Naslov
Sveta Stolica i istočnojadransko predziđe tijekom Kandijskog rata. Case study: odnosi Rimske kurije i Dubrovačke Republike
(The Holy See and the Eastern Adriatic "Antemurale Christianitatis" during the Cretan War. Case study: Relations between the Roman Curia and the Republic of Dubrovnik)

Autori
Varezić, Nikša

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni

Skup
Znanstveni skup Oslobođenje Klisa 1648. godine. O 370. obljetnici, 1648.-2018.

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 24.09.2018

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
Dubrovačka Republika, Osmansko Carstvo, Sveta Stolica, Kretski rat
(Dubrovnik Republic, Ottoman Empire, Holy See, Cretan War)

Sažetak
Papinski Rim na poseban je način oduvijek bio fokusiran na prostor istočnojadranske obale. Ta upućenost nije proizlazila samo zbog njegove neposredne blizine, s onu stranu Jadrana, već i zbog činjenice da su gradovi u priobalju predstavljali katolička uporišta u sprovođenju papinske vjerske politike usmjerene na prostor balkanskog zaleđa. Papinstvo je tijekom 16. i 17. stoljeća istovremeno manifestiralo dvostruka nastojanja. Okupljajući širu kršćansku koaliciju za potiskivanje Osmanlija s panonskog i balkanskog prostora, pokazivalo je snažnu političku inicijativu, nastojeći istovremeno podržati opstanak te organizirati pastoralnu skrb preostalih katoličkih enklava diljem osmanskog Balkana. Dubrovački Senat tradicionalno je nalazio pouzdanu potporu u Rimskoj kuriji koja je, u okviru provedbe vjerskih i geopolitičkih smjernica svoje „balkanske politike“ tijekom 16. i 17. stoljeća, upravo u Dubrovniku - osmanskom vazalu - nalazila značajnu logističku podršku. Iz pozicije interesa dubrovačke realne politike, ali i svih onih čimbenika koji su od nje imali neposredne koristi, neutralnost Republike Sv. Vlaha tijekom protuosmanskih ratova bila je neophodna. Idealna predodžba dubrovačko-papinskih odnosa stvorena je na primjeru političke zaštite od mletačkih aspiracija, koju su Dubrovčanima pružali rimski prvosvećenici upravo uslijed takvih situacija koje su se odigravale tijekom 16. stoljeća. Međutim, širi povijesni kontekst koji je uvjetovao rimsko-dubrovačke odnose tijekom 17. stoljeća bio je bitno drugačiji. Svi pokušaji okupljanja šire protuosmanske vojne koalicije za vrijeme Kandijskog rata završili su neuspješno, dajući toj epizodi karakter regionalnog sukoba. Tada su i međusobni mletačko- rimski odnosi postali prisnijima, znatno više negoli ranije, budući da su ta dva apeninska faktora u protuosmanskom nastojanju bila upućena ponajviše jedan na drugog. Međutim, koliko god je međusobno približavanje Rima i Venecije tijekom Kandijskog rata predstavljalo mogućnost učinkovitije zaštite dubrovačkog integriteta posredstvom papinske diplomacije, toliko je značilo i potencijalnu opasnost od potiskivanja dubrovačkih potreba u drugi plan, u korist onih mletačkih. Jednako tako, realne mogućnosti papinstva unutar konteksta međunarodne politike sredine 17. stoljeća bile su dosta reducirane, u usporedbi s onima manifestiranim tijekom prethodnog stoljeća. Osim u prikazu dinamike i kvalitete međusobnih odnosa, svrha izlaganja ogleda se u nastojanju definiranja uvjetovanosti i smjernica koje su oblikovale dubrovačko-rimske relacije tijekom trajanja Kandijskog rata.

Izvorni jezik
Hrvatski

Napomena
Sažetak na hrvatskom i engleskom jeziku objavljeni u knjizi sažetaka: Znanstveni skup Oslobođenje Klisa 1648. godine. O 370. obljetnici, 1648.-2018. Split: Književni krug Split, 2018, 25, 39-40.

POVEZANOST RADA