ࡱ> 9  *bjbj1p %lpXP< PFPFPF8F4F< hGG"GGGGGG~~~~~~~$ 7~GGGGG~$bGGi$b$b$bGGG~$bG~$bL$bpf"|N~GG w< 9PFJO|N~L0|\م6aمN~$bzv z"mr.sc. }eljko Mrai( JE LI BORBA PROTIV KORUPCIJE REALNOST ILI ILUZIJA U ovom radu se neemo baviti definiranjem korupcije. Neemo se baviti ni njenim povijesnim zna enjem, ni njenim karakterom, ni njenim povijesnim ni inim dimenzijama i zna ajkama. U ovom radu emo pokuaati dati odgovore na pitanje kako suzbiti korupciju u Republici Hrvatskoj, ovdje i sada, i ato treba uraditi da u toj borbi budemo ato uspjeaniji. Pod pretpostavkom da oko potrebe za borbom protiv korupcije postoji konsenzus politike i struke, odgovor na pitanje iz naslova i te kako ovisi i o tome koliko je prikladan instrumentarij kojim se to ~eli postii. U prvom redu postavlja se pitanje postoje li snage obu ene i osposobljene za tu borbu, raspola~u li te snage potrebnim materijalno tehni kim resursima, te mo~da i najva~nije, omoguuje li zakonodavni okvir efikasnu borbi protiv te pogubne pojave. Potonjem pitanju bit e posveena posebna pozornost u ovom radu. U odnosu na potrebe suprotstavljanja korupciji, za o ekivati je da zakonodavni okvir mora bit skrojen tako da jam i zaatitu i spokoj nedu~nih, ali i progon i nespokoj korumpiranih, odnosno biti tako fino izbalansiran da svojim materijalnim i postupovnim odredbama omoguuje efikasnu borbu protiv korupcije uz najmanju mogunost povrede prava i sloboda nedu~nih graana, ali i da omogui otkrivanje i procesuiranje krivih uz najmanje, nu~ne zahvate u njihova prava i slobode. No je li on takav? I. UVOD Od vremena do vremena neke teme se probiju na naslovnice svih tiskovina, kroz elektronske medije i na druge na ine postanu gotovo moderne, a da nemaju stvarne vrijednosti za u~u ili airu socijalnu zajednicu. U novije vrijeme, iz poznatih razloga, zaslu~eno se nametnula tema korupcije gotovo kao pitanje svih pitanja, pa prijeti opasnost da se zbog odreenih nerazumijevanja i zabluda oko na ina i modaliteta suzbijanja te pojave tema ne profanira, javnost zasiti senzacija, a procesi usprkos trudu mnogih, ne odmaknu daleko. Nacionalnom programu suzbijanja korupcije, kojeg je donio Hrvatske Sabor 31. o~ujka 2006. godine, zaslu~eno je pridodana iznimna medijska pozornost, ali i velika o ekivanja, no valja podsjetiti da je bilo sli no i s Nacionalim programom za borbu protiv korupcije s Akcijskim planom iz 2002. godine, a da neki veliki pomaci zapravo nisu postignuti. Stoga te dokumente valja smatrati strateakim dokumentima i opredjeljenjima koje je potrebno o~ivotvoriti na provedbenoj, operativno-takti koj razini. Ukoliko se korupcija mo~e suzbijati na takti noj razini, ne treba sumnjati u ishod strategije, no ato ako postoje zapreke na toj razini? Nema sumnje da vlade koje donose strateake dokumente zaista ~ele suzbijati korupciju. No i korupciju, kao i druge vidove kriminaliteta ne suzbijaju vlade, njih efikasno mogu suzbijati samo za to posebno osposobljeni dr~avni slu~benici snabdjeveni prikladnim  alatom . U dijelu javnosti prisutno je mialjenje da je to u svojoj biti lagan posao ako ga se hoe uraditi, jer, eto, svaki laik zna da je samo potrebno da jedna skupina slu~benika hoda naokolo i nudi mito raznim slu~benicima, i druga skupina koja hoda za njima i uhiuje one koji prihvate. To ato se tako ne radi, tuma i se izostankom volje za suzbijanje korupcije. Stoga ni ovdje nije suviano naglasiti da se taj proces mora odvijati na zakonom predvien na in i po odreenoj proceduri koja bi trebala biti ato bli~a ideji idealnog balansa izmeu te~nji da se svi po initelji korupcijskih kaznenih djela otkriju i procesuiraju, i drugoj strani iste poluge, da nitko nedu~an ne trpi zahvate dr~avne represije. I naravno, da oni koji se u najboljoj namjeri i s voljom bave suzbijanjem korupcije, sami ne dou pod udar zakona zbog zlouporabe polo~aja ili ovlasti, davanja mita, poticanja na primanje mita i tome sli no. Upravo zato problem korupcije valja sagledati i na takti koj razini, gdje treba detektirati i u vrstiti sve slabe to ke koje provedbu strategije mogu dovesti u pitanje. Poput nekog lanca ija vrstina ovisi o vrstini njegove najslabije karike, tako je sustav borbe protiv korupcije onoliko jak i pouzdan koliko svojim mehanizmima omoguuje otkrivanje i procesuiranje airoke lepeze od najo itijih do najsuptilnijih oblika korupcije. Ukoliko postoje oblici korupcije za ije otkrivanje i procesuiranje nisu predvieni prikladni mehanizmi, ili se postojei mehanizmi poka~u neprikladnima, to bi trebao biti signal stratezima antikorupcijske borbe da iznalaze nove, prikladne mehanizme suzbijanja. Kad se ne bi mogla iznai prikladna rjeaenja za takve situacije, to bi zapravo bio izraz nemoi dr~avne vlasti da provede vlastite zakone. Da bi  dr~ava izbjegla takvu blama~u, preostaje joj samo da takvu pojavu koju ne mo~e suzbiti, legalizira. No, puno je vjerojatnija opcija da dr~ava za suzbijanje takve pojave iznae nove  alatke . No, kao i kod rukovanja svakom novom opasnom alatkom, ovjek mo~e povrijediti sebe i druge, pa stoga ne treba uditi da se propisuje na in i procedura za pravilnu uporabu takve alatke, jer naposljetku, neodmjereno ili zlonamjerno rukovanje takvim opasnim alatom mo~e dovesti do znatnih pa i najte~ih povreda prava i sloboda graana. Ipak, osnovni preduvjet i pretpostavka za uspjeanu borbu protiv korupcije je presumpcija da onaj tko se protiv nje bori nije i sam korumpiran, jer u suprotnom takva aktivnost prestaje biti faktor suzbijanja, a postaje faktor razvoja korupcije, a cijeli okvir te borbe tek pozornica za igranje predstave s obilje~jima farse. Stoga borbi protiv korupcije u policiji i u drugim tijelima kaznenog progona treba pridati najviai zna aj, za ato su, bez svake sumnje, potrebni posebni kontrolni mehanizmi i posebne istra~ne tehnike. 1. O KORUPCIJI Korupcija naruaava temeljne vrijednosti druatvenih odnosa svakoga demokratskog i graanskog druatva. Ona ugro~ava vladavinu prava, povjerenje u javne institucije i pravnu dr~avu, poatenje, pravednost, ravnopravnost, jednakost i sigurnost graana. Korupcija poveava i zaoatrava druatvene razlike, poti e nastojanja da se nepoatenim na inom ~ivi iznad mogunosti i bogati omalova~avanjem vrijednosti strpljivog rada, atednje i poatenja. Korupcija sputava razvoj poduzetni ke klime i politi ke kulture, rasta e moral, kulturu i tradiciju, kao temeljne druatvene vrijednosti. Zato se korupciju mora ozbiljno eti ki vrednovati, stalno politi ki prosuivati, ali i protiv nje druatveno odgovorno djelovati. Korupcija smanjuje prihode dr~ave, poti e nepotrebno troaenje prora unskog novca, smanjuje otpor organiziranom kriminalu i smanjuje u inke javnih slu~bi. Korupcija spuata razinu morala u politi kom odlu ivanju, ugro~ava stabilnost i povjerenje u institucije te podi~e razinu nezadovoljstva graana. Ve i sama sumnja u korumpiranost izrazito je opasna, jer bez obzira na stvarne razmjere, dovodi u pitanje vjerodostojnost svake vlasti. Politi ki, gospodarski i opi druatveni razvitak zemlje, izmeu ostalog, ovise i o sposobnosti odupiranja rizicima korupcije. Svatko tko obnaaa javnu funkciju ima osim zakonske odgovornosti i odgovornost vlastite savjesti i eti nosti u obavljanju javnih poslova. Korupcija kao prijetnja stabilnosti i sigurnosti druatava, koja podriva institucije i vrijednosti demokracije, eti ke vrijednosti i pravdu te ugro~ava odr~iv razvitak i vladavinu prava, o igledno postaje jedan od najveih problema, koji utje e na sve segmente druatvenog ~ivota, od proizvodne baze pa do kulturne nadgradnje, i gotovo da nema druatvenih odnosa u kojima nije prisutan neki od oblika korupcije. Njezina pojava u policiji je takoer zamjetna i o njoj se na meunarodnoj razini govori kao o najopasnijoj formi razaranja policijske organizacije, ije je posljedica slabljenje i gubitak povjerenja graana u policiju. Svjesni da je za djelotvorno sprje avanje i borbu protiv korupcije potreban sveobuhvatan i multidisciplinaran pristup, ipak je Ministarstvo unutarnjih poslova nesumnjivo ono dr~avno tijelo koje i postoji radi borbe protiv kriminala i u obvezi je otkrivati i procesuirati sva, pa samim tim i koruptivna kaznena djela na cjelokupnom teritoriju Republike Hrvatske uklju ujui i exteritorijalne jedinice. Da bi moglo obavljati tu funkciju, bezuvjetno mora prvenstveno suzbiti korupciju u svojim redovima, kako bi na pravi na in moglo zauzeti svoje mjesto predvodnika druatva u borbi protiv tog druatvenog zla i u ostalim dijelovima druatva. Imajui na umu evidentnu slo~enost pravnog sustava Republike Hrvatske, ukazuje se potrebnim prikazati pravni okvir za antikorupcijsku borbu, te na odreenim primjerima, tj. pojavnim oblicima korupcije, potanko razlo~iti mogunosti njihova suzbijanja. Dakle, pokuaat emo na primjeru borbe protiv unutarnje policijske korupcije iznai i testirati uspjeanost modela otkrivanja i suzbijanja tih pojava uz koriatenje postojeih instrumenata i alatki kojima raspola~u borci protiv korupcije. Naime, postoje i mialjenja da postojei propisi u svojoj slo~enosti sve manje bivaju alatkama suzbijanja korupcije, a sve viae bivaju smetnja uspjeanoj borbi protiv te pojave. 1.1. O UNUTARNJOJ POLICIJSKOJ KORUPCIJI Unutarnja policijska korupcija nije tako neistra~ena pojava kako bi se moglo pomisliti na prvi pogled. Naime, kroz odreena istra~ivanja i studije, provedene brojne, viae ili manje relevantne ankete, ali i na druge na ine, tijekom vremena su prikupljana mnoga saznanja o toj pojavi. Neka od tih saznanja su porazna, kao npr. rezultati istra~ivanja provedeni u Saveznoj Republici Njema koj joa devedesetih godina, kad se doalo do rezultata da su policajci, dr~avni odvjetnici i komunalni politi ari bili upleteni u svaki peti postupak voen u svezi s organiziranim kriminalitetom. Druga koja govore o otpornosti na korupciju daju mjesta optimizmu. U biti, sva je ta saznanja mogue kumulirati na neka na elna i specifi na saznanja o toj pojavi, i to: kod velikog broja rukovodnih slu~benika u policiji prisutno je nesnala~enje, pa i nerazumijevanje problema korupcije, odnosno zakonskih normi koji to podru je ureuju pa sukladno tome i na ina reagiranja po saznanjima o postojanju sumnje da je takvo djelo po injeno, do saznanja o sumnji na korupcijsko djelo, u veem broju slu ajeva dolazi se kroz prijave graana, i to u pravilu poznatog identiteta, dok je to razmjerno rijetko rezultat nadzora rukovodnih slu~benika odnosno unutarnjih kontrolnih mehanizama, sve anonimne ankete ukazuju na visok stupanj korupcije u policiji, ali nije zanemariv broj onih koji su odbili mito, da graani iznimno rijetko prijavljuju korupcijska kaznena djela prvenstveno zbog sumnje u u inkovitost tijela dr~avne vlasti u suzbijanju korupcije, zbog straha od prijavljivanja i zbog tzv. samooptu~ivanja, da se prete~an broj sumnji na koruptivno ponaaanje vezuje uz poslove nadzora prometa, da je tamna brojka po injenih korupcijskih kaznenih djela izuzetno velika, dok je nesrazmjerno tome izuzetno malen broj procesuiranih i osuenih osoba za ta djela, da i u tako malom broju procesuiranih slu ajeva uglavnom dolazi do odba aja kaznene prijave zbog nedostatka dokaza da je osumnji eni po inio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, da postoji otpor policajaca da prijave korupciju svojih kolega, nazvan fenomenom Kodeksa ili Plave zavjese, da postoji otpor policijskih administratora da priznaju postojanje korupcije u policiji, da od nepoatenih transakcija obje strane imaju korist a nemaju interes prijaviti te slu ajeve, da problem korupcije nije mogue rjeaavati na razini pojedina nih slu ajeva trule jabuke, ve da je ta pojava po svojim dimenzijama duboko socijalna i organizacijska, da ima viae otpora praksi korupcije meu policajcima nego ato veina policajaca vjeruje da ima, da meu policajcima postoji zna ajna podraka policijskoj administraciji koja bi uvela profesionalnu kulturu koja ne bi tolerirala korupciju, da tehnike kontrole korupcije nu~no uklju uju i testiranje integriteta, da graani procjenjuju da su viae kriti ni prema korupciji u policiji nego sami policajci, ato je podudaran stav kao i u drugim zemljama gdje su vraena takva istra~ivanja, da se to dijelom pripisuje psiholoakoj injenici da ljudi sebe vide kao bolje (moralnije) od drugih, da su kao i u drugim zemljama, policajci prili no tolerantni prema "sitnijim grijesima" dok su slo~ni u oatrini prema te~im oblicima korumpiranja, da razina i raairenost pogreanog postupanja i korupcije u redovima policije direktno ovisi o kvaliteti rada i stilu ponaaanja rukovodnog kadra te o anga~iranju i spremnosti na elnika da se takva ponaaanja eliminiraju, da je stav elnika od krucijalne va~nosti, da su i neki policijski elnici, koji su bili vrlo odlu ni u svojim namjerama, do~ivjeli neuspjeh u eliminiranju korupcije, da razlozi neuspjeha mogu biti vrlo razli iti; neki razlozi prvenstveno uklju uju izvanjske varijable koje se nalaze izvan domaaaja kontrole elnika, no mo~e se takoer pripisati i nekim karakteristikama na strani ukupnog vodstva policije te postupaka koji se uobi ajeno prakticiraju u okviru odreenog odjela, da elnik i njegovo osoblje moraju biti spremni prihvatiti injenicu da korupcija postoji te moraju biti odlu ni u svojim nastojanjima da se suprotstave toj pojavi odnosno njezinim akterima, takoer, moraju biti u stanju izdr~ati kritiku koja e biti uperena prema strogoj antikorupcijskoj politici, da se imbenici politi kog ~ivota ne mogu ignorirati, posebno kada se raspravlja o korupciji. Stoga, policijski elnik mora uvidjeti va~nost razvoja politi ke klime u kojoj aktivna antikorupcijska kampanja nee do~ivjeti kolaps i rezultirati njegovim uklanjanjem s rukovodee funkcije, da sile koje pokreu politi ki ~ivot i organizirani kriminalitet jednako tako pokreu i podr~avaju korupciju te su obi no dovoljno sna~ne i mone da uniate antikorupcijsku kampanju. II. ZAKONODAVNI OKVIR Sustavna borba protiv korupcije nije samo izraz dobre volje ove ili one vladajue ili upravlja ke garniture, ona je nedvojbena zakonska obveza koja, osim iz brojnih odredbi Kaznenog zakona proizlazi i iz Zakona o potvrivanju djelomi nog i proairenog sporazuma o osnivanju skupine dr~ava za borbu protiv korupcije  GRECO (NN, meunarodni ugovori, 12/99.), Zakona o potvrivanju kaznenopravne konvencije o korupciji (NN, meunarodni ugovori, 11/2000.), Zakona o potvrivanju graanskopravne konvencije o korupciji (NN, meunarodni ugovori, 6/03.), Zakona o potvrivanju Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta (NN, meunarodni ugovori 14/02.), kao i Zakona o potvrivanju Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije (NN, meunarodni ugovori 2/05.). Uz navedene zakone, Hrvatski sabor je 21. o~ujka 2002. donio Nacionalni program za borbu protiv korupcije s akcijskim planom za borbu protiv korupcije, a 31. o~ujka 2006. i Nacionalni program suzbijanja korupcije 2006.  2008. Uz navedene akte, po svom operativnom smislu vrlo je va~na i rezolucija (97) 24 Odbora Ministara Vijea Europe od 06. studenog 1997., o dvadeset rukovodeih na ela za borbu protiv korupcije. Uspjeana borba protiv korupcije time postaje jedan od prioriteta politi kih reformi u Republici Hrvatskoj koja je potpisala i preuzela brojne meunarodne antikorupcijske akte i donijela unutarnje antikorupcijske propise. Suzbijanje korupcije je i najviae rangiran cilj Vlade Republike Hrvatske koji se postavio u procesu pristupanja Europskoj Uniji. Zbog njihove va~nosti za efikasnu antikorupcijsku borbu, nekim odredbama navedenih akata potrebno je posvetiti posebnu pozornost, kao npr.: Od dvadeset rukovodeih na ela za borbu protiv korupcija Odbora Ministara Vijea Europe, valja istaknuti slijedea na ela: osigurati da osobe zadu~ene za prevenciju, istrage, kazneno gonjenje i ka~njavanje prijestupa korupcije u~ivaju potrebnu neovisnost i autonomiju u obavljanju svoga posla, da budu slobodne od bilo kakvog utjecaja nespojivog s njihovim statusom te da raspola~u odgovarajuim sredstvima za dobivanje dokaza, poticati specijalizaciju osoba ili tijela zadu~enih za borbu protiv korupcije i pru~iti im sredstva i obuku potrebna za obavljanje njihovih zadaa, osigurati da propisi u svezi prava i du~nosti dr~avnih slu~benika i namjeatenika vode ra una o zahtjevima borbe protiv korupcije i predvide pogodne i u inkovite disciplinske mjere, kao ato su kodeksi ponaaanja, koji joa aire odreuju o ekivano ponaaanje javnih djelatnika, ohrabrivati istrage o korupciji. Od izvjeaa i preporuka GRECO-a, valja istaknuti slijedee preporuke: da se oja aju mehanizmi unutarnjeg nadzora i ovlasti unutar Ministarstva unutarnjih poslova, da se okon a reorganizacija Odjela za unutarnji nadzor, da se da odgovarajua razina neovisnosti i ovlasti u istragama koje se odnose na korupciju, da se usvoje preventivne mjere i programi za borbu protiv korupcije na internoj razini, da se Odjelu za unutarnji nadzor osiguraju otvoreni komunikacijski kanali i suradnja sa USKOK-om, da se povea broj slu~benika specijaliziranih za korupciju. Iz Zakona o potvrivanju kaznenopravne konvencije o korupciji, posebno valja naglasiti: svijest o prioritetnom zna enju provedbe jedinstvene kaznene politike usmjerene ka zaatiti druatva protiv korupcije uklju ujui prihvaanje odgovarajueg zakonodavstva i preventivnih mjera, obvezu donoaenja mjera nu~nih za jamstvo da su osobe ili tijela obu ena za borbu protiv korupcije, da u~ivaju potrebnu neovisnost kako bi u inkovito i bez nepotrebnog pritiska izvraavali svoje obveze, obvezu donoaenja nu~nih pravnih i drugih mjera, uklju ujui i one koje omoguavaju uporabu posebnih istra~nih tehnika, koje e olakaati prikupljanje dokaza glede korupcijskih ka~njivih djela. Iz Zakona o potvrivanju graanskopravne konvencije o korupciji, posebno valja naglasiti: svijest da korupcija predstavlja ozbiljnu prijetnju vladavini prava, demokraciji i ljudskim pravima, poatenju i socijalnoj pravdi, te da ko i gospodarski razvoj i ugro~ava pravilno i poateno funkcioniranje tr~ianog gospodarstva obvezu predvianja djelotvornih pravnih sredstava za one koji su pretrpjeli atetu zbog korupcije, kako bi im se omoguilo da brane svoja prava i interese, uklju ivai i mogunost dobivanja nadoknade atete, obvezu predvianja odgovarajuih postupaka pomou kojih osobe koje su pretrpjele atetu zbog ina korupcije od strane njezinih javnih slu~benika u vraenju njihovih du~nosti mogu zatra~iti naknadu od dr~ave ili, u slu aju stranke koja nije dr~ava, od odgovarajuih vlasti te stranke, obvezu predvianja niatavosti svakog ugovora ili odredbe ugovora kojom se omoguuje korupcija, obvezu predvianja odgovarajue zaatite od svake neopravdane kazne za zaposlenike koji imaju opravdani razlog sumnjati na korupciju ili koji u dobroj vjeri prijave svoju sumnju odgovornim osobama ili vlastima. Iz Zakona o potvrivanju Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta posebno valja naglasiti: obvezu usvajanja zakonodavnih, upravnih i drugih u inkovitih mjera za promicanje integriteta i sprje avanje, otkrivanje i ka~njavanje korumpiranosti javnih slu~benika, obvezu poduzimanja mjera za osiguranje u inkovitog djelovanja njezinih tijela u sprje avanju, otkrivanju i ka~njavanju korupcije javnih slu~benika, uklju ujui i nu~nost da tijelima osigura odgovarajuu samostalnost u sprje avanju vraenja nepo~eljnog utjecaja na njihovo djelovanje. U Nacionalnom programu za borbu protiv korupcije s Akcijskim planom za borbu protiv korupcije iz 2002. godine, u odjeljku 3. (podizanje u inkovitosti kaznenog progona korupcije), naglaaava se: potreba osposobljavanja i specijalizacije policije za otkrivanje korupcije, potreba uvje~bavanja klju nih skupina za preveniranje i borbu protiv policijske korupcije i standardizacija postupanja u svim slu~bama, potreba kriti kog sagledavanja prakse primjene zakonskih mjera i predlaganje alternativnih mjera. U odjeljku 4. (organizacijske mjere u upravnom sustavu) naglaaava se: da dojam o raairenosti korupcije koji iskazuju istra~ivanja javnog mnijenja treba shvatiti sasvim ozbiljno, da se suvremena uprava mora temeljiti na meritornom sustavu napredovanja, dakle na objektivnim kriterijima selekcije prema sposobnostima, akolovanju, polo~enim ispitima i iskustvu, da slabo plaena slu~ba zna i rizik od korupcije. U odjeljku 6. (mjere financijske odgovornosti i druge ekonomske mjere), naglaaava se: da je u praksi esto izigravanje pravila javnih natje aja, a da treba osigurati njihovu dosljednu primjenu, da je nedovoljna javna kontrola troaenja sredstava itd. Nacionalni program suzbijanja korupcije 2006.  2008. niti jednom svojom odredbom ne dovodi u pitanje odredbe Nacionalnog programa iz 2002. godine, ve nastoji prevladati slabosti tog propisa, a naro ito valja naglasiti: da je Vlada svjesna razmjera korupcije u hrvatskom druatvu i odlu na pristupiti borbi protiv korupcije, kao sudbonosnom pitanju ureenja Hrvatske kao slobodne europske dr~ave, da je stvaranje i poticanje politi ke volje i odlu nosti vlasti presudno za suzbijanje korupcije, te da donoaenjem Programa, Vlada Republike Hrvatske, Hrvatski sabor i sve politi ke stranke pokazuju politi ku volju i odlu nost za suzbijanje korupcije, da je percepcija naae javnosti o raairenosti korupcije u nerazmjeru s otkrivanjem i procesuiranjem korupcijskih kaznenih djela, te da u tom smislu treba u initi dodatne napore na normativnom i provedbenom planu, da se suzbijanje korupcije ne mo~e smatrati kampanjom, ve trajnim zadatkom, program posebno isti e odlu nost vlasti da osposobljavanjem institucija suzbija korupcije, naglaaava da je ranije naglasak bio na donoaenju zakona, a u ovom programu je provedba zakona od prvorazredne va~nosti, odnosno da je vlast odlu na da se ne zaustavi na dobrim pokuaajima, ve da se korupcija suzbija sustavno te postane dio redovite djelatnosti, da je nu~no efikasnije i br~e djelovanje tijela otkrivanja, progona i ka~njavanja, ali ne kampanjski nego stalno, uz istovremene nu~ne mjere stalne prevencije i sustavnih reformi s te~iate djelovanja na prevenciji i sistemskim reformama, s represijom kao nu~nim i va~nim korektivom, da korumpirane treba izdvojiti i sankcionirati kako bi se izbjegle vrlo atetne generalizacije. Izboru kadrova u upravi posveuje se naro ita pozornost navodei da se taj izbor joa uvijek ne temelji dovoljno na objektivnim mjerilima zbog ega nala~e provedbu nu~nih mjera: uz poativanje preporuka struke, potrebno je podzakonskim aktima propisati objektivna mjerila sposobnosti, stru ne spreme, znanja i iskustva na kojima se mora temeljiti selekcija kadra; tako e zaposlenici javnu upravu do~ivljavati kao poziv i mogunost razvoja karijere, sustavno usklaivati politiku izbora, napredovanja, permanentnog obrazovanja, ocjenjivanja i nagraivanja slu~benika; sve to mora biti znatno bolje kako bi uprava mogla doi do kvalitetnog kadra, obvezno izrei mjeru udaljenja iz slu~be dr~avnog slu~benika protiv kojeg je pokrenut kazneni postupak radi korupcije, pripremiti eti ki kodeks kojim treba propisati eti ke standarde obnaaanja javnih du~nosti i sustavno raditi na razvoju profesionalne etike u javnoj upravi, sustavno osiguravati vee plae i bolje radne uvjete u javnoj upravi. Naglaaena je i nu~nost borbe protiv tzv. politi ke korupcije, pa se navodi da prijeizborna atmosfera, prijeizborne najave i dosadaanja praksa postizbornih kadrovskih promjena sna~no utje u na rad dr~avnih i lokalnih javnih slu~bi. inom koji zaslu~uje najveu osudu, javnost smatra politi ko svrstavanje rukovoditelja i zaposlenika u javnim slu~bama, a naro ito prela~enje iz jedne u drugu politi ku opciju. Takvo uvanje radnih mjesta javnost opravdano ocjenjuje politi kom korupcijom. Javna uprava time gubi ugled, a unutar sebe zatire profesionalnost i eti nost. Stoga se po uzoru na zemlje razvijene demokracije ukazuje na: potrebu izmijene Zakona o postupku primopredaje vlasti kojim je propisan postupak samo za nacionalnu razinu, i njegove dopune za lokalnu razinu, nu~nost zabrane i sankcioniranja svakog postizbornog pokuaaja kadrovskih promjena motiviran politi kim revanaizmom, nu~nost preciznog odreivanja na kojim se du~nostima u dr~avnoj i lokalnoj javnoj upravi obavljaju kadrovske promjene radi prijenosa vlasti. Prepoznat je kao problem i izuzetno veliki broj propisa za koje se ne zna imaju li razloga biti na snazi, od kojih su mnogi od njih u meusobnoj koliziji, zatim veliki broj tih propisa sadr~i diskrecijske ovlasti tijela koja donose odluke ato otvara mogunost korupcije kako zbog teakog snala~enja u mnogobrojnim propisima, tako i zbog postojeih diskrecijskih ovlasti. Zbog toga, nakon temeljite analize treba provesti deregulaciju. Skrenuta je pozornost i na sustav javnih nabava i njegove slabosti u odnosu na rizike korupcije, naro ito postupaka odabira ponua a na javnim natje ajima i sklapanja poslova nakon natje aja sa smjernicama da se prilikom izrade novog Zakona o javnoj nabavi mora voditi ra una o tome da se ograni e mogunosti obveznika, primjenom Zakona o javnoj nabavi, da izbjegava javne, poatene i transparentne natje aje te suziti mogunost direktnih pogodbi. Predlo~ene su mjere institucionalnog ja anja unutarnje kontrole na dr~avnoj i lokalnim razinama s smjernicama da se razmotre mogunosti da u radu tih ureda, kao vanjski lanovi, sudjeluju predstavnici civilnog druatva (kontrola javnosti). Naglaaeno je da je sustavnim reformama podru ja najveih rizika korupcije te stalnim mjerama prevencije potrebna potpora dobro organiziranih i efikasnih tijela otkrivanja, procesuiranja i ka~njavanja korupcije. Zbog toga je na tom podru ju potrebno sljedee: temeljito analizirati organizaciju, djelokrug rada, opremu, kadrovske i materijalne potrebe USKOK-a te predlo~iti mjere poboljaanja za njegovo djelovanje, s veom pozornoau ustrajati na otkrivanju i progonu korupcije na svim razinama, osobito one kojima se utje e na klju ne gospodarske odluke i zakonodavstvo te zlorabi polo~aj i utjecaj, poboljaati organizaciju MUP-a  unutar postojeih ustrojstvenih jedinica ili osnivanjem novih u Ravnateljstvu policije, Upravi kriminalisti ke policije kao i u policijskim upravama po ~upanijama, radi ja anja kadrovskih i institucionalnih okvira za borbu protiv korupcije, ali i interne korupcije unutar MUP-a, ovisno o procjenama veli ine problema, koordinirati primjenu konvencija Vijea Europe protiv korupcije, UN-ove konvencije protiv korupcije, te aktivno djelovati u europskim i regionalnim institucijama  Pakt o stabilnosti, GRECO, SPAI, SPOC, PACO i analizirati problem korupcije u procesu europskih integriranja, suraivati s Interpolom i Europolom, te susjednim i drugim dr~avama u regiji i Europi, u suzbijanju korupcije, tra~iti meunarodnu stru nu i tehni ku pomo u osposobljavanju kadra. Iz Zakona o potvrivanju Konvencije Ujedinjenih naroda protiv korupcije, koja se odnosi na spre avanje, istragu, te progon korupcije, posebno valja naglasiti: da je svaka dr~ava du~na razviti i provesti ili odr~avati djelotvornom usklaenu antikorupcijsku politiku koja promi e sudjelovanje druatva i odra~ava na ela vladavine prava, pravilnog upravljanja javnim poslovima i javnom imovinom, estitost, transparentnost i odgovornost, du~nost uvoenja i promicanja djelotvornog na ina postupanja u cilju sprje avanja i otkrivanja korupcije, du~nost povremenog preispitivanja relevantnih pravnih instrumenta i administrativnih mjera, kako bi se ocijenilo jesu li prikladni za sprje avanje i borbu protiv korupcije, potrebu meunarodne suradnje u svrhu promicanja i razvijanja efikasnih mjera za borbu protiv korupcije, du~nost donoaenja, odr~avanja i ja anja sustava za anga~iranje, zapoaljavanje, zadr~avanje, promaknua i umirovljenje dr~avnih slu~benika te, kad je to primjereno, drugih dr~avnih slu~benika koji ne podlije~u izborima: koji se temelje na na elima u inkovitosti, transparentnosti te objektivnim mjerilima, kao ato su zasluge, pravi nost i sposobnost, koji uklju uju odgovarajue postupke odabira i izobrazbe pojedinaca za javne polo~aje koji se smatraju posebno podlo~nima korupciji te premjeatanje, kad je to primjereno, tih pojedinaca na druge polo~aje, koji promi u odgovarajue nagraivanje i pravi ne ljestvice plaa, uzimajui u obzir razinu gospodarskog razvitka pojedine dr~ave stranke, koji promi u takve programe obrazovanja i izobrazbe koji e im omoguiti da zadovolje zahtjeve korektnog, asnog i pravilnog obavljanja javne slu~be i koji e im pru~iti specijaliziranu i primjerenu izobrazbu u svrhu vee osvijeatenosti o rizicima korupcije koji su svojstveni obavljanju njihovih slu~bi. du~nost donoaenje odgovarajuih zakonodavnih i administrativnih mjera, sukladnih ciljevima Konvencije, kako bi propisala i kriterije kandidiranja za izbor u dr~avnu slu~bu, du~nost odr~avanja i ja anja sustava koji promi u transparentnost i sprje avanje sukoba interesa, du~nost promicanja estitosti, poatenja i odgovornosti meu svojim dr~avnim slu~benicima, du~nost uvoenja mjera i sustava koji bi dr~avnim slu~benicima olakaali prijavljivanje slu ajeva korupcije, du~nost uvoenja primjerenih sustava nabave, utemeljenih na transparentnosti, tr~ianom natjecanju te objektivnim mjerilima u odlu ivanju, koji su, izmeu ostalog, djelotvorni u sprje avanju korupcije, du~nost poduzimanja primjerenih mjera radi promicanja transparentnosti i odgovornosti u upravljanju javnim financijama, du~nost poduzimanja mjera potrebnih kako bi se poveala transparentnost javne uprave, uklju ujui, kad je to primjereno, organizaciju, funkcioniranje i postupke donoaenja odluka, du~nost razmatranja donoaenja zakonodavnih i drugih mjera potrebnih kako bi se kao kazneno djelo, u slu aju namjernog po injenja, odredilo nezakonito bogaenje, to jest, znatno poveanje imovine dr~avnog slu~benika, koje se ne mo~e razumno objasniti s obzirom na svoj zakoniti prihod, da se o znanju, namjeri ili svrsi, koji moraju postojati kao bitna obilje~ja kaznenog djela odreenog u skladu s ovom Konvencijom, mo~e zaklju ivati iz objektivnih injeni nih okolnosti, du~nost nastojanja da sve diskrecijske zakonske ovlasti koje proizlaze iz njenoga domaeg prava, a koje se ti u progona osoba za kaznena djela odreena u skladu s ovom Konvencijom, budu izvraavane na na in koji najviae mogue pridonosi djelotvornosti mjera organa unutarnjih poslova u pogledu tih kaznenih djela i uz du~no poativanje potrebe zaustavljanja po injenja takvih kaznenih djela, du~nost razmatranja i ugraivanja u svoj domai pravni poredak primjerenih mjera kojima se pru~a zaatita od svakog neopravdanog ophoenja, svakoj osobi koja u dobroj vjeri i na temelju razumne sumnje prijavi nadle~nim tijelima bilo kakve injenice koje se ti u kaznenih djela odreenih u skladu s ovom Konvencijom, du~nost osiguranja postojanje jednog ili viae tijela ili osoba specijaliziranih za borbu protiv korupcije putem djelovanja tijela unutarnjih poslova. Takvom tijelu ili tijelima ili osobama mora se osigurati potrebna neovisnost, u skladu s temeljnim na elima pravnog poretka dr~ave stranke, kako bi mogli izvraavati svoje du~nosti djelotvorno i bez ikakvoga nepropisnog utjecaja. Osobe ili osoblje tog ili tih tijela trebaju imati odgovarajuu izobrazbu i sredstva kako bi mogli izvraavati svoje zadatke, du~nost poduzimanja potrebnih mjera kako bi omoguilo da nadle~na dr~avna tijela na primjeren na in primijene metodu nadzirane isporuke i, kada to smatra primjerenim, druge istra~ne tehnike kao ato su elektroni ki i drugi oblici prismotre i tajnih operacija na njenom teritoriju te kako bi omoguila dopuatenost na taj na in pribavljenih dokaza na sudu. III. MEUNARODNO OKRU}ENJE Viae je nego jasno da Republika Hrvatska nije izolirani otok ve dio meunarodne zajednice sa svojim pravima ali i preuzetim obvezama. Meunarodni odnosi i standardi i te kako posredno i neposredno utje u na unutarnje prilike i kad je korupcija u pitanju. Tako nije svejedno na kojem se mjestu RH nalazi na ljestvici korumpiranosti, kakav ima kreditni rejting i sl. S druge strane, meunarodna pravosudna tijela sve eae donose odluke koje obvezuju pojedine suverene dr~ave, uklju ujui i naau. Ovdje nije rije  samo o poznatom Sudu za ratne zlo ine u Den Haagu, Sudu za ljudska prava Vijea Europe u Strasbourgu, ve i o Meunarodnom kaznenom sudu ustanovljenom Rimskim statutom iz srpnja 1998. U prethodnom dijelu izlo~en je presjek kroz obvezujuu legislativu koja ima uglavnom meunarodnu, ali kroz prihvaanje meunarodnih normi i standarda i unutarnju dimenziju. Kroz gotovo sve akte koji se odnose na suzbijanje korupcije provla i se nekoliko osnovnih postulata koje je potrebno ispuniti da bi se uope odao dojam o ozbiljnosti nakane da se suzbije korupcija, a to su: postojanje specijaliziranog tijela za borbu protiv korupcije, stru nost i neovisnost tog tijela, osiguranje mehanizama za pribavljanje dokaza uklju ujui posebne istra~ne tehnike radi olakaavanja prikupljanja dokaza, ja anje mehanizama unutarnjeg nadzora, usvajanje mjera za promicanje integriteta. Ovdje se valja podsjetiti i istaknuti da je korupcija bila temom na posljednjem kongresu Meunarodnog udru~enja za kazneno pravo (AIDP) odr~anog u Pekingu od 12-19. rujna 2004. godine. Kao ato je poznato, to udru~enje na svojim kongresima uvijek obrauje svjetski najaktualnije probleme, a smjernice sa tih kongresa redovito postaju linija vodilja u zakonodavnoj praksi zemalja s razvijenim kaznenopravnim sustavom. Stoga je za temu ovog rada vrlo va~no, iz rezolucije s tog skupa, izdvojiti neke mjere koje se preporu aju za prevenciju korupcije i srodnih kaznenih djela kao ato su: pa~ljiv odabir kompetentnog i povjerljivog osoblja za rad u dr~avnim slu~bama, adekvatno nagraivanje dr~avnih slu~benika, uklju enost viae od jednog dr~avnog slu~benika u postupak donoaenja klju nih odluka, stroga unutarnja i vanjska kontrola, uklju ujui i nenajavljene provjere, specijalizirane corruption ombutsman i/ili antikorupcijska povjerenstva sa zajam enom neovisnoau, razmatranje i otkrivanje imovine odreenih dr~avnih slu~benika i lanova njihove obitelji, postojanje odgovarajueg pravnog okvira za odgovornost i usklaivanje standarda. Isto tako, nedvojbene su i jasne preporuke s tog skupa koje se ti u istrage, progona i osude, kako slijedi: istraga, progon i osuda u slu aju korupcije i srodnih kaznenih djela trebaju biti osloboeni neprimjerenih politi kih, ekonomskih ili drugih utjecaja. Zakon treba propisati sankcije za dr~avne slu~benike koji namjerno povrjeuju obvezu prijavljivanja slu ajeva korupcije nadle~nim tijelima, a navedena obveza mo~e se proairiti i na fizi ke osobe koje nemaju to svojstvo. Dr~ave trebaju osigurati sva potrebna sredstva za u inkovitu istragu, progon i osudu za korupciju i srodna kaznena djela. Pravo treba propisati primjerene metode otkrivanja korupcijskih kaznenih djela. Te metode mogu u te~im slu ajevima, uklju ivati tajne istrage i prisluakivanje. Dr~ave e razmotriti davanje poticaja osobama da surauju pri otkrivanju i suenju za korupciju i srodna kaznena djela. Osobama osumnji enima za kazneno djelo navedeni poticaji mogu uklju ivati odustajanje od ka~njavanja ili smanjenje kazne. Dr~ave trebaju atititi svjedoke u slu ajevima korupcije. Osobe koje su podnositelji prijava trebaju biti zaatiene od bilo kakvih negativnih posljedica. Tajnost bankovnih podataka ne bi trebala sprje avati otkrivanje ili privremene mjere odreene od nadle~nog tijela u svezi s korupcijom i srodnim kaznenim djelima, bilo u domaoj istrazi ili na zahtjev za meunarodnu pravnu pomo. Tajnost poreznih podataka mo~e se ukinuti u istragama za slu ajeve teake korupcije. U pogledu zastare treba dopustiti odgovarajue vremenske rokove za istragu, progon i osudu. Ste eni imuniteti nee sprje avati progon nakon isteka po initeljeva mandata. Pri istrazi, progonu i osudi za korupciju i srodna kaznena djela trebaju biti osigurani odgovarajui zaatitni mehanizmi uklju ujui sudsku kontrolu za zaatitu ljudskih prava, posebice prava na privatnost, kao i prava na pravi no suenje i obranu. Dr~ave trebaju razmotriti ustrojavanje specijaliziranih jedinica za otkrivanje i progon korupcije i srodnih kaznenih djela. Osoblje tih specijaliziranih jedinica, kao i pravosue, trebaju imati odgovarajua sredstva i izobrazbu. Iz citiranog je razvidno da se na navedenom skupu, vezano uz kazneni postupak za korupcijska kaznena djela, mogao razaznati izvjesni misaoni pomak ka efikasnosti kaznenopravnog sustava, pa i u odreenoj mjeri po cijenu ~rtvovanja nekih prava i sloboda. Naime, jasno je da je zadaa kaznenog postupka optimizacija izmeu efikasnosti kaznenopravnog sustava koji te~i tome da svi po initelji kaznenih djela budu uhieni i procesuirani, ali na na in da nikome nedu~nome ne budu ograni ena njegova prava i sloboda. Jasno je takoer da ato je vei naglasak na zaatiti prava i sloboda, nu~no opada efikasnost kaznenopravnog progona. ini se da je korupcija ocijenjena takvom opasnoau za ureene pravne dr~ave, da se ini opravdanim ~rtvovati neato prava i sloboda kako bi se ta pojava suzbila. Za o ekivati je da zakonodavstva pojedinih dr~ava u normativnom smislu slijede taj put, ili barem da se u tuma enju pravnih propisa time rukovode. IV. PRAVCI DJELOVANJA Svaki projekt kojim se namjerava mijenjati odreeno ljudsko, socijalno ponaaanje, mora prije svega razraditi pitanje motiviranja subjekata kako bi se postigla ~eljena promjena ponaaanja. Po svojoj biti svega su dva osnovna na ina motiviranja ili demotiviranja, prvo  stimuliranje nagradama, drugo  destimuliranje kaznama. Zastupljenost samo jednog na ina bezuvjetno dovodi do neuspjeha. Stoga oba ova modela moraju biti zastupljena u odreenom omjeru. U prvom redu valja posvetiti posebnu pozornost motiviranju i demotiviranju snaga za borbu protiv korupcije, kako bi ista proala svoju katarzu, te pro iaena dala novi, zdravi zamah suzbijanju korupcije u njenoj ukupnosti. Kako nam je teoretski i prakti no najbli~i primjer suzbijanja korupcije unutar policijskih redova, svaka razrada problema na ovoj razini mo~e poslu~iti kao prototip za suzbijanje korupcije u ostalim dijelovima javne uprave i drugim segmentima druatva. S tim u svezi, dr~imo neophodnim poduzimati odreene mjere u dva pravca. Prvi pravac, po svojoj prirodi bli~i nagradama, sadr~avao bi mjere usmjerene na ja anje unutarnje kohezije i harmonizacije, odnosno aktivnosti ciljane na povratak i ja anje ugleda i dostojanstva policijskih (dr~avnih) slu~benika, njihovu zaatitu od neopravdanog progona kao i zaatitu policijske struke kao sustava, ali i meusobne solidarnosti izmeu policijskih slu~benika. Vrlo va~na karika u ovom pravcu je suvisla kadrovska politika koja mora definirati uvjete i kriterije struke, izgraditi pravi an sustav profesionalnog karijernog napredovanja baziran na objektivnim kriterijima selekcije prema sposobnostima, stru noj spremi, polo~enim ispitima, specijalisti kim znanjima i vjeatinama, radnom sta~u, radnim ocjenama te iskustvu na pojedinim poslovima. Tom pitanju je, uostalom, posveena velika pozornost i u Nacionalnom programu suzbijanja korupcije. Takve mjere bi u odreenoj mjeri podigle otpornost prema korupciji, odnosno snizile prag tolerancije prema toj pojavi, a u krajnjoj liniji bi olakaale i otkrivanje korumpiranih slu~benika koji viae strae u jednom ureenom kolektivu. Planiranje i provoenje mjera i radnji u ovom pravcu zahtijeva mobilizaciju svih unutarnjih potencijala i aire, a u prvom redu Uprave pravnih i kadrovskih poslova, Policijske akademije, ali i drugih organizacija i tijela koji se bave planiranjem i upravljanjem tzv. ljudskim resursima. Drugi pravac, po svojoj prirodi bli~i kaznama, sadr~avao bi mjere usmjerene na ja anje zakonitosti rada te otkrivanje i sprje avanju nezakonitih postupanja kroz ja anje mehanizama unutarnjeg nadzora, odnosno iznala~enje u inkovitih preventivno-represivnih modela koje bi bile prikladne za otkrivanje i procesuiranje koruptivnih ponaaanja. Ukoliko u ovom procesu izostane kazna, ili se mjere poka~u neu inkovite ili neprikladne, to automatizmom postaje suprotnost po etnoj te~nji, odnosno postane motivacijski faktor za odavanje korupciji. Oba ova pravca se spajaju u sustavu za koji se uobi ajio naziv profesionalni standardi, ija stalna izgradnja i ja anje mora postati prioritetni cilj i interes Ministarstva. No, valja joa jednom napomenuti da kao ato prevencija ima brojne prednosti pred represijom, tako i mjere prvog pravca imaju brojne prednosti pred mjerama drugog pravca. Stoga dr~imo potrebnim osmisliti i provesti poseban program mjera s ciljem cjelovite revitalizacije i profesionalizacije policijske slu~be, te ja anja unutarnje strukture i zaatite, ato bi postupno dovelo do podizanja efikasnosti i povratka povjerenja graana. Slijedea dvojba koja se ovdje mo~e postaviti je pitanje strateakog opredjeljenja glede odabira oslonca u borbi protiv korupcije, ato ima zna aj odabira strateakog partnera ili saveznika u toj borbi, a svodi se na izbor izmeu oslonca na graane ili na unutarnje snage i potencijale Ministarstva, odnosno na odreeni balans izmeu tih dviju opcija. Naime, kod korupcijskih kaznenih djela naj eae nedostaje prvo saznanje, odnosno osnova sumnje da je takvo korupcijsko djelo uope po injeno. Do takvog po etnog saznanja mogue je doi na dva osnovna na ina. Jedan je da se prete~no osloni na prijave graana, a drugi da se prete~no osloni na vlastita saznanja. Po dosadaanjim spoznajama, do osnova sumnje da je pojedini policijski slu~benik korumpiran, naj eae se dolazilo kroz prijave graana. Ukoliko bi se htjelo i u budunosti u veoj mjeri oslanjati na graanske prijave, valjalo bi raditi na mjerama koje bi iale za tim da joa viae stimuliraju graani na prijavljivanje takvih djela. Takva prijava iz koje bi proizlazila osnova sumnje na korupciju, i kad izgledi za uspjeanost izvida i procesuiranja na temelju same prijave ne bi bili zna ajniji, mogla bi se koristiti bilo kao temelj i zakonska osnova za pokretanje prikrivenih izvidnih mjera iz l. 177. ZKP-a, bilo za dobivanje naloga za poduzimanje posebnih mjera iz l. 180. ZKP-a. Kod pridobivanja graana da slu ajeve korupcije prijavljuju, valja imati na umu: da autnja pogoduje airenju korupcije, a u javnosti je airoko rasprostranjeno mialjenje o korumpiranosti policije ionako prisutno, pa bi interes MUP-a bio da o tome problemu javno progovori, organizira javne tribine, poti e i sudjeluje u emisijama s tom temom, proklamirajui vrst stav i opredjeljenje da se ta pojava iskorijeni, te zamoli za pomo ukupno graanstvo. Da je prvi razlog neprijavljivanja takvih djela nepovjerenje u u inkovitost tijela dr~avne vlasti, a drugi strah od samoprijavljivanja. Prvi razlog je mogue umanjiti, pa i eliminirati poveanom u inkovitoau, ato je u dobroj mjeri opet vezano za prijave graana. Drugi razlog je mogue umanjiti na na in da se u takvoj javnoj kampanji skree pozornost na odredbe l. 348. st. 3. ZKP-a, koji govore o tome da e se po initelj kaznenog djela davanja mita, ukoliko je mito dano na zahtjev slu~bene osobe osloboditi od kazne, ako je djelo prijavio prije nego je otkriveno na drugi na in. Druga velika dvojba vezana uz ovo pitanje je ta da se u ovakvoj situaciji oslonac u najveem broju slu ajeva tra~i u osobama koje su policajcu dale mito, pa ih se motivira da to prijave uz obeanje da oni nee biti ka~njeni. Takav izbor (kad ne bi bilo boljega) bi bio prihvatljiv kad bi htjeli rijeaiti samo unutarnju korupciju u svojim redovima. No, ustavna i zakonska zadaa policije je da suzbija sve vrste kaznenih djela pa i ukupne korupcije. Moralno je dvojbeno da tijelo progona, uvjetno re eno, sklapa savez sa osobama koje su, de facto po inile kazneno djelo davanja mita, dakle kriminalcima, bez obzira ime na to bilo motivirano. Potrebno je, stoga, poneato osvijetliti ulogu graanina koji daje mito i esto daje po etni impuls za stvaranje tzv. korupcijskog saveza. Uope je moralno upitna situacija kad se na tu stranu odnosa gleda popustljivije nego na stranu primatelja mita, no iz nu~de i teakoa u postupku dokazivanja djela graanin, nuditelj mita, uvjetno re eno, puno bolje prolazi zbog unoaenja tzv. pogodbenih elemenata u zakonski opis djela. Povijesno gledano, djelo davanja mita je u kazneno zakonodavstvo ualo kao poticanje na primanje mita i vrlo ga je teako teoretski osmisliti da bi bilo u jednoj potrebnoj ravnote~i prema primanju mita. Naa zakonodavac je stao na stanoviate da je davatelj mita, i kad je to uradio na zahtjev slu~bene osobe pa djelo prijavio prije nego ato je bio otkriven, usprkos svemu po inio kazneno djelo ali mu propisuje pogodnost u obliku osloboenja od odgovornosti. Prema tome, protiv njega se pokree kazneni postupak, on se zavodi u evidencije i dr., ato je s druge strane njegov motiv za neprijavljivanje djela. Usprkos moralnim dvojbama, najpovoljnije i kriminalnopoliti ki najopravdanije rjeaenje bilo bi u mogunosti osloboenja od krivnje tzv. neskrivljenog davatelja mita. Na tom su tragu i zaklju ci V. Europske konferencije specijaliziranih slu~bi za borbu protiv korupcije. Davanje takvih prednosti davateljima mita pokazalo se u inkovitim u nekim dr~avama, jer je omoguilo razotkrivanje korupcijskih kaznenih djela i ka~njavanje po initelja. Meutim, treba voditi ra una i o moguem riziku da se time afirmira sistem ucjenjivanja ili pogodbe meu po initeljima, ato mo~e rezultirati daljnjim kaznenim djelima. Postoji opasnost da se naglaaenija antikorupcijska kampanja s prete~nim osloncem na graane, od dijela graana (kriminalne orijentacije) maliciozno do~ivi kao otvorena sezona lova na policijske slu~benike koji su im se zamjerili, pa bi bilo uputnije oslonac za takvu kampanju stvoriti unutar svojih redova, oslanjajui se u prvom redu na rukovodni sastav, slu~benike specijalizirane za unutarnji nadzor, ali i policijske slu~benike koji imaju odbojan stav prema korupciji, te razvijati takve mehanizme nadzora koji e jam iti rano otkrivanje i suzbije te pojave. Poprili ni uspjesi u otkrivanju policijskih slu~benika koji su se ogrijeaili o zakon posljednjih nekoliko godina mo~e biti samo argument u prilog tome da u policiji postoje dostatni potencijali, koji se, uz pravilnu organizaciju mogu nositi sa korupcijom. S druge strane, polu eni uspjesi su temelj za pridobivanje povjerenja graana, koji se premalo koristi. Naime, dojam je da slu~benici ministarstva u svojim javnim istupima, kod prezentiranja takvih uspjeha u borbi protiv unutarnje korupcije, premalo naglaaavaju injenicu da su korumpirane policajce ipak, usprkos prisutnim teoretsko-prakti nim problemima, otkrili drugi policajci, a ne pripadnici nekog drugog zanimanja ili miljea. V. MODALITETI SUZBIJANJA KORUPCIJE Kad govorimo o modalitetima suzbijanja korupcije, onda imamo na umu brojne materijalne i formalne specifi nosti vezane uz ovu pojavu koje u kona nici uvjetuju specifi ne pristupe u njenom suzbijanju. Jedna od tih dimenzija je u svojoj biti vezana uz definiranje korupcije. Naime, svako koruptivno ponaaanje ne mora ispunjavati obilje~ja kaznenog djela, ve se mo~e manifestirati i u obliku disciplinskog prijestupa ili kakvog drugog neeti kog ponaaanja. Kako se iz mase lakaih prijestupa u pravilu regrutira odreeni broj te~ih, jasno je da suzbijanju korupcije treba prii na elementarnoj razini suzbijanja koruptivnih ponaaanja, bez obzira imaju li ta ponaaanja obilje~ja te~ih ili lakaih delikata. Moglo bi se rei da kad se utvrdi sumnja na koruptivno ponaaanje, onda se ta sumnja svrstava u neku od kategorija bilo disciplinskog ili kaznenog poimanja korupcije. Ukoliko ostaje u domeni disciplinskog poimanja, rjeaava se u okvirima ovlasti poslodavca da disciplinski procesuira nepropisna ponaaanja svojih zaposlenika. Ali, ukoliko koruptivno ponaaanje ispunjava obilje~ja nekog djela iz kaznenog zakonodavstva, obveza je policije da provede kriminalisti ku obradu. Kao klju an termin u pristupu tom problemu valja uzeti pouzdanost informacije, tj. sumnje na neko konkretno koruptivno ponaaanja konkretnog slu~benika. Ukoliko se raspola~e takvim konkretnim saznanjem koje se mo~e smatrati osnovom sumnje da je po injeno koruptivno kazneno djelo, jedini model koji je uostalom i propisan zakonom je poduzimanje kriminalisti ke obrade koja u kona nici rezultira potvrdom po etne sumnje i podnoaenjem kaznene prijave ili raspraivanjem te po etne sumnje. Naravno da e, obzirom na specifi nosti djela, svaka pojedina kriminalisti ka obrada imati svoje specifi nosti, no generalno va~i da kad se god raspola~e razinom osnove sumnje, dakle ne pustog nagaanja, policija provodi izvide neovisno o tome gdje je i na kojem polo~aju zaposlen osumnji enik. Kod suzbijanja unutarnje policijske korupcije ova dvojnost, kako emo kasnije vidjeti, uz ostale teakoe u otkrivanju i procesuiranju, dodatno uslo~njava problem. Stoga emo problem korupcije probati svesti na njenu elementarnu razinu, primjerice u carinskoj slu~bi, HZZO-u, poati ili nekoj drugoj instituciji gdje pojedini slu~benik svoj privatni interes pretpostavi javnom. Takvo koruptivno ponaaanje slu~benika do odreenog trenutka mo~e predstavljati povredu unutarnjih pravila te predmetne institucije, dakle disciplinski prijestup, a u odreenom trenutku po svojim zna ajkama mo~e prijei i u sumnju na odreeno kazneno djelo. Takvu situaciju je mogue usporediti sa zbivanjima iznad i ispod povraine mora, pa rei da su zbivanja u podmorju stvar odreene organizacije koja stvari rjeaava sukladno svojim pravilima, ukoliko zbivanja ne poprime takvu dimenziju da izrone iznad povraine mora, dobiju obilje~ja javnosti ili na drugi na in prijeu u nadle~nost javne vlasti. Tada policija primjenjuje svoje ovlasti, odnosno provodi krim. obradu. No, za razumijevanje stvari iznad povraine vode potrebna su stru na znanja i vjeatine za razumijevanje pojave ispod vode, s obzirom na injenicu da je veina problema, poput sante leda, ispod vodene povraine. Jasno je da policija ne mo~e imati stru njake u svim segmentima gdje se korupcija pojavljuje i da treba stru nu pomo iznutra. Kako se korupcija najmanje jednim svojim krakom nu~no ve~e uz javnu upravu, tj. javne ovlasti, drugim rije ima uz dr~avu, proizlazi da se dr~ava mora pobrinuti da u javnom sektoru osigura snage koje e korupciju sprije iti ili barem zadr~ati ispod povraine. Takve snage bi trebali predstavljati rukovodni slu~benici, koji bi samostalno ili uz pomo svojih stru nih slu~bi osposobljenih za provoenje unutarnjeg nadzora, kroz redovan ili izvanredan nadzor negativne trendove dr~ali pod nadzorom. No, ukoliko negativni trendovi izmaknu nadzoru, pojavljuje se policija a rukovoditelji i njihove stru ne slu~be pru~aju im stru nu pomo kako bi se stvari vratile u normalu. Problem se uslo~njava ako su baa ti slu~benici i doprinijeli gubitku nadzora, bilo svojom nesposobnoau, bilo korumpiranoau. Naime, svaki slu aj gubitak nadzora je, ili bi trebao biti indikator neuspjeha rukovoditelja i njegovih nadzornih mehanizama. U toj injenici le~i i objaanjenje za tako teako priznavanje postojanja korupcije kao ozbiljnog problema. Dakle, policija se pojavljuje u trenutku kad se odreena saznanja o koruptivnom ponaaanju mogu prepoznati kao osnova sumnje da je po injeno odreeno koruptivno kazneno djelo. No, na ini dolaska do te osnove sumnje mogu biti razli iti, i uspjeh borbe protiv korupcije umnogome ovisiti upravo o tome jesu li iznaeni i prihvaeni modaliteti dolaska do razine osnove sumnje da je neka konkretna osoba po inila odreeni koruptivni prijestup. Rijetko e kada situacija u praksi biti tako jasna da se vide te linije razgrani enja koje je na teoretskoj razini, radi razumijevanja ukupnog konteksta korupcije, potrebno nazna iti. Kad se netom objaanjena situacija prenese u policijsku organizaciju, stvari poprimaju kaoti nu dimenziju, jer ovdje su i rukovoditelji i njihove stru ne slu~be za unutarnji nadzor policijski slu~benici koji bi trebali obavljati poslove i ispod i iznad povraine vode. Pa se neki rukovoditelji u tome izgube, neki smatraju da je to posao nekog drugog, a neki i ~ustro bore da doka~u da im stvari nisu izmakle nadzoru, pa iz gore navedenih ili nekih drugih razloga problem korupcije minoriziraju ili sebe peru od odgovornosti za nepovoljno stanje. Ako nekim slu ajem neuspjeani rukovoditelj nije na rukovodno mjesto postavljen po kriterijima stru nosti ve nekim drugim kriterijima, onda u kolo korupcije povla i i svoje izbornike i njihove kadrovske kriterije. Stoga odgovor na pitanje kako izai iz tog kolopleta i uope doi do osnova sumnje na konkretno koruptivno ponaaanje koje e biti daljnja podloga ili za provoenje krim. obrade ili za disciplinsko procesuiranje glasi: efikasan unutarnji nadzor za podvodne aktivnosti i neovisno specijalizirano antikorupcijsko tijelo namijenjeno prvenstveno istra~ivanju unutarnje policijske korupcije i pru~anju pomoi redovnim policijskim snagama u borbi protiv korupcije uope. Sasvim sigurno je da je borba protiv koruptivnih ponaaanja u ovakvim uvjetima i okolnostima iznimno komplicirana stvar kako zbog prirode same korupcije tako i zbog specifi nosti naaeg kaznenopravnog sustava. U daljnjem dijelu ovoga rada pokuaat emo raa laniti i ostale dimenzije tog problema. Ako u daljnjoj elaboraciji doemo do zaklju ka da je takav sustav razumljiv samo odabranima, odgovorili smo i na barem jedno pitanje ato treba uraditi da se sustav borbe protiv korupcije poboljaa. Pojednostavniti ga. Sustav mora biti takav da ga razumije prosje an, srednjoakolski obrazovan policijski slu~benik. Ako tomu nije tako, ako se vodei kaznenopravni teoreti ari razilaze u mialjenjima i tuma enjima, onda se treba duboko zamisliti i zapitati se koji zaista odlu ni korak treba poduzeti ako se misli stati na kraj korupciji, ali i drugim najopasnijim oblicima kriminaliteta. Stoga pod modalitetima za suzbijanje unutarnje policijske korupcije neemo misliti na redovno postupanje policije u slu ajevima prijavljivanja pojedinog korupcijskog kaznenog djela, tj. kriminalisti kim obradama povodom saznanja na po injenje odreenog djela, ve na mjere sustavne prirode i prete~no preventivnog predznaka koje se poduzimaju prema neodreenim slu~benicima za koje ne postoje konkretizirana saznanja o korumpiranosti. Ali ako ne postoji takva konkretna sumnja da konkretni policijski slu~benik ini konkretna kaznena djela, ve samo uopene sumnje da npr. prometna, grani na, kriminalisti ka i dr. policija uzima novce, onda je potrebno tu uopenu sumnju ili raspraiti ili dovesti do razine konkretne sumnje dostatne za provoenje kriminalisti ke obrade, tj. izvida i pojedinih hitnih istra~nih radnji. Taj prostor izmeu apstraktne i konkretne sumnje pokriva unutarnji nadzor, koji ima za cilj otkrivanje i konkretizaciju sumnje na ka~njivo ponaaanje, te kroz to i u inkovito preveniranje takvih ne~eljenih pojava. Kako je s obzirom na prirodu takvog nadzora ali i na iznimno perfidne na ine korumpiranja iluzorno o ekivati da je mogue takva ponaaanja otkrivati i suzbijati javnim nadzorom, sama se po sebi namee nu~nost prikrivenog nadzora. Zanemarujui ope, globalne mjere suzbijanja korupcije u airem smislu, kao ato je stvaranje antikorupcijskog okru~ja, poboljaanje materijalnog polo~aja stanovniatva i dr., policijsku korupciju u u~em smislu je, kao i svaku drugu vrstu delinkvencije, mogue suzbijati preventivnim i represivnim mjerama, ali i mjerama unutarnjeg nadzora. 1. PREVENTIVNE MJERE Preveniranje ovakve vrste korupcije mogue je viae odgojnim nego policijskim postupanjem i razli itog su karaktera u razli itim dijelovima policijske slu~be. U poslovima policije, dakle prometne, grani ne temeljne i sl., u slu aju sumnje na odreenog policijskog slu~benika postoji mogunost estog mijenjanja lanova ophodnji, odnosno rasporeivanje dvojbenog policijskog slu~benika sa neupitno poatenim policijskim slu~benicima, koji bi po mogunosti trebali biti voe ophodnji te s te pozicije pazili na pratioce. Na sastancima i otpremama slu~be bi trebalo o policijskoj korupciji eae govoriti i ohrabrivati poatene policijske slu~benike koji su u nesumnjivoj veini, upravo zato jer je autnja plodno tlo za razvoj korupcije. Cilj je pokrenuti kriti nu masu poatenih policijskih slu~benika koji bi sami izolirali korumpirane, i da oni koji se kolebaju ili se prigodno korumpiraju prijeu na stranu poatenih. Stanovite su i mogunosti mjera organizacijske prirode, npr. organiziranje posla na na in da se putem UKW veze, odmah nakon intervencije zauzimaju odgovarajui brojevi u upisnicima, nametanje obveze voenja odreenih evidencija i sl. Prili no je velika mogunost prevencije kroz nametanje obveze policijskim slu~benicima da u razli ita pismena evidentiraju svako postupanje koje e rezultirati prijavom, neposredno nakon okon anja intervencije i da se takav na in rada policijskog slu~benika nadzire od strane rukovoditelja. Takoer valja poboljaati sustav razdu~ivanja svih vrsta slu~benih obrazaca, evidentiranje i zauzimanje pripadajuih brojeva po svakoj okon anoj intervenciji, a radi efikasnijeg provoenja ove odredbe, odrediti posebnu UKV frekvenciju kako se ne bi ometao redovan sustav funkcioniranja veze. Nedvojbeno bi najbolji preventivni u inak proizvelo otkrivanje i procesuiranje ato veeg broja korumpiranih slu~benika, ato bi bila poruka da se to ne isplati odnosno da je rizik od otkrivanja prevelik. Neke od nabrojanih mjera bi bile iskoristive i kod specifi nih poslova kriminalisti ke policije, ali s obzirom na te specifi nosti bilo bi potrebno podii razinu poznavanja propisa, testiranje znanja, i tome sli no, kako bi se izbila mogunost namjernog injenja procesnih pogreaaka, propuatanje rokova i sl., s osnova pogodovanja i korumpiranja. Takoer je potrebno poduzeti mjere na ja anju odgovornosti za spise u zadu~enju, a slu~benika koji spis du~i initi odgovornim za ukupno stanje spisa. Inzistirati da operativci  detektivi utvruju sva obilje~ja kaznenog djela, kako subjektivna tako i objektivna, te postupno smanjivati konzultacije sa dr~avnim odvjetniatvima oko banalnih stvari koji mogu poslu~iti kao paravan za nerad i neodgovornost. 2. REPRESIVNE MJERE U situacijama kada stranke uklju ene u pojedini slu aj nemaju interes slu aj prijaviti, mogunosti retroaktivnog otkrivanja i procesuiranja su minimalne. Jasno je da je delinkvent, isto kao i korumpirani slu~benik izravno zainteresiran da se o slu aju nikad ne sazna. U tom slu aju joa uvijek postoji ograni ena mogunost saznanja za to putem rukovodnog ili specijalisti kog nadzora. No, ako je umijeaan i rukovoditelj, preostaje samo policijski slu~benik koji je uklju en u obradu a nije korumpiran, ato mo~e biti slu aj policijskog slu~benika koji obrauje odreeno djelo u odnosu na korumpiranog rukovoditelja, ili obrnuto. No ako je on u podreenom polo~aju u odnosu na korumpiranog rukovoditelja i za njega je bolje biti sa aefom u dobrim odnosima nego mu se zamjeriti. Tim viae ato bi dokazivanje i u moguem sudskom postupku koje bi se, bez materijalne potkrijepe, temeljilo samo na izjavi policijskog slu~benika u odnosu na protuizjave delinkventa i rukovoditelja, imalo male izglede na uspjeh. No ovdje se mora postaviti i joa te~e pitanje, - ato ako su oba korumpirana i rade zajedno? U ovako opisanim situacijama se kao jedino mogue rjeaenje namee proaktivno djelovanje primjenom posebnih ili prikrivenih izvidnih mjera, temeljeno na osnovi sumnje da je po injeno koruptivno kazneno djelo, odnosno unutarnji nadzor koji bi uklju ivao nadzorne mjere istog ili sli nog sadr~aja. Ovdje opet neizbje~no dolazimo do uloge hijerarhijski nadreenog slu~benika bilo koje razine, koji je rukovodei podreenim slu~benikom morao opaziti znakove korumpiranosti ili, ako ih nije opazio, njegove odgovornosti za postupke podreenih slu~benika, pa i do njegove odgovornosti za nepoduzimanje du~ne radnje, - ne injenja, u pravnoj teoriji o nehaju poznatoj kao odgovornost zbog preuzimanja posla kojem nije dorastao. Posebno mjesto i odgovornost kod utvrivanja osnova sumnje na bilo koji oblik korumpiranja ali i utvrivanja potrebe provoenja unutarnjeg nadzora le~i na ustrojstvenim jedinicama za unutarnji nadzor i zakonitost postupanja, koji mjerama unutarnjeg nadzora i analiti kim pristupom moraju utvrivati i na pravilan na in reagirati na uo ene poremeaje u sustavu. Iz navedenog proizlazi da se i u slu aju konkretne osnove sumnje na korumpiranje pojedinog policijskog slu~benika, mjerama redovnih izvida vrlo rijetko i teako mo~e polu iti zadovoljavajui rezultat. Preostaje jedino proaktivan na in djelovanja na na in da se primijene posebne mjere ili kriminalisti ka klopka u kojoj bi sudjelovali graani  suradnici ili policijski slu~benici prikrivenog identiteta, ato uklju uje razne poteakoe u tuma enju i provoenju normi, ato e biti objaanjeno u dijelu rada o spornim modelima. No u nekim slu ajevima perfidnog korumpiranje gotovo da nema druge mogunosti otkrivanja i procesuiranja osim prikrivenog sudjelovanja tzv. agenta provokatora u samom kriminalnom inu. Kod nekih na ina policijskog korumpiranja, kao ato je to kod namjeatanja o evida prometnih nesrea i sl., izliano je govoriti o preventivnim i represivnim tehnikama s obzirom na iznimno mali prostor i za jedne i druge. Jedini pravi mehanizam suzbijanja u ovakvim slu ajevima mo~e biti visoka profesionaliziranost i iskustvo rukovodnog slu~benika odgovornog za odreeno specijalizirano podru je, koji bi vrlo pa~ljivo ia itavao dokumentaciju i opa~ao mo~ebitne nelogi nosti, znakove povlaivanja i sl. Kad bi se takva opa~anja spojila sa drugim indikacijama u ponaaanju, ~ivotu preko realnih mogunosti i sl., to bi moglo rezultirati konkretnim osnovama sumnje dostatnim za poduzimanje prikrivenih ili posebnih izvidnih mjera i radnji, kao jedinih mjera prikladnih za otkrivanje i suzbijanje takvih ponaaanja. 2.1. MOGUNOSTI DJELOVANJA NA TEMELJU UTVRENE OSNOVE SUMNJE DA JE PO INJENO KORUPTIVNO KAZNENO DJELO Kad god redarstvene vlasti raspola~u osnovama sumnje da je po injeno kazneno djelo za koje se progoni po slu~benoj du~nosti, bez obzira na na ine na koje se doalo do te osnove sumnje, po slu~benoj su du~nosti obvezne provesti izvide. Dakle, u slu aju saznanja takvog stupnja vjerojatnosti koje se mo~e kvalificirati kao osnova sumnje da je po injeno odreeno koruptivno kazneno djelo, policija ne samo da mo~e, nego je u obvezi da provede izvide. Meutim, izvidi se mogu svrstati u tri kategorije, i to: ope izvidne mjere iz l. 177 st. 2 ZKP-a, kao ato su: prikupljanje obavijesti od graana, poligrafsko testiranje, analiziranje glasa, pregled prijevoznih sredstava, osoba i stvari itd. prikrivene izvidne mjere iz l. 177 st. 2 ZKP-a, koje su temeljitije razraene u l. 98 -112 Pravilnika o na inu policijskog postupanja kao ato su: promatranje, klopka, pratnja, nadzor prijenosa stvari itd. posebni izvidi iz l. 180 ZKP-a, kao ato su: nadzor i tehni ko snimanje telefonskih razgovora, tajno praenje i tehni ko snimanje osoba i predmeta, uporaba prikrivenih istra~itelja i pouzdanika itd., koje je mogue primijeniti samo na temelju naloga istra~nog suca. Kod primjene izvidnih mjera iz skupine 1. nema nikakvih sporova niti dvojbenih tuma enja, ali je njihov potencijal kod suzbijanja korupcije malen, a kod nekih modaliteta gotovo zanemariv. Za suzbijanje korupcije pravi potencijal imaju izvidne mjere iz skupine 2. 3., no uz njihovu primjenu se vezuju odreene nesuglasice i dvojbe. Glavni problem je pitanje poticanja, koji je izrijekom zabranjen kod primjene posebnih mjera, ali i kad nije izrijekom navedena takva zabrana, svako poticanje na izvraenje kaznenog djela predstavlja posebno kazneno djelo. Te i druge dvojbe koje se javljaju kod primjene prikrivenih i posebnih izvidnih mjera bit e kasnije u ovom tekstu objaanjeni. 3. MJERE NADZORA Primjena mjera koje se mogu iskoristiti u suzbijanju korupcije, isto kao i kod drugih delikata ovise o koli ini i uvjerljivosti raspolo~ivih informacija dostatnih za poduzimanje odreenih zakonskih mjera i radnji. Tako je do sada viae puta spomenuto da je za pokretanje izvidnih mjera i radnji potrebna razine osnove sumnje, kao najni~e vjerojatnosti da je po injeno kakvo ka~njivo djelo, dok je za pokretanje istrage, odnosno kaznenog postupka potrebna razina osnovane sumnje, kao viae razina vjerojatnosti da je po injeno ka~njivo djelo. Svrha nadzornih aktivnosti, ako zanemarimo edukativni i usmjeriva ki karakter te djelatnosti, je da pokrije podru je ranije usporeeno s podmorjem, dakle ispod razine osnove sumnje, tj. redovne, svakodnevne situacije kad ne postoji sumnja na konkretnog slu~benika za konkretno djelo. Ali svrha nadzornih aktivnosti je i u tome da se nadzorom utvrde osnove sumnje, ato bi onda bio povod i zakonska podloga za poduzimanje policijskih izvida. Redovni nadzor provodi Ministarstvo, policijske uprave ili postaje po unaprijed sa injenom planu, dok se izvanredni nadzor poduzima po potrebi, od slu aja do slu aja, a mo~e biti usmjeren prema pojedinim organizacijskim jedinicama ali i prema odreenim poslovima, kao npr. nadzor nad zakonitoau postupanja policijskih slu~benika na poslovima kontrole prometa, poslovima granice i sl. Po mialjenju mnogih, najbolji na in suzbijanja korupcije je dobro rukovoenje, ato uklju uje i nadzor nad radom i ponaaanjem slu~benika kojima se rukovodi. esto se zaboravlja da je u opisu poslova svih rukovodnih slu~benika u javnoj upravi nadzor nad radom hijerarhijski podreenih slu~benika, a u mnogim situacijama se za odreene nezakonitosti i nepravilnosti u njihovu radu, objektivno terete neposredno nadreeni rukovoditelji. Na primjer, dobar rukovoditelj mora reagirati na saznanje da se pojedini dr~avni slu~benik dru~i sa koruptivno interesantnim osobama, provjeriti ima li i kakva su slu~bena postupanja prema takvoj osobi, odnosno takvog dr~avnog slu~benika pa~ljivije opservirati. Isto tako, dobar rukovoditelj mora opaziti da odreeni dr~avni slu~benik ~ivi iznad mogunosti koje mu omoguavanju prihodi i tome sli no. Rukovoditelji koji nemaju takva saznanja o svojim slu~benicima ili usprkos takvim saznanjima niata ne poduzimaju, ne mogu se nazivati dobrim rukovoditeljima, i objektivno su suodgovorni za postojee stanje. S druge strane, takvi podaci preto eni u odreena pismena, mogu biti zna ajna potkrjepa zahtjevu za primjenu posebnih mjera iz l.180. ZKP-a, ukoliko bi se raspolagalo saznanjima o korumpiranosti konkretnog slu~benika. Ukoliko se ne raspola~e konkretnom sumnjom na pojedinog slu~benika ili je ta sumnja uopena, kao npr. da je sva policija korumpirana, da bi se takva sumnja mogla kriminalisti ki obraditi, tj. poduzele izvidne mjere potrebno je ponajprije poduzeti mjere na utvrivanju neato konkretnije sumnje na pojedine dr~avne slu~benike, ato je zakonski temelj za poduzimanje izvida. Kao ato je ve spomenuto, to je mogue utvrditi samo mjerama unutarnjeg nadzora, bilo da ga provodi nadle~ni rukovodni slu~benik, bilo druge ovlaatene slu~be ili slu~benici unutar sustava. Kad mjere unutarnjeg nadzora rezultiraju odreenom koli inom sumnje u odreenog slu~benika koja se prepoznaje kao osnova sumnje da je po injeno korupcijsko kazneno djelo, na mjere unutarnjeg nadzora se nadovezuju izvidne mjere ija je svrha potvrditi ili raspraiti tu osnovu sumnje. Ukoliko se do osnova sumnje doe na drugi na in, kao ato je npr. prijava graana, takoer se na takvu sumnju nadovezuju izvidi sa istom svrhom i ciljem. Dakle, razli iti su samo na ini na koje se doalo do osnove sumnje da je neki konkretni slu~benik korumpiran, a od tog trenutka je potpuno jednak tijek postupanja, tj. ide se u provoenje izvida, pa smo na tom putu du~ni slijediti pravne norme kojima se to podru je ureuje. Za takav na in suzbijanja predvien je pravni okvir i redarstvenoj su vlasti dane odreene alatke (izvidne, istra~ne), kojima mo~e izvraiti tu zadau. No, u situaciji kad se joa ne raspola~e konkretnim osnovama sumnje, preostaje samo postupanje na slijepo i razvijanje unutarnjih nadzornih mehanizama kako bi se ato viae racionaliziralo takvo nasumi no postupanje. Cilj takvih nadzornih mjera i postupaka je ili odvraanje od koruptivnog ponaaanja ili utvrivanje osnova sumnje, odnosno stvaranja preduvjeta za poduzimanje izvidnih mjera. Tako stvoreni mehanizmi se ne moraju nu~no koristiti samo na slijepo, oni se i te kako mogu koristiti i u situacijama konkretne sumnje na odreene slu~benike, samo tada dobivaju konture izvidnih aktivnosti, po potrebi uz primjenu prikrivenih ili posebnih mjera. Jedna od sustavnih mjera iznimne antikorupcijske vrijednosti je zakonska obveza uvoenja unutarnje revizije kod svih prora unskih korisnika, koji proces je ve za~ivio, i za o ekivati je prve rezultate i na planu borbe protiv korupcije. Naime, unutarnja revizija nema zadau ni ovlaatenje otkrivati korupciju ve revidirati poslovne procese unutar prora unskih jedinica, no pri tome su du~ni uo ene nepravilnosti prijaviti nadle~noj osobi, odnosno tijelu. Tako je za o ekivati prve prijave nepravilnosti od kojih e neke vjerojatno imati obilje~ja osnova sumnje da je po injeno kakvo korupcijsko kazneno djelo, na ato bi se onda nadovezivala kriminalisti ka obrada slu aja. `to se nadzora ti e, valja rei da ne postoji katalog nadzornih aktivnosti, one ovise o maatovitosti onoga tko vrai nadzor, naravno, uz opa zakonska ograni enja i u granicama poativanja ljudskih prava i sloboda. I uobi ajene mjere nadzora, kao npr. pregled slu~benih pismena, kontrola razdu~ivanja nov anih sredstava od naplaenih kazni, razgovori sa osobama prema kojima se uredovalo, rad po predstavkama graana i sl., esto mogu ukazati na odreene nepravilnosti u radu dr~avnih slu~benika, pa i probuditi sumnju u zakonitost postupanja, koja mo~e rezultirati izvidima. No, kao va~no namee se pitanje kakvi su sve na ini i modaliteti nadzora nad zakonitoau rada dr~avnih/policijskih slu~benika pravno dopustivi, odnosno, smije li se postupanje policijskih slu~benika nadzirati metodama koje po svom sadr~aju podsjeaju na izvidne mjere, kako one javnog karaktera, tako i one prikrivenog karaktera? Joa preciznije, smije li se u nadzoru rada policijskih slu~benika koristiti tzv. test intregriteta, tj. simulirati davanje mita kako bi se nadzirala, odnosno testirala zakonitost rada slu~benika? Nitko ne dvoji da je uobi ajen na in kontrole da se policijskim slu~benicima pregledavaju pismena, nadzire razdu~ivanje sredstava od naplaenih kazni i drugi vidovi javnog nadzora, ali kad se spomene test integriteta ili sli ni na ini prikrivenog nadzora, javljaju se dvojbeni stavovi i mialjenja. VI. NEKI PRIMJERI KORUMPIRANJA U POLICIJI Mislimo da je sada ve doalo vrijeme da se malo pobli~e upoznamo s nekim  mogunostima korumpiranja policijskih slu~benika. Naime, pri ajui o teoretskim postavkama, raznim metodologijama, mjerama i radnjama ovog i onog tipa, prijeti opasnost da se u velikoj teoriji ne izgubi ona jednostavna bit pojave, isto kao i bit ideje zaato se takve pojave moraju suzbijati. Stoga dr~imo potrebnim  podsjetiti na neke dimenzije korupcije u policiji, uz napomenu da se ne radi o konkretnim, stvarnim dogaaja ve je rije  o nabrajanju realno moguih situacija. To isto tako ne zna i da su ovakve situacije samo plod maate autora. Razlog ovom nabrajanju je zorno predo avanje problema s kojima se mora suo iti onaj tko ozbiljno kani suzbijati takve pojave i adekvatno procesuirati njihove po initelje. Kao primjere smo uzeli mogue situacije koje se ve~u uz korupciju u poslovima nadzora prometa s obzirom da je taj oblik policijske korupcije po nekim izvorima najraaireniji. Isto tako, prikladan je kao primjer za objaanjenje dosega na ina i metoda suzbijanja pojave. Tu je vrstu korupcije zbog prigodnih, jednokratnih i neponovljivih situacija izuzetno teako prevenirati i suzbijati, a sva rjeaenja koja bi dovela do suzbijanja tih pojava, mogue je, uz odreene modifikacije, kao matricu i model primijeniti i na sve druge vrste i modalitate korumpiranja kako unutar MUP-a, tako i u cijeloj dr~avnoj upravi tj. dr~avi. Pri tome nam ni izdaleka nije namjera da problem korupcije svedemo na ove, po nekima bagatelne oblike korumpiranja, mada i oni koji ih smatraju bagatelnim priznaju da baa takvi oblici nanose ogromnu atetu ugledu policijske slu~be. Policijski slu~benik zaustavlja voza a, utvruje prekraaj, indirektno navodi voza a da ponudi mito komunikacijom i gestikulacijom, kao ato je: "i& .. ato emo sad?", zamialjeno hoda i vrti glavom uz primjedbe kako je rije  o teakom prekraaju, a on zna kakva je neimaatina, te na sli ne na ine poti e voza a da ponudi obostrano povoljnu "nagodbu" na koju, kad uslijedi, u pravilu uz rije i da je to zabranjeno i da zbog svoga, u biti dobrog djela mo~e nastradati i sl., ponudu, kao, nevoljko prihvaa. Intervencija zavraava ili uzimanjem odreene svote novaca na ra un "gableca i pia" bez ispisivanja bloka ili naplatom veeg iznosa od onog na koji se izda blok, odnosno u slu ajevima kad je predvieno podnoaenje prijave, naplati se nov ana kazna uz prisvajanje razlike. Mogunosti suzbijanja su zna ajno ograni ene zbog psihi kog stanja davatelja mita koje je izazvao primatelj mita perfidnim postupkom navoenja, tako da se davatelj osjea suodgovornim jer je on taj koji je dao inicijativu, i u pravilu slu aj ne prijavljuje. policajac uzima mito, naj eae od tzv. privatnika, voza a dostavnih vozila i sl., koji su "prisiljeni" svakodnevno ili periodi no razvoziti robu, a po esto uz kraenje prometnih propisa, pa im je prometni policajac stalna prijetnja kojeg pasiviziraju mitom. Mito se u ovim slu ajevima ne uzima nu~no kod svakog prekraaja, ve je mogue i da periodi ki, u odreenim vremenskim razmacima policajac uzima odreene svote novca ili ga prekraitelj, "stalni muaterija", "prijateljski" aaava ili pru~a razli ite druge protuusluge. I ovakvi slu ajevi se vrlo rijetko prijavljuju jer su akteri vezani svojevrsnim "poslovnim odnosom", koji se mo~e raskinuti u slu ajevima kad prekraitelj pretjera s kraenjem propisa ili se hvali da za njega propisi ne va~e, pa prijavljuje trea osoba, ili kad policajac "pretjera" sa svojim potra~ivanjem prema prekraitelju pa ga prekraitelj sam, naj eae anonimno, prijavljuje. Policajac ne eka da prekraitelj ponudi mito i ne postupa perfidno, ve ga zahtijeva, esto nastupajui drsko i nabusito s pozicija sile i vlasti. Ovakvi slu ajevi se eae prijavljuju, jer postupak policajca iritira prekraitelja u toj mjeri da nadja ava neugodnosti prijavljivanja slu aja. Prekraitelj, ve prilikom zaustavljanja, ako je zaustavljen zbog prekraaja kojeg je svjesno po inio, u voza ku dozvolu stavlja odreeni nov ani iznos koji policajac jednostavno uzima bez da se o tome uope razgovara ili voza a, tek reda radi, upozorava na po injeni prekraaj. Ovakvi slu ajevi se u pravilu ne prijavljuju, a vremenom prelaze u "rutinu" kod oba sudionika. Kod prekraaja kod kojih je predvieno podnoaenja zahtjeva za pokretanje prekraajnog postupka, policajac uzima podatke za "prijavu", istovremeno ostavljajui svoje podatke ili broj mobitela na koji ga se mo~e dobiti, ukoliko prekraitelj nae "vezu", odnosno ponudi osobno ili preko posrednika "obostrano prihvatljivu nagodbu", pa ako se nagodba realizira, policajac nikad ni ne podnese prijavu. I ovi slu ajevi se rijetko prijavljuju, ali s obzirom na nazo nost posrednika, mogunosti dokazivanja su neato vee. Prekraitelj na ra un oproatenog prekraaja i tim povodom poziva policajca na "pie" ili "gablec", koji ka~e da ne mo~e odmah zbog posla, ali da on u odreenom ugostiteljskom objektu "uplati" odreeni iznos, a da e oni kasnije doi na gablec. Nakon nekoliko takvih intervencija i "uplata na aanku", policajci odlaze u taj ugostiteljski objekt, i u dogovoru s vlasnikom ili osobljem uplaeni novac podijele i prisvoje. I ovakvi slu ajevi se rijetko prijavljuju, a mogunost dokazivanja raste s brojem posrednika u "transakciji". Policajac ciljano zaustavlja obrtnike, prijevoznike i sl., onog profila kakva mu je usluga potrebna, npr. ako treba drva za ogrjev, zaustavlja prijevoznike drva, kojem utvruje i opraata prekraaj, uvjetujui to protuuslugom, ako gradi kuu i sl. zaustavlja trgovce ili prijevoznike graevinskog materijala itd. Djelo se, takoer rijetko ili nikako ne prijavljuje, a ako se i prijavi, na djelo se gleda s "razumijevanjem" a na policijskog slu~benika se ne gleda kao na "lopova", ve kao na osobu koja se "snalazi". Policijski slu~benici koji su skloni gore opisanim postupcima, vrlo rado izabiru lokaciju za rad u blizini granica policijskih postaja pa i uprava, a nerijetko prelaze na teren drugih postaja, odnosno uprava, kako bi u slu aju prijave graanina ote~ali otkrivanje i dokazivanje, a sebi stvorili vei manevarski prostor za obranu. 1. NEKE MOGUNOSTI SUZBIJANJA Kod svih ovih modela korumpiranja, tragovi su rijetkost, i svode se zapravo na novac, ili, eventualno pismenu potvrdu naplaene kazne na manji iznos, ato policajci koriste kao protudokaz, da su oni zapravo pravilno i bez ikakva krzmanja uradili svoj posao pa, eto, zbog toga snose posljedice. Dokazivanje se naj eae svodi na koriatenje personalnih dokaza, tj. izjava i protuizjava, ato zbog "nematerijalnosti", u skladu sa na elom in dubio pro reo naj eae zavraava ili nepokretanjem ili obustavama ve pokrenutih postupaka. Stvari su joa gore kod suptilnijih oblika korumpiranja, npr. grani ne ili kriminalisti ke policije, ili kad se u ulozi korumpiranog slu~benika nae rukovoditelj odreenog, pa i najviaeg ranga. Tako su lako zamislive situacije kad grani ni policajac odlazi na WC baa kada dolazi aleper tehni ke ili sli ne robe kojeg nitko ne zaustavlja i ne obavlja grani nu kontrolu, ili slu~benik kriminalisti ke policije koji u krim. obradi kaznenog djela iz gospodarskog poslovanja gdje se atete mjere milijunskim iznosima, po ini kakvu procesnu ili drugu pogreaku koja u kona nici dovede do oslobaajue presude. Kako znati je li operativac  pogrijeaio slu ajno ili namjerno, a kako tek znati je li  aef kriminalisti ke slu~be odreenog ranga, koji dodijeli iznimno slo~enu krim. obradu  najnesposobnijem operativcu i sam nesposoban ili je i ta greaka namjerna? I jesu li oni nesposobni slu ajno ili namjerno? `to ako je u nekom imaginarnom crnom scenariju upravo nesposobnost ili korumpiranost kriterij za napredovanje? Jasno je da se ovakvi slu ajevi ne mogu suzbijati klasi nim policijskim snagama i metodama. Naravno da su za to potrebne visoko profesionalizirane i dobro organizirane policijske snage izvan klasi nog policijskog ustroja, koje bi uz primjene posebnih istra~nih tehnika i metoda bili nositelji  prvog udara i  perjanice antikorupcijske borbe uope. I naravno da bi zakonski okvir morao biti dovoljno airok da omogui ovakvu borbu. Mogunosti suzbijanja takvih pojava mogue je, kako je ranije navedeno, mjerama preventivne prirode, represivne prirode i mjerama nadzora. Isto tako je re eno da koriatenje odreenih transparentnih tehnika nadzora mo~e biti i kontraproduktivno, pa ako zamislimo situaciju u kojoj rukovoditelji ili osobe ovlaatene za unutarnji nadzor otvoreno promatraju na in postupanja policijskog slu~benika, naravno da e on intervenciju provesti na najbolji mogui na in. No ato ako ga se promatra kako on to obavlja radne zadatke a da on za to ne zna? Poznate su i takve tehnike nadzora, a najpoznatija je tzv. metoda dvostrukih kontrola, koja se provodi na na in da jedan dio nadzorne ekipe prikriveno promatra postupanje policijskih slu~benika koji su uredovali prema graanima, npr. sudionicima u prometu, a drugi dio ekipe kasnije zaustavlja te iste graane, te u razgovoru s njima vrai provjeru profesionalnosti i zakonitosti postupka. Naknadno zaustavljanje i razgovor sa graanima nije nu~no uvijek provoditi ve u zavisnosti od potreba i mogunosti, odnosno ako je promatra  posumnjao u nepravilnosti u postupanju. Izbor ophodnji ije se rad promatra nije selektivan ili usmjeren prema odreenim, unaprijed osumnji enim slu~benicima, nego se vrai nasumi no, prema slu~benicima koji su zate eni u intervenciji. Upravo u tome i jest klju na razlika izmeu prikrivene izvidne radnje promatranja i ovakve vrste nadzora nad obavljanjem poslova. Za provoenje izvidne mjere promatranja bilo bi potrebno da ve postoji odreena osnova sumnje da promatrani policijski slu~benik ini odreena kaznena djela, a na ovaj na in se temeljem ovlasti iz podru ja radnog odnosa, da nadreeni slu~benik ili elnik tijela nadzire rad svojih slu~benika, zapravo kontrolira radni proces. Ako se ovakvim nadzorom utvrde odstupanja od radnog procesa, onda se na to nastavljaju odreene aktivnosti na prikupljanju gradiva za adekvatno procesuiranje, ali i mjere da se ubudue radni proces obavlja na pravilan na in. Ovdje se mo~e postaviti pitanje, do kakvih bi suatinskih promjena moralo doi u primjeni netom izlo~enog modela u slu aju da se odabir ophodnji ne vrai nasumi no, slu ajno, ve da se raspola~e saznanjima da odreeni slu~benici uzimaju mito, odnosno je li izlo~eni model primjenjiv i u situaciji kad se raspola~e osnovama sumnje protiv odreenih slu~benika. Kako ZKP propisuje da ta razina sumnje obvezuje redarstvene vlasti na poduzimanje izvida, sadr~ajno nikakvih promjena ne bi trebalo biti u na inu postupanja ekipe za nadzor, ali bi njihov postupak u formalnom smislu bio zaogrnjen plaatem izvidnih aktivnosti bilo da je rije  o prikrivenim ili posebnim izvidima. Osnova sumnje mo~e u po etku izvirati iz javnog pogovora ali i drugih saznanja o korumpiranosti odreenog slu~benika, kao ato je ~ivot iznad realnih mogunosti i sl., uobli eno u formi operativnog izvjeaa ili pak slu~bene zabiljeake. Takoer bi se o poduzimanju ovakve akcije u roku 24 sata morao obavijestiti nadle~ni dr~avni odvjetnik. Ukoliko bi se na opisan na in djelovalo po prethodno ishodovanom nalogu za primjenu posebnih mjera iz l. 180. ZKP-a, takvu metodu rada bi bilo uputno dopuniti i tajnim snimanjem. `to se ti e postupka nakon ato se nadzorom doe do osnova sumnje da je po injeno kazneno djelo, odmah u startu se postavlja problem na koju inkriminaciju se odlu iti, primanja mita ili zlouporabe polo~aja, koje se postavlja ne samo s aspekta objektivnih i subjektivnih elemenata djela, ve i mogunosti prikupljanja dostatnog fonda dokaznog materijala za voenje sudskog postupka. Ako se opredijelimo za davanje mita, odmah se postavlja pitanje ato s onim tko mito daje? Ako se procesuira davatelj mita onda ga se gubi kao suradnika u dokazivanju primanja mita, a time se naj eae gubi i mogunost prikupljanja dostatnog fonda pravno relevantnih injenica koje bi jam ile osuujuu presudu. U takvim situacijama svrsishodnijim se ini opredjeljenje za inkriminiranje kaznenog djela zlouporabe polo~aja i ovlasti. Nije preporu ljivo da ekipa koja je vraila nadzor provodi i kriminalisti ku obradu, ve da poduzme nu~ne mjere i radnje usmjerene na osiguranje tragova i predmeta, a da samu kriminalisti ku obradu preuzmu slu~benici kriminalisti ke policije. S tim u svezi u praksi se mogu pojaviti problemi vezani uz dostupnost, raspolo~ivost i organizaciju dovoljnog broja operativaca za provoenje kriminalisti ke obrade, ali i dostupnost i raspolo~ivost istra~nih sudaca, u situacijama kad je potrebno provesti hitnu istra~nu radnju ispitivanje okrivljenika i svjedoka. Taj problem zaslu~uje posebnu pozornost u dane vikenda, kad su ~rtve korumpiranih policijskih slu~benika stranci, ija volja za suradnjom s policijom je obrnuto proporcionalna du~ini nepotrebnog zadr~avanja. Takva situacija bi se mogla premostiti uz primjenu iznimno malo koriatene mogunosti iz l. 178. ZKP-a, tj. upuivanja istra~nom sucu radi davanja formalne izjave. Naime, mialjenja smo da je taj institut zbog vremenskog ograni enja od 6 sati i uspostavljen upravo radi takvih situacija, da kad ve istra~ni sudac ne izlazi na mjesto dogaaja, u prostorijama suda obavi takve hitne istra~ne radnje. No, u dosadaanjoj praksi postupanja istra~ni suci su o ekivali (i do ekali), da im se svjedoci i okrivljenici dovode u prostorije suda sa ve formiranim spisom, za ato treba ponekad poprili no vremena. Ovdje svakako valja napomenuti da je u takvim situacija tijesna suradnja s dr~avnim odvjetniatvima, bilo opinskim, bilo USKOK-om, izuzetno zna ajna. VII. SINTEZA MJERA I RADNJI Iz na ina i modaliteta korumpiranja policijskih slu~benika i elaboracije objektivnih mogunosti suzbijanja, razvidno je da se kvalitetni dokazi koji bi jam ili osuujuu presudu u kaznenom postupku (pa i disciplinskom), zbog specifi nosti ovih djela, mogu pribaviti, u pravilu samo uz primjenu kriminalisti kih klopki, prikrivenih izvidnih mjera, odnosno posebnih mjera iz l. 180. ZKP-a, u prvom redu simuliranog davanja potkupnine, tajnog nadzora i tehni kog snimanja ali i drugih sli nih mjera. Za primjenu kriminalisti kih klopki ili (opih) prikrivenih izvidnih mjera potrebno je raspolagati po etnim osnovama sumnje, ato je zakonski uvjet za pokretanje izvida uope, do kojih je mogue doi ili prijavama graana ili vlastitom nadzornom aktivnoau. No, za primjenom opih prikrivenih izvidnih mjera valja posegnuti samo onda ako bi se na njihovim rezultatima (koji se ne mogu koristiti kao dokaz u postupku), mogle poduzeti pojedine istra~ne radnje, iji bi se rezultati mogli koristititi kao dokaz u postupku. Nadovezujui se na pitanje dokazivanja u postupcima koji bi se vodili protiv korumpiranih policijskih slu~benika, valja naglasiti razliku izmeu karaktera izvida, odnosno istra~nih radnji za ovaj tip deliknvencije. Naime, svrha svih vrsta izvidnih aktivnosti je otkriva ka, njihova ja zadaa otkriti djelo i po initelja, za razliku od istra~nih radnji koji su formalnog, dokaznog karaktera, ija je svrha rezultate izvidnih radnji sukladno formalnim kriterijima u initi prihvatljivim sudu koji bi na njima mogao temeljiti presudu. Dakle, o izvidnim radnjama i njihovim rezultatima, tj. spoznajama do kojih se doalo, sa injavaju se slu~bene zabiljeake koje su ponekad upitne dokazne vrijednosti, a za neke od njih zakon izrijekom propisuje i obvezu fizi kog uklanjanja iz spisa. Da bi spoznaje do kojih se doalo izvidima pretvorili u formu koja bi za sud bila prihvatljiva kao dokaz u postupku moraju biti utvrene kroz posebne izvide temeljene na nalogu istra~nog suca ili kroz istra~ne radnje. Razlika izmeu redovnih izvida iz l. 177 st. 2 ZKP-a, bili oni potpuno javni ili prikriveni, i posebnih izvida iz l. 180 ZKP-a, je u tome ato se rezultati posebnih izvidnih radnji izvedenih na ovaj na in i uz nalog istra~nog suca mogu koristiti kao dokaz u postupku bez da su provu eni kroz formu istra~nih radnji. Meutim, uvjet za primjenu ovakvog rjeaenja je da je rije  o najte~im djelima ( l. 181), ali samo ako se izvidi kaznenih djela ne bi mogli provesti na drugi na in. A to zna i ni izvidima iz l. 177 st. 2. od kojih su neke vrste izvidnih mjera javnog karaktera, a neke nejavnog, tj. prikrivenog karaktera. Proizlazi da bi se na primjenu posebnih izvida iz l. 180 ZKP-a mogli odlu iti jedino u situaciji ako se rezultati redovnih izvida u nastavku ne bi mogli osigurati u zadovoljavajuoj procesnoj formi, dakle ako o evidom, pretragom, prepoznavanjem, oduzimanjem predmeta i sl. ne bi mogli doi do kvalitetnih dokaza. Primjerice, takva bi bila situacija kad za odreenog policijskog slu~benika postoje osnove sumnje da je korumpiran, ali nismo zadovoljni samo time da se provociranjem prekraaja procesuiramo samo njega, ve ~elimo otkriti i procesuirati i drugog lana koruptivnog para, davatelja mita. No, ukoliko se kod ranije spomenute dvojbe oko kvalifikacije djela, kao davanja i primanja mita ili zlouporabe polo~aja ili ovlasti, opredijelimo za zlouporabu, gubi se i ta mogunost koriatenja posebnih izvidnih mjera iz l. 180. jer to djelo jednostavno ne spada u katalog djela za koje su predviene posebne mjere. No, ako se odlu imo ciljano suzbijati kaznena djela primanja ali i davanja mita, te ih u tom smislu i tako kvalificirati, onda je primjena posebnih mjera i to upravo tajnog snimanja i prisluakivanja, te uporaba prikrivenih istra~itelja i pouzdanika gotovo jedino rjeaenje. No, jedno je postupak koji ide za tim da uope ustanovi po etnu osnovu sumnje (nadzor), drugo postupak koji ide za tim da potvrdi po etnu sumnju (izvidi), a tree postupak dokaznog istra~ivanja (istraga). Tako je zamislivo jednu sadr~ajno potpuno istu radnju zamisliti u tri razli ite verzije zbog toga ato ih je zbog razli itosti faza postupka potrebno zaogrnuti razli itim formama. Ponekad to mo~e zvu ati krajnje nelogi no i apsurdno ali je plod u biti dvostupanjskog prethodnog postupka, koji provodi policija na razini izvida, i istra~ni suci i policija na razini istrage, tj. hitnih istra~nih radnji. Kao primjer mo~e se uzeti odnos izmeu, primjerice, kontrolnog pregleda slu~benog policijskog vozila u smislu njegove istoe, pravilnog odr~avanja i koriatenja, pregleda tog istog vozila kao izvidne radnje otkriva kog karaktera i pretrage kao istra~ne radnje formalnog dokaznog karaktera. Nema nikakve sumnje da bi slu~benici za nadzor nad radom policijskih slu~benika prilikom obavljanja pregleda vozila radi provjere njegove istoe, u odreenom trenutku mogli posumnjati u zakonitost rada slu~benika na ijem se zadu~enju vozilo nalazi. Takav (unutarnji) nadzor bi potom (od trenutka utvrivanja osnova sumnje) mogao rezultirati nadzorom kao izvidnom (spoznajnom) radnjom, koja bi u slu aju odreenih otkria i potvrene sumnje prerasla u potrebu za formalnim utvrivanjem injenica, tj. pretragu. Granice tih radnji su zapravo fiktivne i ovise o koli ini raspolo~ivih informacija i svijesti o njima. I zbog ovakvog  nepotrebnog kompliciranja , u svojoj biti jednostavnih stvari, u odreenim stru nim krugovima je prisutno mialjenje da fazu istrage kakva je danas, a koju provodi istra~ni sudac, valja potpuno napustiti i cijeli prethodni postupak prepustiti dr~avnim odvjetniatvima i policiji, na kom tragu se mogu pri~eljkivati izmjene Zakona o kaznenom postupku, ato bi ovakav postupak zna ajno pojednostavnilo i svelo ga jednostavno na prethodni i formalni postupak. U meuvremenu se postavlja pitanje je li legitimno provjeravati zakonitost rada policijskih slu~benika mjerama i radnjama prikrivenog karaktera koje u razli itim fazama postupka odnosno spoznajnim dionicama mogu imati razli itu formu kao ato je simulirano davanje mita i sl.? VIII. TESTIRANJE INTEGRITETA Neosporno je da u tzv. testiranju integriteta le~i klju  uspjeha antikorupcijske borbe. No, vrlo je upitno koliko se to uklapa u naa pravni sustav. Stoga emo s tim u svezi pokuaati postaviti neka klju na pitanja ali i dati odgovore na njih. Nekoliko je moguih scenarija postupanja na utvrivanju korumpiranost policijskih slu~benika primjenom tzv. testa integriteta na primjeru nadzora prometa, koje imaju velik potencijal ali koji bi mogli biti prijeporni u pogledu tuma enja njihove zakonitosti, kao npr: Policijski slu~benik prikrivenog identiteta, znajui unaprijed polo~aj policijske ophodnje, odnosno slu~benika, ini namjerni prometni prekraaj kako bi bio zaustavljen. Nakon ato bude zaustavljen, na zahtjev policajca istome daje voza ku dozvolu u koju je prethodno stavio obilje~enu nov anicu (bilo da je obilje~en serijski broj ili na drugi na in u injena razli itom od drugih takvih nov anica). Nakon toga policajac vraa voza ku dozvolu u kojoj viae nema nov anice i odobrava policijskom slu~beniku  provokatoru da nastavi put. No, on ne nastavlja put ve poziva drugi dio ekipe, koji ili osiguravaju tragove i predmete kaznenog djela ili zapo inju izvide (obavijesni razgovori, pregled i dr.), eventualno uhiuju po initelja i ako postoji opasnost od odgode iz l. 184 ZKP-a, poduzimaju potrebne hitne istra~ne radnje, kao o evid, pretragu osoba, prepoznavanje osoba i stvari itd., bilo u suradnji i po nalogu istra~nog suca, bilo samostalno ( l. 216 st. 3 ZKP). Ista situacija je mogua i u drugim varijacijama, kao npr. da prikriveni policijski slu~benik  provokator zapo inje indirektnu komunikaciju, u smislu pitanja mogu li to rijeaiti bez naplate kazne, mora li ga baa kazniti, ima li drugih mogunosti itd., pazei da takva komunikacija, u smislu izazivanja ili u vraivanja volje za izvraenje kaznenog djela, ne mo~e biti protuma ena kao poticanje, s obzirom na dvojbena tuma enja poticanja u takvim situacijama, o emu e biti rije i kasnije. Daljnja varijacija iste fiktivne situacije je opcija u kojoj policijski slu~benik  provokator aktivno nudi mito, sa kasnijim postupanjem kao u prethodne dvije varijacije. U sva tri slu aja se mo~e dodati detalj video ili tonskog snimanja, odnosno samo tonskog snimanja. Isto tako, sve tri varijante su mogue i izvedive na na in da vozilom ne upravlja policijski slu~benik u ulozi agenta  provokatora, ve da tu ulogu preuzme graanin  suradnik, po potrebi iz one kriti ne skupine najviae izlo~ene policijskoj korupciji kao ato su stranci, voza i dostavnih, teretnih vozila i sl. Policijski slu~benik se mo~e prevoziti kao putnik u tom vozilu, a mo~e se, ako je to potrebno i mogue, sakriti, primjerice na le~aju u teretnom vozilu i sl. Sve navedene na ine postupanja agenta  provokatora mogue je poduzimati u situacijama kad ne postoji odreena sumnja na odreenog slu~benika ve bi agent  provokator postupao nasumi no, kontrolirajui (testom integriteta) sve policijske slu~benike na odreenom prostoru, dakle u formi izvanrednog nadzora zakonitosti postupanja. Isti na ini postupanja su mogui i provedivi i u situacijama postojanja odreene sumnje na pojedine slu~benike kad bi se takve mjere sad provodile u formi prikrivenih izvidnih mjera. Postavlja se pitanje jesu li ovakvi na ini postupanja agenta - provokatora zakoniti? Jasno je da ne bi bili zakoniti ako bi se takvim na inom postupanja kraile ustavne i zakonske norme. Ukoliko to ne bi predstavljalo kraenje ustavnih i zakonskih normi, bilo bi legitimno, posebno u dijelu postupanja u formi unutarnjeg nadzora. Ne postoji nikakav propis koji bi ograni io pravo nadzora zaposlenika od strane poslodavca, odnosno ovlaatenika koji po unutarnjim propisima smiju i moraju vraiti nadzor. Iz toga proizlazi da pravo nadzora se~e do situacija kad bi takav nadzor predstavljao kraenje pozitivnih propisa, ime se krug zatvara. `to se ti e voenja adekvatnih postupaka protiv zaposlenika za koje se nadzorom utvrde odreeni disciplinski prijestupi, pogreano je takve postupke vezivati za Zakon o kaznenom postupku, ato je novi Zakon o dr~avnim slu~benicima i dokinuo. Naime, jasno je da je rije  o internom postupku kojim se osigurava radna disciplina i unutarnji red u odreenoj organizaciji. Dakle, poslodavac odreuje interna pravila, za ije kraenje propisuje interne sankcije. A ako bi neki pripadnik te organizacije po inio i kazneno djelo, onda bi se od strane ovlaatenog tijela, tj. policije proveli izvidi i po initelj procesuirao na uobi ajen na in. No, kad je rije  o policijskim slu~benicima, onda se tu javljaju ranije spomenuti problemi, jer je policija ono tijelo koje provodi izvide svih kaznenih djela, pa i kaznenih djela koje po ine njeni pripadnici. Istovremeno odreeni pripadnici policije provode i unutarnji nadzor u smislu nadziranja poativanja unutarnjeg reda. Ako k tome dodamo da je zna ajan dio djela kraenja interne discipline istovremeno predvien i kao kazneno djelo, kao npr. zlostavljanje u slu~bi, koje je i disciplinski prijestup, ali i kazneno djelo, nije ni udo da dolazi do problematiziranja preklapanja postupaka za utvrivanje samog djela, a kasnije i njegovog procesuiranja po obadva osnova. Zato i rjeaenja nisu niti mogu biti jednostavna i zahtijevaju sustavni a nikako stihijski ili pauaalni pristup. Poseban je problem dopustivost dokaza pribavljenih na odreeni na in u eventualno pokrenutim disciplinskim ili kaznenim postupcima. `to se ti e disciplinskih djela, tu je sloboda dokazivanja neato vea, ali u kaznenom postupku, gdje su sankcije za prekraitelje daleko vee, vea je i dokazna disciplina i procesna jamstva, pa se tu susreemo i sa tzv. ekskluzijskim pravilom, tj. isklju enjem odreenih nezakonitih dokaza, odnosno dokaza koji su pribavljeni na nedopuaten na in. Vezano uz naprijed opisano postupanje agenta  provokatora, mo~e se postaviti i pitanje ato bi se dogodilo kad bi se na takav na in, bez namjere voenja postupka protiv policijskog slu~benika koji bi primio mito, proveo tek socioloaki eksperiment? Bi li se agenta-provokatora moglo optu~iti za poticanje na izvraenje kaznenog djela? Ovdje svakako valja napomenuti da je u veini zemalja anglo-saksonske pravne tradicije, u prvom redu SAD-a i Engleske, odakle je Zakon o kaznenom postupku iz 1997. preuzeo dobar dio dokaznih pravila i procesnih jamstava, test integriteta normalna, uobi ajena stvar koju nitko ozbiljan ne dovodi u pitanje. Naravno da se provodi po odreenim pravilima kako ne bi doalo do moguih zlouporaba. No, usprkos brojnim preuzetim institutima iz te pravne tradicije koji, viae-manje olakaavaju pravni polo~aj osumnji enika, odnosno okrivljenika, nije pokazano takvo razumijevanje za stranu progonitelja. Paradoksalno je pri tome da neki protivnici  uvoenja testa integriteta svoje protivljenje obrazla~u brigom za ljudska prava i slobode baa u tim zemljama gdje je testiranje integriteta uobi ajena aktivnost. Jasno je da je uz ovaj problem vezano mnoatvo teoretskih i prakti nih pitanja, ali je jedno sigurno, ako bi se tuma enjem pravnih normi doalo do zaklju ka da bi ovakav na in postupanja policije bio legitiman, policija bi na raspolaganje dobila jako oru~je za suzbijanje unutarnje policijske korupcije, ali i ukupne korupcije u druatvu. Za napomenuti je da bi se tim na inom, osim unutarnje korupcije, mogla na posredan na in uspjeano suzbijati i vanjska korupcija, posebno kaznenih djela davanja mita Naime, ukoliko bi se uspjeano provodile takve aktivnosti, to bi se vrlo brzo pro ulo meu policijskim slu~benicima, koji viae ne bi znali tko stvarno a tko simulirano nudi mito, te bi u zna ajnom broju slu ajeva oni prijavljivali svaki pokuaaj nuenja mita. Takvi bi se slu ajevi medijski popratili pa bi se polu io dvostruk u inak, policijski slu~benici bi se suzdr~avali od primanja, a graani bi se suzdr~avali od davanja mita. 1. PRIGOVORI KOJI SE MOGU ISTAKNUTI NA OVAKAV NA IN POSTUPANJA Policijski slu~benik, agent  provokator ini prekraaj iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama (kao provokaciju da bi bio zaustavljen) i za to ga se mora procesuirati. Policijski slu~benik, agent  provokator ini kazneno djelo davanja mita i za to ga se mora procesuirati. Policijski slu~benik, agent  provokator poti e na izvraenje kaznenog djela i za to mora biti procesuiran. U varijanti snimanja dogaaja ini kazneno djelo neovlaatenog snimanja i prisluakivanja i mora biti procesuiran. Dokazi dobiveni na ovakav na in, kao i iz njih izvedeni dokazi ne mogu se koristiti u kaznenom postupku. 1.1. MOGUA RJE`ENJA TAKVIH SITUACIJA Rjeaenja koja su prihvatljiva s glediata policijskog slu~benika u ulozi agenta  provokatora, moraju biti prihvatljiva i za graanina  suradnika u istoj ulozi. Ad. 1. Nedvojbeno je da policijski slu~benik u predmetnoj situaciji zaista ispunjava obilje~ja prekraaja iz Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Meutim, kako je prekraaj po injen iz poznatih motiva takva situacija se mo~e podvesti pod odredbe l. 109 st. 5 i l. 110 Zakona o prekraajima i ne treba pokretati prekraajni postupak. Naime, tim zakonskim odredbama je ureeno pravo ovlaatenog tu~itelja u prekraajnom postupku da ne pokree ili da odustane od prekraajnog postupka ako zbog ni~eg stupnja krivnje, odsutnosti ili neznatnosti atetnih posljedica, progon po initelja prekraaja nije u javnom probitku. Prekraaju takoer nedostaju subjektivna obilje~ja na strani prekraitelja, on u biti ne ini nego simulira injenje prekraaja. Detaljnije objaanjenje te situacije bit e dano u slijedeoj situaciji na primjeru kaznenog djela. Ad. 2. Agent provokator u predmetnoj situaciji ne ini stvarno kazneno djelo davanja mita, on simulira po injenje i tako samo ispunjava objektivna obilje~ja tog kaznenog djela. U kaznenom pravu je odavno napuateno stajaliate da se bie kaznenog djela iscrpljuje u njegovim objektivnim obilje~jima, dok subjektivna obilje~ja spadaju u podru je krivnje. Danas je jasno da kazneno djelo predstavlja supstrat njegovih objektivnih i subjektivnih obilje~ja, dakle uz ispunjenje objektivnih obilje~ja djela mora postojati i odreena usmjerenost volje po initelja. U ovom slu aju bi se smatralo da agent  provokator ini kazneno djelo davanja mita kad bi on stvarno iaao za tim da svoju krivnju otkupi mitom. Ali kako on zna da za prekraaj i onako nee odgovarati, ne postoji ni objektivna ni subjektivna potreba za pasiviziranjem policijskog slu~benika mitom. Radi lakaeg razumijevanja, ovakvu situaciju je mogue usporediti sa lije nikom koji svoju pacijenticu dodiruje po genitalijama. Kad bi njegova volja bila usmjerena na zadovoljavanje seksualnog nagona, tj. pohote, on bi, bez obzira na njen prethodni pristanak na lije ni ki pregled, inio kazneno djelo bludnih radnji, a kako se redovito radi o usmjerenosti njegove volje da obavi ginekoloaki pregled pacijentice u svrhu poboljaanja njenog zdravlja, nikako ne dolazi u obzir varijanta da ga se optu~i za kazneno djelo. Sve kad ovakvo stajaliate ne bi bilo prihvaeno, pitanje volje za po injenje kaznenog djela se postavlja ponovno kod rjeaavanja krivnje. U predmetnom slu aju je jasno da agent  provokator ne ~eli stvarno mitom pasivizirati policijskog slu~benika, na njegovoj strani nema krivnje kao svijesti da djelo ~eli kao svoje, on svoju krivnju ne otkupljuje mitom, on to radi iz sasvim drugih pobuda. Kako je krivnja neodvojivi dio djela, njen izostanak dovodi do izostanka i djela kao takvog. Isto objaanjenje mo~e se primijeniti i za prigovor iz prethodne to ke samo primijenjeno na po injeni prometni prekraaj, odnosno utvrivanje subjektivnih i objektivnih obilje~ja prekraaja. Na isti je na in rjeaiva situacija kad umjesto agenta  provokatora nastupa graanin po prethodnom dogovoru i u sklopu planiranih mjera redarstvenih vlasti. Jasno je da bi se svaka ovakva aktivnost morala temeljiti na unaprijed sa injenom planu, a slu~benik ili graanin koji bi se naaao u ulozi agenta  provokatora bi trebao imati poseban nalog ili drugo adekvatno pismeno koje bi mu jam ilo da ga policijski slu~benik prema kojem postupa nee optu~iti za davanje mita. Takvo pismeno bi, takoer onemoguilo i mogue situacije da se odreeni rukovodni ili drugi slu~benici odreenog ranga, zate eni u kraenju propisa, ne izvla e da su zapravo provocirali prekraaj u namjeri da vide kako e policajac postupiti. Takvu situaciju ne treba mijeaati sa ranije spomenutom situacijom kada graanin koji je podmitio policijskog slu~benika, istog prijavi za primanje mita. Naime, st. 3. l. 348. KZ-a govori da e se po initelj kaznenog djela, ali samo onaj koji je mito dao na zahtjev slu~bene osobe, ako prijavi djelo prije njegovog otkrivanja, odnosno saznanja da je djelo otkriveno, osloboditi od kazne. No to ne zna i da nije po inio kazneno djelo, a to dalje zna i da je policija takvu osobu du~na prijaviti, zavesti u evidencije i dr. No, ato ako policijski slu~benik koji je primio mito, radi izbjegavanja vlastite odgovornosti, poravnavanja krivnje ili jednostavno osvete radi, ustraje na tome da je agent-provokator po inio kazneno djelo davanja mita, te u tom smislu u policijskoj postaji ili dr~avnom odvjetniatvu podnese kaznenu prijavu za davanje mita. U tom slu aju je pismeni plan ili nalog  dokaz da na toj strani nedostaju subjektivna obilje~ja djela, ato je osnov za odba aj takve kaznene prijave od strane dr~avnog odvjetniatva, odnosno suda u slu aju supsidijarne tu~be. Ad. 3. Za razliku od prethodna dva, pitanje poticanja se mo~e pokazati problemati nim, i zahtijeva pomno tuma enje zakona. Ako bi rezultati tuma enja bili takvi da se elaborirani modeli tuma e kao poticanje na izvraenje kaznenog djela, to bi realno bilo mogue tvrditi samo za model pod 3. No, joa uvijek bi ostala mogunost suzbijanja na prva dva na ina koja se nikakvim tuma enjem ne mogu prikazati poticanjem. Ako bi tuma enja u krajnjoj i sasvim nevjerojatnoj varijanti iala za tim da se sva tri modela protuma e kao poticanje, ovakav na in suzbijanja bi kao mogunost otpao do eventualnih izmjena zakona. Kako je iz opisnog dijela pojave jasno da se zna ajan broj korupcijskih djela realno ne mo~e suzbijati ni na jedan drugi na in osim opisanim modelima, dolazimo u apsurdnu situaciju, da ako ~elimo suzbiti nezakonitosti, da to moramo initi na nezakonit na in. A ako se neku pojavu ne suzbija, indirektno ju se poti e. Neprihvatljivo bi i apsurdno bilo kad bi policijski slu~benici da bi sprje avali i otkrivali kaznena djela, morali iznalaziti na ine kako da zaobiu odreene kaznenopravne norme ako bi one stajale na putu otkrivanju i procesuiranju kaznenih djela, a zapravo bi te norme morale biti alatke kojima bi se ti isti slu~benici morali moi slu~iti u svrhu suzbijanja delinkvencije. Poticanjem se smatra psihi ki utjecaj na po initelja kako bi ga se navelo da donese odluku o po injenju kaznenog djela. Mada na in po injenja nije pobli~e odreen u zakonu, to mo~e biti nagovaranje, izra~avanje ~elje, zapovijed, molba, prijetnja, obeanje nagrade, ukazivanje na povoljnu priliku itd. Horvati i Novoselec, navodei da je to pitanje pravno prijeporno, smatraju da je neka~njiv agent  provokator koji poti e pretpostavljenog delinkventa na po injenje kaznenog djela kako bi ga policija mogla uhvatiti joa u stadiju pokuaaja. No, valja napomenuti da to pitanje nije oduvijek bilo prijeporno. `iloviu je joa po etkom XX. stoljea bilo neprijeporno kad ka~e: Kakav polo~aj zauzima agent provokator i mo~e li se on radi toga provociranja potegnuti na odgovornost? Ako je doista njegova nakana da nagovori na zlo instvo drugoga, onda je on podstreka  i morao bi se radi podstrekavanja potegnuti na odgovornost. Izmeu agenta provokatora i drugog podstreka a nema i ne mo~e biti nikakve razlike, ako mu je bila ozbiljna nakana da navede drugoga da u ini krivi na djela. Ako mu to nije bila nakana, onda prirodno ne mo~e radi toga biti potegnut ni na odgovornost. No u novije doba se uobi ajilo i druga ije mialjenje pa tako Paviai ka~e da se ipak mo~e rei da prema tradicionalnim shvaanjima djelatnost izaziva a (agenta  provokatora), koji poti e na pokuaaj kaznenog djela kako bi se otkrio po initelj ulazi u pojam poticanja. To uobi ajeno odreenje, prema istom autoru, u suvremenim razmjerima nije zadovoljavajue. Taj autor i kod primjene posebnih mjera obrazla~e apsurdnost odredbe o zabrani poticanja kod mjera prikrivenog istra~ivanja, kao kod simuliranog otkupa predmeta i simuliranog davanja potkupnine, jer njihova jedina svrha i jest u tome da dovedu do izvraenja ka~njivog pokuaaja djela (dakle da potaknu na izvraenje djela). U istom kontekstu tvrdi da se gotovo sve mjere prikrivenog istra~ivanja osim opservacijskih i potra~nih, mogu pretvoriti ili uklju uju poticanje na radnju kaznenog djela. Iz toga se mo~e onda izvui zaklju ak da zakonodavac formulaciju poticanja nije tako airoko shvaao, jer bi u suprotnom na posredan na in de facto blokirao primjenu posebnih mjera. Pitanje poticanja u predmetnoj situaciji je mogue promatrati i u svjetlu pravne figure nazivane omnimodo facturus (onaj koji e svakako initi), kao posebnog slu aja neuspjelog poticanja. S obzirom da se ovdje radi o poticanju osobe koja je ionako odlu ila u initi kazneno djelo, u tom slu aju ne postoji uzro na veza izmeu poticanja i donoaenja odluke. Nikako ne bi valjalo smetnuti s uma koje se to pravno dobro atiti ovakvom normom (zabranom poticanja). Djelatnost agenta  provokatora je usmjerena na izazivanje skrivene volje za injenjem kaznenog djela koje ionako postoji kod potencijalnog po initelja. A tko je to potencijalni po initelj? To je policijski slu~benik sa posebnim ovlastima kojemu su te ovlasti dane da atiti ljudska prava i slobode, pravni poredak itd., a on te ovlasti iskoristi upravo da pogazi te vrednote. Mora postojati odreena razlika u postupanju prema graaninu koji krai pravni poredak a nije akolovan, plaen i posebno ovlaaten da atiti taj isti poredak, od postupanja prema policijskom slu~beniku koji je akolovan, plaen i posebno ovlaaten da atiti taj i takav poredak, pa ga on usprkos tomu krai. Pravni poredak je njemu povjeren na uvanje. Kao kad je pastiru cijelo selo povjerilo svoje ovce a on ih poklao. Naravno da to ima druga iju dimenziju nego da je iste te ovce poklao netko kome one nisu bile povjerene na uvanje. Iz toga odnosa proizlazi odreeni garantni odnos i garantne obveze policijskog slu~benika u odnosu na pravni poredak, koje je mogue shvaati i neato aire od uobi ajenog shvaanja. Te obveze u pravnoj teoriji o po injenju kaznenih djela ne injenjem, spadaju u du~nosti zaatite nekog pravnog dobra na temelju dobrovoljnog preuzimanja neke obveze. Na toj su osnovi garanti npr. njegovateljica koja se obvezala da e skrbiti o drugoj osobi, uvarica koja uva tuu djecu, u itelj koji vodi djecu na izlet itd., a ovamo ulaze du~nosti koje proistje u iz drugih ugovora a posebno iz radnog odnosa, kao noni uvar koji je preuzeo obvezu uvanja imovine poduzea pa odgovara za krau koju nije sprije io. Viae je nego jasno da se u ovakvim slu ajevima radi o zlouporabi povjerenja, prema emu se kazneno pravo u pravilu oatrije odreuje. Imajui u vidu izlo~eno, logi no se namee stav da policijski slu~benik mora imati daleko veu otpornost od ne ijeg poticanja na izvraenje kaznenog djela nego drugi graani. On se naprosto ne smije dati nagovoriti na injenje kaznenog djela i svakom policajcu je i te kako poznata ta injenica, koja je i sastavni dio eti kog kodeksa s kojim je upoznat svaki policijski slu~benik. Kad je tomu tako, onda pravni sustav mora u nedostatku drugih prikladnih mehanizama dopustiti i kontrolu te injenice kroz sustav provociranja i testiranja te otpornosti. Ovdje svakako treba spomenuti i to da najvei broj korupcijskih kaznenih djela spada u glavu 25. Kaznenog zakona, dakle kaznenih djela protiv slu~bene du~nosti, iji je zaatitni objekt normalno, redovito, u inkovito, zakonito i savjesno obavljanje slu~bene du~nosti od strane osoba kojima su na temelju brojnih zakona podijeljene javne ovlasti za obavljanje najrazli itijih funkcija u okviru njihovih slu~bi. Kako poticatelj odgovara za djelo na koje poti e glavnog izvraitelja kao da ga je sam po inio, prihvaajui argumente u korist tvrdnje da agent  provokator odgovara za poticanje, doveli bi se u apsurdnu situaciju. Naime, kako je zadaa agenta  provokatora provjera zakonitosti rada policijskog slu~benika u funkciji upravo zaatite deklariranog zaatienog pravnog dobra, ispalo bi da svojom aktivnoau ugro~ava atieno dobro time ato ga atiti. Mogue je zamisliti i situaciju da agent provokator izvrai takav jak utjecaj na potencijalnog izvraitelja da se taj utjecaj mo~e smatrati presudnim kod donoaenja odluke o po injenju djela. No, u takvim pojedina nim slu ajevima bi bilo potrebno utvrivati taj doprinos u okviru konkretne kriminalisti ke obrade slu aja, a ni u kom slu aju nije prihvatljivo da se zbog takve jedne mogunosti kompletna metoda otkrivanja korupcijskih kaznenih djela stavi van zakona. Iz svega navedenoga proizlazi da se opisana aktivnost agenta  provokatora, pod uvjetom da se provodi po prethodno utvrenom planu i nalogu, i da isti svojom radnjom ne doprinese presudno izvraenju djela, nikako ne mo~e smatrati poticanjem u smislu odredbi l. 37. Kaznenog zakona. Upravo radi utvrivanja ili eliminacije ove injenice, bilo bi uputno da se u svim takvim situacijama tonski snima tijek aktivnosti. Ad. 4. Kazneno djelo neovlaatenog snimanja i prisluakivanja iz l. 131 KZ-a ini onaj tko neovlaateno i kriomice snimi drugoga filmski, televizijski, videokamerom ili fotoaparatom. Djelo se mo~e po initi i na na in da se posebnim napravama neovlaateno prisluakuje ili snima razgovor ili izjave koje nisu namijenjene onom koji vrai snimanje. U oba slu aja te~i oblik ovog djela ini slu~bena osoba u obavljanju slu~be ili javne ovlasti. Iz opisa je razvidno da je u prvom obliku djela naglaaeno da se radi o slikovnom zapisu koji se pribavlja neovlaateno i kriaom. Ovlaatenje za pribavljanje takvog zapisa mo~e dati osoba koju se snima, a u odreenim slu ajevima odreeno nadle~no tijelo kao istra~ni sudac pri odreivanju posebnih mjera. Obavijest da e se snimati odreeno mjesto ili manifestacija (kao npr. gledaliate na nogometnim utakmicama) osigurava legitimitet takve mjere jer se smatra da onaj koji dolazi na takvo mjesto a zna da e biti snimano daje i svoj pristanak na snimanje. Isto tako, takvo ovlaatenje, odnosno izjava da je osoba upoznata sa mogunoau da se njen radni prostor mo~e video ili filmski snimati mo~e biti predvieno kao uvjet za prijem na posao. Gledano iz perspektive MUP-a, u nekoj boljoj budunosti se mo~e o ekivati da e, kao u nekim visoko razvijenim zemljama, svako patrolno vozilo biti snabdjeveno mini videokamerom, te da e policijski slu~benik morati uredovati u fokusu kamere. Stoga bi bilo razumno da se pitanje obavijesti, odnosno ovlaatenja za snimanje ato prije rijeai kako ne bi bilo razvojna zapreka. Za budue zaposlenike se to mo~e rijeaiti na na in da se taj uvjet istakne ve kod raspisivanja natje aja za prijem u dr~avnu slu~bu, a da izjava (o pravima i obvezama) o tome bude potpisana prilikom uru enja rjeaenja o prijemu u dr~avnu slu~bu, te odlo~ena u njegov o evidnik. Za trenutno zaposlene slu~benike je to mogue rijeaiti na na in da se svakom slu~beniku nakon obrazlo~enja svrhe, ponudi da potpiae izjavu koja bi se odlo~ila u njegov o evidnik, s time da bi nepotpisivanje izjave moglo za sobom povla iti mogunost rasporeivanja na radno mjesto koje nije izlo~eno korupciji, kao npr. rad na osiguranju objekata, odreeni administrativni poslovi i sl. Za o ekivati je da bi najvei broj slu~benika, (i onih korumpiranih) potpisao takvu izjavu upravo da bi na taj na in od sebe otklonio sumnju u korumpiranost, a ve sam taj in bi bio zna ajan korak na suzbijanju korupcije. Uostalom, nije nepoznato da se nadzor zaposlenika u nekim tvornicama, proizvodnim pogonima, ugostiteljskim objektima i sl. odavno vrai i sustavom video kamera, samo ato je zaposlenicima taj element poznat, pa samim tim nije protupravan. U posljednje vrijeme je TV hit prikazivanje zgoda i nezgoda snimljenih takvim kamerama za nadzor, gdje je mogue vidjeti i niz aokantnih prizora, koji se uz skrivanje identiteta osobe prikazuju javno, u cijelom svijetu, pa se postavlja pitanje zaato se sli ne snimke na kojima se vidi po injenje kaznenog ili disciplinskog djela policijskog slu~benika, primjerice na javnoj cesti (koja je njegovo radno mjesto), ne bi mogla koristiti u sudskom postupku, u kom je mogue uvijek, ako za tim postoji potreba, isklju iti javnost. `to se ti e tonskog snimanja, zakon brani tonski snimati samo razgovor koji nije namijenjen onome tko vrai snimanje i to pod uvjetom da se takvo snimanje vrai posebnim napravama. Pod posebnim napravama se ne smatra magnetofon, diktafon i sli ne, uobi ajene (ope) naprave koje i jesu namijenjene snimanju, nego se pod posebnim smatraju takve naprave koje omoguavaju bolju ujnost razgovora koji se vodi na prostornoj udaljenosti od osobe koja ga sluaa. Sukladno tome, nema nikakve zapreke da se i po sadaanjem stanju normative snima komunikacija izmeu agenta  provokatora i policijskog slu~benika. Tim viae, kako je ranije re eno, bilo bi uputno takvo snimanje odrediti planom ili nalogom kako bi se kod ocjene postupka agenta provokatora jasno razlikovala legitimna aktivnost od nelegitimnog poticanja. Ad. 5. `to se ti e mogunosti i legitimiteta na prethodno opisani na in pribavljenih dokaza ili indicija, kao i iz njih izvedenih dokaza, nema nikakve sumnje u njihov legitimitet i zakonitost pa tako ni zapreke da se koriste u bilo kom postupku. Za predmet ovog rada, od velike je va~nosti i razrjeaenje joa nekih dvojbenih situacija, mada njihovo nedvojbeno rjeaavanje nije uvjet za poduzimanje konkretnijih mjera u borbi protiv korupcije. Tako se postavlja pitanje: smiju li se bez sudskog naloga vraiti pretrage slu~benih vozila i prostorija, odnosno, mo~e li se takvom pretragom pribavljen dokaz koristiti kako dokaz u sudskom postupku, smiju li se prisluakivati slu~beni telefoni, odnosno kakav bi bio tretman u eventualnom sudskom postupku nekog saznanja odnosno dokaza pribavljanog na ovakav na in. U svezi sa time valja rijeaiti pitanje koje se to pravno dobro, odnosno ustavne slobode i prava atiti mjerama koje bi to branile. Odgovor je da se atiti pravo na dom i njegovu nepovredivost, odnosno privatnost, te pravo na slobodno komuniciranje sa drugim ljudima. Odgovor na pitanje ije vlasniatvo su ta vozila i telefoni, je jasan. Oni su vlasniatvo Ministarstva odnosno Vlade RH, a policijskim slu~benicima su dani na koriatenje, ali ne za bilo ato, nego za izvraenje slu~benog zadatka na na in koji je propisan internim propisima. Dakle, koliko god se netko u svom uredu osjeao kao doma on nije doma nego u prostorijama svoga poslodavca koje su mu dane, odnosno povjerene na koriatenje radi izvraenja slu~benih zadataka za ato prima mjese nu plau, i pri tome ne u~iva potpunu privilegiju doma. A u obavljanju tih poslova su podlo~ni kontroli ovlaatenih slu~benika. Dakle, nema dvojbe da se u okviru redovne djelatnosti nadzora smije nadzirati i taj segment obavljanja slu~benih zadaa, ali je potrebno to pravo nadzora djelomi no ograni iti u pogledu odreenog izdvojenog prostora, ladica ili sli no, odnosno osobnih stvari s obilje~jima privatnosti koje sukladno tome treba adekvatno tretirati i atititi na svim razinama. Korektno bi od svakog poslodavca bilo da svoje slu~benike upozna s time da ih se mo~e kontrolirati na re eni na in i bilo bi uputno da se u Ministarstvu to pitanje rijeai unutarnjim propisima, ato za sada nije slu aj. Slu~benici vrlo dobro znaju da sva slu~bena sredstva slu~e za izvraenje slu~benih zadae, a oni ako ~ele sa uvati svoju privatnost mogu koristiti vlastita vozila ili mobilne telefone. Koriatenje slu~benih sredstava u privatne svrhe ne bi za sobom trebalo povla iti privilegiju po pitanju zaatite privatnosti, nego prije disciplinsku mjeru za njihovo neadekvatno koriatenje u neslu~bene svrhe. IX. NEKI DRUGI PRAVNI I VANPRAVNI ELEMENTI OD ZNA AJA ZA EFIKASNOST U BORBI PROTIV KORUPCIJE Obzirom da se segment borbe protiv korupcije, a napose policijske korupcije ne mo~e istrgnuti iz cjelokupne druatvene zbilje, potrebno se u kratkim crtama osvrnuti na neka pitanja koja se na ovaj ili onaj na in mogu dovesti u vezu s efikasnosti tih ali i drugih antikorupcijskih mjera. 1. MJESTO I ULOGA POLICIJE UNUTAR PRAVNOG SUSTAVA ini se da na in na koji je organiziran naa pravni sustav, odnosno organizacija tijela kojima je posao suprotstavljanje kriminalitetu a time i korupciji kao dijelu kriminaliteta ne udovoljava u cijelosti potrebama borbe protiv kriminaliteta. Ovdje se u prvom redu misli na mjesto i ulogu policije u odnosu na druga tijela kaznenopravnog progona kao ato je dr~avno odvjetniatvo, sudovi, a posebno istra~ni sudovi, odnosno suci. Ovo nije ni mjesto ni vrijeme za ozbiljniju raspravu o organizaciji ukupnog kaznenopravnog sustava, ali ne mo~e se ne primijetiti da se kroz naa kaznenopravni sustav provla i svojevrsno nepovjerenje u policiju. Dakako da se za to mogu nai objaanjenja u ulozi policije u nekim teakim povijesnim periodima, no, ta vremena su odavno proala pa se u suvremenom druatvu uloga policije u borbi protiv kriminaliteta svodi na aktivnosti unutar tzv. prethodnog postupka. Ali, prethodni postupak, odnosno kriminalisti ka obrada je razbijena u dvije skupine radnji, izvidne i hitne istra~ne. Izvidi su dani u nadle~nost policiji, ali izvidi imaju samo otkriva ki, a ne i dokazni karakter. `to zna i da koliko god bila kvalitetna otkriva ka djelatnost, to nikako ne jam i uspjeanost u borbi protiv kriminaliteta. Prevedeno na lai ki jezik to zna i da su mogue situacije da znamo tko je po initelj nekog kaznenog djela ali mu niata ne mo~emo. Naime, ako rezultati te izvidne ili otkriva ke djelatnosti nisu predstavljeni na ispravan procesni na in, mo~e se smatrati kao da ih i nema. Naime, svrha svih vrsta izvidnih aktivnosti je otkriva ka, njihova ja zadaa otkriti djelo i po initelja, za razliku od istra~nih radnji koji su uz to i formalnog, dokaznog karaktera, ija je svrha rezultate izvidnih radnji sukladno formalnim kriterijima u initi prihvatljivim sudu kako bi na njima mogao temeljiti presudu. Dakle, o izvidnim radnjama i njihovim rezultatima, tj. spoznajama do kojih se doalo, sa injavaju se slu~bene zabiljeake koje su upitne dokazne vrijednosti na sudu. No, uz neka manja odstupanja od pravila, u grubo mo~emo rei, da ako ~elimo spoznaje do kojih se doalo izvidima pretvoriti u formu koja bi za sud bila prihvatljiva kao dokaz u postupku, moraju biti utvrene kroz posebne izvide temeljene na nalogu istra~nog suca ili kroz istra~ne radnje, odnosno hitne istra~ne radnje. Meutim, iako je pitanje kvalitete obavljenih radnji od krucijalnog zna aja za sudski postupak, postavlja se pitanje stru ne osposobljenosti za obavljanje izvidnih, ali i istra~nih radnji, koja bi, nesumjnivo, trebala biti na visokoj profesionalnoj razini. No, na ~alost, tome ipak nije tako. Naime, naa Zakon o kaznenom postupku, a na sli an na in i Zakon o prekraajima, neformalni, izvidni dio posla povjerava policiji, ijim aktivnostima bi u kriminalisti kim obradama trebali koordinirati nadle~na dr~avna odvjetniatva, odnosno dr~avni odvjetnici, njihovi pomonici ili zamjenici. A formalni dio posla, tj. istra~ne i hitne istra~ne radnje koje imaju dokazni karakter, povjerava sudu, tj. istra~nim sucima. Zakon do duae, kao supsidijarne izvoa e hitnih istra~nih radnji, u slu ajevima kada postoji opasnost od odgode, dakle, kao svojevrsnu rezervnu varijantu, ovlaauje i policiju. No u praksi policijskog postupanja, izlasci istra~nih sudaca na mjesto kriminalnog dogaaja i obavljanje hitnih istra~nih radnji su rijetki, a rezultati njihova postupanja po esto dvojbeni. Naime, nema sumnje da su za provoenje istra~nih radnji kao ato su obavljanje o evida, vraenje pretraga, uzimanje iskaza i dr., koje su u jasnoj nadle~nosti istra~nih sudaca, potrebna specifi na specijalisti ka teoretsko-prakti na znanje i vjeatine, za ato je potrebna i prikladna obuka. No ovdje dolazimo do paradoksa koji ve na po etnoj razini potvruje tezu o svojevrsnom nepovjerenju u policiju ali i prepovjerenju u sud. Naime, jedino se u programu policijske izobrazbe u e i usvajaju takva specifi na znanja, a nasuprot tome, ni dr~avni odvjetnici ni istra~ni suci nemaju takvu obuku u programu ije savladavanje je potrebno za njihov rad. Na pravnom fakultetu je kriminalistika, koja je ina e vrlo kompleksna znanost, prisutna kao izborni, dakle neobavezni predmet, a osposobljavanje istra~nih sudaca ili dr~avnih odvjetnika na prigodnim te ajevima i seminarima nikako ne mogu nadoknaditi sustavno obrazovanje tog tipa. Usprkos tomu, zakon u nadle~nost stavlja upravo tim i takvim istra~nim sucima obavljanje najosjetljivijih istra~nih radnji ije dobro ili loae obavljanje unaprijed mo~e odrediti tijek i okon anje kaznenog postupka. Nasuprot tomu, oni koji se sustavno obrazuju za obavljanje baa takvih postupaka, nastupaju kao svojevrsna rezervna varijanta, ranije ako im istra~ni sudac povjeri tu radnju, a sada kad postoji opasnost od odgode. A da stvar bude joa gora, istra~ni suci ni uz najbolju volju ne bi mogli obaviti tako veliki broj tih radnji, pa ih, usprkos tome ato po esto ne postoje nikakvi razlozi hitnosti, opet obavlja policija. Bojimo se i pomisliti ato bi se dogodilo kad bi policijski rukovoditelji odlu ili u tom segmentu dosljedno primjenjivati zakon i obavljati hitne istra~ne radnje samo kad bi postojali razlozi hitnosti, a sve druge slu ajeve kroz redovan postupak prepustili istra~nim sucima. To ni iz daleka nisu jedini problemi koji se mogu dovesti u svezu sa organizacijom tijela kaznenopravnog sustava i ini se da ako se kanimo ozbiljno uhvatiti u koatac sa organiziranim kriminalom i korupcijom da svakako treba redefinirati i ulogu policije, dr~avnog odvjetniatva i sudova, poglavito istra~nih centara, na na in da se tzv. prethodni postupak objedini pod nadle~nosti dr~avnog odvjetniatva i policije. 2. TUMA ENJE PROPISA Poznavatelji kompliciranih materijalno i procesnopravnih prilika u naaoj dr~avi, kad bi htjeli te prilike pojednostavniti do lai ke razumljivosti, mogue bi kao glavnu odliku naveli da naa sustav odlikuje neravnomjernost izmeu brige za prava ~rtava i prava okrivljenika, te tendencija pretjerivanja u tuma enja propisa u korist okrivljenika. Takva praksa se razaznaje u svim fazama postupka a ponekad se mo~e razaznati i rjeaidbama Vrhovnog suda RH, pa su poznate rjeaidbe tog suda koji ne dopuata koriatenje privatnih snimki kao dokaza u postupku mada nema ni jednog propisa koji bi to branio. Ili kako je, komentirajui izlaganje A. Gara i, na Savjetovanju Vrhovnog suda odr~anog u travnju 2005. u Opatiji, naglasio dugogodianji predsjednik Kaznenog odjela tog suda, g. Milan Petranovi, sud ponekad u svom tuma enju ide toliko u prilog okrivljeniku da ide poneato i izvan okvira zakona. Kao primjer je naveo slu aj davanja blagodati nesvjedo enja izvanbra nom drugu, ali tuma ei pojam izvanbra ne zajednice aire nego to ini Obiteljski zakon. Gospodin Petranovi je istaknuo da suci svakako trebaju tuma iti norme, ali na na in da se samo dvojbene situacije, kad su injenice u pitanju, tuma e u korist okrivljeniku, a ne da se tako postupa u svim moguim situacijama. Bilo kako bilo, male su aanse za otkrivanje i osudu po initelja kaznenog djela ako se u svakoj fazi postupka, svaka imalo dvojbena okolnost tuma e u korist okrivljenika, poglavito ako i kada forma postane va~nija od sadr~aja, ato se ponekad prepoznaje i u naaem kaznenopravnom sustavu. Ponekad nije loae postaviti se u ulogu laika  poreznog obveznika iz ijih se primanja financira cjelokupan kaznenopravni sustav i pokuaati taj sustav sagledati njegovim o ima. I ato mo~emo vidjeti? Kako se laik pita za svrhu i smisao tog sustava? Vrlo vjerojatno na slijedei na in: Radi koga se donose zakoni u jednom druatvu? Sigurno ne radi onih koji ne ulaze u konflikte sa drugim ljudima, koji se ponaaaju razumno i dobronamjerno, nego valjda radi onih drugih, koji se ponaaaju suprotno tomu. Zakonima se ~eli dakle postii to da nitko ne ini ka~njiva djela a i ti koji se tako ne ponaaaju, da se nakon odreenog tretmana  sankcioniranja, ponaaaju na ~eljeni na in. Naime, za pretpostaviti je da kad bi se u jednom trenutku Kazneni zakon stavio van snage, najvei broj graana ne bi pohrlio krasti, ubijati, silovati i sl., ali jedan broj graana bi to vjerojatno uradio. Jasno je stoga da taj i takav Kazneni zakon postoji radi ovih drugih, pa logika u kojoj se svaka situacija tuma i njima u korist nije logi na. Naravno da e svaki graanin shvatiti i prihvatiti na elo  in dubio pro reo u kontekstu zaatite graana od neutemeljenog progona, ali e ga bitno druga ije do~ivljavati ako taj institut postane sredstvo za izbjegavanja odgovornosti krivih. Za one koji e odmah prokomentirati da se krivnja i dokazuje kroz propisani postupak koji u sebi sadr~i to na elo, do ekat e odgovor naae zbilje, a to je po mnogim mialjenjima sve manje pravde, a sve viae korupcije, ato potkrjepljuju i neke brojke. Naravno da je to mo~e biti samo lai ki na in razmialjanja, stru njaci su davno rijeaili to pitanje na viae-manje zadovoljavajui na in, no svakako treba voditi ra una i o osjeaju graana  poreznih obveznika i ne izazivati kod njih osjeaj nepravde pretjeranim favoriziranjem okrivljenika. To u danom trenutku mo~e postati i kriminogeni faktor i motivirati neporo ne gaane da prijeu na stranu onih drugih. U svakom slu aju, borba protiv korupcije ima puno vee izglede ako oko toga postoji opi konsenzus svih graana, a njega je mogue postii jedino povjerenjem graana u pravni sustav i njegova tijela. Zasigurno je trend brige o pravima osumnji enika rezultat revolucionarnih pomaka u borbi za ljudska prava i slobode kao i aktivnosti graanskih udruga i drugih nevladinih organizacija, no kad takvi trendovi postaju kontraproduktivni, mo~da je vrijeme za ozbiljnije promialjanje o smislu, svrsi i izvornim ciljevima kaznenog progona. Stoga ne udi da je u javnosti ponekad prisutan dojam da se svi trse zaatititi prava ljudi kriminalnog opredjeljenja, a neke ocjene efikasnosti naaeg pravnog sustava ne odudaraju bitno od takvog dojma. Bilo kako bilo, injenica je da se Viktimologiju, kao znanost o ~rtvi, gotovo uope ne uje, a ipak treba imati u vidu da bi o ljudskim pravima ~rtava kaznenih djela svakako trebalo voditi ra una jednako ili viae viae nego o pravima onih koji ih ine ~rtvama. U suprotnom zapadamo u paradoksalnu situaciju, da atitei odreeno pravo po initelja kaznenog djela nauatrb prava ~rtve, po drugi put viktimiziramo ~rtvu. Kad je rije  o korupciji, mo~emo se zapitati tko je zapravo njena stvarna ~rtva? Naj eae, kao npr. kod davanja i primanja mita ni davatelj ni primatelj nisu ~rtve, zapravo su oba vrlo zadovoljna tim odnosom. Pa tko je onda tu ~rtva iji interes dr~ava treba atititi? Nacionalni program suzbijanja korupcije nabraja ato sve korupcija ugro~ava, naruaava, sputava, rasta e itd., pa se na neki na in sve te napadnute vrijednosti mogu smatrati  ~rtvom , kao: vrijednosti druatvenih odnosa svakoga demokratskog i graanskog druatva, vladavinu prava, povjerenje u javne institucije i pravnu dr~avu, poatenje, pravednost, ravnopravnost, jednakost i sigurnost graana, moral, kulturu i tradiciju vrijednosti strpljivog rada, atednje i poatenja prihode dr~ave itd, itd. Ukratko, ~rtva korupcije su osnovne i najviae vrednote jedne zajednice pojedinaca udru~enih u dr~avu, iznimno bitnih za opstanak te zajednice, koje zajednica atiti najte~im naoru~anjem koje joj stoji na raspolaganju, - kaznenim pravom. Dakle, branei te vrednote od korupcije, dr~ava zapravo brani samu sebe i svoj sadr~aj, pojedince i odnose koji je sa injavaju. Paradoksalno je da su vinovnici korupcije naj eae baa u slu~bi dr~ave koji svoj privatni interes pretpostavljaju dr~avnom, tj. opem  zajedni kom, iz ega onda proizlazi da se borei se protiv korupcije dr~ava bori protiv svojih  natrulih ili trulih slu~benika. Ako usporedimo naprijed prezentirane na ine i modele borbe protiv korupcije obrazlo~ene na primjeru borbe protiv unutarnje policijske korupcije, proizlazi da se onda borba protiv korupcije na dr~avnoj razini treba odvijati po istom modelu preventivnih i represivnih aktivnosti, ali u prvom redu efikasnim unutarnjim nadzorom. Naime, ako se dr~ava ozbiljno kani baviti suzbijanjem korupcije, ona mora razviti sustav ranog otkrivanja koji je kod svake kroni ne bolesti pa i ove kroni ne druatvene bolesti, klju  svake uspjeane terapije. X. ZAKLJU AK U ovom radu nismo se bavili time treba li se baviti suzbijanjem korupcije, niti drugim strateakim pitanjima te borbe. Kona no, ta obveza proizlazi iz cijelog niza meunarodnih i unutarnjih pravnih akata. Bavili smo se pitanjima kako to treba raditi na takti noj, operativnoj razini. Pri tome smo posebnu pozornost pridavali snagama za tu borbu, njihovim  naoru~anjem , efikasnoau i prikladnoau tog oru~ja. Zaklju ili smo da korupciju efikasno mogu suzbijati samo za to posebno osposobljeni dr~avni slu~benici snabdjeveni prikladnim zakonskim  alatom , koji i sami nisu korumpirani. Radi toga svaka borba protiv korupcije mora po eti borbom protiv korupcije u redovima policije, za ato treba iznai prikladna zakonska rjeaenja, a onda taj model airiti na cjelokupnu javnu upravu, odnosno javne slu~be. Nema sumnje da i u okviru postojeih zakonskih rjeaenja ima prostora za efikasnu antikorupcijsku borbu ukoliko propise tuma imo na na in na koji je to raeno u ovom radu. U suprotnom, snage za suzbijanje korupcije  golim rukama juriaaju na Bastilju . Bilo kako bilo, zbog iznimnih teakoa u dokazivanju nekih vrlo perfidnih oblika korumpiranja, kao sredianje pitanje antikorupcijske borbe postavlja se pitanje pravne dopustivosti  testiranja integriteta . Mogue je jednako uvjerljivo izlo~iti argumente i za i protiv te metode, no dr~imo da u ovom slu aju javni interes daleko prete~e nad interesom bilo kojeg pojedinca, te da je to condicio sine qua non ili uvjet bez kojeg se ne mo~e zadati ozbiljniji udarac korupciji. Prihvaanjem te metode uputila bi se viae nego jasna poruka svim  lovcima u mutnom , a za povjerovati je da bi i sam taj in djelovao preventivno za  prigodno korumpirane , dok na  okorjele ionako niata osim prikladne sankcije ne ostavlja ja i dojam. Tako bi na takvom testu vrlo vjerojatno  padali baa okorjeli korupcionaai, ato bi i trebao biti prvenstven interes. S druge strane, i ona velika veina asnih i estitih slu~benika zaslu~uje svoju poruku. Treba im dati jasnu uputu kako trebaju reagirati u slu aju pokuaaja njihova korumpiranja, kao npr. sa initi i izdati kratku d~epnu broauru sa preciznim uputama kako treba postupiti odreeni dr~avni slu~benik ili drugi graanin u slu aju da mu se ponudi mito koju bi bilo uputno razraditi i dogovoriti sa dr~avnim odvjetniatvom. I kona no, svi graani Republike Hrvatske zaslu~uju svoju poruku. A ona jedino mo~e i mora glasiti: mo~e se i hoe se. ( policijski slu~benik, voditelj poslova predstavki, pritu~bi i zakonitosti postupanja u Odjelu za unutarnju kontrolu Kabineta ministra unutarnjih poslova  Nacionalni progam za suzbijanje korupcije 2006.  2008. p. 1., NN 39/06.  K. Holz.: Korupcija u policiji?, Izbor 4/98., p. 269.  Kumulirano iz viae izvora, kao: D. Deren inovi, Mit(o) korupciji, S. Kutnjak i dr., Multikulturalna studija o policijskoj korupciji, ameri kog Priru nika za suzbijanje policijske korupcije, rezultata provedenih anketa, vlastitih saznanja i dr.  B. Cvjetko, A. Kurtovi, D. Krapac, Z. urevi: meunarodni kongres za kazneno pravo HLJZKPP (Zagreb), vol. 12, broj 1/2005.p. 236-245.  D. Deren inovi: Kazneno djelo davanja mita u hrvatskom zakonodavstvu i sudskoj praksi  kriti ka analiza dijelova inkriminacije i nekoliko prijedloga de lege ferenda, Hrvatska pravna revija br. 3/2001. p. 56-68  Pod kriminalisti kom obradom valja smatrati ukupnost mjera i radnji iz kataloga izvidnih i hitnih istra~nih radnji ija je svrha provjera osnovanosti po etne sumnje.  }. Horvati, Novoselec, Kazneno pravo opi dio, Zagreb 1999. p. 169.  }. Horvati, Novoselec, Kazneno pravo opi dio, Zagreb 1999. p. 152, 153.  Ib. p. 350.  Ib. p. 317, 318.  J. `ilovi.: Kazneno pravo, opi dio, Zagreb 1929. p. 153, 154.  B. Paviai, Veji.: Komentar Kaznenog zakona, Zagreb 1999. p. 160-162.  Policijski slu~benik je jedini dr~avni ovlaatenik koji u krajnjem slu aju i pod odreenim okolnostima nekoga mo~e liaiti ~ivota, a da za to ne bude kaznenopravno odgovoran. Takvu ovlast nema ni sud, ni predsjednik dr~ave, ni predsjednik vlade niti itko drugi!!!  }. Horvati, Novoselec, Kazneno pravo opi dio, Zagreb 1999. p. 185.  }. Horvati, `eparovi i suradnici, Kazneno pravo posebni dio, Zagreb 1999. p. 446.  B. Paviai, Veji.: Komentar Kaznenog zakona, Zagreb 1999. p. 310, 311.  A. Gara i.: Neki neobjaanjeni pojmovi kao zakonsko obilje~je kaznenog djela, Aktualna pitanja kaznenog zakonodavstva 2005. g., In~enjerski biro, Zagreb zbornik radova, p.184.     PAGE  PAGE 2 &(*8Bl,000;;;2=EJOOP`gi*kl@noooooow$a$$a$$ & Fa$wdy{ {$|&|>}@}B}8~:~ā(*rJ68$ & Fa$$ & Fa$$a$$a$Fƍȍ|~FԔxzԘ *<h$`a$$h^ha$$ & Fa$$a$$ & Fa$z<"n6LڡẒ*Z\fv,:R0Vdj"FZ~2Zpp@XZT8 :   RT 5CJ$aJ$5aJ$\5\5^hԡ8:024PLRHJ̴TBz$a$$ & Fa$$ & Fa$$a$$ & Fa$z &Vz(*V$ & Fa$$ & Fa$$a$$a$$ & Fa$V,V &(Jn^t$8^8a$$a$$ & F . ^ `a$$ & Fa$RTT> @  6  t :  ln$ a$ $ & F a$ $ a$$ h^ha$nTHljfT"$&N%v&x&z&&&&++..@5$a$ $ a$ $ & F a$FH`jlhjdfRT "$&v&z&&&&&...2>5^9v9x9L>N>bBffp}}Nx|&8r^\6] j0JU@5>*CJCJaJaJ 5\aJ$j0J5UCJ$aJ$5\ 5CJ$aJ$5L@577Z9\9^9==>>`BbBEFFGGLLMMtPvP U U$^a$$ & Fa$$^a$$8^8a$$a$$a$ UUZZ(b*bffppp qqv:zVF.0.0֡ءڰ$a$$a$JLNxz|dfp$a$$a$prt 88:<|~$ & Fa$$a$$a$$a$24^  j!l!%%f,h,j,,,,22999= & F$a$ $ a$$a$^ f,99999=AAACHIK@MNQ RJU0VX\ ]]pqrvltHLNP",0HL   ( hxhj!00:F=%5ehfHq rj0J5U"ehfHq r56 56\6\6]55\J==??AAACCEHHHIIKKKDMFMNNNQ$^a$$ & Fa$ $^`a$$^a$$a$^QQR R RNUPU,V.V0VXX6Z8Z\\ ] ]]X_Z_0a $d^a$$h^ha$$`a$$a$$ & Fa$$^a$$^a$$^a$0a2ai illlppv"|&|vx؋ڋޝ$ h^ha$$a$ $ a$$a$NP̳γxzt $ & F a$$a$ $ a$$a$tvLNpr "$,.0,.BD $ a$ $ & F a$$ h^ha$HJL$          $ & F a$$a$ $ a$##R(T(h,j,00::$D&D@:vxNPJ$ h^ha$ $ a$.Lj~  $*$a$$a$ $ a$ $ & F a$  ""0#L#r##$&&''f()))))))))))&`#$'f(h()))))))))))))))***** *0JmHnHu0J j0JU jU j0JU)))* * * * *$a$&`#$h]h/ 01h. A!"#$%  iD@D Normal$CJOJQJ^J_HaJmHsHtHD@D Naslov 1$<@&5CJ KH \aJ F@F Naslov 2$<@&56CJ\]aJ@@@ Naslov 3$<@&5CJ\aJ22 Naslov 4$@&5aJ6A@6 Zadani font odlomkaB>@B Naslov$a$5B*KH\^JaJph6@6  Tekst fusnoteCJaJ6&@6 Referenca fusnoteH*PY"P Karta dokumenta-D M OJQJ^J4B@24 Tijelo teksta$a$JC@BJ Uvu eno tijelo tekstax^VR@RV Tijelo teksta, uvlaka 2dx^0 @b0 Podno~je  p#*)@q* Broj stranice%5syئ/{  x g_gN-      !"#$%&'()*+,-x                 _NNN  !"#$%&'()*+, p- "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& "& !"& ""& #"& $"& %"& &"& '"& ("& )"& *"& +"& ,"& -"&" F]",5@5KTC`Ck:uω81 &x&0A>KXwdn|5.q   \P h  ' ]!{ \uzMeC' !c")#q$Y% &'`()*+,HIJK" B O P 56DEFUVIJK b#c####|&}&'|(()**t++=,,E--2.z.&//00#11234 55555559:;;<<<<<==N>>?@@[@\@@@MAABCBBBZC#DDD>E?E#FF HjH_>h>p><@G@_ChCCCJJGKOKKK*L2LMMMMNNNNOOPPRRSTVVtW|WYYZZ\#\]]ccnnxxz z؝Ξ؞8CPW2<W^v~.6 (KU Ta#JWv~     ( 4 Z i       % -   #'(/ QY[d QY[d8? GK! " A B N P 46CFTVHJIK a#c###{&}&''{(|((())****s+t+++<,=,,,D-E---1.2.y.z.%/&///0000"1#1112233445 5555599::;;<<<<==M>N>>>??@@Z@\@@@@@LAMAAABBBBCBBBYCZC"D#DDD=E?E"F#FFF H HiHjH;I=IIIiJjJKKFLHLLLMMMMMM3N4NNNOOrOtOOOPPPPQQRRzS{SSS(U*UDVEVVVUWWWeXfX)Y*YYY@BIMPQS]_cdks{7WY_bo}   ````"`.`<`P`\`p`x`|````````````````` ` `,`@`N``````r```````$`P`R`````````T@UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& z!Tahoma?5 z Courier New;Wingdings"q[F۩f[FK[-N -#~0d A< 3QKP1JE LI BORBA PROTIV KORUPCIJE REALNOST ILI ILUZIJAMRSICzmrsicOh+'0$ 4@ \ h t 2JE LI BORBA PROTIV KORUPCIJE REALNOST ILI ILUZIJARE LMRSICBORSIRSI Normal.dot zmrsicd3rsMicrosoft Word 9.0K@^в@(&@(&@rLw-K[՜.+,0 hp|    2JE LI BORBA PROTIV KORUPCIJE REALNOST ILI ILUZIJA Naslov  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#$%&'()*+,-./012345678:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{}~Root Entry F@-x1Table9مWordDocument1pSummaryInformation(|DocumentSummaryInformation8CompObjkObjectPool@-x@-x  FDokument Microsoft Worda MSWordDocWord.Document.89q