ࡱ> %'"#$`Dbjbj7 &Fd4t#t#t#8#l$DOhh$~$"$$$%.%% MMMMMMM$1QhS:Ne%%%%%N$$O]?]?]?% $$M]?%M]?]?rITJ$\$ Ĩt#6JMO0OJS=TSJJ"SJ%%]?%%%%%NN>d%%%O%%%%P$ P Mr. sc. Ivor Altaras Penda ESSA d. o. o. Mrazovieva 10, 10000 Zagreb  HYPERLINK "mailto:ivor.altaras@zg.t-com.hr" ivor.altaras@zg.t-com.hr KAPITAL I NJEGOV INTEGRATIVNI POTENCIJAL Sa~etak U svom radu namjeravam razmotriti argumentaciju koja stoji u pozadini standardnog mialjenja kako su uz kapital i kapitalizam nu~no povezani pojmovi kao ato su: deregulacija, dehumanizacija, dezintegracija i mnogi drugi, openito druatveno negativno konotirani pojmovi. U isto vrijeme primjeujem da smo u naaim svakodnevnim aktivnostima koje kreiraju naae ~ivote voljni koristiti temeljne postulate ekonomske logike, a kada to ne inimo, duboko smo svjesni da se ponaaamo neuobi ajeno (altruizam, volonterstvo, hobiji i drugo). Stoga temeljni izvor za vrijednosne sudove koje svatko od nas pripisuje kapitalu u pravilu su rezultat razine naaeg (ne)snala~enja u svakodnevnim situacijama u kojima se nalazimo, esto zaboravljajui pritom da je kapital tek objekt naaeg subjektivnog do~ivljaja. Isto tako, druatveni sistem i njegovi zagovaratelji koji kapital promoviraju kao vrijednost po sebi, primarno se obraaju onima koji pojmu kapitala pristupaju na sli an ili isti na in. S druge strane, njegovi oponenti takoer koriste istu komunikacijsku strategiju kako bi ujedinili svoje istomialjenike. Jaz izmeu ovih dviju skupina je o it, ali je isto tako o ito da ne postoji niti jedan drugi segment privatnog ili druatvenog ~ivota o kojem svi ljudi misle jednako. U tom kontekstu za svaku postojeu ideju ili koncept mialjenja bi se moglo tvrditi da ima dezintegrativni karakter, ak i bez obzira na to da li se veina ili manjima ukupne promatrane populacije s njim sla~e. Utjecaj kapitala je vidljiv gotovo u svim sferama ~ivota, a izravno se nadovezuje i na velike socioloake, politoloake, ekonomske pa i filozofske teme kao ato su: rad, nadnice, vrijednosni sustavi, obitelj, mo, institucije, snaga ovjeka, poduzetniatvo i brojne druge. Njihovo razumijevanje dovodi nas do kvalitetnijeg snala~enja u odabirima koje svakodnevno donosimo te time izravno utje emo i na naae shvaanje kapitala. Umjesto da smo njegovi oponenti ili zagovaratelji, mi postajemo osobe koje razumiju procese oko sebe te tako mo~emo odabrati koji oblik ponaaanja nam je najprihvatljiviji. Naae razumijevanje e nas spajati sa onima koji misle kao i mi, a potencijalno e nas spajati i sa onima koji misle druga ije jer emo kroz komunikaciju sa njima preispitivati vlastite stavove. Ovako shvaen pojam kapitala, za nas mo~e imati zna ajan integracijski potencijal, no joa uvijek taj se potencijal ne nalazi u samome pojmu ve u naaem do~ivljaju toga pojma. Klju ne rije i: kapital, alokacija kapitala, integrativni potencijal, druatvena stratifikacija, osobne predod~be O, KAKO JE LIJEPO UTOPITI SE U VE INI& . Vrlo je lako prepustiti se uobi ajenom i ope prihvaenom na inu mialjenja. A ono se povodi kliaejima koji se provla e kroz naau svakodnevnicu, ako to dopustimo. Navikli smo da, primjerice, u pred i post blagdanske dane javno, putem medija, budemo pozivani i prozivani zbog toga ato kupujemo, kome kupujemo i koliko smo novca spremni potroaiti. Ne propuata se prilika da mediji pozivaju u goste uvijek iznova one koji e nam objasniti kako bi trebali ~ivjeti asketski, kako troaimo znatno iznad svojih mogunosti i da smo se, svojom rastroanoau, opet i dodatno zadu~ili  kao pojedinci i kao druatvena zajednica u cjelini. Pritom se zaboravlja da tako upuene javne poruke gledaju i oni koji se nisu zadu~ili kako bi obogatili svoju blagdansku trpezu, bilo da se nemaju s ime niti gdje zadu~iti ili pak zato ato su svoj zaraeni novac potroaili baa na na in na koji su htjeli. Isto tako, mnogi koji uistinu nemaju dovoljno sredstava da bi sudjelovali u blagdanskom raspolo~enju, mogue, niti ne gledaju televiziju jer ju ili nemaju ili im je ugaaena kako bi uatedjeli elektri nu energiju. Dakako, ima i mnogo onih koji spadaju u statisti ki prosjek o kojemu se u medijima govori, ali oni i sami znaju jesu li se zadu~ili i u kolikoj mjeri i bez da ih se na to, ak i na same blagdane, podsjea sa malih ekrana. Stoga se postavlja pitanje kome je, zapravo, namijenjen taj standardizirani, prigodni i ne odve kreativni oblik komunikacije? No, ak i bez obzira na to kome je on namijenjen, ne treba sumnjati u po etnu dobru namjeru. Svatko tko je upoznat sa makroekonomskom situacijom svoje zemlje i naro ito ako se nalazi na nekoj javnoj funkciji, kao ato su to sindikalisti ili izabrani predstavnici naroda, mo~e imati potrebu ili ak obavezu da o ovoj temi javno govori. Meutim, postignuti efekt je upravo suprotan pretpostavljenom ~eljenom u inku. Umjesto da se na kvalitetan na in pokrene javna rasprava o stilovima ~ivota kojima ljudi ~ive (i to svakodnevno, a ne samo na blagdane) jedina izvjesna posljedica jest frustracija svih onih koji gledaju takve priloge. Oni koji nemaju su frustrirani zbog rastroanosti onih koji imaju, dok oni koji imaju bi valjda trebali imati osjeaj krivice prema onima koji nemaju. I ovime je krug druatvene stratifikacije u potpunosti zatvoren i na najboljem putu da bude i trajno petrificiran. Okrivljavanje onih drugih i druga ijih od nas postaje stil ~ivota koji ne vodi nikuda, ne nudi kvalitetan rjeaenja za naaa htjenja, ali stvara animozitet i prema razli itima od nas  baa zato ato su razli iti; ali i prema nama sli nima - jer se i unutar svog vlastitog druatvenog stratuma trudimo prikazati ili da nam je puno bolje ili puno gore. Istovremeno se ~eli samome sebi pokazati da smo imali bolje ~ivotne izbore nego naaa okolina koja nas procjenjuje, ali isto tako u stanju smo se prikazati znatno neuspjeanijima nego ato to objektivno jesmo ako se iz takve vlastite smopromocije mo~e izlu iti neka korist  bilo materijalna ili u vidu dobivenog sa~aljenja. Ovakav ~ivotni svjetonazor u kojem su drugi ljudi odgovorni za naae stanje prisutan je u svim aspektima ovjekovog ~ivota, od obiteljskog stila ~ivljenja, pa sve do pitanja naaeg profesionalnog napretka ili odgovornosti za naae zdravlje. Iz ovoga je sasvim razvidno da i naa odnos prema kapitalu, ato je i glavna tema ovoga rada, ovisi o naaoj percepciji za koju nas naaa svakodnevnica u i da ju vrlo lako prepuatamo izvanjskim podra~ajima bez imalo volje da na nju aktivno utje emo ili da o njoj promialjamo i da ju preispitujemo. Ukoliko to ne mislimo initi ~ivot nam postaje vrlo jednostavan te se odgovori na sva naaa znanstvena pitanja mogu s lakoom nai u opem konsenzusu i posljedi noj apatiji koja vlada svuda oko nas. Blago siromaanima duhom, jer njihovo je carstvo nebesko. Meutim, mi smo odabrali druga iji pristup jer ono ato je o ito naj eae je takvo zbog prevladavajuih predrasuda kojih niti nismo svjesni, pa nam niti ne pada na pamet preispitivati stavove za koje smatramo da su djelom common sencea i naro ito ako ih podr~ave veina populacije. A predrasude olakaavaju donoaenja brzih rjeaenja koja na du~i rok vrlo esto imaju pora~avajui u inak. Promatrati svijet kao neprijateljsko mjesto, kao dolinu suza, kako se slikovito izrazio Sv. Augustin, jedno je od moguih odabira svjetonazora koji je, po vrijednosnoj ravni, jednak u odnosu na vienje da se svuda oko nas nalaze prilike koje mo~emo i hoemo iskoristiti za svoju dobrobit. Ono ato je va~no primijetiti jest to da su naae predod~be pod naaom kontrolom, i da su zna enja svih naaih dosadaanjih iskustava koja oblikuju naae predod~be takoer pod utjecajem naae volje. Proala iskustva se ne mogu mijenjati, ali njihovo zna enje u naaim ~ivotima itekako mo~e. Druatvena stratifikacija ili raslojavanje druatva prema ekonomskim kriterijima gotovo se u pravilu karakterizira kao negativna injenica. Nije dobro, ustvrdit e mnogi, da postoje oni koji imaju viae nego ato su u stanju potroaiti, a da istovremeno postoje oni kojima nedostaju odreena materijalna dobra. U ~elji da se objasni takav stav prva u estala reakcija je pozivanje na zdravi razum. Tko bi uope mogao tvrditi suprotno i biti oponent ovakvome stavu? Slijedea razina argumentacije za ovakvo shvaanje jest pozivanje na sustav vrijednosti. Naime, moralno je doprinijeti ravnomjernoj podjeli postojeih bogatstava i novostvorene dodane vrijednosti unutar zajednice. Meutim, kapitalisti ki sustav temeljen na pravilima tr~ianog gospodarstva, za koji se odlu ila Republika Hrvatska kada je po etkom 90-tih godina proaloga stoljea odbacila plansku ekonomiju socijalisti kog tipa i svoji razvoj po ela bazirati na sasvim opre nim postavkama. Da je to uistinu tako dokazuje i podatak Svjetske banke koja tvrdi da imovina prva tri svjetska milijardera (Warren Buffett, Carlos Slim i Bill Gates) nadmaauje bruto nacionalni dohodak (BDP) svih nerazvijenih zemalja svijeta zajedno, u kojima ~ivi 600 milijuna ljudi. (Ridderstrle J., 2004.) Drugim rije ima upravo je akumulacija kapitala i svih njegovih ekvivalenata omoguila razvijanje najmonijih ekonomija danaanjeg svijeta. Sama akumulacija nu~no sa sobom donosi diferenciranje pripadnika druatvene zajednice koja se mo~e mjeriti i prema koli ini akumuliranoga kapitala. Ovu injenicu su primijetili i za etnici moderne sociologije Emile Durkheim i Max Weber na temelju ega su ustvrdili univerzalnost druatvene stratifikacije kroz prostor i vrijeme te njenu va~nu funkcionalnu ulogu, pa ak i u smislu druatvenog razvoja. Iz ovoga proizlazi da je zgrtanje, baa kao, primjerice, i devijantno ponaaanje, prisutno u svim druatvima te stoga o ito dio ljudske prirode. Pokuaati dokinuti dio osnovne karakteristike ovjeka tako postaje nemogua i nepotrebna misija. Ono ato se mo~e jest pokuaati razumjeti nastanak tog fenomena i pripadajuu energiju usmjeriti ka ispunjenju pozitivno vrednovanih osobnih i druatvenih ciljeva. U protivnom, sve druatvene akcije (od opomene pa do svih oblika kazni koje je kroz povijest ovjek osmislio) nemaju nikakvi stvarni efekt osim dodatnog gomilanja frustracije i bojnih ~rtva ka~njavanja. Utopisti ke ideje kroz ljudsku povijest uglavnom su zamialjale takvo druatveno ureenje u kojem je bilo dokinuto privatno vlasniatvo. Platon je u svojoj Dr~avi to doveo do perfekcije te je osim obrazlaganja ideje nu~nosti dokidanja privatnog vlasniatva otiaao i korak dalje, pa je smatrao da bi bilo dobro kada bi i ~ene pripadale zajednici a ne obitelji, a svoju maj insku potrebu bi mogle zadovoljavati kroz povezivanje sa "najboljim" sugraanima koje bi odreivala dr~ava. (Platon, 2007.) To je svojevrsni za etak ideje eugenike koja je svoje javne zagovornike imala sve do XXI. stoljea. Pokuaaji realizacije ovakvih utopisti kih ideja kroz razli ite ideologije, od rigidnog komunizma i socijalizma pa sve do nacizma i faaizma, ljudskom rodu su donijele neopisive patnje i zlo ine. A svi oni su se pozivali na izvjesni moralni sustav te se borba za njihovo ostvarenje smatralo borbom za odreeni sustav vrijednosti. Gledajui unatrag kroz povijest svaka nova generacija koja ruai stari poredak ima za svoj deklarativni cilj napraviti neki napredak. Nekada se taj pretpostavljeni napredak sasvim jasno i otvoreno trebao odnositi samo na dio pu anstva, (kao na primjer u robovlasniatvu samo za robovlasnike ili u nacizmu samo za arijevsku rasu ili pak u komunizmu u kojem su bolja vremena treba doi za proletere a na uatrp kapitalisti kim izrabljiva ima s izuzetkom poatene inteligencije). Ponekad meutim, prevladavajua ideologija koja ruai stari poredak proairuje ~eljeni napredak na sve ljude jer se smatra da novi koncept moralnosti mora donijeti dobrobit svima. I dok se tako te~i da se pospjeai kvaliteta ~ivota samo nekima ili svima, povijest nam prolazi u krvi i sukobima. Ono ato je za nas u ovoj raspravi bitno jest uvidjeti da svaka ideja u svojoj realizaciji mo~e imati i svoje kontra efekte. }elja za boljitkom mo~e dovesti do takvih druatvenih pokreta koji e se, s vremenskim odmakom, tuma iti kao povijesne zablude. To, istovremeno ne umanjuje najbolju po etnu ideju koja je ljudskom rodu trebala podariti odreeni oblik sretnog ~ivota. Iz svega dosad re enog jasno je da sve ljudske ideje i koncepti u sebi mogu imati integrativni i dezintegrativni element, pa ak i istovremeno. To je mogue s toga ato odreenje je li neato integrativno ili dezintegrativno ne ovisi o objektu koji se promatra ve o promatra u. Primjera za to imamo na pretek, od onih najjednostavnijih do slo~enijih. No~ kao orue je vrlo korisna stvar koja nam je pomogla da izgradimo dio vlastite kulture (bonton jedenja se temelji na pravilnoj upotrebi pribora za jelo); koristan je u domainstvu, a koristi se i u mnogim drugim djelatnostima ija je posljedica stvarane nove vrijednosti. Isto tako, no~ je, prema svjetskim statistikama, naj eae upotrijebljeno hladno oru~je na svijetu. Upotreba nuklearne energije, primjerice, je nastala na temelju, za svoje vrijeme, novih znanstvenih otkria koja su ljudskom rodu proairila vidike i spoznaje o temeljima prirode. Ona se mo~e upotrijebiti i za lije enje ljudi (nuklearna medicina), rjeaavanje izvora energije za gotovo sve grane industrije, ali i za masovna ubijanja, poput stvaranja nuklearnih bombi kakve se u Drugom svjetskom ratu bacile na japanske gradove Hiroaimu i Nagasaki. Iz ovih primjera ato mo~emo zaklju iti? Da bi pod hitno trebalo zakonom zabraniti upotrebu no~eva ili nuklearne energije? Da je tehnoloaki ili znanstveni napredak sam po sebi zlo? Naravno da ne, jer to naprosto nije istina. (Zlo)upotrijebiti se, kao ato smo vidjeli, mo~e apsolutno sve: od orua i oru~ja pa sve do ideja i ovjekovog svjetonazora. KAPITAL NAS SPAJA Kapital ima istu takvu sudbinu. Sam po sebi svaki kapital je bezvrijedan. Njegovu dogovornu i promjenjivu vrijednost procjenjuju i utvruju ljudi ns temelju druatvenog konsenzusa koji uglavnom ovisi o: prevladavajuem moralnom svjetonazoru druatvenom povjerenju i trenutnim ekonomskim odnosima (tzv. sentiment tr~iata). To se najbolje vidi u trenutcima recesije, inflacije ili poremeaja na tr~iatu kada, primjerice, novac u jednom danu mo~e izgubiti i do 20  30 ili viae posto svoje vrijednosti. U tim situacijama se postavlja pitanje ato je istina: da li prijaanja vrijednost koja je naglo pala li sadaanja vrijednost, pa se prijaanje neprirodno stanje korigiralo na ono realno. Odgovor mo~e biti dvojak: da niata od navedenog nije to no ili da su obje opcije, iako suprotstavljene, zapravo istinite. Logika, kao znanstvena disciplina i temelj svakog promialjanja, nas u i da je nemogue da istovremeno sasvim razli ite opcije budu istinite. To je to no, ako koristimo jedan i jedinstveni sustav promatranja. Promijenili se perspektiva, mijenjaju se i predod~be o tome ato je istina. I dok se samo ini da u prirodnim znanostima ovo ne postoji kao znanstvena poteakoa (a taj stav uspjeano pobija teorija relativnosti), u druatvenim znanostima ve odavno znamo da je ovo dodatna dimenzija koju treba uzeti u obzir pri analizi druatvenih dogaaja. Time druatvene znanosti i njihovi znanstveni nalazi mogu biti pravi u itelji prirodoznanstvu. Svaka je vrijednost, dakle, izravni produkt ovjekovog mialjenja a koji itekako mo~e biti (i u pravilu jest) pod utjecajem druatvene okoline. U tom kontekstu se mo~e promatrati i njegov integrativni potencijal. Jer, ako druatvenu zajednicu  a za primjer mo~emo uzeti bilo koju nacionalnu zajednicu kao zamialjenu zajednicu ljudi (Anderson, 1990.)  izmeu ostalog, povezuje neki zajedni ki osjeaj pripadnosti, zajedni ka kultura ili sustav vrijednosti, isto e tako kapital povezivati one koji na jednak ili vrlo sli an na in procjenjuju njegovu vrijednost. Oni e biti meusobno sasvim povezani, bez obzira jesu li pripadnici iste dobi, nacije, rase, kulture, profesije, konfesije, spola ili bilo koje drugog klasi nog socio-ekonomskog parametra. Kada je Karl Marx u poznatom Manifestu komunisti ke partije, koji je prvi puta objavljen 21. velja e 1848. godine, izrekao svoju nadaleko prepoznatljivu misao: "Proleteri svih zemalja ujedinite se!" on je zapravo pozvao ljude na svojevrsnu akciju. Ona se temeljila na pozivu da se prepozna zajedniatvo meu proleterima svih zemalja, a koje sve ujedinjuje njihova osnovna karakteristika, a to je da svoju egzistenciju baziraju na svome radu. Upravo je rad trebao postati onaj izvor zajedniatva i vrijednost po sebi koja nema spomenuta socio ekonomska obilje~ja. Povijest je pokazala da rad nije imao dovoljni integracijski potencijal ali kapital o ito jest. Umjesto da su se ujedinili proleteri svih zemalja i da je za~ivjela "diktatura proletarijata" dogodilo se upravo ono ega se Marx plaaio  na djelu je svjetska meunarodna integracija kapitala i interesa koji stoje u njegovom temelju. Ovo se dogaa svugdje oko nas i na izravni na in utje e na naae ~ivote. Mogla bi se napraviti i svojevrsna lenta vremena i na njoj ucrtati koji su elementi bili nosioci druatvene promjene - od poativanja magijskog u vremenu rodovskih zajednica, preko prepuatanja ovjekove sudbine religijskom konceptu vienja svijeta, zatim pokoravanju kralju i njegovoj sviti kao vrhunskom autoritetu, pa sve do izgradnje svijeta prema na elu materijalnih vrijednosti. Globalni tr~iani kapitalizam nije politi ka ideologija ve injenica koja se o ituje u svim sferama druatvenog ~ivota i tako je sna~na da je Richard Pascale, poznati svjetski predava  o korporativnom menad~mentu i dopisni lan Oxfordskog Sveu iliata u svojoj knjizi Managing on the Edge ustvrdio da su: "& korporacije dominantne socijalne institucije naaeg vremena." Drugim rije ima korporacije su, zahvaljujui svojoj snazi i veli ini, nadiale svoj ekonomski razlog postojanja (stvaranje novog kapitala kao cilj sam po sebi) te su postale temeljne institucije modernog druatva koje na sebe preuzimaju, htjele to one ili ne, i odreene uloge koje su neposredno prije nastanka globalnih korporacija imale ostale socijalne institucije kao ato u obitelj, crkva ili dr~ava. Meutim, multinacionalne tvrtke ne razmialjaju u terminima nacionalne dr~ave. ak atoviae, one esto djeluju upravo suprotno od moguih interesa nacionalnih dr~ava. Usprkos toga, svakodnevno smo svjedoci da nacionalne dr~ave viae nisu u stanju izvraavati puni opseg svojih funkcija te su zbog toga primorane na predaju segmenata svoje moi. Nacionalna dr~ava je postala taman nesposobna: premala da bi imala utjecaj na rjeaavanje velikih pitanja, a prevelika da bi pomagala u rjeaavanju svakodnevnih problema svojih graana. (Ridderstrle J. i Nordstm K., 2002.) Taj proces se upravo sada pred nama dogaa i on joa niti iz daleka nije gotov. Ipak, sve dr~ave svijeta joa uvijek javno pokazuju da su one te koje stvaraju zakonodavni okvir na temelju kojeg tvrtke uope mogu funkcionirati te se shodno tome korporacije moraju pokoriti dr~avnim zahtjevima. Korporacije esto na takav odnos pristaju, ali ne zbog toga ato su ovisne o dr~avnoj moi, ve zato ato biznis puno lakae obavlja uz dr~avnu pomo nego ako se nalazite u sukobu s njom. Dr~ave svijeta joa uvijek imaju odreenu mo, a poslovni ljudi su uvidjeli da tu mo mogu upotrijebiti u svoju korist. Time znatno smanjuju svoje troakove poslovanja i stvaraju si nove poslovne mogunosti. Stoga, ako nacionalna dr~ava danas sve manje postaje relevantna mjerna jedinica, pripadnost nekom narodu ili naciji takoer postaje redundantna odrednica. Na tr~iatu kapitala susreu se ponuda i potra~nja. Osim u izuzetnim uvjetima u pravilu se ne zna tko stoji sa one druge strane kupoprodajnog procesa. Tr~iate se samo po sebi najviae pribli~ilo demokratskom standardu u kojem uspjeh obavljenog posla nee ovisiti o dosad nabrojenim i umjetno nametnutim socijalnim ograni enjima koje bi ina e u svakodnevnom ~ivotu, iako zamialjene, imale vrlo realne posljedice. ak i spol i pripadnost rasi koje su predodreene samom biologijom na ovakvom slobodnom tr~iatu nemaju nikakvog utjecaja. Zanimljiva je injenica da modernim tr~iatima kapitala ne trebaju posebni zakoni, uredbe, prosvjedi ili specijalne druatvene akcije koje bi promovirale i pozivale na tolerantnost i poativanje razlika. Mo~da zato ato je ovjek upravo putem razmjene dobara (kapitala u svim njegovim oblicima) ve pronaaao model ponaaanja koji je ovakve druatvene teme odavno ostavio iza sebe. Interes govori sve jezike i igra sve uloge. Tr~iata kapitala, dakako, nailaze na druge oblike zloporaba koje treba zakonom ureivati ato samo dokazuje da i najdemokrati niji oblik su~ivota ima svoje mane, baa kao ato i demokracija sama u sebi nosi aporije (i to filozofsko-spoznajnog i politi ki-ekonomskog karaktera). Daleko smo od toga da su naaa organizirana tr~iata savraeno funkcionirajui modeli koji bi trebali postati mjerila druatvenog ponaaanja. Ona to nisu ve i zbog toga ato su izravni ovjekov produkt, a do sada se ovjek ponaaao kao vrlo nesavraena druatvena ~ivotinja. Mo~da ovjek jest stvoren na sliku i priliku Boga, ali je onda pitanje o kome ovakvo ovjekovo ponaaanje najviae govori. Zapravo, tr~iata ne ine niata drugo nego ato prate ovjekov moralni svjetonazor koji se o ituje u svim segmentima ~ivota pa tako i u razmjeni kapitala. U povijesnom smislu, joa donedavno se na organiziranim tr~iatima moglo kupiti roba  ovjeka liaenog slobode koji je slu~io za obavljanje rada bez naknade za to. Danas je to, barem na deklarativnoj razini, nedopustivo. I iz ovoga se jasno vidi da trgova ki modeli prate spoznajno  moralni put ovjeka i da se ljudska nesavraenost odra~ava i na trgovinu. No ipak, poznata misao Winstona Churchilla da je demokracija loa oblik druatvenog ureenja, ali istovremeno najmanje loa od svih do sada poznatih, lako bi se mogla primijeniti i na ono druatveno ureenje koje u svom temelju ima kapital kao druatvenu mjeru. Pritom, dakako, u stvarnosti ne postoje isti ideal tipovi druatvenog ureenja, pa tako ne postoji niti druatvo koje svoje postojanje temelji samo i isklju ivo na kapitalu. Niti su sve demokracije svijeta jednake (postoji cijeli spektar poimanja demokracije - od skandinavskog tipa, pa sve do demokracije koja se primjenjuje u Demokratskoj Republici Kongo), niti su svi oblici kapitalizma isti. Ili kako to ka~u u knjizi Karaoke kapitalizam: Tako postoji europski socijalno liberalni kapitalizam s jakom dr~avom ( inite ato ~elite, ali do odreene to ke); sjeverno-ameri ki tr~iani kapitalizam s minimalnim tr~ianim intervencijama ( inite ato ~elite); dalekoisto ni kolektivni kapitalizam izgraen na povjerenju i jakoj dr~avi (svi mi znamo ato radimo, baa kao i naaa vlada); a takoer postoji i plja kaaki kapitalizam ili kleptokracija u nekim zemljama Ju~ne Amerike i zemljama bivaeg Sovjetskog Saveza (u ini ato tra~im ili u te upucati) (Ridderstrle J. i Nordstm K., 2004.). Ovo samo dokazuje da je kapitalisti ki sistem mogue prilagoditi razli itim svjetonazorima i potrebama koje postoje u pojedinim druatvima te da to nema negativan utjecaj na meunarodnu razmjenu kapitala. Ovako promatrani pojam kapitala mo~e postati zajedni ka (univerzalna, globalna) mjera. A upravo je traganje za zajedni kom mjerom osnovna karakteristika svih integracijskih procesa  od sveope globalizacije, pa sve do integracijskih procesa koji postoje u Europskoj uniji, u Aziji i Africi (koje se takoer nastoje ato viae integrirati), kako bi opstali u globalnoj ekonomskoj utrci. Rei da to nije slu aj, odnosno da Europska unija svoju integraciju ne temelji na ekonomskom interesu nego na zajedni kom sustavu vrijednosti ili na zajedni koj pripadnosti bliskoj kulturi (pojam "zapadne civilizacije") je zapravo neozbiljno. Ekonomski integracijski interes nije u suprotnosti sa kulturoloakom integracijom. Ne postoji relacija: ili/ili (ili ekonomija ili kultura) ve sve to zajedno omoguuje Europi da se integrira. Europski integracijski proces je sredinom proalog stoljea zapo eo kao suradnja u proizvodnji ugljena i elika. Po etak novog stoljea i novo europsko zajedniatvo Europska unija je obilje~ila uvoenjem zajedni ke europske valute. Stoga je sasvim jasna poruka koja je odaslana, a ona bi mogla glasiti: "Zajedno smo ja i. Naae ekonomije nas povezuju i omoguuju nam da zajedni kim snagama ~ivimo bolje." To je izvor danaanje europske integracije. Europa se, dakle, odlu ila da e njezine integracije biti prvenstveno voene kroz interes koji se ostvaruje putem tr~iata kao modela za dosizanje slobode; onog istog tr~iata za koji se smatra da pridonosi socijalnoj stratifikaciji. Drugim rije ima, socijalna stratifikacija ima istovremeno i integrativni i dezintegrativni karakter. Iako su se upravo u Europi izrodile ideje o besklasnim druatvima (socijalisti-utopisti), te je u Europi Karl Marx osmislio komunisti ki model druatva, ipak se danaanja Europska unija integrira na temelju zajedni kog interesa, koji je poglavito ekonomske naravi. Argumentaciju za ovaj stav i njegovu potvrdu mogue je nai na svakom koraku, bilo da promatramo unutarnje ustrojstvo Europske unije, bilo da se promatra njen zajedni ki nastup u odnosu na sve ostale zemlje svijeta  od stvaranja nove europske brane u obliku schengenskog 68 " ( * 8 | ~  " P ^ b *tʾ魣}unjh! h!h!h&\>h!5 ho;5 hci5h&\>h&\>5 h&\>5 hghgho;hg hg5 h#/U5 h 5h#/Uh 5CJaJh#/Uh5CJaJh#/Uh CJaJh)h 0Jjh U h h jh Uh {h (8V& ( * | ~ d $da$gd#oMdgdg$a$gdg $da$gdggd#oM$a$gd#/U$a$gd#oM$a$gd#oMB"Z(Z)v/5;@CHLNUZce*hqqrFrssttT} $da$gd$ & Fda$gd $da$gd#oMtvx###p$$$X(Z(Z):+r+t+"/t/v/3*3:34f55558*909^:`:::<$<h<~===>???$@D@J@rB>C@CCDDD EE EnEH|II̼ȼȰȬȢhshfjh y0JUh uhh%h>h[)$h& h yh y6h yh}Qh:}nhjh_hhhoh/h Hh.h#/Uh!h%]aO.QQQQJRRjUUUVW WZZZZ]````.bccRdHe~eeeeehc=@hWh7#hojh0JUhh6hh%]ah|<h%hhh#/UhhhL9hh&\>h&\>5h&\>h h Hhi^h-hz @T}2.,RVtҴ *L$Hd]Ha$gd $5]^5a$gdE $da$gd*H $da$gdD! $da$gd#oM֊dFҍ֏:\ēܗ*&($vzҥ*ԧPԬҭTVF6h'[1h h*Hh#oMhh"h#/Uh#hght?h\%h\%6h\% hJh/2h/2jhci0JUh h_jh40JUh4hci=6xzIJdf(NdnδдҴx $&0246$(*L"V,ÿÿäääääähZ*hhf[h#/Uhxb hxbhxbhRhkjhk~0JUhk~h h h hEh[Ah h 6h h'[1hhWh0@sporazuma na europskoj vanjskoj granici, zajedni kog nastupa zemalja lanica Europske unije u okviru World Trade Organisation (WTO), preseljenja proizvodnih pogona iz zemalja lanica Europske unije na zemlje istoka, uvoenja jedinstvene carinske nije, stvaranje zajedni ke valutne zone i Europske Centralne Banke (ECB) i mnogi drugi primjeri. Ova injenica zapravo nije niata novo, niata neo ekivano, iako vrlo esto, kada se javno spomene, kod nekih izaziva osjeaj nelagode. Kao da ekonomski interes nije dovoljno dobar razlog za integraciju. O ekuje se da nas povezuju puno dublje stvari i tada se spominju pojmovi poput: zajedni kog morala, kulture, sustava vrijednosti, zajedni ki "duh europe" i tome sli no. Vjerojatno se pretpostavlja da e snaga integracije ovisiti o ato veoj metafizi nosti onoga ato nas povezuje. A stvarni ~ivot je vrlo materijalan i svediv na zakonske odredbe koje dopuataju ili ne dopuataju, primjerice, preuzimanja pojedinih tvrtki i korporacija  simbola nacija koje grade Europsku uniju. U takvim situacijama kada na sudu tra~ite pravno mialjenje o ovim i sli nim temama, pozivanje na duh europe dobiva sasvim drugu konotaciju. Ako e se netko osjeati prevaren (a u sudskim sporovima u pravilu imate one koji su spor dobili i one koji su spor izgubili) i to joa u ime europskog sustava zajedni kih vrijednosti jedina izvjesna reakcija je preispitivanje samog sustava vrijednosti. Samo po sebi to ne mi trebalo predstavljati nikakvu prepreku, ve dapa e, priliku za razumijevanje sebe. Meutim, u situaciji kada Europska unija ne mo~e zauzeti zajedni ki stav o gotovo niti jednoj temi koja se postavi pred nju, zajedni ke vrijednosti uistinu postaju upitan koncept. Mo~da su osniva i Europske unije upravo zbog toga odlu ili da se Europska Unija integrira prvenstveno na temelju zajedni ke ekonomske probita nosti i na temelju interesa vlastitog investiranog kapitala, a tek potom i u mjeri koja e se tek naknadno moi ustanoviti, na temelju mogueg zajedni kog sustava vrijednosti. Sva druatva ovoga svijeta imaju svoje socijalne stratume i to po mnogim kriterijima, a koji su nastali na temelju razli ite alokacije kapitala kao ekonomske osnovice ~ivota. Druatvo ravnomjerno rasporeenog ukupnog kapitala kojeg posjeduje neka druatvena zajednica (obiteljska, gradska, nacionalna, nadnacionalna& ) uglavnom predstavlja nikada ostvareni ideal tipski oblik ~ivota za koji se pretpostavlja da bi ujedno ozna avao visoko integriranu zajednicu. Argumentacija za ovakav stav nikada u praksi nije potvrena. Dapa e, druatva koja su pokuaala realizirati ovu ideju u svom politi kom i gospodarskom sustavu u pravilu su se dezintegrirala (bivaa Jugoslavija, SSSR, ehoslova ka), a neki od njih i u krvi. Ne samo to, ve se i danas najvea svjetska integracija  Europska unija, u svojoj praksi integrira prvenstveno na razini ekonomskog interesa odnosno na temelju interesa koje profilira upravo europski i svjetski kapital. To ne umanjuje naae sustave vrijednosti, a istovremeno pokazuje da smo prihvatili da se moderni integracijski procesi temelje upravo na integracijskom potencijalu kapitala. KAPITAL NAS RAZDVAJA I u kontekstu pristupanja Europskoj uniji (ne samo Republike Hrvatske, ve openito) i u okviru europskih nacionalnih dr~ava jasno je da nee svi socijalni stratumi moi jednako iskoristit potencijalne prednosti ato ih sa sobom donosi integracija temeljena na interesu kapitala. Uvijek e postojati oni koji, bilo svojom vlastitom odgovornoau ili zbog neke viae sile, nee moi aktivno participirati u stvaranju novog druatvenog poretka poput: nezaposlenih, neobrazovanih, umirovljenika, zatvorenika, siromaanih, mladih obitelji koji tek tra~e prvi krov nad glavom i mnogi drugi. To nije govorei, svi oni e svakako biti djelom tog novonastajueg druatvenog poretka jer nee nikuda nestati, ali e biti osueni na minimalne pozitivne utjecaje i visoku razinu opasnosti od dodatne osobne i poslovne stagnacije. Iako se stvara novi globalni poredak, princip stratifikacije u druatvu nije nova pojava, ve gledano kroz povijest, njegova konstanta. Bez obzira je li rije  o robovlasniatvu, monarhiji ili parlamentarnoj demokraciji uvijek su postojali oni iji je glavni izvor njihove egzistencije njihov rad i oni koji svoju egzistenciju temelje na tuem radu. Pritom, ovi potonji su ponekad robovlasnici a ponekad poduzetnici koji su svoju poslovnu ideju pretvorili u stvarnost na na in da su organizirali radni proces. Njihov posao je stvoriti ideju i organizirati njenu realizaciju. To je ujedno i temelj na kojem se ~eli bazirati zapadna civilizacija a sadr~ana je u pojmu "druatvo znanja". Ovo je sasvim u skladu sa programskim nastojanjima zemalja Europske unije ato se vidi i po tome ato se proizvodni pogoni sve eae sele na istok, a kreativci se pozivaju da budu izvor nove ekonomije koja e stvarati visoku razinu dodane vrijednosti. Poznato je da cijena znanja raste dok istovremeno cijena roba pada. Autori knjige Funky business su ovu injenicu slikovito izrazili re enicom: "Kapital pleae samo sa darovitima." (Ridderstrle J. i Nordstm K., 2002.) S darovitoau se raa, ali za uspjeh je potrebno i znanje. U druatvu poput naaeg u kojem je tek 7 posto visokoobrazovanih ljudi teako je zamisliti da e baa kapital biti njihov medij integracije. To nas upuuje na zaklju ak da bi brojna naaa populacija mogla imati poteakoa sa europskom integracijom, naro ito u smislu 4 proklamiranih europskih sloboda: slobodni protok ljudi, kapitala, roba i usluga. Ljudima koji nemaju specijalne vjeatine i znanja koje se tra~e na europskom tr~iatu rada, koji nemaju vlastiti kapital, niti proizvode robe i usluge, njima ove slobode ne zna e niata. Za njih je ovo mrtvo slovo na papiru. A takva je velika veina. Za njih kapital ne predstavlja integrativno sredstvo ve glavnu prepreku Istovremeno iz Europske unije dobivamo poruke kako e neobrazovani, skromni i vjerni zaposlenici ubrzo izumrijeti, a pozitivno e se vrednovati samo najtemeljitije koriatenje najmoniji resursa naaeg doba: upotreba svoga vlastitog uma (Ridderstrle J. i Nordstm K., 2002.). U tom kontekstu biti e nu~no ponovno preispitati ulogu dr~ave u ~ivotu zajednice te va~nosti pojedinca unutar dr~ave. A deregulaciju dr~ave same zapo ela je i sama Europska unija, to nije Europski sud pravde koji sve eae donosi sudske odluke (i u pravilu su to pravni presedani) kojima atiti pojedinca od dr~avne uprave te dr~avnim organima nala~e da se povinuju interesima vlastitih graana. Europska unija o ito je krenula druga ijim pristupom od one znamenite misli Johna Kennedya: "Ne pitajte ato dr~ava mo~e napraviti za vas, ve ato vi mo~ete napraviti za dr~avu." Vremena u kojima, figurativno, Unce Sam upire prst na nas i poziva nas da se zalo~imo "za pravednu stvar", mogue su zauvijek za nama. Tko to prije primijeti i primjeni u vlastitom ~ivotu, imati e priliku od svjetskih globalnih integracijskih procesa izvui maksimum. Oni koji e ostati s o ekivanjima upuenima prema nekom dr~avnom autoritetu, vjerojatno e ostati iznenaeni da dr~ava viae nee htjeti ili nee biti u mogunosti ta o ekivanja ispuniti. Upravo je to ono po emu e se stvarati budua diferencijacija meu stanovniatvom, bilo na razini nacionalne dr~ave ili na razini globalne svjetske populacije. Ve smo svjedoci viaedesetljetnog posustajanja koncepcija socijalne dr~ave. Dovoljno je samo vidjeti u kojim se sve poteakoama nalaze svjetski zdravstveni, mirovinski, stambeni i radni sustavi. Za pretpostaviti je da se niti u skorijoj budunosti nee promijeniti injenica druatvene stratifikacije. Meutim, ono ato je va~no primijetiti da je naaa pripadnost odreenoj druatvenoj klasi u puno veoj mjeri pod naaom kontrolom nego ato se to misli. Ako bi se odustalo od ovakvog stava vrlo bi nas brzo zahvatila atmosfera apatije, nemoi i prepuatanja vlastite budunosti, primjerice, sudbini. Stoga, nije kapital taj koji e nas meusobno razdvajati, koji e nas smjeatati u druatvene kaste iz kojih nema izlaska. Naaa ograni enja nalaze se isklju ivo u naaoj spremnosti da se pozabavimo samima sobom. To ujedno zna i da su procesi integracije i dezintegracije trajno prisutni u naaoj druatvenoj stvarnosti jer su to dva komparativna procesa koji istovremeno djeluju u prostoru i vremenu. Na nama samima je da odlu imo koji e od ova dva utjecaja na nas imati sna~niji efekt. Ta odluka i stil ~ivota koji se stvara na temelju takvog svjetonazora zasigurno ima realne ~ivotne posljedice. Stoga, kada se uju stavovi da je "truli kapital" kriv za sve nedae ovog svijeta, odnosno da su vlasnici kapitala nehumana bia koji se vode samo svojim interesima bez da promialjaju airi kontekst ( i to kao opa generalizacija grupe ljudi), oni uistinu oblikuju ~ivote ljudi koji takve stavove iznose. Sasvim sigurno da postoje nehumana ljudska bia koja ne mare za moralni druatveni kodeks, ali ona postoje i meu bogatima i siromaanima jednako. Na ovome svijetu postoje mnoga zla, pa neemo zbog toga rei da smo zato mi nemona bia i tra~iti odgovornost kod drugih za vlastite neuspjehe. Mi mo~emo odabrati hoemo li nad takvom sudbinom svijeta patiti ili emo svojim primjerom taj svijet mijenjati. Ovakav stav je u skladu sa kraanskim svjetonazorom koji ka~e: "Spasi jednog ovjeka i spasio si itav svijet." (Biblija, 1968.) Odavno se postavlja pitanje zaato mnogi veliki umovi i inovatori svoja dostignua nisu uspijevala realizirati na prostoru svoje domovine. Zaato je Nikola Tesla morao otii u Ameriku da bi tamo napravio svjetsku slavu sa izumom izmjeni ne struje? Zaato je bra anin Marko Pureti morao prvo otii u Kanadu da bi tamo napravio svjetsku slavu sa izumom kolotura za izlov riba. Takvih primjera ima joa mnogo. Svi su oni imali svoju viziju, i nisu tra~ili izvanjske krivce za svoje stanje. Ako nisu uspjeli realizirati svoje ideje ovdje otiali su tamo gdje su vjerovali da e to uspjeti i to bez garancije za uspjeh. Njihova nit vodilja nije bila sa~alijevanje nad vlastitom situacijom, niti su smatrali da je neposjedovanje potrebnog kapitala za realizaciju svojih projekata neato ato ih spre ava u njihovom uspjehu. Razlika izmeu njih, koje gotovo sve naae enciklopedije pamte kao naae velikane, i velike veine ostalih graana od kojih su vjerojatno joa neki imali odli ne ideje koje su bile ispred svoga vremena, je u tome ato su oni pokazali veliku razinu osobne hrabrosti. Istra~ivali su nepoznato i bili su spremni staviti svoj ~ivot na sve vrste kuanji u nadi da e se trud isplatiti. O njima znamo i danas ih se prisjeamo jer su uspjeli i jer se nisu ponaaali kao veina. A veina umjesto da traga za prilikama pronalazi isprike za svoje ne injenje. Jedna od takvih isprika je i poimanje kapitala kao dezintegrativnog faktora koje ne dopuata razvoj druatvene zajednice. Ta negativna percepcija kapitala koja pada na plodno tlo u ljudi koji sami nemaju vlastite snage za druga ija promialjanja uvelike su potpomognuta i od strane dr~avnih vlasti. Posjedovanje kapitala se, kao po nekom pravilu, povezuje za kriminalnim djelovanjem, ratnim profiterstvom i potpuno nemoralno provedenom privatizacijom. Pritom se pokazalo vrlo malo istinske volje da se kriminal sankcionira ato joa viae izaziva opravdani gnjev kod svih onih koji su pri stvaranju moderne Republike Hrvatske sanjali o dr~avi zasnovanoj na pravu i osobnoj slobodi. Stoga, poimanje kapitala kao dezintegrativnog faktora uvelike je rezultat osobne nedovoljne spremnosti za iskorakom s jedne strane i prevladavajue druatvene stigmatizacije s druge strane. Dodatnu frustraciju svemu ovome donosi i injenica ato se u isto vrijeme druatveni status mjeri uglavnom putem posjedovanja kapitala. Graani, ako to dozvole, kao da su na najboljem putu da postanu pokusni kunii za mjerenje izdr~ljivosti frustrirajue situacije. A rezultat toga opita na ljudima jest poveanje socijalnih razlika meu graanima te smanjenje njihovih po etnih jednakih aansi za uspjeh u ~ivotu. SLOBODA ODABIRA Knjiga Stephena Younga Moralni kapitalizam u svom uvodu postavlja pitanje: je li uope mogu moralni kapitalizam? Je li baa svaki kapitalizam brutalan, korumpiran i socijalno neodgovoran? (Young, 2006.) Bez obzira je li mogue dati jednozna ni odgovor na ovo pitanje i je li on ponuen kroz ovu ili neku drugu knjigu, injenica je da je kapitalizam, baa kao i svi ostali oblici druatvenog ureenja ovjekov produkt. Iz toga proizlazi i potencijalni odgovor na postavljeno pitanje. Kapital nema moralno odreenje, ve mu ga, svojim djelovanjem, pridodaju ljudi  subjekti moralnog odlu ivanja. To je ujedno i misao vodilja koja bi nam mogla odgovoriti i na pitanje postoji li i koliki je integracijski potencijal kapitala za druatveno ustrojstvo. Po istom principu, kapital sam po sebi nema potencijal niti da spaja niti da razdvaja ljude na klase ili da ih razvrstava u neke druge socijalne kategorije. I sama va~nost kapitala ovisi o ovjekovoj percepciji. Kada su apanjolski konkvistadori zatra~ili isplatu u zlatu kako bi oslobodili indijanke poglavice i pripadnike njihovih plemena, oni su doista bili u udu zaato taj metal koji slu~i za ukraaavanje na zajedni kim zabavama bijelce tako op injava. A on ih je uistinu op inio jer su u njemu vidjeli ispunjenje mnogih svojih ~ivotnih ~elja. Snaga kapitala le~i u ovjekovoj percepciji, baa kao ato je i strah koji on izaziva posljedica ovjekove percepcije tj. predod~be. Kako ovjekove predod~be direktno utje u na ovjekovo ponaaanje, one imaju sasvim realni odraz u ovjekovoj stvarnosti. Zato je u potpunosti mogue tvrditi da kapital za razli ite ljude istovremeno ima i integrativni i dezintegrativni potencijal. Koji od ova dva utjecaja e kapital imati na nas u najveoj mjeri ovisi o nama. Na tom putu do samospoznaje pred nama stoje mnogi izvanjski utjecaji poput: obiteljskog odgoja, druatvenog politi kog ureenja, ljudi s kojima se dru~imo, naaa dosadaanja poslovna i privatna iskustva, naaa nastojanja i vjerovanja& - popis je dug. Svi su oni ovdje da nam ispunjaju ~ivot, ali pritom je va~no znati procijeniti do koje im mjere dozvoljavamo da nam odreuju naau stvarnost. Ona je pod naaom kontrolom i mi smo vladari svoje budunosti. A kapital, odnosno naa odnos prema njemu, nam tada mo~e poslu~iti kao lakmus papir za prepoznavanje razine slobode koju smo si spremni dati. Kapital koji svojim stvaralaatvom privla imo govori nam o naaem osobnom povjerenju u sebe. Isto tako njegov nedostatak i negativne misli upuene prema njemu pokazatelj je da joa imamo dosta posla na izgraivanju vlastite osobnosti. U cilju privla enja kapitala za sebe i svoje obitelji pred nama na raspolaganju stoje mnoge opcije i modeli ponaaanja. Mi mo~emo prosvjedovati, tra~iti da nam se da, organizirati akcije (sindikalne, civilnog druatva& ), pokretati graanski neposluh, pokuaati osmisliti nove poslovne ideje, tra~iti ato to drugima nedostaje ato im svojom aktivnoau mo~emo ponuditi, mo~emo organizirati druge da nam pomognu u naaim nastojanjima  spektar mogunosti je velik. Iako ve i sam odabir modela ponaaanja govori o nama samima, sve ove spomenute akcije su korisne ako dovode do ~eljenog cilja i pomognu naaem samorazumijevanju. Jer, kada jednom uspijemo u svom naumu i pitanje dosezanja potrebnog kapitala za nas postane rijeaeno pitanje naa osobni put razvoja nije gotov. Mogue, tek tu po inje njegova nova dimenzija. To nam najbolje pokazuje i primjer Warrena Buffetta, po mnogima najveeg trenutno ~ivueg investitora na svijetu koji je svojim inteligentnim ulaganjem postao trenutno najbogatiji ovjek na svijetu sa zaraenih 60-tak milijardi dolara. Taj vremeani gospodin nam poru uje da je svaki dan njegovog ~ivota bio ispunjen novim izazovima u kojima je u~ivao ali da mu tek osjeaj davanja donosi najvee zadovoljstvo. S tom je praksom, ka~e, zapo eo dok je bio joa sasvim nepoznat i dok je sam te~io svom prvom milijunu. Danas, kada je u sasvim drugoj ~ivotnoj situaciji s veliki je veseljem poklonio zakladi Billa Gatesa 37 milijardi dolara u nadi da e se na taj na in stvoriti najvea svjetska mre~a za pomo onima koji, kao ato je i on, tek te~e svojoj samoaktualizaciji (govorei rje nikom psihologa Sergeja Maslova). Tim potezom on je rezultat prakti ki svog cjelo~ivotnog rada vratio u zajednicu. Pritom je oplemenio sebe i dao priliku realizaciji onome za ato misli da je najvrjednije. Moral i kapital ponekad idu zajedno. I na posljetku, poru uje li nam ato kapital? Autori knjige Funky Business nam na to pitanje daju produhovljeno odgovor: $ Ipak, ono ato nam kapital poru uje ovisi o nama. Isto tako, ono ato nam je kapital rekao najviae govori o nama. ZAKLJU AK U ovom radu autor preispituje do koje je mjere baa kapital taj koji e sudjelovati u sve izra~enijim integracijskim procesima koji vladaju u Europskoj uniji, ali i aire, kroz proces globalizacije. Svijet se nama pred o ima sve br~e mijenja te se sve eae mo~e uti kako se izvori za tu transformaciju nalaze u ~elji za brzim profitom, ne pitajui za moguu cijenu takvog stanja stvari. Pritom se, ponekad, ak i nekriti ki osvre na integraciju kroz kapital kao neato samo po sebi loae, nemoralno, otueno i za modernog ovjeka neprihvatljivo. Istovremeno, i kroz medije nam se aalju poruke i informacije o tome kako trebaju izgledati uspjeani pojedinci i narodi. Ta slika je upravo obrnuta od promoviranoga moraliziranja da nam kapital donosi potencijalnu nesreu. Autor stoji na stanoviatu da nam svi druatveni procesi mogue donose i povoljna i nepovoljna rjeaenja za budunost, a koji e se od njih realizirati ovisi o ljudima koji ih provode. Sami procesi nemaju nikakvu vrijednosnu bazu doli one koju im sam ovjek pripisuje. Snaga i uloga koju e kapital imati u naaim ~ivotima je, po istom principu, u ovjekovom umu. On je gospodar svoje budunosti. Kapital, sam po sebi, nema moralnog odreenja, baa kao ato nema niti integrativni odnosno dezintegrativni karakter. Utjecaj kojeg e on imati na naae ~ivote ovisi isklju ivo o onome ato e mu pripisati njegovi procjenitelji. Literatura: Anderson, Benedict (1990.) Nacija: zamialjena zajednica.`K: Zagreb Biblija (1968.) Fukuyama, Francis (2005.) Izgradnja dr~ave. Zagreb: Izvori Giddens, Anthony (2007.) Europe In The Global Age. Cambridge; Polity Krugman, Paul (2002.) Doba smanjenih o ekivanja. Zagreb: Masmedia Marx, Karl; Engels, F. (1998.) Manifest komunisti ke partije. Arkzin d. o.o.: Zagreb Platon (1997.) Dr~ava. Zagreb: Naklada Jur i Pestieau, Piere (2006.) The Welfare State in the European Union . London: Oxford Ridderstrle J. i Nordstm K. (2002.) Funky Business. Zagreb: Differo Ridderstrle J. i Nordstm K. (2004.) Karaoke kapitalizam. Zagreb: Differo Soros, George. (2000.) Kriza globalnog kapitalizma. Split: Feral Tribune Schumpeter, Joseph A. (1960.) Kapitalizam, socijalizam i demokracija. Beograd; Kultura `uur, Zoran (2001.) Siromaatvo  teorije i koncepti. Zagreb: Pravni fakultet Young Stephen (2006.) Moralni kapitalizam. Zagreb: CROMA Summary In this paper I would like to consider the arguments in favour of the common assumption that capitalism and the capital on which it is founded , together with closely associated concepts such as deregulation, dehumanisation, disintegration and many others, carry a generally negative social connotation. At the same time, I observe that in the daily activities that fill our lives we tend to use fundamental postulates of economic logic, and even if we do not do so, we are deeply aware that our behaviour is unusual (altruism, volunteering, hobbies, et al.). Hence, the main source for the value judgments which all of us attribute to capital is, as a rule, the result of the extent to which we are able, or unable, to cope with the situations in which we find ourselves daily, often forgetting that capital is merely the object of our subjective experience. In the same way, the social system and its advocates who uphold capital as a value per se are primarily addressing those who approach the concept of capital in a similar or even identical manner. On the other hand, its opponents also use the same communication strategy in order to close the ranks of their supporters. The gap between these two groups is evident, but it is equally evident that there is no other segment of private or social life about which all people have the same opinion. In regard to this, for each idea or way of thinking it could be claimed that it has a disintegrative character, irrespective of whether the majority or minority of a given population agree with it. The influence of capital is visible in almost all spheres of life; it is also directly linked with major sociological, politological, economic, and even philosophical themes, such as labour, wages, value systems, family, power, institutions, man's abilities, entrepreneurship, and many others. Understanding them helps us to be more skilful in the choices which we make every day, and thus to have a direct impact on our notion of capital. Instead of being its opponents or its advocates, we become individuals who understand the processes taking place around us and thus we become qualified to choose the most acceptable form of behaviour. Our understanding will create a bond with those who think alike, while potentially it will also link us with those who think differently, because through communication with them we shall also re-examine our own positions. The concept of capital understood in this manner can possess a considerable integrative potential, although this potential still lies in our experience of this concept rather than in the concept itself. Key words: capital, allocation of capital, integrative potential, social stratification, personal notions.  To se mo~e odnositi na bilo ato: na viaak hrane, viaak novca, nekretnina, spolnih partnera ili bilo ega drugoga.  Pa i danas se mogu uti stavovi kako bi povezivanje genetski istih partnera moglo doprinijeti opem zdravlju nacije ili ak ljudskog roda u cjelini.  Ovdje namjerno odabirem rije  promjena umjesto pojma razvoj jer razvoj sa sobom donosi i konotaciju vrijednosnog suda (pojam dobra) ato svakako u ovom kontekstu ~elim izbjei, naro ito s obzirom na to da se naaa imaginarna lenta vremena nastavlja i u budunost pa je tim viae pitanje dobrog ili loaeg druatvenog poretka problemati no.  Ovakvi druatveni procesi dobro se mogu vidjeti, primjerice i u arhitekturi. Naime, kroz povijest, zgrade koje su se svojom veli inom i pozicijom isticale u mjestima i gradovima u kojima su ~ivjeli ljudi uglavnom su bile i reprezentanti druatvene moi. Tako su svojedobno kraljevske pala e zauzimale pozicije na najviaim i dobro utvrenim brdima oko kojih se razvijao grad, potom su crkve svojim zvonicima dosezale najviae visine, da bi danas poslovni neboderi i zgrade banaka i osiguravajuih druatava bile najviae zgrade na svijetu.  Proizvodnja ugljena i elika je osim ekonomske dimenzije imao i dimenziju ograni avanja vojne moi pojedinih suprotstavljenih zemalja Europe u Drugom svjetskom ratu.  Veli ina Europe je mo~da u tome ato joa uvijek uspjeano savladava svoje unutraanje razlike kada je u pitanju: odnos prema bivaoj Jugoslaviji, nemogunost da zajedni ki djeluju po pitanju rekonstrukcije ratom stradalog Iraka, problema oko stvaranja vlastitog temeljnog dokumenta  Ustava, nemogunosti donoaenja jedinstvenog stava treba li pojam Boga ugraditi u sekularnu tvorevinu poput Europske Unije, nespremnosti da se poatuju jednaka pravila igre za sve u okviru WTO-a& . i mnogo toga drugoga. Mo~da se Europsko zajedniatvo temelji na konceptu konsenzusa u kojem svi odustaju od djela svojih zahtjeva ato rezultira s mnogo, o ito joa uvijek ne dovoljno, nezadovoljnih strana.  Prema podacima popisa stanovniatva iz 2001. godine. Izvor:Dr~avni zavod za statistiku:  HYPERLINK "http://www.dzs.hr" www.dzs.hr.  Ovu poznatu misao John Kennedy izrekao je na svom inaugurativnom govoru odr~anom pred ameri kim Kongresom 20. 1. 1961. godine. U originalu ova misao je glasila: "And so, my fellow Americans: ask not what your country can do for you ask what you can do for your country."  Poznato je da je Nikola Tesla prvo Gradu Zgrebu ponudio projekt javne gradske rasvjete, ato su zagreba ke vlasti glatko odbile kao nepotrebnu investiciju. Godine 2006., na 150 obljetnicu roenja velikog izumitelja Skupatina Grada Zagreba posthumno je Nikoli Tesli uputila javnu ispriku te odala priznanje.  Mako Pureti nije mogao prehraniti svoju obitelj u Sumartinu na Bra u, jednom od naaih najpoznatijih ribarskim mjesta, a i tu je pokuaao realizirati izgradnju flote sa koloturom kao sastavnim djelom ribarske opreme. Kanada se zahvalila velikom izumitelju tako ato je njegov izum stavila na nov anicu od 5 kanadskih dolara (izdanje iz 1979. godine.)  Da je privatizacija u Republici Hrvatskoj bila upravo takva potvruje i nalaz Dr~avnog ureda za reviziju koji je iznio podatak da je na protuzakonit na in privatizirano 95 % poduzea. Gotovo je nevjerojatno da je ovakav podatak uope mogu.     PAGE  PAGE 16 ,V>|~FHJLxDhnrt~ *\2lnr||̐ hQhQ hQ6hQhQ6hQhv h#vh#vhH@hVhADh\fhHI h&\>5h#vh&\>5h-h#/Uhgh#vhd,'jhI0JUhhWhIhI6hIhRh#hZ*Uhk/rt`n (@22458`: $da$gdL $da$gdQ $da$gdQ $da$gd#oM$Hd]Ha$gdg $da$gdgr B      >xz4J@BDFf!%%%%%'D'N'l'~''''j(l((((**+ڰڰhj1@jhn0JUhnhgh|LhXhrh!h/JhIh-ahhoVhxxjh0JUhh5h#/Uh){hAhqjhL0JUhQhhL6++++-.D.>2@2477888@;z;;;<=======>>>4?6?@DD>F@FBFGHH*I:K\KxK LL@MĽ梒~~z~h.hW}YhhA>hhVHhMf hqX5hqX5 hqX56hqX5hH@h&\>5 hX5 h?x5 hX"5 hX"h#vhXchdhX"hADjh#/U0JUh.hQhrhv`jhj1@0JUhj1@hzG.`:====V?AfBHfMNOQVWFX^J_J``Da&b5}hxbhsh Uhdh^hzGh.hhL6:h@BDgd#oMh]hgd=> &`#$gdv5 01h:p. A!"#$% DyK ivor.altaras@zg.t-com.hryK @mailto:ivor.altaras@zg.t-com.hrDyK  www.dzs.hryK &http://www.dzs.hr/@@@ NormalCJ_HaJmHsHtH>A@> Zadani font odlomkaViV Obi na tablica4 l4a .k. Bez popisa6U@6  Hiperveza >*B*ph>@>  y Tekst fusnoteCJaJ>&@>  yReferenca fusnoteH*8 @"8 =>Podno~je  p#2)@12 => Broj straniceNBN Tekst balon iaCJOJQJ^JaJ@)AB\Nh&v{6 u`{$Wh +HO P Q V { -C }"#&C)-.0445#555 6E6:=A`ABODH]KrM)PGRS[U:ViVXXSYZG^_Qhi6mmmm(q[uuu}xy}9~~$ˊ%ێxyzVmޒ ^+ ΝPСMɢɥ45AШXܩ-t_01'-ֻ P000000000000000000000000000000000000000000 0 0 00000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0  0  0  0  0 000000000@0@0@0@0@0@0@0@0@0@0@000 @0y00@0y00@0y00@0y00@0@0@0@0@0@0y00T +HO P Q V { -C }"#&C)-.0445#5:=H[UQhi6mmmuy}9~~$xСɢAX1-ֻ 00000000{00; {00{0000000000000000000000000000000@ 0@ 0{0*0"+|{0*0!{0,0!{000@ 0{0)0*`{0)0{0)0{0/0{0/0{0/000{080 {080 000 0 0{0D0{0D0 @0 00{00x.{00{00F0{00 00 %%%(tIn6,r+@M:hFsDfjklnoT}`:mtDgimBhHwX !(!!'HS X8@0(  B S  ? OLE_LINK1 OLE_LINK2ss +6q}!!!!!!!!!!######()dygyiyuy{yyШר٨ #OWԩکܩ &,krĪƪ̪_d&*08>?IJNOYbimrtvz¬ĬҬԬ!9@AEMRS]^bcglquyϭխۭ֭ܭ&+156<=@EJKTUZenryƮʮˮϮԮޮ"(-3;EFP^agmnty|}įůʯ˯ίϯׯܯ "#'),-67;IVW_chlqv{°İȰϰаװذܰݰ !'(,6=BHLPRUVZ[_cfjrsuv{|~Ʊ˱ӱױ߱!(,27>BFHJNRS[\bcgnz|²IJɲ˲вѲزڲ"#)+89=>CJLRYahinrvw|}ijȳͳγѳҳ۳߳ !'.4<@DJKTX^hrsw{ŴǴ̴ʹشٴ۴ܴ -.237;@AEIPYbhosz{ŵǵϵеԵյ޵ߵ &'-145:<CEOSZ\ghqsyz!")=KȿʿͿοѿҿֿ׿ۿܿ RV*+GN Q  U V z { ,-B C |"}"##&&B)C)--..004455"5#55555 6 6D6E6::==AA_A`ABBNDODHH\K]KqMrM(P)PFRGRSSZU[U9V:VhViVXXRYSYZZF^G^__PhQhii5m6mmmmm'q(qZu[uuuuu|x}xdygyyy}}8~9~~~#$ʊˊ$%ڎێwzUVlmݒޒ ]^*+ ͝ΝOPϡСLȢɢȥɥ35@AϨШWX۩ܩ,-st^_/1&)·,/ջػپ OR3mmdygyhyy67hhzٛ34&'|;AtdygyW hZZ@ )Y)n̤ Cr{.v88h   ^ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h | | ^| `hH.h LL^L`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh hh^h`hH.h @ @ ^@ `hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h L^`LhH.h PP^P`hH.h   ^ `hH.h L^`LhH.)Y)n Cr{.vW hZ>1 55C_ 3'  z 4o&'>!/D!!x=xx & $r!"X"[)$\%h%d,'G'(Z*.'[1qX5o5>->A>&\>t?H@j1@c=@[AAD F,FzG IIFINI|L#oM}Q[R U#/UoVhWX XW}Y:?[|[i^v`-a%]axbXcMffcipikNknAn:}noqqqr0+r#v?x {H|>5}LdAE%?j?\f`:"HI A%~g:oj u/JfF]_.^^r yJvQ <@(RM.# 6/2) w^Jko#Lgt VHt^k~7#<W;5){A-.k4s H sX+*H-f[EY'_0I4Vvm@gygygygy` #-345679;=?ADHJOPUV`a`` `.`4`:`@`D`H`N`b`n`p`r`t`v`z`~````````````UnknownGz Times New Roman5Symbol3& z Arial5& zaTahoma?5 z Courier New;Wingdings"1E\&VDn]KDn]K!4dUU 2QHX ? {2IvorIvor    Oh+'0|   , 8 D P\dltIvorNormalIvor86Microsoft Office Word@y3@\T@UcT@ĨDn՜.+,D՜.+,0 hp  MZOK]U  Naslov 8@ _PID_HLINKSA b mailto:ivor.altaras@zg.t-com.hr v{http://www.dzs.hr/   !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !&Root Entry FPSĨ(Data 1TableSWordDocument7SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjs  F!Microsoft Office Wordov dokument MSWordDocWord.Document.89q