Pregled bibliografske jedinice broj: 990614
„Tužna stranica knjige o povijesti hrvatskoga glagolizma“ ili Marko Japundžić o „hrvatskim liturgijskim jezicima“ 18. stoljeća
„Tužna stranica knjige o povijesti hrvatskoga glagolizma“ ili Marko Japundžić o „hrvatskim liturgijskim jezicima“ 18. stoljeća // Znanstveni kolokvij „Život i djelo fra Marka Japundžića“ (Općinska narodna knjižnica Drenovci, Braće Radića 2, 22. veljače 2019.) u organizaciji udruge „Duhovno hrašće“, Drenovci, Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, Instituta za ekumensku teologiju i dijalog „Juraj Križanić“ Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Drenovci, Hrvatska, 2019. (predavanje, domaća recenzija, neobjavljeni rad, znanstveni)
CROSBI ID: 990614 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
„Tužna stranica knjige o povijesti hrvatskoga glagolizma“ ili Marko Japundžić o „hrvatskim liturgijskim jezicima“ 18. stoljeća
(Marko Japundžić on Croatian Liturgical Languages of the 18th Century)
Autori
Blažević Krezić, Vera
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni
Skup
Znanstveni kolokvij „Život i djelo fra Marka Japundžića“ (Općinska narodna knjižnica Drenovci, Braće Radića 2, 22. veljače 2019.) u organizaciji udruge „Duhovno hrašće“, Drenovci, Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, Instituta za ekumensku teologiju i dijalog „Juraj Križanić“ Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Mjesto i datum
Drenovci, Hrvatska, 22.02.2019
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
Marko Japundžić, hrvatski liturgijski jezici 18. stoljeća, Mateo Karaman, Stjepan Rusić
(Marko Japundžić, Croatian Liturgical Languages of the 18th Century, Mateo Karaman, Stjepan Rusić)
Sažetak
Sustavno radeći na arhivskoj građi tijekom rimskih godina, ali i nakon povratka iz Rima (1980.), Marko Japundžić istaknuo se kao dobar poznavatelj hrvatskoglagoljskih liturgijskih tekstova 14. i 15. stoljeća. Potrebno je tomu dodati kako je svojim istraživačkim radom podupirao model cjelovitoga konceptualiziranja hrvatskoga glagoljaštva (i glagolizma) kao jezičnoga, književnoga i kulturnoga projekta sazdana od srednjovjekovnih i novovjekovnih razvojnih (pod)razdoblja. Otkako je 1955. na Papinskome orijentalnom institutu u Rimu obranio doktorsku disertaciju posvećenu splitskomu duhovniku, piscu i (poslije) zadarskomu nadbiskupu Mateu Karamanu (1700.–1771.), posebno se zanimao za hrvatskoglagoljske liturgijske tekstove 18. stoljeća, odnosno za proces rusifikacije (istočnoslavenizacije) koji je tijekom 17. i 18. stoljeća zahvatio hrvatski (novo)crkvenoslavenski jezik. Pišući o spomenutome razdoblju, Japundžić ga je nazvao tužnom stranicom (iz) knjige o povijesti hrvatskoga glagolizma (1961, 1995), no s druge je strane osudio istraživače koji su učenoga Karamana nazivali neznalicom. Njegovi su zaključci trajno upisani u povijest hrvatske filologije, što mogu potvrditi radovi uvaženih hrvatskih paleoslavista – Josipa Hamma, Eduarda Hercigonje i Stjepana Damjanovića. Ovim se radom naposljetku nastoji ustvrditi kako je Japundžić produbljivao razumijevanje (i uzajamnost) predstandardnih i standardnih razdoblja hrvatskoga jezika, ponajprije ukazivanjem na različite jezične politike i tipove hrvatskoga litugijskoga jezika u 18. stoljeću. Uz novocrkvenoslavenski tip – oprimjeren Karamanovim liturgijskim izdanjima, pomoćnim priručnicima i raspravom Istovjetnost književnoga slavenskog jezika (Identità della lingua litterale Slava) iz 1753. godine, istraživao je i vernakularni (narodni) tip – polazeći od prevoditeljske djelatnosti Dubrovčanina Stjepana Rusića, točnije njegova prijevoda lekcionara i Novoga zavjeta.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija
