ࡱ> &)#$%vbjbj##.AA ``===QQQ8d<Qv+h)))))4Y*[*[*[*[*[*[*$,/>*=*==))0+$$$=)=)Y*$Y*$$:),))m:.NI) E*F+0v+S)R/$$/)/=)$**$v+/`% :dr.sc. }eljko Mrai `TITIMO POLICIJU DA BI NAS MOGLA `TITITI! SA}ETAK U radu je rije  o neodr~ivom polo~aju policije koja ne mo~e pru~iti adekvatnu zaatitu graana Republike Hrvatske ako ne mo~e zaatititi ni samu sebe od neosnovanih i drugih progona. Policijske slu~benike se progoni u postupcima po slu~benoj du~nosti, privatnim tu~bama, supsidijarnim tu~bama, parni kim tu~bama, prekraajnim, disciplinskim i drugim mjerama i postupcima pa prijeti opasnost da e policijski slu~benici izbjegavati svaku intervenciju koja bi mogla rezultirati neugodnostima po njega i policijski sustav. Takoer se ne priznaju njihove  injeni ne kompetencije da obavljaju izvidne i dokazne radnje, dok se te kompetencije nezaslu~eno i neosnovano dodjeljuju dr~avnim odvjetniatvima i sudovima, kao da se kompetencije ne stje u kroz kontinuiranu izobrazbu ve zakonskim normiranjem. U radu su potanko elaborirani problemi s tim u svezi te su izneseni odreeni prijedlozi za rjeaavanje ovakve neodr~ive situacije. Klju ne rije i: policija, policijski slu~benik, kompetencije, neosnovan progon policijskih slu~benika, zaatita policije UVOD U obavljanju policijskih poslova policijski slu~benici primjenjuju zakonom propisane ovlasti policije. Policijska ovlast je svojevrsna punomo koja je propisana odreenim aktom i obuhvaa pravo i obvezu policijskog slu~benika da poduzima odreene aktivnosti. U naravi je policijska ovlast svako pravo policijskog slu~benika i najmanjeg zadiranja u prava ovjeka-graanina, u smislu prisile da ini neato protiv svoje volje pod prijetnjom odreene negativne posljedice po sebe u slu aju nesuradnje odnosno nepostupanja po zahtjevu policijskog slu~benika. Svaki policijski slu~benik zna ili bi morao znati da je graanima dopuateno sve ato im zakonom nije izri ito zabranjeno, dok za razliku od njih, dr~ava i njena tijela, posebice policijski slu~benici koji imaju tzv. monopol sile, smiju u prava i slobode ljudi zadirati samo u mjeri i na na in propisan zakonom. Policijski slu~benik prilikom slu~benog postupanja mora imati u vidu razmjer izmeu ovlasti koju primjenjuje i svrhe obavljanja policijskog posla, te e uvijek primijeniti policijsku ovlast kojom se u najmanjoj mjeri zadire u slobode i prava ovjeka, a posti~e svrha obavljanja policijskog posla. Pri tome je du~an poativati dostojanstvo, ugled i ast svake osobe, kao i druga temeljna prava i slobode ovjeka. Primjena policijskih ovlasti nu~no zahtijeva i u inkovite zaatitne mehanizme protiv bilo kakvih nezakonitosti ili zlouporaba. Naime, svako prekora enje ovlaatenja ili izlazak iz zone zakonitog postupanja, policijskog slu~benika mo~e dovesti pod sumnju po injenja odreenog  slu~beni kog ili drugog kaznenog djela. Tako se posti~e ravnote~a izmeu  monopola sile s jedne strane i te~nje za kontrolom nad takvim  monopolistom . ZA`TITA POLICIJE No, kako su predvieni brojni mehanizmi zaatite graana od nezakonitih ili nepravilnih postupaka policije, jasno je i da policijski slu~benik mora osjeati odreenu pravnu i stvarnu sigurnost da nee snositi negativne posljedice ako je policijski posao obavio na zakonit i metodoloaki ispravan na in. S tim u svezi, Zakon o policijskim poslovima i ovlastima u odreenoj mjeri atiti policijske slu~benike koji su uporabili sredstva prisile, posebice vatreno oru~je na na in da propisuje da su osobni podaci policijskog slu~benika koji je uporabio vatreno oru~je tajna, te mu se osigurava nu~na medicinska i psihosocijalna pomo. Takoer, isklju uje odgovornost policijskog slu~benika koji je uporabio sredstva prisile kada su uporabljena na na in propisan zakonom, a kad se protiv policijskog slu~benika vodi kazneni postupak ili postupak za naknadu atete zbog uporabe sredstava prisile ili drugih radnji u obavljanju policijskog posla, Ministarstvo mu osigurava pravnu pomo na teret Ministarstva. Nadalje, Zakon o policiji propisuje da za atetu koju policijski slu~benik po ini treim osobama u slu~bi ili u svezi sa slu~bom odgovara Republika Hrvatska, osim ako se doka~e da je ateta posljedica zakonite primjene policijskih ovlasti. Isto tako, propisano je da Republika Hrvatska odgovara za atetu koja potje e od opasne stvari, ako je opasna stvar bila u vlasniatvu Republike Hrvatske i ako je atetu po inio policijski slu~benik u slu~bi ili u svezi s obavljanjem slu~be. Policijski slu~benici du~ni su nadoknaditi atetu koju u slu~bi ili u svezi s obavljanjem slu~be namjerno ili krajnjom nepa~njom nanesu Republici Hrvatskoj. Te obveze se mo~e u cijelosti ili dijelom osloboditi ako je do nje doalo postupanjem po nalogu nadreenog rukovoditelja, pod uvjetom da ga je policijski slu~benik prethodno pisano ili usmeno, ako to okolnosti nala~u, upozorio da e provedbom naloga nastati ili da bi mogla nastati ateta. Policijskog slu~benika koji je odgovoran za atetu po injenu krajnjom nepa~njom mo~e se iz opravdanih razloga djelomi no ili u cijelosti osloboditi obveze naknade atete, ako je ateta nastala obavljanjem policijskih poslova, zbog znatnih napora u obavljanju policijskih poslova ili pod okolnostima kada je atetu bilo teako izbjei. Zaatita policijskog slu~benika nakon uporabe sredstava prisile predstavlja vrlo va~nu podraku policijskom slu~beniku u obavljanju policijskih poslova. Policijski slu~benik je dr~avni slu~benik koji poduzima policijske poslove u ime dr~ave. Uporaba sredstava prisile predstavlja najte~i zahvat u temeljna prava ovjeka pa stoga postoji i opravdan razlog da se u zakonu istakne pomo i zaatita policijskog slu~benika. Na predmetnu problematiku se izravno mo~e primijeniti l. 14. Zakona o sustavu dr~avne uprave u kojem stoji da jedino Republika Hrvatska izravno i primarno odgovara za atetu koju graaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom dr~avnog slu~benika. Logika takvog rjeaenja je jasna: dr~ava je ta koja putem svojih mehanizama izabire, selektira, akoluje, stru no usavraava, ocjenjuje, ka~njava, nadzire i prati rad policijskih slu~benika, slijedom ega je i logi no da preuzima odgovornost za pravilne i zakonite, kao i za nepravilne i nezakonite postupke policijskih slu~benika. Tim viae ato policijski slu~benik i ne nastupa u svoje ime, ve u ime i za ra un dr~avnog tijela, tj. dr~ave. Ukoliko neki od tih slu~benika postupe nepravilno i nezakonito, i sama ima odreenu odgovornost zbog takvog odnosa prema njima, i uvijek ima na raspolaganju mehanizme kojima mo~e od policijskog slu~benika namiriti ukupnu ili dio nanesene atete, te ga eventualno sankcionirati putem disciplinskog postupka. Na tom tragu je ustrojen jedan cjelovit postupak ocjene opravdanosti i zakonitosti uporabe sredstava prisile, koji u svojoj biti predstavlja prijenos odgovornosti s pojedinca  policijskog slu~benika, na dr~avu. De facto, potpisujui da je odreena uporaba sredstava prisile bila zakonita i opravdana, na elnik policijske uprave ili Glavni ravnatelj policije (u slu ajevima kad on daje ocjenu), u ime dr~ave preuzima odgovornost za taj postupak policijskog slu~benika. PROGON POLICIJE No, u praksi policijskog postupanja dogaalo se i joa se dogaa da osobe nad kojima su policijski slu~benici u obavljanju slu~be zakonito i opravdano primijenili sredstva prisile, tu~bom za naknadu atete u parni nom postupku zahtijevaju popravljanje atete izravno od policijskog slu~benika. Pri tome se pozivaju na l. 1061. Zakona o obveznim odnosima, gdje u st. 2. stoji da oateenik ima pravo zahtijevati popravljanje atete i neposredno od zaposlenika ako je ateta prouzro ena namjerno. Da stvar bude gora, neke od tih tu~bi urode plodom i policijski slu~benici se nau u situaciji da moraju nadoknaivati zna ajne iznose dosuenih odateta. Takvi slu ajevi potom postanu tema razgovora meu policijskim slu~benicima i sve to skupa pogubno djeluje na motivaciju policijskih slu~benika i njihovu odlu nost u primjeni propisa, a mo~e i izazvati pojavu izbjegavanja uporabe sredstava prisile ak i u situacijama kad je takva uporaba nu~na, jedina i najbla~a efikasna mjera. Rjeaenje tog problema mo~e se pokazati klju nim, no, mada je bila prilika, to nije rijeaeno ni novim Zakonom o policiji. Rjeaenje je mogue tra~iti u primjeni specijalnog propisa u odnosu na opi, odnosno u  promaaenoj pasivnoj graanskopravnoj legitimaciji , s obzirom da Zakon o sustavu dr~avne uprave jasno i nedvojbeno ka~e da jedino Republika Hrvatska izravno i primarno odgovara za atetu, a ne dr~avni, odnosno policijski slu~benik. Ipak, takva praksa je do sada ve nanijela veliku atetu policijskom sustavu i pojedinim policijskim slu~benicima. Iz perspektive policijskih slu~benika, niata bolje stanje nije ni s ustanovom tzv. supsidijarnog tu~itelja, tj. oateenika kao tu~itelja u kaznenom postupku iz l. 55. Zakona o kaznenom postupku. Poznato je da i  stari i  novi ZKP predviaju mogunost preuzimanja progona od strane oateenika u nekim slu ajevima kad dr~avni odvjetnik utvrdi da nema osnova za progon po slu~benoj du~nosti. To je ustanova koju naae pravo daje oateeniku za slu aj da dr~avni odvjetnik (javni tu~itelj), neopravdano otkloni kazneni progon, iako postoje uvjeti za to. Ta ustanova na ovim  pravnim prostorima egzistira joa od  starojugoslavenskog Zakonika o sudskom krivi nom postupku iz 1929. godine (uz prekid od 1948.-1953.), i imala je svoje pobornike ali i ~estoke kriti are (od kojih je najpoznatiji Ogorelica). S glediata policijskog slu~benika je mogue, a u praksi se i dogaalo, da nakon uporabe sredstava prisile, ali i primjene drugih policijskih ovlasti, osoba prema kojoj je ovlast primijenjena, nadle~nom dr~avnom odvjetniatvu podnese kaznenu prijavu protiv policijskog slu~benika zbog razli itih moguih inkriminacija. Nadle~ni dr~avni odvjetnik razmotri prijavu, prikupi potrebna saznanja te utvrdi da nema osnova za progon policijskog slu~benika i o tom u zakonskom roku obavijesti podnositelja prijave. Nakon toga, na njegovo mjesto stupa oateenik kao tu~itelj i progon policijskog slu~benika se nastavlja  kao da se niata nije dogodilo . Pri tom prikupljanju injenica i saznanja, pravnik - profesionalac, dr~avni odvjetnik, zbog svoje dvojake uloge u kaznenom postupku, stranke u postupku, ali i dr~avnog tijela, mo~e koristiti vlastite ali i policijske resurse. Dakle, ima puno vea znanja i mogunosti utvrivanja injenica i prikupljanja saznanja nego ato ih ima oateenik, koji i nakon stupanja na mjesto tu~itelja nastupa s ograni enim ovlastima i mogunostima stranke u postupku. Ako je tomu tako, onda se na ovaj na in potvruje Ogoreli ina bojazan da se  stvara opasnost neosnovanih, lakomislenih i obijesnih krivi nih progona, dakle aikaniranja okrivljenika (u ovom slu aju policijskih slu~benika, op.a.), iji je polo~aj u krivi nom postupku ionako nepovoljan, odnosno da se institucija supsidijarne kaznene tu~be u praktici pokazala posve nepodesnom, pre~ivjelom i suvianom tako, da se njome bez ikakve svrhe optereuju sudovi.  Istina je da takva prijava prolazi odreenu sudsku kontrolu pred optu~nim vijeem u stadiju prethodnog ispitivanja i odgovora na optu~nicu, no to nikako nije jamstvo policijskom slu~beniku da nee trpjeti odreene posljedice u vidu voenja kaznenog postupka protiv njega sa svim frustracijama i neugodnostima koje uz to idu pa i kad bi bio potpuno siguran da postupak nee zavraiti osuujuom presudom, ato naravno, nikada nije slu aj. Joa ako slu aj dobije medijsku pozornost, frustracije i neugodnosti se multipliciraju. Nesporno je da se u sli noj situaciji mogu nai pripadnici bilo koje struke i profesije, ali zbog svog specifi nog polo~aja i prirode policijskog posla, o ito su tome najviae izlo~eni upravo policijski slu~benici. Stoga bi razuman zakonodavac svakako trebao razmisliti o ograni avanju prava na supsidijarnu tu~bu u ovakvim slu ajevima. Svakako valja imati na umu i injenicu na koju skree pozornost Cameron, da je policija posebno osjetljiva na kritike jer je njihov posao veoma te~ak i opasan. Dodaje da sud i odvjetnici ne moraju brzo djelovati poput policije koja radi sa ograni enim informacijama i koja se susree s agresivnim i naoru~anim kriminalcima, umjesto toga oni u miru sudnice i bez ikakvog pritiska rjeaavaju spor, bez obzira je li policijsko postupanje bilo zakonito ili nezakonito. U tim okolnostima lako je vidjeti je li doalo do povrede zakona. Na ovom mjestu treba napomenuti da postoji dovoljno mehanizama za otkrivanje i procesuiranje onih policijskih slu~benika koji svojim ponaaanjem i postupanjem odstupaju od profesionalnih standarda i zakonitog postupanja i da se revnosno primjenjuju u svakodnevnoj praksi. Ovdje je rije  o policijskim slu~benicima koji na najbolji na in obavljaju policijski posao, a ipak postoji mogunost da zbog toga zavrae na optu~eni koj klupi, s manjim ili veim izgledima na osudu. A ako se takva situacija ponovi dovoljno esto puta, u njihovoj percepciji mo~e doi do sinergijskog efekta svih moguih postupaka koji se protiv njih mogu pokrenuti, te do jedne rezignacije, a onda prijeti opasnost da e se policijski slu~benici po eti suzdr~avati od primjene policijskih ovlasti koje su alatke za obavljanje policijskih poslova. Radi boljeg razumijevanja problema na koje nailaze policijski slu~benici, valja izlo~iti nekoliko  karakteristi nih a na ~alost, realnih primjera. Primjer 1: Godine 2005. dvojica po initelja nakon izvraenog razbojniatva i plja ke poslovnice Hrvatske poate bje~e osobnim automobilom. Nakon ato bivaju uo eni od strane dvo lane policijske ophodnje, po initelji otvaraju vatru iz vatrenog oru~ja, jednog policijskog slu~benika teako ranjavaju, a drugi policijski slu~benik uspijeva uporabom vatrenog oru~ja neutralizirati oba razbojnika, od kojih posljedica u kona nici oba smrtno stradaju. Uporaba vatrenog oru~ja je ocijenjena zakonitom i opravdanom i to nitko razuman ne osporava. Meutim, posljedica po policijske slu~benike su enormne. Od obitelji stradalih bivaju utu~eni i sudski proganjani, radi vlastite sigurnost su napustili dotadaanje mjesto prebivanja i odselili u drugi dio dr~ave uz stalni stres kao posljedice zakonitog i opravdanog ina, da ne ka~emo ina spaaavanja vlastitog ~ivota. Primjer 2: Godine 2006. Policijski slu~benik van slu~be, u civilnoj garderobi uo ava nepoznatog muakarca kako u parkiranom vozilu fizi ki zlostavlja ~ensku osobu koja mu upuuje o ajni ki poziv u pomo s naznakom da e je muakarac ubiti. Policijski slu~benik ga poziva da prestane predstavljajui se kao policijski slu~benik, na ato po initelj prestaje udarati ~ensku osobu te nasre na policijskog slu~benika pose~ui i za no~em. Policijski slu~benik se jedva odbrani, a onda ih poznanici razdvajaju i zovu policiju. Dolaskom policije stvari ne zavraavaju povoljno za policijskog slu~benika jer oni, u konzultaciji sa svojim rukovoditeljima zaklju uju da je doalo do tu njave dviju osoba, jer, navodno, nisu mogli utvrditi je li se policijski slu~benik legitimirao slu~benom iskaznicom i zna kom, ato bi, kao, ovom slu aju dalo legitimitet zakonite uporabe sredstava prisile. Dakle protiv policijskog slu~benika se, jednako kao i protiv  nasilnika pokree prekraajni progon za povredu javnog reda i mira, te se paralelno pokree i disciplinski postupak. Za napomenuti je da bi se disciplinski postupak morao pokrenuti i za slu aj da se ogluaio o intervenciju.  Sreom po policijskog slu~benika,  nasilnik je tri mjeseca poslije ubio ~enu koju je tom zgodom tukao u vozilu, ubio njenu sestru i njenog mu~a, pokuaao ubiti njihove dvoje djece i ubio na kraju sebe, pa je policijski slu~benik u prekraajnom postupku osloboen odgovornosti a disciplinski postupak je obustavljen. Primjer 3: Godine 2003. Policijski slu~benik PU zagreba ke sa svojom suprugom i nekoliko mjeseci starim djetetom ljetuje u jednom malom mjestu na moru. Nakon ato drugu ve er za redom dijete nije moglo spavati zbog buke koju je pravila grupa neobuzdanih mladia u blizini njihovog bungalova, policijski slu~benik izlazi, legitimira se policijskom ispravom i zamoli ih da viae ne naruaavaju javni red i mir. Njihova reakcija je bila ta da su ga napali i tjelesno ozlijedili na ato on zove lokalnu policiju. Policija otkrije po initelje i kazneno ih prijavi za kazneno djelo napada na slu~benu osobu, ali lokalni dr~avni odvjetnik istu odbaci uz obrazlo~enje da taj policijski slu~benik nije slu~bena osoba na tom podru ju ve samo na podru ju na kojem obnaaa svoju du~nost. Ovime se ne iscrpljuje lista koja bi mogla ui u rubriku policijskih epizoda  vjerovali ili ne , koja se~e sve dotle da se u brojnim slu ajevima policijskim slu~benicima koji su stradali van  svog podru ja nije priznavala ozljeda na radu i time pravo na puno bolovanje. Na ~alost, iz drugog primjera je vidljivo da se i sam policijski sustav pod takvim okolnostima okree protiv vlastitih policijskih slu~benika ato onda takvo stanje ini potpuno neodr~ivim. Kako je  proizvod policije osobna i imovinska sigurnost ljudi, onda e, viae je nego vjerojatno, pod ovakvim uvjetima ta sigurnost doi u pitanje. Stoga se o ovim segmentima mora povesti ra una i pronai primjereno rjeaenje na na in da policijski slu~benik ne naruaava ustavno na elo jednakosti svih pred zakonima, ali da ipak osjea jednu sigurnost da dr~ava koju predstavlja vodi ra una o njemu i atiti ga ako zakonito i ispravno radi svoj posao. Mo~da bi prvi znak dobre volje bio promjena o ito nedovoljno osmialjenih odredbi koje u kaznenom i prekraajnom postupku nala~u da se od policijskih slu~benika koji su utvrdili osnovanu sumnju da je neka osoba po inila kazneno djelo ili prekraaj, na sudu kada se tamo poziva u svojstvu svjedoka, uzimaju podaci potpuno privatnog karaktera, kao ato je adresa boraviata i sli no. Zbog toga mnogi policijski slu~benici i slu~benice imaju neugodnosti, a o ito je da u takvim predmetima ne nastupaju za svoje ime i interes, i ti podaci zapravo nikom ni nisu potrebni s obzirom da im se pozivi i ostali akti dostavljaju putem njihove ustrojstvene jedinice. Ovo poglavlje mo~emo zaklju iti rije ima G. Bosio ia:  Istinska vrijednost policijskog posla jest svaki sa uvani ljudski ~ivot, svako sa uvano ljudsko pravo i golem osjeaj osobne sigurnosti graana. Svaki policajac ima odgovoran posao, jer svojim radom airi prostore mira i sigurnosti, vjeru u vladavinu prava i u inkovito djelovanje pravne dr~ave. Kada policajac vodi ra una o zaatiti ljudskih prava i kada ih primjenjuje, on se u tim postupcima mora osloboditi straha da ne pogrijeai, jer ako ga ti strahovi svladaju, tada svojim djelovanjem mo~e povrijediti ljudska prava, kao ato mo~e u initi i ako djeluje na na in da niata ne u ini. U svojem radu policajac je du~an izgraditi osjeaj svoje vrijednosti i neovisnosti, odgovornosti i profesionalne osobnosti. Tada ga napuata bojaznost pogreake, tada ima pravo na odlu ivanje i provedbu odluke.  ADEKVATAN DRU`TVENI POLO}AJ I VREDNOVANJE RADA POLICIJSKIH SLU}BENIKA Da bi mogli govoriti o adekvatnom druatvenom polo~aju i vrednovanju rada policijskih slu~benika, moramo se podsjetiti temeljnih pojmova organizacije. Pojam organizacija obuhvaa skladno, misaono i racionalno povezano udru~enje odreenog broja ljudi koji na osnovi vlastitog programa rada i na osnovi potreba okoline obavlja odreenu djelatnost. Ona je u prvom redu sredstvo za ostvarivanje zadanih ciljeva, a njen osnovni inilac je ovjek. Ministarstvo unutarnjih poslova je organizacija, iji temeljni dio ini policija, odnosno policijski slu~benici. Na obavljanje poslova i izvraenje zadaa, nesumnjivo zna ajno utje e adekvatno druatveno vrednovanje rada policijskih slu~benika. Pod adekvatnim vrednovanjem rada policijskih slu~benika misli se u prvom redu na plae za njihov rad, i s tim u svezi druga primanja i beneficije, odnosno adekvatno druatveno vrednovanje samog policijskog sustava i njegovih pripadnika u airoj druatvenoj zajednici. Drugim rije ima, kakav je druatveni ugled same policijske slu~be i sustava i njegovih pripadnika, tj. policijskih slu~benika, i ima li ta druatvena pozicija preventivni, neutralni ili kriminogeni naboj. Ugled openito zna i dobro mialjenje o nekome ili ne emu. Ugled svakog dr~avnog tijela pa tako i policije, ovisi o nizu pitanja. Dr~ava mora osigurati da oni koji obnaaaju policijske ovlasti i djeluju autoritetom vlasti budu bri~ljivo probrani u pogledu njihovih ljudskih kvaliteta, da budu ispravno obu eni za obavljanje svojih zadaa na eti ko prihvatljiv na in. Veoma je bitno da ih u tome predvode i usmjeravaju osobe visokih ljudskih kvaliteta. Kako je uska povezanost dr~ave i policije, za o ekivati je da dr~ava prema policiji ima zaatitni ki odnos, i obrnuto. No iznenauju rezultati nekih istra~ivanja i u dr~avama za koje se openito smatra da vode ra una o svojim policijskim snagama. Tako su, izu avajui napade na policijske slu~benike u SAD-u i Velikoj Britaniji, Moxey i McKenzie ustanovili da je plima nasilja protiv policije bila viae od samog napada na policiju. Takvo je nasilje usmjereno prema birokraciji openito i dolazi od razo aranih ljudi koji vlast do~ivljavaju beautnom, odnosno da su policajci prvi na udaru kad se ispoljava neprijateljsko raspolo~enje prema vladajuim strukturama. No, s druge strane, Odbor u Ministarstvu unutarnjih poslova koji brine o izgubljenim radnim satima i bolovanjima, za taj problem izgubljenih radnih sati uslijed bolovanja prouzro enim napadima na policijske slu~benike je pokazao daleko vei interes nego za opu dobrobit policajaca. Odbor je napade na policajce smatrao neizbje~nima a interes je pokazao tek kad se shvatilo da osim atete nanesene ljudstvu treba snositi i financijske troakove. I u Njema koj nije sporno da aktivni policijski slu~benik ima velike obveze prema dr~avi, ali je sporan reciprocitet u tom odnosu, odnosno obveza dr~ave prema istom tom policijskom slu~beniku. Mori tvrdi da se kod izvjesnih druatvenih grupacija mo~e primijetiti tendencija prema relativizaciji du~nosti dr~ave u vezi s voenjem socijalne skrbi o svojoj policiji. Kao razlog se navodi da policijski slu~benik nije niata viae od obi nog graanina, da princip jednakosti ne podnosi viae povlastice slu~benika, odnosno naslijeena na ela inovniatva. Problem nebrige o policijskim slu~benicima vezuje uz izabrane predstavnike vlasti koji se biraju na ograni en vremenski mandat, u odnosu na policijske slu~benike ija lojalnost i javno-pravni slu~beni ki odnos traje itav radni vijek, te ka~e da ministar i premijer odlaze, policajac ostaje. `to je politi ka vlast viae vremenski ograni ena, to je vea opasnost da se va~nost obveze voenja socijalne brige shvati povrano, odnosno da se socijalnu brigu (o policijskim slu~benicima) provodi nekonsekventno i tek povremeno. Ako u spomenutim dr~avama, u kojima policijski slu~benici imaju viaestruko viai ~ivotni i druatveni standard od policijskih slu~benika u RH, imaju problema s vrednovanjem njihovog rada i druatvenog polo~aja, ato o tome rei u naaoj dr~avi gdje su policijski slu~benici uvjerljivo pri dnu vrednovanja poslova u javnim slu~bama? Mo~da bi za usporedbu mogla poslu~iti komparacija sa poslom medicinske sestre (brata), srednje stru ne spreme, koji je takoer iznimno odgovoran, rizi an i slo~en, i vjerojatno jedan od najpotplaenijih poslova u RH. No, i tako o ito potplaeni pripadnici te struke imaju osobni dohodak minimalno oko 5000 kuna,, a gotovo da nema ni voza a kamiona s plaom ni~om od tog iznosa, ato onda rei za minimalnu plau policijskog slu~benika koja jedva premaauje iznos od 3500 Kuna? Zapravo, u tom kontekstu viae nego nerealno zvu i popis o ekivanja od policijskih slu~benika. Ako se od prosje nog policijskog slu~benika o ekuje da bude: pristalog fizi kog izgleda i uredan, da se lijepo i jednostavno izra~ava, da ima vrst karakter, da prihvaa disciplinu, da mo~e izdr~ati napore izobrazbe, da posjeduje stalan interes za napredovanjem, da bude dosljedan borac za red i mir, da ne pati od pretjerane osjetljivosti i povla enja u sebe, da pokazuje objektivnost, zrelost, fleksibilnost, da je povjerljiv, motiviran i emocionalno stabilan, da je druatven, pristupa an i energi an, da pokazuje inicijativnost i autoritativnost, da ima fizi ke kvalitete, tj. visoke psihofizi ke predispozicije i sposobnosti, da je osposobljen u borila kim vjeatinama, vjeatinama baratanja vatrenim i inim oru~jem, da je kulturan, uljuen i takti an u postupanju prema pripadnicima svih druatvenih skupina, da je zaatitnih svih druatvenih skupina i predan zaatitnik svih ljudskih prava i sloboda, da je svestrano obrazovan i znalac svog posla i struke, visokih moralnih kvaliteta i neporo an, da poznaje sve mogue i nemogue zakone i procedure postupanja, da je nepodmitljiv i nepotkupljiv, da je odan i lojalan Ministarstvu i dr~avi, da se, barem na elementarnoj razini mo~e sporazumjeti na nekoliko stranih jezika, koji je svojevrsni posrednik izmeu  vlasti i naroda, da u slu~bi i van slu~be, dakle u svoje slobodne vrijeme mora poduzimati nu~ne mjere za zaatitu osobne i imovinske sigurnosti ljudi, - a kao nagradu za sve te kvalitete, kvantitete i obveze dobije plau koja ne mo~e osigurati ni  osnovnu sindikalnu koaaricu njemu i njegovoj obitelji, ne treba biti vidovit da bi se shvatilo da takav odnos nije odr~iv. Ili kako ka~u Morris i Hawkins:  Pripadnika policije ogovara javnost, kritiziraju pripovjeda i, ismijavaju ga u filmovima, kritiziraju u listovima, a ne podr~avaju ga ni tu~itelji ni suci, izbjegavaju ga oni koji ga se boje, kriminalci ga mrze, svi ga varaju, glupi i prevarantski politi ari pak ga autiraju naokolo kao da je lopta. Izlo~en je mnogim iskuaenjima i pogibeljima, osuuju ga kad primjenjuje propise, a otpuataju iz slu~be, ako to ne ini. Misle da mora imati izobrazbu vojnika, lije nika, odvjetnika, diplomata i odgajatelja za plau koja je manja od one koju ima nadni ar.  Ovdje bi valjalo dodati da, s obzirom na iznimnu brojnost propisa iz nadle~nosti policije i uvoenja u poslove policije sve novijih i novijih obveza i standarda, svu tu izobrazbu bi svakih nekoliko godina morao temeljito obnoviti i certificirati, pa je kontinuirano, cjelo~ivotno obrazovanje policijskih slu~benika nu~no. POLO}AJ POLICIJE U RH Druatveni polo~aj policijskog slu~benika proizlazi i iz adekvatnog vrednovanja samog policijskog sustava, kao okvira u kojem svaki pojedini policijski slu~benik djeluje. Ako se na policijski sustav gleda kroz kaznenopravnu prizmu, odnosno kroz njegov polo~aj u kaznenopravnom sustavu, onda se opravdano mo~e postaviti i pitanje je li taj polo~aj povoljan? Naime, moglo bi se rei da se kroz naa kaznenopravni sustav provla i svojevrsno nepovjerenje u policiju ili neprihvaanje stvarnog stanja. Tako se u provedbi mjera i radnji za kazneni postupak prema ZKP/2008. u potpunosti dr~avnom odvjetniatvu  prepuata poduzimanje dokaznih radnji, dok se policiji dozvoljava samo iznimno poduzimanje dokazne radnje privremenog oduzimanja predmeta ( l. 213. st. 1.). Viae je nego jasno da je pitanje kvalitete obavljenih  pripremnih radnji od krucijalnog zna aja za sudski postupak, bilo da je rije  o kaznenom ili prekraajnom postupku. Postavlja se, stoga, pitanje stru ne osposobljenosti i materijalne opremljenosti za obavljanje neformalnih, ali i formalnih (dokaznih) radnji, koja bi, nesumnjivo, trebala biti na visokoj profesionalnoj razini. No, na ~alost, tome ipak nije tako. Naime, naa je raniji Zakon o kaznenom postupku, neformalni, izvidni dio posla povjeravao policiji, ijim aktivnostima su u kriminalisti kim obradama koordinirala nadle~na dr~avna odvjetniatva, odnosno dr~avni odvjetnici ili njihovi zamjenici. A formalni dio posla, tj. istra~ne (dokazne) i hitne istra~ne radnje koje su imale dokazni karakter, povjeravane su sudu, tj. istra~nim sucima. Zakon je ipak, kao supsidijarne izvoa e hitnih istra~nih radnji, u slu ajevima  kada je postojala opasnost od odgode , dakle, kao svojevrsnu rezervnu varijantu, ovlaaivao i policiju. No u praksi policijskog postupanja, izlasci istra~nih sudaca na mjesto kriminalnog dogaaja i obavljanje hitnih istra~nih radnji su bili iznimno rijetki, pa su te poslove, u pravilu, obavljali policijski slu~benici. Zakon o kaznenom postupku iz 2011. je taj segment uredio bitno druga ije. Policija viae nije bila ovlaatena samostalno provoditi dokazne radnje koje je ranije mogla provoditi na vlastitu inicijativu, kada je postojala opasnost od odgode. U pogledu provoenja hitnih dokaznih radnji im je prostor bio ograni en samo na o evid i privremeno oduzimanje predmeta i to samo temeljem naloga nadle~nog dr~avnog odvjetnika, dok se u pogledu pretrage nisu stvari bitno promijenile. Nema nikakve sumnje da su za provoenje dokaznih radnji kao ato su obavljanje o evida, vraenje pretraga, pribavljanja digitalnih dokaza i sli no, koje su u jasnoj nadle~nosti, ranije istra~nih sudaca, a sada dr~avnih odvjetn&(*4:Hz|~Jķķ|ssjs^VK=Kjh0JOJQJUhIh@E:OJQJhOJQJh/E"h36OJQJhM 6OJQJh,A6OJQJh6OJQJh/E"h/E"6OJQJh/E"6OJQJhh@E:56OJQJ^Jhlz56OJQJ^Jh/E"56OJQJ^Jhh56OJQJ^J0jh&h&0J6CJOJQJU^JaJ#h&h&6CJOJQJ^JaJ*~@'/>>>J2VB]h$ & Fdha$gd ?$ & Fdha$gd $dha$gd@E: $dha$gddhgd@E:@&#(#''1133<<>>>>AA0O2OQQ>]@]6e8eh hi8jnoooooopTvVvhvø㠒~~rhh5OJQJhOJQJhh',5OJQJjh0JOJQJUh',OJQJhVmOJQJhEOJQJhIh ?OJQJh ?OJQJhOJQJh3OJQJh@E:OJQJhIh@E:OJQJ!jhIh@E:0JOJQJU,hoVv$&̚Κ\^f$ & F dha$gdY$ dha$gd@E:dhgd@E:  & Fdhgd $dha$gd@E:hvlvyy||.}lxX܉ Nx(*,>Țʚ̚Κ\`b̸̨̰|p^|||#h3h@E:6CJOJQJ^JaJh6BhWK>*OJQJ!jhIh@E:0JOJQJUhWKOJQJh OJQJhIh@E:OJQJh',OJQJhEOJQJhWTOJQJh"h"5OJQJh"OJQJh3hXR76OJQJhXR7OJQJhqOJQJh7gOJQJhOJQJ$.0ؿڿLNd"$&|ziU&hYh@E:5CJOJQJ\^JaJ h35CJOJQJ\^JaJU h@E:5CJOJQJ\^JaJ0jhYh@E:0J5CJOJQJU^JaJ&hIh@E:5CJOJQJ\^JaJ hY5CJOJQJ\^JaJ jhIh@E:H*OJQJUh@E:OJQJ!jhIh@E:0JOJQJUhIh@E:OJQJika, potrebna specifi na specijalisti ka teoretsko-prakti na znanja i vjeatine te prikladna obuka i oprema. Treba naglasiti da za provoenje pojedinih dokaznih radnji niti dr~avni odvjetnici niti policija nisu imali odgovarajuih iskustava, pri tome se misli na provoenje ispitivanja okrivljenika i ispitivanje svjedoka koje radnje je provodio istra~ni sudac. Tek su kroz odredbu lanka 177. st.5 ZKP/1997. redarstvene vlasti mogle ispitati osumnji enika koji zapisnik se mogao koristiti kao dokaz u kaznenom postupku. No i primjenom tog lanka su zabilje~eni brojni problemi, osobito u pogledu prava na obranu osumnji enika. Takoer je potrebna odreena informati ka, materijalna, pa i iskustvena podloga. No ovdje dolazimo do paradoksa koji ve na po etnoj razini potvruje tezu o svojevrsnom nepovjerenju u policiju ali i  prevelikom povjerenju u sud, odnosno u dr~avno odvjetniatvo. Naime, jedino se u programu policijske izobrazbe, na razini mogue stvarne primjene, u e i usvajaju takva specifi na znanja, a nasuprot tome, ni dr~avni odvjetnici ni istra~ni suci nemaju takvu obuku u dostatnoj koli ini i kvaliteti da bi ih mogli u inkovito provoditi. Isto tako, jedino policija raspola~e s informati kim, materijalnim i drugim resursima potrebnim za obavljanje tog posla. Unato  tomu, zakon u nadle~nost stavlja upravo istra~nim sucima, sada dr~avnim odvjetnicima obavljanje najosjetljivijih istra~nih radnji ije dobro ili loae obavljanje unaprijed mo~e odrediti tijek i okon anje kaznenog postupka. Nasuprot tomu, oni koji su se sustavno obrazovali za obavljanje baa takvih postupaka, nastupali su kao svojevrsna rezervna varijanta, ranije ako im je istra~ni sudac povjerio tu radnju, a kasnije, kad je postojala opasnost od odgode. Promjenom tog i donoaenjem tada novog Zakona o kaznenom postupku, taj polo~aj umjesto da se popravi, postaje zna ajno loaiji, pa slu~benici redarstvenih vlasti gube i takvu  rezervnu poziciju. Tu ulogu u procesu prikupljanja dokaznih injenica uglavnom preuzima novi subjekt, istra~itelj, i to prema izri itom, individualiziranom  pisanom nalogu dr~avnog odvjetnika. Dr~avni odvjetnik preuzima sredianju poziciju u prethodnom postupku, ovlasti su mu dodatno proairene, a posebno je zna ajno preuzimanje i voenje istrage (tako i istra~nih tj. dokaznih radnji) koja je ranije bila u nadle~nosti istra~nog suca. Pri tome ni u kom slu aju ne treba dovoditi u pitanje kompetentnosti dr~avnih odvjetnika u poznavanju zakonskog okvira, odnosno zakonskih uvjeta za provoenje pojedinih radnji ve je, naravno, rije  o poznavanju specifi nih metodologija i tehnika rada. S druge strane, u tom razdoblju, niti su dr~avni odvjetnici ovladali posebnim znanjima i vjeatinama policijskih slu~benika koji su te poslove desetljeima, (ponekad i rutinski) obavljali, niti im je propisana obveza osposobljavanja za te poslove. Najvei od paradoksa je mo~da taj da su dr~avni odvjetnici upravo na Policijskoj akademiji prolazili kratku edukaciju o poslovima koje su trebali preuzeti, odnosno u istim tim poslovima usmjeravati policiju. }elimo li stvarno kompetentnog dr~avnog odvjetnika na elu prethodnog postupka trebati e u initi zna ajnije napore u pogledu njihove edukacije. Na nelogi nost takvog stanja i  proturje je koje se ponekad javlja izmeu pravnog ureenja izvida s jedne strane i stvarnih odnosa i realnih mogunosti ostvarenja zakonskih odredbi (!?) s druge strane upozorava i sam zamjenik Glavnog dr~avnog odvjetnika RH. On takoer navodi da prou avanje prakse postupanja, kao i niza empirijskih studija provedenih u drugim pravnim sustavima kojih je obilje~je tu~iteljska istraga, pokazuje da je realnost esto sasvim druk ija. Poziva se na empirijske studije provedene u Engleskoj i Walesu, Francuskoj, Njema koj, Nizozemskoj, Poljskoj i `vedskoj koje su pokazale da je u zemljama kontinentalne Europe koje su obuhvaene istra~ivanjima, uloga dr~avnog odvjetniatva u postupku otkrivanja kaznenih djela i po initelja, ali i osiguranju dokaza ograni ena na djelovanje samo u najte~im predmetima te odreeno nadziranje policije u srednje teakim slu ajevima, odnosno da u najveem broju predmeta policija obavlja gotovo cijeli posao, a dr~avno se odvjetniatvo uklju uje nakon utvrivanja injenica. U istom kontekstu isti e gotovo jednoglasnu ocjenu njema kih komentatora da u njema kom kaznenom postupku gotovo u svim predmetima (osim u onim najva~nijim), policija istra~uje samostalno i neovisno o dr~avnom odvjetniatvu, a da se dr~avno odvjetniatvo ograni ava na donoaenje formalnih odluka o optu~ivanju nakon ato policija prikupi dokaze. Pri tom se njema ka policija ve od po etka 20. stoljea poziva na svoju injeni nu kompetenciju u postupku istra~ivanja; najva~niji zahtjev im je usklaivanje pravnog stanja sa stvarnim ~ivotnim, tj. reguliranje samostalnog policijskog postupka istra~ivanja. Na istom mjestu i kontekstu Novosel-Paj i problematiziraju ak i realnu mogunost nadzora nad policijskim istra~ivanjem kad ka~u:  No, ak i u situacijama kad je dr~avni odvjetnik zainteresiran za nadzor istra~ivanja koje radi policija, nove istra~ne tehnike, kao ato je koriatenje prikrivenih istra~itelja, informatora, elektroni kog nadzora te sustavnog prikupljanja i obrade podataka  daleko su od ureda dr~avnih odvjetnika, koji, openito govorei, nisu eksperti u primjeni tih tehnika niti su u polo~aju da stvarno mogu kontrolirati njihovo provoenje. Valja priznati da je izmjenama ZKP-a iz prosinca 2013. to stanje, gledano iz policijske perspektive djelomi no vraeno na ono kakvo je bilo prije Zakona iz 2011.godine, no ipak s umanjenom uloge policije. Naime, ponovno su uvedene hitne dokazne radnje, a postupanje tijela istra~ivanja i progona je u zavisnosti o propisanoj visini kazni podijeljeno na istra~ivanje i istragu. Prije Zakona iz 2011. policija je u slu ajevima postojanja opasnosti od odgode bila ovlaatena samostalno poduzimati sve dokazne (istra~ne) radnje osim obdukcije i ekshumacije. Nakon izmjena Zakona iz prosinca 2013. policija u slu aju postojanja opasnosti od odgode mo~e samostalno obaviti pretragu, privremeno oduzeti predmete, obaviti o evid te uzeti otiske prstiju ili drugih dijelova tijela. Za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora te~a od pet godina, a u nadle~nosti su opinskog suda, policija samostalno mo~e, ako postoji opasnost od odgode, poduzeti samo dokazne radnje privremenog oduzimanja predmeta i radnje uzimanja otisaka prstiju i drugih dijelova tijela. Za provoenje dokazne radnje pretrage i o evida mora obavijestiti dr~avnog odvjetnika, koji ako stigne na mjesto o evida ili pretrage u tijeku njihova provoenja mo~e preuzeti provoenje radnje ili je prepustiti policiji. Povjerenju u policiju svakako ne pridonosi ni konstrukcija dvaju kaznenih djela iz glave tridesete Kaznenog zakona ija bi svrha trebala biti da atiti javni red i osobe koje ga osiguravaju, tj. policijske slu~benike. Rije  je o prisili prema slu~benoj osobi iz l. 314 i napadu na slu~benu osobu iz l. 315. Teako se oteti dojmu da dio konstrukcije ovih kaznenih djela ne da nije takav da odvraa potencijalne napada e na slu~bene osobe, nego kao da u nekoj mjeri i stimulira prisilu i napad prema slu~benim osobama. Naime, nakon ato u prvim stavcima oba ova kaznena djela zakonodavac inkriminira prisilu i napad prema slu~benim osobama, svojim zadnjim stavcima kao da opravdava prisilu i napade na slu~bene osobe. Kako druga ije protuma iti izri aj:  Po initelj kaznenog djela iz stavka 1., 2., i 3. ovoga lanka koji je bio izazvan protuzakonitim, bezobzirnim ili osobito grubim postupanjem slu~bene osobe ili osobe koja joj ovlaateno poma~e, mo~e se osloboditi kazne. Postavlja se pitanje zaato se zakonodavac ovakvom konstrukcijom poslu~io kod ovih kaznenih djela i sli no kod kaznenih djela nad vojnim osobama ( l. 361). Zaato je doprinos  ~rtava ovih kaznenih djela tako naglaaen? Postoje li istra~ivanja koja bi potkrijepila ovakvo stanoviate zakonodavca? Bi li se ovako moglo konstruirati kazneno djelo ubojstva, silovanja, razbojniatva i druga kaznena djela? U svakom slu aju, zakonodavac na ovaj na in stvara dojam da slu~bene i vojne osobe, eae od drugih  ~rtava kaznenih djela djeluju protuzakonito, bezobzirno ili osobito grubo pa da je ovakav zakonski izri aj u tim slu ajevima opravdan. Pri tome ne treba zaboraviti da je protuzakonito, bezobzirno i osobito grubo ponaaanje sadr~ano u zakonskom opisu i biu nekih opih ali i posebnih kaznenih djela za koja mogu odgovarati i policijski slu~benici. Bi li se ovakva konstrukcija u javnosti tolerirala kad bi se, primjerice, kazneno djelo silovanja uredilo na sli an na in? Bi li javnost i vladine i nevladine udruge ostale mirne kad bi se kod kaznenog djela silovanja dodao posljednji stavak koji bi propisivao da se mo~e osloboditi kazne po initelj koji je bio izazvan ponaaanjem svoje budue ~rtve? Oko ovog pitanja bi se zacijelo mogla razviti polemika u kojoj bi se zasigurno, izmeu ostalog, mogli uti stavovi o nepovjerenju, pa i svojevrsnoj diskriminaciji slu~benih osoba, u pravilu policijskih slu~benika i policijskog sustava. Niata bolja situacija nije ni s nekim rjeaenjima iz Zakona o policijskim poslovima i ovlastima (NN 76/09.,92/14.), iz kojih se takoer mo~e ia itati stanovito nepovjerenje u policiju, odnosno policijske rukovoditelje. Tako u l. 43. st.2. koji ureuje dovoenje i privoenje stoji:  Policijski slu~benik dovodi osobu na temelju pisane zapovijedi nadreenog ili naloga nadle~nog tijela izdanog na temelju zakona. Iz takve alternativne formulacije proizlazi pravna jednakost ta dva osnova za dovoenje. Pri tome je jasno tko mo~e policijskom slu~beniku izdati pisanu zapovijed, odnosno l. 64.st.2. Pravilnika o na inu postupanja policijskih slu~benika ka~e da je mo~e izdati rukovoditelj najmanje na mjestu pomonika na elnika policijske postaje, na elnik odjela ili sektora u policijskoj upravi, te na elnik ustrojstvene jedinice u sjediatu ministarstva, ato su sve radna mjesta u Visokoj stru noj spremi, koja podrazumijevaju i nemalo policijsko iskustvo. S druge strane, u tijela nadle~na za izdavanje naloga o dovoenju svakako spadaju sudovi i dr~avna odvjetniatva, no i tijela dr~avne uprave koji vode prekraajne postupke kao npr. carinske uprave, porezne uprave, Dr~avni inspektorat, lu ke kapetanije itd. Ve samo izvraenje naloga o dovoenju, isto kao i pisane zapovjedi o dovoenju izdane od strane nadreenog, podrazumijeva i mogunost prisilnog izvraenja te mjere i do tog momenta ta dva osnova imaju jednak status. No, kad je rije  o ulasku u tui dom bez pisanog naloga, tu prestaje pravna jednakost ta dva akta. Naime, l. 74. st.1. t. 4. Zakona o policijskim poslovima i ovlastima ka~e da policijski slu~benik mo~e bez pisanog naloga ui i obaviti pregled tueg doma i s njim povezanih prostora radi izvraenja naloga o dovoenju, ali ovaj put ne navodi pisanu zapovijed nadreenog! Stavak 3. istog lanka dodaje da, ako na drugi na in nije mogue ui u tui dom, da ga policijski slu~benik mo~e i nasilno otvoriti ili za ulazak koristiti nu~ni prolaz kroz prostore u posjedu druge osobe. Iz tog nedvojbeno proizlazi da radi izvraenja  tueg naloga (izdanog od nadle~nog tijela), policijski slu~benik mo~e i bez pisanog naloga, pa i nasilno ui u tui dom, ali radi izvraenja  svoga naloga to ne mo~e uraditi. Dojam nepovjerenja u policiju dodatno poja avaju neki stavovi i tvrdnje koji teako da bi polo~ili test iole kriti nijeg promialjanja, a koji su u javnosti plasirani kao stanovite civilizacijske datosti. Rije  je, primjerice, o stavu da ministar unutarnjih poslova ne mo~e biti policajac, odnosno osoba iz policijskog sustava, a obrazlo~enja su u pravilu da to nije u skladu s dosegnutim demokratskim standardima, da postoji stanovita opasnost od zlouporaba i kumulacije moi, i tome sli no. No, ne postavlja se pitanje za neke druge sli no profilirane slu~be, odnosno kako to da je, primjerice, ravnatelj Sigurnosno obavjeatajne agencije (SOE), u pravilu pripadnik te slu~be, odnosno da nitko ozbiljan ni ne o ekuje da bi tom slu~bom mogao uspjeano rukovoditi netko tko  u duau ne poznaje taj sustav, i postoji li u tome opasnost od kumulacije moi. Tim viae ato je u nedavnoj proalosti zabilje~eno da je ravnatelj SOE s tog mjesta postavljen na mjesto ministra unutarnjih poslova. Obrnut slu aj je nemogue i pojmiti, s obzirom na stav da policajac, ma kako kompetentan bio, ne mo~e doi ni na elo  vlastitog sustava. Zasigurno u svijesti policijskog slu~benika neugodno odzvanja spoznaja da ministrom unutarnjih poslova mo~e postati svatko osim policijskog slu~benika. Teako da e mu utjehu pru~iti l. 38. Zakona o policiji, koji ka~e da policijski slu~benik ne smije biti ni lan politi ke stranke, politi ki djelovati u Ministarstvu, niti se kandidirati na dr~avnim i lokalnim izborima. Za povjerovati je da se mnogi policijski slu~benici pitaju nije li na taj na in dovedena u pitanje ustavna jednakost policijskih slu~benika, odnosno dovedeno u pitanje  ope i jednako bira ko pravo iz l. 45. Ustava, koje podrazumijeva birati i biti biran? Kao razuman razlog za takvo stanje namee se opravdana te~nja za depolitizacijom policije, no pitanje glasi, je li to zaista dobar put do tako postavljenog cilja? Bez namjere produbljivanja tih spornih momenata, opravdano se mo~e postaviti pitanje odreenih kompenzacija za takve opravdane ili neopravdane  uskrate prava , odnosno dobiva li policijski slu~benik na drugoj strani jednad~be odreene povlastice ili privilegije. Je li to vea plaa u odnosu na druga  graanska zanimanja, je li to adekvatno vrednovanje policijskog posla, odnosno adekvatan druatveni ugled i polo~aj pripadnika te slu~be? UMJESTO ZAKLJU KA Kad se govori o tim pitanjima, nezaobilazno je spomenuti mialjenje jednog od vodeih sociologa koji se bavio policijskim pitanjima, R. Matia, koji je definirao sociologiju policije kao zasebnu socioloaku poddisciplinu. Razmialjati o bilo kakvom zaposlenju i ne uklju iti pitanje pravedne plae puko je beskorisno idealiziranje, a esto i manipulacija ovjekovim radom i dostojanstvom, tvrdi Mati. Svaki stru an, marljivo i poateno obavljen posao treba biti pravedno procijenjen i nagraen. Pravo na pravednu plau jedno je od temeljnih ljudskih prava, a svaka manipulacija uskraivanjem plae ili bilo kakvom prijetnjom radnim statusom od strane poslodavca, nije samo kraenje tih prava, ve nasilje koje zaslu~uje primjeren zakonski odgovor. Na drugoj strani, kako je naglaaeno od samog po etka, rad kojemu je glavna motivacija - plaa, teako je spojiv s radom u policijskoj slu~bi. Pokuaaj da se policijski posao svede na nezainteresirano odraivanje za plau, ubrzo postaje mu enje samoga sebe, neiskrenost prema sebi i drugima, te izvor golemih frustracija, koje nitko ne zaslu~uje. Kako se postaviti prema novcu, pita se nadalje autor, kad plaa u policijskoj slu~bi esto ne samo ato ne zadovoljava na elo pravednosti, ve je ponekad teako dostatna i za osnovne egzistencijalne uvjete? Kako razmialjati kod svakodnevnih susreta s ljudima koji za jednu ve er bez problema potroae prosje nu mjese nu zaradu policijskog slu~benika, voze automobile ija je cijena ravna ne ijoj desetogodianjoj plai, a sve to posti~u bez vidljivog rada i napora, a vrlo esto i daleko od poatenja? Uz to, autor postavlja pitanje, kako ostati motiviran kada pokuaaji da se ispitaju okolnosti sumnjivo ste ena bogatstva ili da netko od kriminalaca bude priveden pravdi, probude osjeaj da su policijski djelatnici manje zaatieni od osumnji enika. `to u initi kad ti netko od "takvih ljudi" za tvoj "pogled na drugu stranu " ponudi 100, 1 000 ili 10 000 kuna kojima ea platiti pristojnu u~inu, nakon mjeseci ekanja kupiti cipele koje ti se sviaju, a mo~da rijeaiti sve trenutne nov ane glavobolje oko registracije auta, pokria minusa na tekuem ra unu ili otplate kreditnog duga. I odgovor autora je viae nego jasan: policijski slu~benik mora biti nepodmitljiv (potpuno moralno ist i poaten) ili i sam postaje kriminalac, sredine u ovom poslu nema. To je dilema koju svaki kandidat mora sa sobom raa istiti u vrijeme priprave za posao, jer svako odlaganje za pogledati istini u o i mo~e biti nepopravljivo. Osim toga, sankcije za podmiivanje u specifi nim slu~bama kakva je policijska imaju puno viae zna enja od po injene materijalne atete: graanin koji naleti na podmitljivog policajca, izgubit e svako poatovanje za policiju uope. U neformalnim razgovorima, pri a o jednom nepoatenom policijskom slu~beniku poprimit e razmjere korumpiranosti cijele slu~be. Podmiivanje iz autorovog izlaganja valja promatrati na simboli koj razini, kao predloaka i za druge nezakonitosti, odnosno po injena ka~njiva djela. `to u tom kontekstu rei na 17 razbojniatava i brojnih drugih teakih kaznenih djela po injenih od strane policijskih slu~benika u deset godina? Kakva se opasnost krije iza takvog stanja razvidna je iz primjera razbojniatva po injenog od strane 45. godianjeg policijskog slu~benika s 21. godianjim sta~em u policiji, koji je u Opatiji po inio kazneno djelo razbojniatva u zlatarskoj radnji iz koje je otuio iznos od 5000 Kn. Naime, ovaj slu aj je specifi an jer je policajac  razbojnik dao intervju novinaru, izrazio kajanje, uputio ispriku oateenima i objasnio svoj in o ajnim polo~ajem bremenitim kreditima, teakom bolesti supruge i neimaatinom do te mjere da u njegovoj etvero lanoj obitelji pri kraju mjeseca nemaju ni za kruh. Iako je nakon none smjene iaao na gradiliata obavljati teake fizi ke poslove za nekoliko stotina kuna, skupljao i prodavao povratnu ambala~u (flaae), posuivao manje iznose od kolega s posla, i dalje nije mogao osigurati osnovne egzistencijalne potrebe, pa je, po njegovim rije ima, birajui izmeu  kopanja po kontejnerima i razbojniatva, odabrao ovo drugo.  Plijen je odmah potroaio na plaanje duga u trgova kom centru i kupnju namirnica, plaanje re~ija i kupnju pokaza za javni prijevoz mlaem sinu. Mada nitko razuman nee opravdati ovakav in, spomenuta opasnost le~i u tome da se javnost postupno navikava na to da, nakon brojnih kriminalnih afera najviaih dr~avnih du~nosnika, eto i policija kree u kriminalne vode. Komentari itatelja ispod navedenog novinskog lanka su viae nego zabrinjavajui i puni razumijevanja i solidariziranja s njegovim, kako navode, inom o ajnika. Postavlja se pitanje ato je sljedee? Hoe li recesijsko  kresanje prava (plaa) u javnom sektoru policijske slu~benike postupno pretvarati u  socijalne slu ajeve , a onda povratno takva pozicija pojedincima poslu~iti kao opravdanje i legitimacija da  okrenu lea pravnom poretku i zakonu? Postavlja se takoer pitanje i koliko su policijski slu~benici svjesni vlastite druatvene pozicije i pozicije policijskog sustava openito. Dio odgovora je razvidan iz Matievog istra~ivanja koje je uz sudjelovanje OESS-a, strukovne Udruge kriminalista, te Policijske akademije, u razdoblju od 2008.  2010., proveo anketiranjem 536 policijskih slu~benika uklju ujui i rukovoditelje, pod nazivom  Okolnosti koje ote~avaju u inkovito, zakonito i moralno postupanje policije . Prezentirani rezultati se svode na stavove policije: da zakoni viae atite po initelje kaznenih djela nego graane, da je  curenje informacija veliki problem, da je kroni an problem s nedostatkom materijalnih sredstava, da je izra~en problem stresa, da kadrovske promjene - politi ko kadroviranje predstavljaju sustavnu deprofesionalizaciju, da je neadekvatan sustav poticaja i nagrada, te prisutna neizvjesnost i nemogunost upravljanja karijerom. Za djelomi nu usporedbu kako se dr~ava brine o onima koji su se najte~e ogrijeaili o pravni sustav i prava i slobode drugih graana, pa su u sudskim postupcima osueni na zatvorsku kaznu valja se na ovom mjestu osvrnuti na prava zatvorenika. Naime, zatvorenik ima pravo na rad ali nije du~an raditi ako to ne ~eli, mora imati zadovoljavajue uvjete ato se ti e smjeataja, prehrane, svjetla, higijenskih uvjeta, kretanja na zraku, tjelovje~be. Ima pravo na zaatitu osobnosti i osiguravanje tajnosti osobnih podataka, stru nu pravnu pomo i pravno sredstvo za zaatitu svojih prava, zaatitu maj instva, dodir s vanjskim svijetom, dopisivanje i razgovor sa svojim odvjetnikom, vjen anje u kaznionici, odnosno zatvoru, glasovanje na opim izborima, i td. Ka~njenici u kaznionicama imaju mogunost zadovoljavanja vjerskih, umjetni kih, kulturnih, sve do  spolnih potreba , mogu se obrazovati za razli ita zanimanja za ato ih se i nov ano stimulira. Brojni dr~avni slu~benici skrbe o njima, osmialjavaju im penalne i druge sadr~aje, te brinu o njihovoj sigurnosti. Zagarantirana im je i neposredno dostupna temeljna zdravstvena zaatita, a ako im je potreban specijalisti ki tretman, odvozi ih se i dovozi na specijalisti ki pregled, i to u pravilu preko reda, dok  slobodni ljudi mjesecima unaprijed naru eni, satima ekaju po ekaonicama i razmialjaju hoe li im automobil  dignuti pauk . Valja napomenuti da, izmeu ostalih, brigu oko ispunjavanja ovih standarda vodi i Odbor protiv mu enja (CPT), koji je osnovan u okviru Europske konvencije o spre avanju mu anja i neljudskog ili poni~avajueg postupanja ili ka~njavanja koje je Republika Hrvatska potpisnica. Kona no, sve to ostvaruju na teret dr~avnog prora una u koji putem poreza od svojih plaa, izmeu ostalih, odvajaju i policijski slu~benici. Ako bi se htjeli naaaliti na ra un ovakve situacije, rekli bi da je takav tretman jednih i drugih motiviran osobnim izgledima onih koji imaju najviae utjecaja na ovakvo stanje, tj. politi ara. Naime, teako da bi neki od politi ara mogao postati policajcem, ali nije neizgledno da postane zatvorenikom. BIBLIOGRAFIJA Bebek. V., Merdanovi. H.: Heroj pa plja kaa: postao je junak a onda ga uhitile kolege, http://www.24sata.hr/sudbine/heroj-pa-pljackas-postao-je-junak-a-onda-ga-uhitili-kolege-305607, ppp 11.03.013. Bosio i, G.: Pravni i prakti ni aspekti ustrojstva tijela unutarnjih poslova u Republici Hrvatskoj, HLJZKPIP, Zagreb, 2/96. Cameron, I.: The European Convention on Human Rights and the use of lethal force by police officers (Europska konvencija o ljudskim pravima i policijsko koriatenje smrtonosne sile), IGAI Conference on Human Rights and Police Behaviour, Lisabon, November 2005. Duki,S., Marjanovi, V.: `ukerove  akare - plae policajcima manje od 3000 kuna, http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/112444/Default.aspx Glua i S.: Izvidi kaznenih djela prema Noveli Zakona o kaznenom postupku, HLJZKPP Zagreb, vol.20, broj 2/2013. Karas, }.: Udio postupanja redarstvenih vlasti u provedbi istra~ne radnje o evida, HLJZKPP 1/011. Krapac, D., Lon arevi, D.: Oateenik kao tu~itelj u krivi nom postupku, Zrinski, Zagreb,1985. Mati, R.: Druatvo i policijski poziv, Prilog razmatranju policijske etike, MUP RH, Policijska akademija, 2004. Mati. R.: Okolnosti koje ote~avaju u inkovito, zakonito i moralno postupanje policije, rezultati istra~ivanja prezentirani u Policijskoj akademiji u listopadu 2012. Moxey, M., Mc Kenzie, I. K.: Napadi na policiju, Izbor, MUP RH, Zagreb, 2/94. Mori, R.: Socijalna skrb  obveza dr~ave prema njenim policijskim slu~benicima, Izbor, MUP RH, Zagreb, 2/94. Novosel D., Paj i M.: Dr~avni odvjetnik kao gospodar novog prethodnog kaznenog postupka, HLJZKPP, Hrvatsko udru~enje za kaznene znanosti i praksu 2/09., zagreb, 2009. Ogorelica. N.: Kazneno procesualno pravo, Kraljevska zemaljska tiskara, Zagreb, 1899. Vei, P. sa suradnicima: Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, Narodne novine d.d., Zagreb, 2009. Vei, P.: Opi pristup izgradnji i sadr~aj Eti kog kodeksa hrvatske policije, Policija i sigurnost, MUP RH, 3/97. Vraac, M.: Organiziranje i rukovoenje u organima unutraanjih poslova, Obrazovni centar za unutraanje poslove RSUP-a, Zagreb 1990. Zakon o izvraenju kazne zatvora, NN 190/02, pro iaeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09. Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, NN 76/09.,92/14. Zakon o policiji, NN 34/011.,130/012. Pravilnik o na inu postupanja policijskih slu~benika, NN 89/010. http://www.forum.hr/showthread.php?t=456402 http://sindikatpolicije.hr/onama/6/011.  dr.sc. }eljko Mrai, profesor visoke akole na Visokoj policijskoj akoli, zmrsic@fkz.hr  tekst se u zna ajnom dijelu preklapa sa tekstom doktorske disertacije autora obranjene 2015. g. na Pravnom fakultetu sveu iliata u Zagrebu, odnosno poglavljem 4.5. i 4.6. knjige  Nadzor nad radom policije istog autora izdane 2016. od strane MUP-a RH, koji je dao pismenu suglasnost za objavljivanje lanka.  Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, NN 76/09.,92/14., l. 5. i dr.  Ib., l. 98.  Zakon o policiji, NN 34/011.,130/012. l. 115-119.  Vei, P. sa suradnicima: Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, Narodne novine d.d., Zagreb, 2009., 157.  NN 150/011.  Pravilnik o na inu postupanja policijskih slu~benika, NN 89/010. l. 152.-155.  NN 35/05., 41/08.  Krapac, D., Lon arevi, D.: Oateenik kao tu~itelj u krivi nom postupku, Zrinski, Zagreb,1985., 3,35.  Razmjere te pojave, kao i postupaka za naknadu atete je iz mnoatva razloga teako sagledati, a bilo bi vrijedno poduzeti sveobuhvatno istra~ivanje te cjelovito istra~iti ukupnost dogaanja oko tog problema.  Ogorelica. N.: Kazneno procesualno pravo, Kraljevska zemaljska tiskara, Zagreb, 1899., 218.  Cameron, I.: The European Convention on Human Rights and the use of lethal force by police officers (Europska konvencija o ljudskim pravima i policijsko koriatenje smrtonosne sile), IGAI Conference on Human Rights and Police Behaviour, Lisabon, November 2005.  Na ovom mjestu e se izlo~iti samo nekoliko zornih primjera, a autoru su poznati deseci slu ajeva neopravdanog progona policijskih slu~benika za legitimno poduzete radnje.  Bosio i, G.: Pravni i prakti ni aspekti ustrojstva tijela unutarnjih poslova u Republici Hrvatskoj, HLJZKPIP, Zagreb, 2/96., 605, 607.  Vraac, M.: Organiziranje i rukovoenje u organima unutraanjih poslova, Obrazovni centar za unutraanje poslove RSUP-a, Zagreb 1990., 16.  Vei, P.: Opi pristup izgradnji i sadr~aj Eti kog kodeksa hrvatske policije, Policija i sigurnost, MUP RH, 3/97., 274.  Moxey, M., Mc Kenzie, I. K.: Napadi na policiju, Izbor, MUP RH, Zagreb, 2/94., 113-123.  Mori, R.: Socijalna skrb  obveza dr~ave prema njenim policijskim slu~benicima, Izbor, MUP RH, Zagreb, 2/94., 132-135. http://www.forum.hr/showthread.php?t=456402  Duki,S., Marjanovi, V.: `ukerove  akare - plae policajcima manje od 3000 kuna, http://www.slobodnadalmacija.hr/Hrvatska/tabid/66/articleType/ArticleView/articleId/112444/Default.aspx http://sindikatpolicije.hr/onama/6/011.  Zakonski izvori koji reguliraju djelatnost policije iz podru ja policijsko-upravnog prava, te drugi zakonski propisi koji reguliraju rad policije po posebnim podru jima ili odreuju policiji obvezu suradnje i pru~anja asistencije drugim dr~avnim tijelima u provedbi njihovih ovlasti sadr~e viae od 45 zakona. Tu su joa i desetine podzakonskih propisa donesenih na temelju tih zakona. Viae o tome vidi Glua i S.: Pravni standardi i istra~ne djelatnosti policije u prethodnom kaznenom postupku; MUP RH Zagreb, 2011., 34 i 35. Samo poslovi koji se izravno odnose na sigurnost cestovnog prometa ureeni su s 8 zakona i 53 pravilnika. Viae o tome vidi Mrai }.: Poslovi i zadae prometne policije, MUP RH, Zagreb, 2010., 30-38. NN 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02, 115/06.  Karas je utvrdio da su na podru ju Republike Hrvatske u periodu od 2002.-2006., istra~nu radnju o evida u 99,7% slu ajeva obavili policijski slu~benici bez nazo nosti drugog tijela. Karas, }.: Udio postupanja redarstvenih vlasti u provedbi istra~ne radnje o evida, HLJZKPP 1/011. 31.  NN 121/011.  pro iaeni tekst.  Zakon o kaznenom postupku NN 152/08., 76/09.  Novosel D., Paj i M.: Dr~avni odvjetnik kao gospodar novog prethodnog kaznenog postupka, HLJZKPP, Hrvatsko udru~enje za kaznene znanosti i praksu 2/09., zagreb, 2009., 434,435.  NN145/013.  Glua i S.: Izvidi kaznenih djela prema Noveli Zakona o kaznenom postupku, HLJZKPP Zagreb, vol.20, broj 2/2013., p. 619, 620.  NN 89/010.  Takve stavove naj eae proklamiraju elnici i pripadnici raznih organizacija  civilnog druatva i medija, ali i tzv. vladinog sektora.  Mati, R.: Druatvo i policijski poziv, Prilog razmatranju policijske etike, MUP RH Policijska akademija, 2004., 36-37.  misli se na istra~ivanje policijske delinkvencije provedeno u okviru doktorske disertacije.  Bebek. V., Merdanovi. H.: Heroj pa plja kaa: postao je junak a onda ga uhitile kolege, http://www.24sata.hr/sudbine/heroj-pa-pljackas-postao-je-junak-a-onda-ga-uhitili-kolege-305607, ppp 11.03.013.  Mati. R.: Okolnosti koje ote~avaju u inkovito, zakonito i moralno postupanje policije, rezultati istra~ivanja prezentirani u Policijskoj akademiji u listopadu 2012.  Zakon o izvraenju kazne zatvora, NN 190/02, pro iaeni tekst, 76/07, 27/08, 83/09., l. 14. i drugi     nj "N R*"=N``a airttwb $dha$gd@E:$ 8dh^8a$gdRr$ & F dha$gdRr$ dha$gd@E:  V&X&20`:l: ="=?"@8B:BbRdR]]``a٨قiiXGX h@E:5CJOJQJ\^JaJ hRr5CJOJQJ\^JaJ0jhRrh@E:0J5CJOJQJU^JaJ hIh@E:CJOJQJ^JaJ)h@E:5B*CJOJQJ\^JaJph/hIh@E:5B*CJOJQJ\^JaJph0jhYh@E:0J5CJOJQJU^JaJ&hIh@E:5CJOJQJ\^JaJ#hYh@E:CJOJQJ\^JaJa addyy{{{{ʐv”ĔJܛTVrᲡwwi[J h|h|CJOJQJ^JaJh|@B*OJQJphh\@B*OJQJphh@E:@B*OJQJph!jhXnh@E:0JOJQJUhXnh@E:OJQJ!hXnh@E:@B*OJQJphh@E:OJQJhRrOJQJjhRr0JOJQJU!jhIh@E:0JOJQJUhIh@E:OJQJ&hIhRr5CJOJQJ\^JaJTVrzZ ާ Ҭ~L & Fdhgd\ & Fdhgd|  & Fdhgd|$ & Fdha$gd|$ & Fdha$gd|$ & Fdha$gd| $dha$gd@E:ƢbxzZ ܧާ ЬҬ~HL.046ܰ$z|ʲ̲ٸٸى~oh\^hCJOJQJaJh\^hOJQJh\^hOJQJ^J h\^h\CJOJQJ^JaJ h\^hCJOJQJ^JaJ h|h|CJOJQJ^JaJh|h|6OJQJ]^Jh|h|OJQJh|h|OJQJ^Jh|h|CJOJQJaJ&L06ܰT$|̲β и$a$gd@E:$dh^a$gd| & Fdhgd|$ & Fdha$gd\$ & Fdha$gd\$ & Fdha$gd|̲βвZh  ̸θиҸ>@B͸sososoooosooooh@E:h@E:CJOJQJ^JaJ hKh@E:CJOJQJ^JaJ-jhKh@E:0JCJOJQJU^JaJh\^hCJOJQJaJ)jh\^h0JCJOJQJUaJh h&CJOJQJaJ)jh h&0JCJOJQJUaJh\^h|CJOJQJaJ+@dz6*PpN<Xgd@E:$a$gd@E:$a$gd@E:.0Rʼf dfxz|468(*,׵ױױױױױױױve h\^h@E:CJOJQJ^JaJ-jh\^h@E:0JCJOJQJU^JaJh\^hCJOJQJaJ)jh\^h0JCJOJQJUaJh@E:&hKh@E:6CJOJQJ]^JaJh@E:CJOJQJ^JaJ hKh@E:CJOJQJ^JaJ-jhKh@E:0JCJOJQJU^JaJ#PRnprLNPȱod\h@E:CJaJhgqh@E:CJaJ!jhgqh@E:0JCJUaJhIPh@E:CJaJ!jhIPh@E:0JCJUaJh@E: hKh@E:CJOJQJ^JaJ-jhKh@E:0JCJOJQJU^JaJ#h\^h@E:0JCJH*OJQJaJ,jh\^h@E:0JCJH*OJQJUaJh\^h@E:CJOJQJaJ :<>VXZ\`bfhlntŮňyŮo`\T\T\T\T\jhz Uhz h\^h@E:CJOJQJaJjh@E:0JUh\^hRrCJOJQJaJ)jh\^hRr0JCJOJQJUaJ hKh@E:CJOJQJ^JaJ-jhKh@E:0JCJOJQJU^JaJh@E:h@E:CJOJQJ^JaJ hh@E:CJOJQJ^JaJ-jhh@E:0JCJOJQJU^JaJXZ^`dfjlprtv$dh^a$gd| dgd@E: tvh\^h|CJOJQJaJ,1h. A!"#$% j >666666666vvvvvvvvv666666>66666666666666666666666666686666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~ OJPJQJ_HmHnHsHtHJ`J Normal dCJ_HaJmHsHtH Z@Z @E:0Naslov 3$d<@&6CJPJ]^JaJtH>A > Zadani font odlomkaViV 0Obi na tablica4 l4a .k . 0 Bez popisa HoH @E:0 Naslov 3 Char6CJPJ]^JaJT@T @E:0 Tekst fusnote dCJPJ^JaJtHDoD @E:0Tekst fusnote CharPJ^J>&`!> @E:0Referenca fusnoteH*R @2R @E:0Podno~je p#dPJ^JaJtHBoAB @E:0 Podno~je CharCJPJ^JaJ^>@R^ @E:0Naslov$da$&5CJ KHOJPJQJ\^JaJ tHPoaP @E:0 Naslov Char"5CJ KHOJPJQJ\^JaJ PK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭V,cy$wc.bQKG7fK˵Riv4HN@!Fco#c (QR/L A]#Tv@=!<İT̟qu gDL--_FFGzѺU7q^۫ >Xju)lꝜg d֚/_ӹtLԀ~\vd9|:x9|Jk (b49C2lZ "/_䗟?Byߞ=yէ) ҘHt}a+d$G10-Sl& R*ToN1ˢ!hU{ƒHLps ;ZVIV 2n*]8MRyZ:w#⨹ppH~._w/cR%C:riFMc˴f;Y[EBU`V0ǍDḊǬXEUJ/zRAC8D*[-}CǪ ..R(zP漌iv@@@bU|!8Y;8>ܦ,AuLj;:5nFs[ ׸UqokބݫfO4EE@'ߢ5w7E|-yօAYfNc@M!-a 4A 64HpU ) uO3 e:(fQ!sHvy`Wr~(Bshgr%c VF5iP./L›0 ˫pעᰃ m(\ddH= R+sh;l2)^+Ikio ,A*k,GMg,Jd9\,AGm\nzi9~)D]9|%lڟZ̦gl冹EP9> ljWY DK/7e@E7:+k G7d<&*}gV'A} ש Tu洷+9gEW38Y+MC*t0O%Jݍq7ŔRN)z?ۇ@GbDž8t4~_`zd kH*6 r5gyCڧ!# B-;Y=ۻ,K12URWV9$l{=An;sVAP9zs:Y'[`ۇ@Pf7[6DY*@Xi+hee*skfDqbX,?*|fv u"xA@V_ .`p64+lt^7 t '5;Kb8s9x<ڮ-t5Dd8?Șe/Y|t &LILJ`DCPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 0_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!theme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] ` #$*.3dIKNRUZ[dejrmmw}˅Mi߼ο  !"#$%Yi9K`4 @_ hva̲tvuwyzhLXvvx8@0(  B S  ? _Toc298360734 _Toc309587785 _Toc422348577 _Toc298360735 _Toc309587786 _Toc422348578gIgIgIIII_klq!!""#)#$$&&b(k( )).*6*>FGF;Q@QCQKQFROR UU]]] ^hbnbqbxbeejj˦ئ;G˿Ϳ',2<y|}'1;ABEMVai#sx~;A {~)3=CDGOXck"* #)}>@GH^`dea b   jl{|r!s!''**0033*7+7<<??AAFFHHeIhIIIuXvXYbZbeeffhhmmoorrssttxxyyzz}}^_cd?@xy')͹ι&'klop*+\]rs./,->?-0cfbeps=@ knqt"47 lnUXbedg36^_    rr''dr eX"$o80^8`0o(. ^`hH. pL^p`LhH. @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PL^P`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h pL^p`LhH.h @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PL^P`LhH.X$6]"!z 7g/E"XR7@E:,A\\^b=(hVmRrlz 9*\|"WKM ?&E',3 Yq@ '013AFKUefnp<VhjnUnknownG*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx Arial7.@Calibri7@CambriaA$BCambria Math"qlZlZiw!s#r0l'KQHP  $P@E:2!xx MraiMrai  Oh+'0 px   Mri Normal.dotmMri2Microsoft Office Word@@ /.N@ /.N՜.+,0 hp|  wil  Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"'(+Root Entry Fv;.N*1Table/WordDocument .SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8MsoDataStore0:.Nm:.NW1TYXEKAG00NJFAQ==20:.Nm:.NItem PropertiesUCompObj }   F+Dokument programa Microsoft Word 97 2003 MSWordDocWord.Document.89q