Pregled bibliografske jedinice broj: 983271
Sveta Stolica i prostor osmanskog Balkana tijekom ranog novog vijeka: kontinuitet i promjene unutar kompleksne diplomatske povijesti
Sveta Stolica i prostor osmanskog Balkana tijekom ranog novog vijeka: kontinuitet i promjene unutar kompleksne diplomatske povijesti // Znanstveni skup povodom 300-te godišnjice oslobođenja Imotskog od osmanske vlasti
Imotski, Hrvatska, 2017. (predavanje, nije recenziran, neobjavljeni rad, znanstveni)
CROSBI ID: 983271 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Sveta Stolica i prostor osmanskog Balkana tijekom ranog novog vijeka: kontinuitet i promjene unutar kompleksne diplomatske povijesti
(The Holy See and the Balkans under Ottoman Rule in the Early Modern Period: the Complex and Changing Nature of Diplomacy)
Autori
Varezić, Nikša
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni
Skup
Znanstveni skup povodom 300-te godišnjice oslobođenja Imotskog od osmanske vlasti
Mjesto i datum
Imotski, Hrvatska, 05.10.2017. - 07.10.2017
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Nije recenziran
Ključne riječi
Dubrovačka Republika, Osmansko Carstvo, Sveta Stolica, Morejski rat
(Dubrovnik Republic, Ottoman Empire, Holy See, Morean War)
Sažetak
Balkanski poluotok oduvijek je bio prostor od posebne važnosti u okviru širih interesa Rimske kurije. Ta upućenost nije proizlazila samo zbog njegove neposredne blizine, s onu stranu Jadrana, već i zbog različitih geopolitičkih čimbenika koji su utjecali na vjerske prilike tog prostora. Najveći izazovi za papinski Rim uslijedili su dolaskom Osmanlija koji su do sredine 16. stoljeća, uspjeli podvlastiti najveći dio Balkana. Papinstvo je tijekom 16. i 17. stoljeća istovremeno manifestiralo dvostruka nastojanja. Okupljajući širu kršćansku koaliciju za potiskivanje Osmanlija, Rim je demonstrirao snažnu političku inicijativu, dok je istovremeno nastojao podržati opstanak te pastoralnu organizaciju preostalih katoličkih enklava diljem osmanskog Balkana. Značajan dio balkanske vojno- političke te misijske politike uspješno je sprovođen posredstvom posebnih odnosa koje je Sveta Stolica njegovala s Dubrovačkom Republikom, osmanskim vazalom. Međusobna upućenost nije proishodila samo iz prirodne usmjerenosti malene, ekskluzivno katoličke državice, prema duhovnom prvaku katoličkog svijeta, već zbog mnogo kompleksnije uzajamne koristi. Budući je tijekom 16. i 17. stoljeća, opstojnost Dubrovnika mogla biti ugrožena ne samo od nepredvidljivog Osmanskog Carstva, već podjednako i od Mletačke Republike, važnost Svete Stolice za Dubrovnik ogleda se u činjenici da je Rim predstavljao uvijek pouzdanu i efikasnu političku zaštitu. Upravo zbog efikasnijeg sprovođenja balkanske politike, egzistencija Dubrovačke Republike za Svetu Stolicu bila je od posebne važnosti. Sagledavanje diplomatskih odnosa Dubrovnika i Rima, gdje oba čimbenika, u historiografskom diskursu predstavljaju sinonime za dugu i bogatu diplomatsku tradiciju, teško se mogu sagledati izvan balkanskog konteksta i svega onoga što se odvijalo uzduž istočnojadranske osmansko- kršćanske granice, posebno tijekom turbulentnog 17. stoljeća.
Izvorni jezik
Hrvatski
Napomena
Sažetak rada je objavljen knjizi sažetaka: Znanstveni skup povodom 300-te godišnjice osobođenja Imotskog od osmanske vlasti ; ur. Ivan Alduk, Imotski: Konzervtorski odjel u Imotskom, Grad Imotski-Pučko otvoreno učilište, Franjevački samostan Imotski, 2017, 18-19.
