Naslov
Tjelesna aktivnost osoba oboljelih od šećerne bolesti TIP1 i TIP2
(Physical activity in patients with types 1 and 2 diabetes)

Autori
Gregorić, Barbara ; Đimoti, Renata

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Hrana u zdravlju i bolesti, specijalno izdanje povodom 10.simpozija Štamparovi dani / - , 2018, 25-26

Skup
11. stručno edukacijski simpozij Štamparovi dani i Zdravi stilovi života

Mjesto i datum
Pleternica, Hrvatska, 06.12.2018. - 09.12.2018

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
kvaliteta života ; šećerna bolest ; tjelesna aktivnost
(quality of life ; diabetes ; physical activity)

Sažetak
Uvod: Tjelesna aktivnost jedan je od najvažnijih čimbenika u kontroli i liječenju osoba oboljelih od šećerne bolesti. Višestruke su koristi provođenja tjelesne aktivnosti: povećanje snage, smanjenje inzulinske rezistencije, održavanje tjelesne težine i poboljšanje kontrole glikemije. Tjelesna aktivnost može značajno usporiti razvoj di- jabetičkih komplikacija te smanjiti potrebu za lijekovima. Cilj: Istražiti navike provođenja tjelesne aktivnosti osoba oboljelih od šećerne bolesti tipa 1 i tipa 2 i ispitati utjecaj tjelesne aktivnosti na kvalitetu života oboljelih. Metode: Podaci su prikupljeni anonimnim anketnim upitnikom koji je napravljen za potrebe ovog istraživanja. Sastojao se od 21 pitanja, vezanih za sociodemografske podatke ispitanika, podatke o bolesti, navikama provođenja tjelesne aktivnosti, razlozima ne provođenja, te o informiranosti o učincima tjelesne aktivnosti na šećernu bolest. Za ispitivanje utjecaja tjelesne aktivnosti na kvalitetu života ispitanika, te zadovoljstvo vlastitim zdravst- venim stanjem korištenje dio pitanja iz upitnika SF 36. Rezultati: Anketni upitnik ispunilo je 77 osoba oboljelih od šećerne bolesti, prosječne dobi 64, 18 godina. Najzastupljeniji su ispitanici oboljeli od šećerne bolesti tip 2 kojih je 58 (75, 3%). Nema značajne razlike u zadovoljstvu zdravljem između ispitanika koji se bave i onih koji se ne bave tjelesnom aktivnosti (p>0, 05). Najčešći oblik provođenja tjelesne aktivnosti je šetnja za 27 (31, 2%) ispitanika, a svakodnevno se bavi njih 25 (32, 5%). Razina obrazovanja ne utječe na upoznatost sa učincima provođenja tjelesne aktivnosti na razinu šećera u krvi (p>0, 05). Tjelesnom aktivnosti ne bavi se 36 (46, 8%) ispitanika. Postoji značajna razlika u učestalosti odabira odgovora s obzirom na dob ispitanika (p=0.02). Ispitanici stariji od 60 godina češće odabiru nedostatak zainteresiranosti, komplikacije bolesti i druge razloge kao razlog neprovođenja tjelesne aktivnosti u odnosu na mlađe ispitanike koji češće odabiru nedostatak vremena kao uzrok. Nema značajnih razlika u duljini trajanja bolesti s obzirom na učestalost provođenja tjelesnih aktivnosti (p>0, 05). Bez obzira na bavljenje tjelesnom aktivnošću, ispitanici postižu podjednake rezultate na skalama koje mjere psihičko zdravlje te izraženost vitalnosti i energije. Zaključak: Zbog velikog udjela oboljelih osoba koji se ne bave tjelesnom aktivnosti, potrebno je provoditi edukativne i preventivne programe radi povećanja svijesti o važnosti provođenja tjelesne aktivnosti za zdravlje i kvalitetu života.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA