaJph)h(h(0JB*CJOJQJaJphhxCJOJQJaJh(h(CJOJQJaJ)jh(h(0JCJOJQJUaJ-jhKh(0JCJOJQJU^JaJh( hKh(CJOJQJ^JaJ&(Rz|~Hz(*,<DF^bd︧n`nnO hah];CJOJQJ^JaJhaCJOJQJ^JaJ hahaCJOJQJ^JaJ hah(CJOJQJ^JaJ-jhah(0JCJOJQJU^JaJ h{h(CJOJQJ^JaJh(CJOJQJ^JaJhFbCJOJQJ^JaJ-jhKh(0JCJOJQJU^JaJh( hKh(CJOJQJ^JaJh hQOJQJh6 Jhi^mHnHuhjhUjhdFUhdFhah(CJaJ$ & Fdha$gdbX$a$ dgd(,1h. A!"#$% j" 8>>666666666vvvvvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p28 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~ OJPJQJ_HmHnHsHtHJ`J Normal dCJ_HaJmHsHtH ^@^ (0Naslov 1$d<@&5CJ KH PJ\^JaJ tHZ@Z (0Naslov 2$d<@&6CJPJ]^JaJtHZ@Z (0Naslov 3$d<@&6CJPJ]^JaJtHX@X !ANaslov 4$<@&5CJOJPJQJ\^JaJ>A > Zadani font odlomkaViV 0Obi na tablica4 l4a .k . 0 Bez popisa LoL (0 Naslov 1 Char5CJ KH PJ\^JaJ HoH (0 Naslov 2 Char6CJPJ]^JaJHoH (0 Naslov 3 Char6CJPJ]^JaJT@"T (0 Tekst fusnote dCJPJ^JaJtHDo1D (0Tekst fusnote CharPJ^J>&`A> (0Referenca fusnoteH*6U`Q6 (0 Hiperveza >*B*ph4W`a4 (` Naglaaeno 5\^JZ@rZ (0Odlomak popisad^PJ^JaJtHBoB (apple-converted-space\>@\ LNaslov$<@&a$"5CJ KHOJPJQJ\^JaJ ToT L Naslov Char&5CJ KHOJPJQJ\^JaJ tH PJ@P L Podnaslov$<@&a$OJPJQJ^JaJPoP LPodnaslov CharCJOJPJQJ^JaJtH :: 0 Zaglavlje  p#@o@ 0Zaglavlje Char CJaJtH 8 @8 0Podno~je  p#>o> 0 Podno~je Char CJaJtH ToT A Naslov 4 Char"5CJOJPJQJ\^JaJtH PK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭V,cy$wc.bQKG7fK˵Riv4HN@!Fco#c (QR/L A]#Tv@=!<İT̟qu gDL--_FFGzѺU7q^۫ >Xju)lꝜg d֚/_ӹtLԀ~\vd9|:x9|Jk (b49C2lZ "/_䗟?Byߞ=yէ) ҘHt}a+d$G10-Sl& R*ToN1ˢ!hU{ƒHLps ;ZVIV 2n*]8MRyZ:w#⨹ppH~._w/cR%C:riFMc˴f;Y[EBU`V0ǍDḊǬXEUJ/zRAC8D*[-}CǪ ..R(zP漌iv@@@bU|!8Y;8>ܦ,AuLj;:5nFs[ ׸UqokބݫfO4EE@'ߢ5w7E|-yօAYfNc@M!-a 4A 64HpU ) uO3 e:(fQ!sHvy`Wr~(Bshgr%c VF5iP./L›0 ˫pעᰃ m(\ddH= R+sh;l2)^+Ikio ,A*k,GMg,Jd9\,AGm\nzi9~)D]9|%lڟZ̦gl冹EP9> ljWY DK/7e@E7:+k G7d<&*}gV'A} ש Tu洷+9gEW38Y+MC*t0O%Jݍq7ŔRN)z?ۇ@GbDž8t4~_`zd kH*6 r5gyCڧ!# B-;Y=ۻ,K12URWV9$l{=An;sVAP9zs:Y'[`ۇ@Pf7[6DY*@Xi+hee*skfDqbX,?*|fv u"xA@V_ .`p64+lt^7 t '5;Kb8s9x<ڮ-t5Dd8?Șe/Y|t &LILJ`DCPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 0_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!theme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] X?3 qg$O33:M?sAEKTWWDYsZZ[[f\\_cdfj lhl ru4w0xyl~Ɲ[ٞ}L   !"#$%&'()*+,-./0123456789j!7qW % E R  +N"Qb ,Ow} ?X}   ))),tA"}`d9±b(wyz}FRd:~0jK|6x{|~5i R)Z XXXXX "%,!6YgX8@0(  B S  ? _Toc409990304 _Toc409990306 _Toc409990307 _Toc409990308 _Toc298360703 _Toc309587755 _Toc409990309 _Toc409990310 _Toc409990311 _Toc409990312R3P?P?P?@5T֋  K3o?o?p? AIT CJMU4<>E/#=#e$q$)),,,,P-Y-11v4|4~44445566I8R8<<CCIIWW``?cFcIcQcccddeeffffogxgggggggggh hMhVh,i4icikilitiui|imjyjjjmkykzkkTl_ljltlHmRmmmnnppKr[rs s3t6t7t?tYtdtv)v"{,{G{O{||~!~*+3րހ'/;Cv˂Ղ ńɅĆxŒz-8ìĬϬnz'3½̽-3#)IQy{| #)`f8:DF=?@DEHIOY]^`ag   2>{ KM^`xztu$ $$$"%#%m%n%%%"&#&&&&&''t'u'''(((())m)n)F+G+l+m+++:,;,,,O-P-------B.C...N/O/s/t/////+0,00000T1U11122J2K22233P3R333p6q677q9r9;;N?P?p?r?D@E@@@ A AtAuACCDD|E}EEEtFuFFFQGRG5H6H!I"III|J}JNKPKKKKKdLeLLLMMWMXMMM N NrNsNNN.O/O|O}O PPqPrPPPQQQQRQRRDRERRRRR\S]SSS3T5TITKTUUTXUXp\q\^^bbeeiillqq r rAtBtvv{{}}ʂ˂ҋՋ֋ef'(ǝȝ \]ڞ۞GHFG WX+,mn&' !",-HI?@4jS*+klLM [\vwZ]'*adGJ]^58BE>AADRT?Bgimp{~ /2HJmoGHxz ));;<<EEKKL_d3e3ӋՋ+&'""-I?4*[(())ggnn/ Z0 *X7Sd?s'H4! `ʺG-Y1OT4}$7E\@XȢ9:Gj|:^skuBcI֤n&\xZ{~n80^8`0o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.^`o(.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.^`o(.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.^`o(. p^p`hH. @ L^@ `LhH. ^`hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. P^P`hH.  L^ `LhH.^`5B*OJQJ\^Jo(ph.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.h^`CJOJQJ^Jo(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.^`o(.^`o(..80^8`0o(...80^8`0o(.... ^`o( ..... ^`o( ...... `^``o(....... `^``o(........ p^p`o(.........^`o(.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.h ^`hH.h ^`hH.h pL^p`LhH.h @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PL^P`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h pL^p`LhH.h @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PL^P`LhH.^`o(.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.s4!7SOT4uBc~Z0 9:GG-:^E\@$7nxZ{IYUa(&gHGaO@F 8 .];%@bJ '}(cL,.01FH2g4>a7|E6 JU^J%)Qf \A{]i^ )e%hFmn:ox ty E7FSbX4ZW'bbFb)>LTpY`<;oaFoQ(}|$b_iy|6&'Ye^0BdFSA@ՋՋՋՋ ()03ELQV\fhklnr  :>@BFXZhnUnknownG* Times New Roman5Symbol3. * Arial7.@Calibri7@Cambria=Arial,BoldA$BCambria Math"q;gz?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./012346789:;<>?@ABCDIJMRoot Entry FQ[#7L1Table]WordDocument . SummaryInformation(5DocumentSummaryInformation8=MsoDataStoreQ[#7Q[#7FZL44EP4N==2Q[#7Q[#7Item PropertiesUCompObj }   F+Dokument programa Microsoft Word 97 2003 MSWordDocWord.Document.89q