Naslov
Dubrovačka tradicija kolendavanja od XIII.- XXI.stoljeća
(Dubrovnik Caroling Tradition from 13th to 21th Century)

Autori
Obradović Mojaš, Jelena

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Sveučilište u Zagrebu

Mjesto
Dubrovnik

Datum
13.12

Godina
2012

Stranica
312

Mentor
Marks, Ljiljana

Ključne riječi
Dubrovnik, Dubrovačka Republika, kolenda, kolendavanje, dubrovačka tradicija, kolendar, kolendarski darovi, čestitarska pjesma, blagdanski običaj, umjetnička kolenda
(Dubrovnik, Dubrovnik Republic, caroling tradition, well-wishing song)

Sažetak
Rad sagledava kolendu kao čestitarsku pjesmu u dijakronijskom aspektu folklornog, etnografskog, književnog i šireg antropološkog konteksta kulturne povijesti Dubrovnika. Kolendavanje se kao blagdanski običaj na Badnju večer odnosno Staru godinu, među pukom i vlastelom prvi put spominje 1272. u Statutu grada Dubrovnika. Kao odraz višestoljetne kristijanizacije bilo je ugrađeno u crkvenu godinu. Dokumentiranost običaja u arhivskoj građi pokazala je da se kolenda u dubrovačkoj kulturnoj tradiciji već u 16. stoljeću, uz običajnu razinu života, pojavljuje i u književnosti, a vidljivo raslojavanje donijelo joj je 18. stoljeće, u kojem je zaživjela i kao vrlo popularan pjesnički književni oblik i medij komuniciranja. Nakon dva stoljeća supostojanja s folklornom, umjetnička kolenda u Dubrovniku nestala je početkom 20. stoljeća. Arhivska građa dokazuje da umjetnička i folklorna kolenda u svojoj strukturi sadrže tri dijela (uvod, središnji dio s pohvalom i završnicu), često oblikovana formulnim stihovima, čime se dokazuje njihovo preplitanje. Vrlo su česte i podudarnosti dijelova iz pisane tradicije s usmenim primjerima.Izjave kazivača s terenskih istraživanja nerijetko su se nadopunjavale s istraživačkim spoznajama iz rukopisne građe, što je omogućavalo kulturno, povijesno, književno i folklorno situiranje kolende u Dubrovniku i okolici. Tekstovne varijacije i refleksije umjetničke i folklorne kolende potvrđuju tezu o dubokim prožimanjima urbane i ruralne kulture, a ta se pojava oprimjerena ostavštinom dubrovačkih kroničara i arhivskom građom iz Arhiva Male braće u Dubrovniku, Znanstvene knjižnice Dubrovnik, Riznice Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Državnog arhiva u Dubrovniku - jasno može pratiti od 18. stoljeća. Neprestano pretapanje niske i visoke kulture izlistalo je u kulturnoj povijesti bogate etnografske slojeve običaja, kolendarskih tekstova, načina glazbovanja, glazbala, darova i baštinskog naslijeđa. Kao grad kolendarskog ishodišta, Dubrovnik i danas njeguje tradiciju kolendavanja kao vrijedan segment nematerijalne kulturne baštine.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest, Etnologija i antropologija, Književnost

POVEZANOST RADA