Naslov
Razgovor. Mirjana Matijević Sokol
(Interview. Mirjana Matijević Sokol)

Autori
Matijević Sokol, Mirjana

Izvornik
Pro tempore. Časopis studenata povijesti (1334-8302) 6-7 (2009); 366-369

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, ostalo, ostalo

Ključne riječi
Razgovor. Mirjana Matijević Sokol
(Interview. Mirjana Matijević Sokol)

Sažetak
Dr. sc. Mirjana Matijević Sokol diplomirala je arheologiju i latinski jezik na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 1976. godine. U Zavodu za povijesne znanosti Jugoslavenske/Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu zaposlila se 1977. godine na mjestu asistenta za srednjovjekovnu građu, a od 1. veljače 1997. stalno je zaposlena na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu gdje predaje predmete iz Pomoćnih povijesnih znanosti. Doktorsku disertaciju Toma Arhiđakon i njegovo djelo obranila je 1999. godine, a od 2009. je u zvanju redovitog profesora. Znanstvena djelatnost dr. sc. Mirjane Matijević Sokol, od prvih objavljenih radova u drugoj polovici 70-ih godina do danas, obuhvaća nekoliko tematskih područja: pomoćne povijesne znanosti, Toma Arhiđakon i njegova Salonitanska povijest, te hrvatska srednjovjekovna povijest.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

Napomena
Pomoćne povijesne znanosti jesu skup znanstvenih disciplina koji se s vremenom širio, ali jezgra su bile i ostale paleografija, diplomatika, kronologija. Također i egdotika, koja se još na određeni način razvija i prilagođava potrebama odnosno vrstama povijesne građe, ali i primjenama novih tehnologija. U drugi krug svakako idu heraldika, genealogija, sfragistika, veksilologija, te epigrafija, ali i dio arhivistike koji se danas razlikuje od moderne arhivistike. Uvjetno rečeno, to bi bila tzv. povijesna arhivistika. Kao što vidimo, arhivistika se izdvojila u zasebnu znanstvenu disciplinu upravo zbog razvoja novih tehnologija. Kod nas je, pak, došao trenutak da se više posvetimo hrvatskoj paleografiji, odnosno onom njezinom aspektu koji je čini pomoćnom povijesnom disciplinom. Na ovom području isprepleću se znanstveni interesi i znanja povjesničara i kroatista. No, diplomatička građa pisana glagoljicom ili hrvatskom ćirilicom u užem smislu područje je interesa povijesnih istraživanja i potrebna su znanja diplomatike, kronologije. No, pri priređivanju za izdavanje te građe nužan je interdisciplinarni pristup, pa se ova disciplina svakako treba razvijati zasebno. Tim više što hrvatska znanstvena javnost očekuje rad na velikom projektu poznatom pod nazivom Acta croatica. No, isto tako, epigrafija – ona srednjovjekovna, ali i novovjekovna – ima prostora razvijati se samostalno kao zaseban predmet, uvažavajući njezin arheološki aspekt, ali i paleografski. Heraldika, pak, ide, na neki način, svojim putem te smo je kroz izborne kolegije predstavili kao samostalan predmet.

POVEZANOST RADA