Pregled bibliografske jedinice broj: 982330
ULOGA STRESA ENDOPLAZMATSKOG RETIKULUMA U RAZVOJU DIJABETESA
ULOGA STRESA ENDOPLAZMATSKOG RETIKULUMA U RAZVOJU DIJABETESA, 2016., diplomski rad, preddiplomski, Prirodoslovno-matematički fakultet Split, Split
CROSBI ID: 982330 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
ULOGA STRESA ENDOPLAZMATSKOG RETIKULUMA U RAZVOJU DIJABETESA
(Role of endoplasmic reticulum stress in diabetes development)
Autori
Davidović, Grazia
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski
Fakultet
Prirodoslovno-matematički fakultet Split
Mjesto
Split
Datum
13.09
Godina
2016
Stranica
25
Mentor
Orhanović, Stjepan
Ključne riječi
diabetes, endoplazmatski retikulum,
(dibetes, endoplasmic reticulum)
Sažetak
Dijabetes ili šećerna bolest (lat. diabetes mellitus) je heterogeni poremećaj koji se javlja kao posljedica interferencije više različitih patoloških stanja, a genetska osjetljivost i promjene u okolišu uvelike doprinose razvoju bolesti. Dijabetes karakterizira visoka razina glukoze u krvi, a posljedica je stanja u kojem gušterača prestane potpuno ili djelomično proizvoditi hormon inzulin ili proizvedeni inzulin nije djelotvoran u organizmu. Dva su glavna tipa dijabetesa, dijabetes tipa 1 (inzulin ovisan) i dijabetes tipa 2 (inzulin neovisan). Uz dva glavna tipa postoji i treći, gestacijski dijabetes, poseban oblik koji se javlja kod trudnica. Narušavanje homeostaze u stanicama gušterače, jetre i adipoznom tkivu posljedica je nakupljanja krivo smotanih i razmotanih polipeptidnih lanaca u lumenu endoplazmatskog retikuluma (ER). Posljedica takvog stanja je stres ER koji igra jednu od značajnih uloga u razvoju patoloških stanja kao što je dijabetes. Odgovor organizma na stres ER je konzervirani stanični odgovor poznat kao „odgovor denaturiranog proteina“ (UPR ; eng. Unfolded protein response). UPR je prvenstveno usmjeren prema uspostavljanju homeostaze, a u stanjima prolongiranog stresa ER izaziva apoptozu stanica što dovodi do velikog gubitka β-stanica gušterače. Osim što dovodi do gubitka β-stanica stres uzokuje i rezistenciju na inzulin što je posljedica interferencije signalnih puteva senzornih molekula stresa ER i signalnih puteva inzulina. Posljedica rezistencije na inzulin je loša inhibicija glukoneogeneze, te poremećeno preuzimanje glukoze u mišićima i loše inhibirana lipoliza u masnom tkivu. U razvoj bolesti uključeno je nekoliko različitih mehanizama, a stres ER jedan je od glavnih mehanizama koji uzrokuje dijabetes.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kemija
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Prirodoslovno-matematički fakultet, Split
Profili:
Stjepan Orhanović
(mentor)