Naslov
Nacionalni kontingenti mirovnih snaga Ujedinjenih naroda u Hrvatskoj 1992-1995.: Motivi država sudionica
(National Contingents in United Nations Peacekeeping Operation in Croatia 1992-1995.: Motives of Contribution States)

Autori
Filipović, Vladimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
14.07

Godina
2014

Stranica
346

Mentor
Žunec, Ozren

Ključne riječi
UNPROFOR ; rat u Hrvatskoj ; motivi država ; mirovne misije
(UNPROFOR ; war in Croatia ; states motives ; peacekeeping)

Sažetak
Ovaj doktorski rad kao svoje središnje istraživačko pitanje postavlja motive država da dobrovoljno upute pripadnike svojih oružanih snaga u Hrvatsku 1992. u okviru misije Ujedinjenih naroda - UNPROFOR. Odogovori se nastoje tražiti uvažavanjem različitih teorijskih pristupa koje je razvila politologija, kompariranjem s prošlim i paralelnim misijama UN-a, te proučavanjem dostupnih povijesnih izvora - dokumenata i novina. Analizirajući nastanak i prošlost mirovnih misija, kao i različite teorijske modele, te samu povijest nastanka misije UNPROFOR, dolazi se do pretpostavke da je vrlo malo vjerojatno da države u misiji UN-a u Hrvatskoj prihvaćaju sudjelovati, izlagati se trošku i riziku, iz humanitarnih razloga, zabrinute za daljnji tijek događanja. Istovremeno, analizirajući pristupe pojedinih država, njihovu politiku prema mirovnim misijama, politiku prema ratu u Hrvatskoj i ključnim međunarodnim procesima, uz jasan neutralan karakter misije održanja mira, ne prepoznaju se neki posebni, sebični, skriveni motivi u većine država, pogotovo ne oni koji bi se odnosili na želju za utjecajem na daljnji tijek i ishod rata. Motivacija država za upućivanje vojnika tako se prepoznaje na tri razine: Prvo, na razini samoga sukoba, gdje tek kod dvije najveće države sudionice, Francuske i Rusije, prepoznajemo određene oblike želje za utjecaj na samom terenu i to prije svega u korist vlastitih interesa naspram drugih velikih država, a tek slučajem u korist sukobljenih strana. Drugo, na razini međunarodne zajednice prepoznajemo motivaciju većeg broja država (Kanada, Danska, Belgija, Poljska, Čehoslovačka, Nigerija), prije svega u projekcijama izgleda međunarodnih institucija, određivanja presedana, jačanja ugleda i očuvanja stabilnosti. Treće, prisutni su i motivi kod vlastite kuće (Argentina, Nepal) koji se odražavaju u mogućnosti zarade i pronalaženja dužnosti za vojsku. Pronalaskom malo dokaza koji bi potvrđivali humanitarne motive upućivanja vojnika u Hrvatsku kroz UNPROFOR i uočavanjem mogućih motiva kojima su se države vodile, odbacuje se dominantno viđenje UNPROFOR-a kao neuspješne misije i zaključuje kako je UNPROFOR bio uspješna misija jer su kroz njega brojne države mogle ostvarivati svoje interese.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Politologija, Sociologija, Povijest

POVEZANOST RADA