ࡱ> 7:456[bjbj 4ΐΐ5 +  QjL8S/<fHkkppp6d8d8d8d8d8d8d$3ikJ\dIppppp\dfSSSp26dSp6dSSr^h_fILNH^"df0f^l\RTl _l_tppSppppp\d\dSpppfpppplppppppppp :Tanja Kuatovi Sveu iliate u Zagrebu Filozofski fakultet Odsjek za kroatistiku FILOLO`KA PROU AVANJA HRVATSKIH PROTESTANTSKIH TEKSTOVA U tekstu se prikazuju filoloaka istra~ivanja hrvatskih protestantskih tekstova koja su obavljena u 20. i 21. stoljeu. Daje se prikaz nekih istra~ivanja Franje Fanceva, Alojza Jembriha, Gordane upkovi i Stjepana Damjanovia. Analize su uglavnom provedene na glagolji nom i irili nom Novom testamentu (1562/1563, 1564), ali i na drugim protestantskim tekstovima. Iz tih se analiza zaklju uje kako su hrvatski protestantski pisci u 16. st. zamislili hrvatski jezik. Klju ne rije i: protestanti, glagoljica, irilica, latinica, filologija Naziv filologija dolazi od gr ke rije i 1: ljubav prema sadr~ajnu i umnu govoru. Filologija je disciplina koja se sustavno bavi kulturno relevantnim tekstovima te, analizirajui ih, otkriva kulturne sadr~aje i zna ajke sredine ili razdoblja. Konkretno, hrvatska glagoljska filologija odnosi se na jezik hrvatskih glagoljskih tekstova. Glavno je sredstvo filologije poznavanje jezi noga izraza i povijesti tekstova, pa je po tome ona disciplina koja se obuhvatno bavi i jezikom i knji~evnosti. Upravo su to podru ja kojima se za cijelog svog radnog vijeka bavio, bavi se, a i kojima e se  nadam se  u budunosti baviti prof. Stjepan Damjanovi. U ovom u radu pokuaati pokazati kako su se s filoloakih aspekata prou avali hrvatski protestantski tekstovi, koje je i sam prof. Damjanovi uvelike istra~ivao. Hrvatski su protestanti svoje tekstove objavljivali u Njema koj, tj. u Urachu u razdoblju od 1561. do 1565. godine. Tiskaru je utemeljio barun Ivan Ungnad Weissenwolf od Soneka, i to u dogovoru s Primo~em Trubarom, Stipanom Konzulom i vojvodom Kriatoforom. U tiskari je objavljeno 14 naslova, pri emu su neki otisnuti na sva tri hrvatska pisma: glagoljicom, irilicom i latinicom, dok su neki otisnuti jednim ili dvama pismima. Zahvaljujui Franji Bu aru (1866 1946), hrvatskom knji~evniku, povjesni aru i sportskom djelatniku, te Franji Fancevu (1882 1943), hrvatskom knji~evniku, filologu i povjesni aru knji~evnosti, dobili smo usustavljen popis protestantskih izdanja (Bu ar i Fancev 1938). To su: Pokusni list  glagoljicom (1560), irilicom (1561), a 1564. ponovno otisnut na sva tri pisma  kao upute za itanje; Tabla za dicu  glagoljicom i irilicom (1561); Katekizam  glagoljicom (1561), irilicom (1561), latinicom (1564); Novi testament  glagoljicom (1562), irilicom (1563); Jedni kratki razumni nauci  glagoljicom (1562), irilicom (1562); Artikuli  glagoljicom (1562), irilicom (1562); Postila  glagoljicom (1562), irilicom (1563), latinicom (1568); Kratka suma  glagoljicom (1563); Govorenje vele prudno  glagoljicom (1563), latinicom (1565); Crikveni ordinalic  glagoljicom (1564), latinicom (1564); Spovid  glagoljicom (1564), latinicom (1564); Bramba  glagoljicom (1564), latinicom (1564); Razgovaranje meju papistu i jednim luteranom  latinicom (1555); Starozavjetni proroci (Vsih prorokov stuma enje hrvatsko)  latinicom (1564). Prebrojavanjem tekstova mo~e se ustvrditi da su protestanti objavili 13 glagolji nih, 8 irili nih i 9 latini nih tekstova, na temelju ega Radoslav Kati i zaklju uje da je temeljno usmjerenje protestanata bilo glagoljaako: Jezik tih knjiga zovu hrvatskim. U predgovoru prijevoda Novoga zavjeta zovu ga naa slovenski ili hrvatski jazik. Time jasno izri u svoju pripadnost tradiciji hrvatske pismenosti, kojoj je iskon irilometodski [...]. Jezik tih protestantskih knjiga po svojim je dijalekatskim obilje~jima akavski. Time je baa i autenti no glagoljaaki... (2011: 30 31) Ti su protestantski tekstovi postali predmetom filoloakih prou avanja hrvatskih istra~iva a 19. i 20. stoljea. Cilj je ovog rada predstaviti kako su ta istra~ivanja tekla te ukazati na njihove dosege i rezultate. Na taj na in dobit emo barem djelomi an pregled dosadaanjih istra~ivanja, ato nam mo~e dati polaziate za istra~ivanja koja e uslijediti. Budui da tih istra~ivanja ima mnogo, ovdje e biti izlo~eni samo neki lanci koji donose rezultate prou avanja djela protestantske tiskare. Na po etku je rada izneseno da se filologija bavi prou avanjem i kulturoloakih i jezi nih aspekata odreenih djela. Spomenimo da su gotovo svi istra~iva i pokuaali u obzore svojih prou avanja uvrstiti i jedan i drugi segment, premda su se neki ipak viae usmjerili na kulturoloaka i povijesna prou avanja, a drugi na jezi na. Od onih koji su prednost dali kulturoloakim prou avanjima spomenimo Alojza Jembriha. Jembrih je u svoje radove o hrvatskom protestantizmu uklju io i jezikoslovnu sastavnicu te je nudio konkretne jezikoslovne analize pojedina nih protestantskih izdanja (Damjanovi 2014: 140). U nizu svojih djela on govori o djelovanju tiskare u Urachu, a ovdje u samo ukratko predstaviti njegova kulturoloaka istra~ivanja zabilje~ena u Predgovoru uz pretisak glagolji koga Novoga testamenta (1562/1563) (Jembrih 2007). U tom predgovoru Jembrih govori o kontroverzijama vezanima uz tiskaru u Urachu. Jedna je od tih kontroverzija kako tu tiskaru nazvati s obzirom na to da se u literaturi navode razli iti nazivi (Hrvatski biblijski zavod, Hrvatska nakladna djelatnost u Urachu itd.) (Jembrih 2007: 8). Jembrih ipak ustanovljava da je rije  samo o tiskari te da bi najbolji naziv bio Ungnadova tiskara u Urachu. (2007: 10). Nadalje u ovom tekstu Jembrih detaljno govori pod kojim je uvjetima tiskara nastala, kako su izgledale knjige tamo otisnute, o brizi Primo~a Trubara za hrvatski prijevod Biblije, o Stipanu Konzulu kao prvom prevoditelju Novoga testamenta, o suradnicima koji su sudjelovali pri prevoenju i dr. Svi ti Jembrihovi tekstovi va~ni su jer nam mogu poslu~iti kao izvrsna kulturoloaka podloga za razumijevanje nastanka protestantskih tekstova. Franjo Fancev u svom tekstu Jezik hrvatskih protestantskih pisaca 16. vijeka (1916a, 1916b) uvrstio je u obzor svojih prou avanja gore navedena djela tiskare u Urachu. U samom uvodu upuuje itatelja na injenicu da se o jeziku hrvatskih protestantskih prijevoda po elo raspravljati i prije nego ato su ta djela uala u tisak  joa 1559., te donosi izvatke iz raznih korespondencija iz kojih se mo~e ia itati kako je tekla rasprava o jeziku protestantskih knjiga. Fancev zaklju uje da je rije  uglavnom o primorskom i istarskom govoru akavskoga narje ja, koji u tragovima ima osobine starijih i danaanjih (naravno, danaanjih iz Fancevljeva vremena) govora tih krajeva (Fancev 1916a: 158). Razlike izmeu irili nog i glagolji nog izdanja Novog testamenta nisu slu ajne, irili ko izdanje naslanja se na starije crkvene prijevode, a to je posljedica injenice da su prevoditelji i korektori za ureenje irili kog izdanja dobili izvor koji prije nisu imali. Taj bi izvor mogla biti tra~ena Biblija (Fancev 1916a: 158). Nakon uvodnih argumentiranih razmialjanja Fancev donosi analizu navedenih tekstova na svim razinama: ortografskoj, fonoloakoj, morfoloakoj, leksi koj, sintakti koj. Prije nego ato vidimo kako je opisao jezik hrvatskih protestanata na temelju njihovih djela recimo da je te osobine dovodio ponajviae u odnos sa Zadarskim lekcionarom s po etka 15. st. i Lekcionarom Bernardina Splianina, koji je otisnut 1495. godine. Oba su pisana latinicom, akavskom knji~evnojezi nom stilizacijom ili akavskim knji~evnim jezikom. Govorei o ortografiji, upuuje nas na to da su protestanti joa u predgovoru Prvom dijelu Novog testamenta prikazali na in i uzore kako su uredili slova i ortografiju. Sami ka~u da nad irili nim slovima nisu stavljali title jer u itanju malo koriste i smuuju ljude. Takoer nisu svugdje stavljali jerove. Nisu ih stavljali ni u glagoljskim tekstovima jer su ih tako uputili dobri i u eni Hrvati, poznavatelji gr kog, latinskog i hebrejskog pisma (Fancev 1916a: 160). Meutim, u samom tekstu irili kog izdanja protestanti navode da poluglas piau vrlo esto na kraju rije i ili pri rastavljanju konsonantskih skupina, vrlo esto bez ikakva pravila. U glagoljskom izdanju poluglas je rijedak, ali se ipak upotrebljava. Fancev govori o ortografiji i onih izdanja koja su otisnuta latinicom. Sva izdanja dobro razlikuju  i . Pritom Fancev potanko tuma i kako su se ti glasovi u kojem pismu bilje~ili (1916a: 162). Akcent je takoer uaao u obzor Fancevljevih prou avanja. Protestanti akcent ne bilje~e u glagolji nim i irili nim tekstovima, premda ga u prvom dijelu Novog testamenta spominju pod nazivom  nadmetica, r aj ili titul . Nije on zabilje~en ni u prvim latini nim djelima (Katekizmu, Brambi Augustanskoj, Spovidi, Crikvenom ordinalicu, Beneficium Christi i u Prorocima). Zabilje~en je u latinicom otisnutoj Postili (otisnutoj u Ratisponi, 1568)  posljednjem djelu hrvatske protestantske knji~evnosti. Fancev upozorava na to da je za analizu akcenta koristio samo drugi dio te Postile jer do prvog dijela, koji se uva u Regensburgu, nije mogao doi. Napominje da do pojave Kaaieve gramatike (1604) nema bilje~enja akcenata, te je bilje~enje akcenata u Postili  prvo pouzdano bi<e~eDe hrvatskog akcenta i to znatnije za povijest hrvatskoga akcenta uope (Fancev 1916a: 162). Pritom koriste tri znaka:   , a Fancev primjerima pokazuje u kojim se situacijama oni stavljaju. Velik dio teksta govori o glasovima. Samoglasnik jat () reflektira se razli ito te Fancev pokazuje kako se ostvaruje u korijenskim slogovima, kako u nastavcima i zavraecima. Kad govori o refleksu, dr~i da ostvaraj jata kao ekavski ili ikavski refleks u protestantskim izdanjima ne odgovara refleksima u ~ivom govoru protestantskih pisaca. Ekavski ostvaraji eai su u glagoljskim i irili nim izdanjima nego u latini nim (Fancev 1916a: 164). Usporeujui glagoljska i irili na izdanja, zaklju uje da u globalu ikavski oblici prevladavaju i u glagoljskim i u irili kim tekstovima, a ekavski se oblici eae javljaju u glagoljskim, nego u irili kim izdanjima (Fancev 1916a: 165). injenicu da u irili kim tekstovima nalazimo viae ikavskih oblika Fancev opravdava spoznajom da su korekturu irili nih tekstova napravila dva bosanska sveenika, iji je govor bio viae ikavski nego ato je to bio akavski govor Istrijana. Naravno, ne smijemo zanemariti injenicu da ima i dvojnih oblika, tj. za istu rije  i ekavskih i ikavskih primjera (gdi / negde, gori / gore, li / l). Poluglas se u protestantskim izdanjima reflektira u samoglasnik a, kao ato se reflektira u akavskim govorima Hrvatskoga primorja i Istre, a rijetko se reflektira u neki drugi vokal (Fancev 1916a: 177). Kad je rije  o reflektiranju poluglasa u samoglasnik a u prijedlozima, u tekstovima primorskih lekcionara dolazi do zamjene kada idua rije  po inje s dva konsonanta. Fancev ustanovljava da to ne vrijedi za protestantske tekstove, te da na kraju prijedloga vrlo esto imamo samoglasnik a bez obzira na to po inje li idua rije  samoglasnikom ili skupom suglasnika (1916a: 178). Unutar teksta Fancev donosi i raspravu o prijedlogu vJ- / v- / u te ustanovljava da kod protestanata nalazimo sva tri oblika, pri emu su v i u odjeci ~ivoga govora te se oni nalaze u izdanjima na sva tri pisma, premda je v eai u irili kim izdanjima, koja su bila pod veim utjecajem crkvenih tekstova (Fancev 1916a: 179). Osim zamjene a, na manje mjesta nalazimo zamjenu poluglasa vokalom e: semrt (Fancev 1916a: 181). Poluglas se zamjenjuje i vokalom i  samo u glagolu izbirati. To je osobina nekih akavskih govora i Fancev dr~i da to ne treba smatrati slovenskim utjecajem, ve odjekom narodnoga govora (1916a: 182). Poluglas se zamjenjuje i vokalom o u dva primjera: togda, sotvori, ato Fancev smatra utjecajem crkvenoga jezika (1916a: 182). U radu tuma i i reflekse ostalih glasova:  > e ili a (~ejati, jazik), pojavu sekundarnog a (pakal),  > u ili o (lu iti, lo ili; za eho). I ovu zadnju zamjenu ne pripisuje slovenskom utjecaju jer se zamjena  s u nalazi i u primjeru za imperfekt, kojeg nema u slovenskim protestantskim tekstovima (Fancev 1916a: 185), kao ato utjecaju slovenskog govora ne pripisuje ni zamjenu vokala o s u (nug umjesto nog). Samoglasni ko l esto je, a od njega je eae u (Fancev 1916a: 187). Pojavu samoglasni kog l u jeziku protestantskih pisaca Fancev ne mo~e sa sigurnoau objasniti. Ipak, dr~i da ono nije utjecaj narodnog govora, ve poznavanja jezika crkvenih knjiga (Fancev 1916a: 188). Samoglasni ko r u jeziku protestantskih pisaca izgovaralo se bez sekundarnog vokala, pa se tako i pisalo, te su primjeri s ar i er vrlo rijetki (Fancev 1916a: 192). Pojava sekundarnog samoglasni kog r redovita je u glagolu prinesti (prnesoae), a ono se javlja i kod estice -re (ter) (Fancev 1916a: 193). Pojavu sa~imanja vokala nalazimo kod posvojnih zamjenica (moj, tvoj  moga, tvoga (genitiv), momu, tvomu (dativ), ali nema lokativa mom, tvom), a i kod drugih vrsta rije i (Fancev 1916a: 194). U sredini rije i esto ispada vokal o u primjerima skol (dokol  dokli), a samoglasnik e esto ispada na kraju rije i u estici -re (nitkore  nitkor). esto je otpadanje zavranog i u enkliti kom obliku povratne zamjenice si, koje se s veznikom ako prem stopio u oblik akos'prem, koji je est kod protestantskih pisaca (Fancev 1916a: 195). U ovom prvom dijelu navodi Fancev i suglasni ke promjene. Primarna grupa dj zamijenjena je s j, zatim tj s  (sviDak), a sekundarne grupe dj i tj ostaju nepromijenjene (milosrdje, cvtje) (Fancev 1916a: 198). Grupe ~d i at kod protestantskih pisaca zamijenjene su grupama ~j i a, pri emu u skupini ~j otpada j ako se nae na kraju rije i i ostaje samo ~ (da~ja, da~) (Fancev 1916a: 199). Sekundarne skupine zdj i stj ostaju nepromijenjene (grozdje, listje). Krajnje l ostaje u jeziku protestantskih pisaca gotovo nepromijenjeno, samo je u malom broju primjera dolo do zamjene sa samoglasnikom o (poslao, bio, hotio, ali i hotil) (Fancev 1916a: 200). Guturali se mijenjaju u sibilante ispred glasova , i, no to se ne dogaa uvijek (grihi i grisi). Fancev detaljno navodi u kojim oblicima dolazi do te promjene. U komparativu se guturali mijenjaju u palatale (dra~i). Gutural h redovito se bilje~i, gubi se povremeno u glagolu hoteti (Fancev 1916a: 203). Navodi i niz drugih promjena suglasnika i suglasni kih skupina, kao ato su mijenjanje glasa v u f, izostanak epenteze u skupinama pj, bj, mj i vj, otpadanje suglasnika v ispred l, uvanje skupine r, za asimilaciju po zvu nosti utvruje da je eaa u govoru nego u samim izdanjima, ali provodi se i u tisku. Od metateza kto  tko, vas  sav nalazimo oba primjera. Uz to Fancev navodi i druge promjene koje je uo io i sve ih potkrepljuje primjerima. Drugi dio Fancevljeve rasprave donosi morfoloaki prikaz, u kojem obrauje deklinacije, konjugacije, te kratak prikaz leksika i sintakse. Pri analizi donosi usporedbe s paralelnim oblicima u akavskom, kajkavskom i atokavskom narje ju. Kad govori o deklinacijama, ustanovljava da se veina imenica sklanja po a- i o- osnovama te i-osnovama ~enskoga roda, a potvrda ima i za imenicu muakoga roda i osnove ljudi. Od imenica u-osnove imamo samo tragove, a od konsonantskih deklinacija osim imenica n-osnove i od osnova na k (Jv) nije se gotovo niata sa uvalo (Fancev 1916a: 212). Fancev je detaljan u analizi pade~nih oblika te navodi za svaki pade~ primjere imenica koji se u njima javljaju. Analizira sva tri broja: jedninu, mno~inu i dvojinu. Za jezik hrvatskih protestantskih pisaca utvruje da su se donekle sa uvali oblici dvojine za nominativ i akuzativ, rjee za dativ i instrumental, a samo je nekoliko primjera u genitivu i lokativu. Time se jezik protestantskih pisaca ne razlikuje mnogo od jezika kojim su pisani primorski lekcionari (Fancev 1916b: 13). Upozorava da dvojina dolazi uvijek kad je rije  o dvije stvari ili pojave, a nikad ne dolazi uz brojeve tri i etiri. Na temelju primjera (godiai, ali i godiaa) pokazuje kako su se u narodnom govoru stariji oblici zamjenjivali novijima, a onda su zamjenjivani starijim oblicima u irili nom izdanju. Ve je spomenuto, a ovdje se to joa jednom potvruje, da su noviji oblici iz glagoljskog izdanja zamijenjeni u irili nom izdanju starijim oblicima, i to pod utjecajem starijih crkvenih tekstova, kako bi se njihov jezik pribli~io jeziku crkvenih knjiga, koje nisu bile pisane narodnim govorom. Fancev upotrebu dvojine ne tuma i slovenskim utjecajem, ve misli da je rije  o utjecaju starijih hrvatskih matica (1916b: 14). U analizi zamjenica utvruje da se zamjenica az u tekstovima javlja samo jednom, a pronaaao je i jedan primjer iz slovenskog jezika za 1. lice jednine jast (Fancev 1916b: 16). Navodi oblike zamjenica koji se u tekstovima upotrebljavaju, a za mno~inu utvruje da se eae koriste stariji oblici (Fancev 1916b: 18). Dvojinu kod zamjenica pronaaao je viae u dativu i instrumentalu nego u ostalim pade~ima, premda je i u ta dva pade~a eaa mno~ina od dvojine (Fancev 1916b: 19). Fancev je prou io i upotrebu odreenih i neodreenih oblika pridjeva te utvrdio da ne postoji sintakti ko razlikovanje njihove uporabe jer se i jedni i drugi oblici mijeaaju bez ikakva reda: od tri pridjeva neki su u odreenom, a neki u neodreenom obliku, bilo da je rije  o pridjevu kao atributu ili pridjevu kao predikatu (1916b: 19). U analizi deklinacije zamjenica i odreenih pridjeva isti e da se uz nastavak za genitiv -oga (-ega) javlja i nastavak -iga (vaaiga, tvojiga; potribneiga), koji je osobina slovenskoga jezika. Prihvaa injenicu da bi to mogao biti utjecaj slovenskog, ali isti e i da je mogue da je taj nastavak bio osobina jezika hrvatskih istarskih prevoditelja (Fancev 1916b: 21). Govorei o lokativu, ka~e da je on uobi ajen s nastavkom -om (-em), ali da se javljaju i novije osobine. U ovom pade~u eae se upotrebljava zavraetak -im, koji se mo~e tuma iti jedna enjem s instrumentalom jednine. Naime, primjeri s nastavkom -im u lokativu nalaze se u kontekstima u kojima se lokativ i instrumental lako mogu mijenjati (pri bogu otcem svoim) (Fancev 1916b: 23). Pri tvorbi superlativa navodi da se prefiks nai- u nekim slu ajevima stavlja samo pred prvi komparativ pridjeva (nai vee, bolje i dra~e), a ponekad se stavlja pred pozitiv (nai opinska) (Fancev 1916b: 26). U analizi priloga isti e da je jezik protestantskih pisaca sa uvao starinu, ali ima i potvrda za posebnu vrstu priloga na -(i)ce (iznenavice, peaice) te su takvi primjeri u jeziku hrvatskih protestanata upravo prve potvrde u naaem jeziku (Fancev 1916b: 32). Velik dio teksta posveen je konjugaciji. Spomenimo samo neka Fancevljeva uo avanja vezana uz glagole. Ustanovio je da u drugom licu jednine prezenta protestanti ne poznaju nastavak -ai, koji esto dolazi u Zadarskom lekcionaru (Fancev 1916b: 37). U prvom licu mno~ine upotrebljavaju -mo, koji se u naaem jeziku redovito javlja joa od najstarijih vremena (Fancev 1916b: 38). Zanijekani oblik prvog lica jednine prezenta javlja se u obliku nisam i rijetko nsam, ali i nis (tri primjera), koji se ovako okrnjen javlja i ina e u jeziku 16. st. (Fancev 1916b: 45). Na viae mjesta Fancev govori da dvojni oblici nisu rezultat slovenskog utjecaja, pa istaknimo njegovu re enicu kojom se on suprotstavlja mialjenju da je rije  o slovenizmima:  Nikako ne vjerujem u utjecaj slovenskoga jezika na porabu dualnih oblika u hrvatskim protestantskim izdanjima... (Fancev 1916b: 38). I dalje: Poraba duala u hrvatskim protestantskim izdanjima ne stoji zbog utjecaja slovenskoga jezika, jer u naaim izdanjima nalazimo dualne oblike ne samo u prezentu, ve vrlo esto i u imperfektu i u aoristu, a kako posljednjih vremena nije imao slovenski jezik protestantskih knjiga, ne mogu naai dualni oblici biti slovenske osobine [...]. Ipak e dual stajati viae zbog utjecaja crkvenoga jezika, nego ~ivoga narodnoga govora. (1916b: 55) Posebno poglavlje Fancev je posvetio jezi nom blagu te napominje da su hrvatski reformatori nastojali u svoja izdanja unijeti ato viae sinonima iz jezi nog blaga kako bi bili ato razumljiviji. To su napravili tako da su pojedine, manje poznate rije i u tekstu ozna avali zvjezdicom i na margini ispisivali sinonimski par. Fancev daje popis tih sinonimskih parova, navodi razli ite na ine bilje~enja biblij   N n 6 J L ķԧpdUdUFhZhWCJOJQJaJhWh^*CJOJQJaJh^*CJOJQJaJh,hW6CJOJQJaJh,CJOJQJaJhWhWCJOJQJaJhWCJOJQJaJh=&hTo>5CJOJQJaJh;5CJOJQJaJh=&hG5CJOJQJaJh=&h%5CJOJQJaJhqhq6CJOJQJaJhO CJOJQJaJJr  J L 0|r$ & Fdha$gdW$ & Fdha$gdW$dh`a$gdJ$dh`a$gd^* $dha$gdW $dha$gdWL X l @JP DF08 *,񓄓uɓufufuhZhaCJOJQJaJhZh6CJOJQJaJhZhCJOJQJaJhZh%CJOJQJaJhFCJOJQJaJhGCJOJQJaJhZhJCJOJQJaJhJCJOJQJaJhOLCJOJQJaJhJh&6CJOJQJaJhZh&CJOJQJaJ"JLNX .0H68:Xjx廯呂rreʑVhiyhCJOJQJaJhJ6CJOJQJaJhZh6CJOJQJaJhJhCJOJQJaJhZhCJOJQJaJhhy]CJOJQJaJhCJOJQJaJhhJCJOJQJaJhJhJCJOJQJaJhOLCJOJQJaJhJCJOJQJaJhZhy]CJOJQJaJ!xz| "$&@HJNdlnpr  (06HL՘ՋՋƨhJ6CJOJQJaJhZh36CJOJQJaJhZh3CJOJQJaJhiyhCJOJQJaJhJhJCJOJQJaJhZh6CJOJQJaJhZhCJOJQJaJhJCJOJQJaJ6rZ"rT!!r$t$*b5H$dh`a$gdW$dh`a$gdJ5$RSdh]R^Sa$gd% $dha$gdW$ & Fdha$gdWLTVXZh "Lhltz >@HNpr~(BDLNǷǷǷǷǫǷǫǷǫǫǷh%CJOJQJaJhZh6CJOJQJaJhZhaCJOJQJaJhJCJOJQJaJhZh3CJOJQJaJhZhCJOJQJaJ;NPRT~ !!!!!R""""`#b#$T$V$ϿϤޘqaTaqHq)**6+r++:,R,-F-*.p.vgXLXg<hlZh+6CJOJQJaJhGCJOJQJaJhZh"y-CJOJQJaJhZh+CJOJQJaJhZheCJOJQJaJhZhfCJOJQJaJhZhCJOJQJaJhZh&CJOJQJaJhZhdCJOJQJaJhZhRCJOJQJaJ)jhZh10JCJOJQJUaJhJ5CJOJQJaJhZh1CJOJQJaJp...... /(/,/N////T0V000000101n111133D4J4P4`5b5ӻӻӻӻӯӯǻӠrfrWhZhfCJOJQJaJhFCJOJQJaJhZh CJOJQJaJh,h_JCJOJQJaJhZh_J6CJOJQJaJhZh_JCJOJQJaJhGCJOJQJaJh,CJOJQJaJhCJOJQJaJhZh+CJOJQJaJhlZh+6CJOJQJaJh,6CJOJQJaJ b5556626h6666666677788 8990:2:4:F:::*;ՙ{{{lll\lPlhCJOJQJaJhZh7@6CJOJQJaJhZh7@CJOJQJaJhZhZ4CJOJQJaJhZhCJOJQJaJ)jhZh4x0JCJOJQJUaJhGCJOJQJaJhiyCJOJQJaJhZh,CJOJQJaJh,CJOJQJaJhZh4x6CJOJQJaJhZh4xCJOJQJaJ*;J;j;<< ="=2=>=@=V=X=v=<>>>>????@@H@ѶўяqqaRBhZh6CJOJQJaJhZhzkCJOJQJaJhZhMqa6CJOJQJaJhZh8CJOJQJaJhZhMqaCJOJQJaJhZh 7ZCJOJQJaJhFCJOJQJaJhNCJOJQJaJhCJOJQJaJhZhCJOJQJaJhZh CJOJQJaJhZh7@CJOJQJaJh,h7@6CJOJQJaJH@\@`@h@~@@@@@@@@@@`AbAdAtAAAB8BzCŶŶsdUIU9UhNh 7Z6CJOJQJaJhNCJOJQJaJhZh 7ZCJOJQJaJhqh 7ZCJOJQJaJhqh,CJOJQJaJhqhq?CJOJQJaJ hqhq?hqhGCJOJQJaJhqhzkCJOJQJaJhZhzkCJOJQJaJhZhGCJOJQJaJh,hGCJOJQJaJh,CJOJQJaJh,h6CJOJQJaJzCCCDDDE@ETE>FzFFFGGGGHHHHIIJJJJJJJ K$KJK񻬻ʻ~r~b~bSbSbSbSbhNh1CJOJQJaJhZh16CJOJQJaJhGCJOJQJaJhZh1CJOJQJaJhZh=is6CJOJQJaJhZh8CJOJQJaJh-zh=isCJOJQJaJhZh=isCJOJQJaJhNCJOJQJaJhCJOJQJaJhZhZCJOJQJaJhZhDCJOJQJaJ JKPKdKKKKLLLLMMMMtMvMMMMMMhNvNNN6OBODOOP"P&PPPPPzR񨘨ըը}}m}}hZh 6CJOJQJaJhZh CJOJQJaJhCJOJQJaJhZh6CJOJQJaJhZhCJOJQJaJhZh8CJOJQJaJhZhHkCJOJQJaJhNCJOJQJaJhZh16CJOJQJaJhZh1CJOJQJaJ%H&Pnpyd>"$f'+3$dh7$8$H$`a$gdW$dh`a$gdW$dh`a$gd@o$RSdh]R^Sa$gd@o$dh`a$gdU$$dh`a$gdNzRRR4SrStSSSSSSS TT$T&TTU`UbUzUVVZWDXJXLXNXZX\XfXhXjXtXʻ廬嬈xk\x\xk\xhNh-1tCJOJQJaJhN6CJOJQJaJhZh-1t6CJOJQJaJhZh-1tCJOJQJaJ)jhZhR0JCJOJQJUaJhZhRCJOJQJaJhZhsWCJOJQJaJhZhCJOJQJaJhCJOJQJaJhNCJOJQJaJhZhRCJOJQJaJ tXvX|X~XXXX YY*YYYYYYZZZ Z"ZZZ^\b\x\\]]~]]ᶧ|p|aQaQaa|aQhZhcB6CJOJQJaJhZhcBCJOJQJaJhCJOJQJaJhZh'CJOJQJaJhNCJOJQJaJhZh76CJOJQJaJhZh7CJOJQJaJhZh-1tCJOJQJaJhNh-1tCJOJQJaJhN6CJOJQJaJhZh-1t6CJOJQJaJhNh{XCJOJQJaJ]]]]]]]]*^,^2^4^^^^^__:_x_z_____(`*`.`8`<`H`J``````Ǹ渙渨}nn__hZhzCJOJQJaJhZhRICJOJQJaJhZhRI6CJOJQJaJhCJOJQJaJhZhHkCJOJQJaJhZhpq6CJOJQJaJhZhpqCJOJQJaJhZhcBCJOJQJaJhZhcB6CJOJQJaJh CJOJQJaJh 6CJOJQJaJ#``````:bkJk`kbkjklkxkkkkkkk⫷ҜҏҜ҃vgҜh h/xCJOJQJaJh/x6CJOJQJaJh/xCJOJQJaJh 6CJOJQJaJh hhCJOJQJaJhCJOJQJaJh CJOJQJaJhZh CJOJQJaJhZhh6CJOJQJaJhZhhCJOJQJaJhZhQCJOJQJaJ(klllrltlllllllllll.m0m4m8mFmHmJmXmZmmmmmn(nHnZn\nnnnnnɺ٪oooohZh+A6CJOJQJaJhZh+ACJOJQJaJh h CJOJQJaJh 6CJOJQJaJhZh%-6CJOJQJaJhZh%-CJOJQJaJhZhh6CJOJQJaJh CJOJQJaJhCJOJQJaJhZhhCJOJQJaJ&nholoooooooooooooooo,p>pBpNpPpTp`pbpppppppqq qzznhzCJOJQJaJhZhMqa6CJOJQJaJhZhMqaCJOJQJaJhCJOJQJaJh{XCJOJQJaJhZh@<CJOJQJaJ)jh h7*`0JCJOJQJUaJh CJOJQJaJhZh7*`6CJOJQJaJhZh7*`CJOJQJaJ" q qq4q8q:qHqJqLqqqqqqqqqqqqr r rr(r/r1r7rArCrirrrrrrrrrrrϿϯۿۿ۔ۿۿۿۿۿۅuufufuυhzhd0CJOJQJaJhZhd06CJOJQJaJhZhd0CJOJQJaJhCJOJQJaJhzhMqaCJOJQJaJhzhz6CJOJQJaJhZhMqa6CJOJQJaJhzCJOJQJaJhZhMqaCJOJQJaJ)jhZhMqa0JCJOJQJUaJ(rrrrrr,s-s/s0st2tw@wPwRwvwzwŹѩѩѩѩѩѩѩŹњѹѩѩѹѩѩѩѩѩhU$hq>CJOJQJaJhZh@<CJOJQJaJhZhq>6CJOJQJaJhzCJOJQJaJhCJOJQJaJhZhq>CJOJQJaJhZhd0CJOJQJaJhZhd06CJOJQJaJ1zwnxtxvxxxxxxxxxxxxnypyyy8zZzfzhz|z~zzF{{{{{{{|||0||Ԫ񏀏qbhZh-eCJOJQJaJhZh@3CJOJQJaJhZh'CJOJQJaJh-zCJOJQJaJhZhCJOJQJaJhU$CJOJQJaJhU$hNPCJOJQJaJhU$hU$CJOJQJaJhU$6CJOJQJaJhZhNP6CJOJQJaJhZhNPCJOJQJaJ$||||||H}J}L}N}P}\}^}|}~}}}}}}}}}}}~~ƀеĥĵĖеwkw\MkhZh+7CJOJQJaJhZh@3CJOJQJaJhdPCJOJQJaJhZhNPCJOJQJaJhZh 6CJOJQJaJhZh CJOJQJaJhZhs5R6CJOJQJaJhZhs5RCJOJQJaJhU$CJOJQJaJhZhZCJOJQJaJhZh-e6CJOJQJaJhZhZ6CJOJQJaJ҂@Ją`bІJbdv‡*0¶񧶧‶ppddhdPCJOJQJaJhZhymo6CJOJQJaJh@oCJOJQJaJhZhymoCJOJQJaJhOLCJOJQJaJhZh6CJOJQJaJhU$CJOJQJaJhZh+76CJOJQJaJhU$h+76CJOJQJaJhZh'CJOJQJaJhZh+7CJOJQJaJ'Љ҉։ N(2ptzƎȎ؎ڎ־tdUdUdh@ohVCJOJQJaJhZhV6CJOJQJaJh@o6CJOJQJaJhZh/6CJOJQJaJhZhVCJOJQJaJhZh/CJOJQJaJhZhi,CJOJQJaJh@oCJOJQJaJhdPCJOJQJaJhZh CJOJQJaJhZhymoCJOJQJaJhU$CJOJQJaJ!ʏ֏4<z"ΑБԑ֑PFntȓ|􀜀qaqahZhv36CJOJQJaJhZhv3CJOJQJaJhZh8wS6CJOJQJaJh{XCJOJQJaJhZh8wSCJOJQJaJhZhV6CJOJQJaJhdPCJOJQJaJhZh5CJOJQJaJhZh/CJOJQJaJhZhVCJOJQJaJh@oCJOJQJaJ& ".:<>RTbp$&:>0Xܘƺ᭞o`ƺҺ`Q`o`o`hZhQCJOJQJaJhZh9CJOJQJaJhZh96CJOJQJaJh@oh9CJOJQJaJhZhf6CJOJQJaJhZhfCJOJQJaJh@o6CJOJQJaJh@oCJOJQJaJhdPCJOJQJaJhZhv3CJOJQJaJhZhv36CJOJQJaJh@ohv3CJOJQJaJ*vx|~,dt֚̚ |  "$xֺֺ֫֌teYh@oCJOJQJaJh{Xhz @CJOJQJaJhJCJOJQJaJh{XCJOJQJaJhZhbCJOJQJaJhZhz @6CJOJQJaJhZhz @CJOJQJaJhdPCJOJQJaJhZhQ6CJOJQJaJhZhQCJOJQJaJhZh9CJOJQJaJh@oCJOJQJaJ"Dnpv PRTVv t_SDtSthZhITCJOJQJaJh@oCJOJQJaJ)jhZht0JCJOJQJUaJhZhNCJOJQJaJUhZhtCJOJQJaJhZh/LCJOJQJaJhZh:_CJOJQJaJhZhz @CJOJQJaJhJCJOJQJaJh{XCJOJQJaJh@oCJOJQJaJhJCJOJQJaJh{Xhz @CJOJQJaJskih imena, nazive za pojedine narode, dr~ave i jezike. Kraj rada donosi njegovo vienje sintakse. I sam ka~e da nije ulazio u detalje jer bi upravo na tom podru ju mogao biti najja i utjecaj starijih i novijih crkvenih vrela (lekcionara), slovenskog, latinskog, njema kog i talijanskog jezika, a utvrditi te utjecaje mogao bi samo kad bi usporeivao hrvatska protestantska izdanja s protestantskim izdanjima na tim jezicima. U tom dijelu on govori o kongruenciji, lanovima koji su preuzeti prema njema kom jeziku (on, ta kao odreeni lanovi, jedan kao neodreeni lan), o upotrebi pade~a (odnos genitiva i akuzativa), negaciji i dr. Tim dvama tekstovima Fancev je dao prili no zaokru~enu (ali ne i zavraenu) sliku jezika hrvatskih protestantskih izdanja, koja e postati temelj za istra~ivanja koja e uslijediti. Prou avateljima jezika protestantskih djela svojim se prinosima pridru~io i Stjepan Damjanovi. On je rezultate svojih istra~ivanja objavio u nekoliko lanaka okupljenih u knjizi Novi filoloaki prinosi (2014). Rije  je o tekstovima: Predstandardna razdoblja hrvatskoga jezika, Jezik glagolji nih tekstova aesnaestoga stoljea, Slova ostavlena i pogriaena, Biljeake o jeziku glagolji noga protestantskoga Katekizma iz 1561. Govorei o 16. stoljeu, Damjanovi  ato se protestantizma ti e  isti e va~nost Martina Luthera, iji su postupci 1517. godine uvjetovali vjerski aktivizam koji se nije mogao provoditi bez knjige, ato je pak rezultiralo prevoenjem Biblije na narodne jezike. Takvi su prijevodi uvelike utjecali na oblikovanje mnogih standardnih europskih narodnih jezika (Damjanovi 2014: 50). Ipak, knjige otisnute u Njema koj nisu djelovale na razvitak hrvatskoga knji~evnog jezika. Meutim, te knjige u svojim predgovorima sadr~e podatke o namjeri njihovih prireiva a. U njihovim predgovorima spominje se naa jezik kao slovenski ili hrvatski, pri emu, upozorava Damjanovi, termini slovenski i slovinski izravno upuuju na hrvatsku irilometodsku tradiciju, te su ta dva spomenuta termina (slovenski i slovinski) rezultat razli ite realizacije jata (slovnJskL) (Damjanovi 2014: 50). Protestanti su htjeli isti onakav jezik kakav su htjeli i glagoljaai  prete~ito akavsko-staroslavenski, ali su smanjili broj staroslavenskih elemenata, pri emu ih ipak nisu sveli na simboliku. Kao i Fancev, Damjanovi provodi glasovnu i druge analize, te usporeuje, za razliku od Fanceva, rezultate tih analiza s veim brojem tekstova iz 16. st.: biblijskim, liturgijskim, beletristi kim i pravnim. Time uspostavlja jasniju sliku stanja jezika u tom vremenu, koje je vrlo aaroliko s obzirom na pojedine jezi ne elemente. Na kraju analiza Damjanovi zaklju uje da je samo mali dio grae 16. st. prou en, ato nam onemoguava da se o glagolji nim tekstovima tog vremena ponudi uvjerljiva sinteza, te su tvrdnje o jezi nim pojedinostima nedovoljno sigurne (2014: 95). Tekst Slova ostavlena i pogriaena (Damjanovi 2014: 112 129) rezultat je svojevrsnog otkria naaeg slavljenika. Rije  je o arku na koji ga je upozorio maarski knji~evni povjesni ar i prevoditelj Istvn LQks, a koji sadr~i korekture pogreaaka koje su uo ili prireiva i glagolji noga izdanja Prvoga dela Novoga testamenta (Urach, 1562), dok je drugi dio iziaao neato kasnije (Urach, 1563). Prvi dio objavljen je u 2000 primjeraka, a drugi dio u upola manjem broju (Damjanovi 2014: 112). Arak do tog Damjanovieva objavljivanja nije bio poznat istra~iva ima hrvatskog protestantizma. Tekst koji je prou io zanimljiv je iz viae razloga: dijelom da se upozori na  tipfelere , ali eae se iz njega mo~e uo iti da tekst nudi promjene jezi noga rjeaenja iz Prvoga dela Novoga testamenta. Na taj na in  naa korekturni glagolji ni arak mo~e biti od koristi kada se raspravlja o jezi nim koncepcijama hrvatskih protestanata i njihovim dvojbama u oblikovanju onodobnog biblijskoga stila (Damjanovi 2014: 113). U prvu skupinu ulaze pogreake koje su rezultat sli nosti glagoljskih slova (v i t, i i o), dok su ostale promjene koje je trebalo unijeti zapravo nova grafijska ili jezi na rjeaenja. To se odnosi na nekoliko segmenata: 1. razli ita bilje~enja osobnih imena (Matia  Matei), 2. problemi na razini glasova (npr. dr~ali su da je u tekstu previae ikavizama koje treba zamijeniti ekavskim ili neutralnim jatom: brime/brme, vitar/vetar), 3. nebilje~enje popratnog samoglasnika uz slogotvorno r (ver~et se/vr~et se), pri emu nije sigurno ~ele li se uskladiti s izgovorom ili s glagolji nim predloacima, 4. problemi na razini oblika (npr. promjena aorista u pluskvamperfekt i dr.), 5. brojne promjene na leksi koj razini (poidoae/otidoae). Razlozi za promjene na leksi koj razini le~e u ~elji da se crkvenoslavenska rije  zamijeni hrvatskom, ime se jezik starih glagolji nih knjiga osvje~ava i postaje razumljiviji. U svom Zaklju ku Damjanovi navodi i za ato je ovaj kasnije otisnuti arak koristan:  On svjedo i o teakoama s kojima su se susretali hrvatski protestanti u oblikovanju svojih knjiga... (2014: 128). Damjanovi se sla~e s tvrdnjom da su se hrvatski protestanti htjeli udaljiti od tradiranoga jezika liturgijskih hrvatskoglagoljskih knjiga, a to su u inili unoaenjem elemenata govornoga jezika u biblijski stil knji~evnoga jezika. No bez obzira na ta nastojanja, hrvatski protestanti joa su u velikoj mjeri vezani uz hrvatsku biblijsku i liturgijsku tradiciju. Upravo se iz ovih Ispravaka vide problemi s kojima su se protestanti susretali prilikom ureivanja svojih tekstova. O dvojbama hrvatskih protestanata Stjepan Damjanovi govori i u tekstu Kakav je jezik za knjige prikladan (2014: 130 139), a kao osnova prou avanja poslu~io mu je predgovor glagolji nog i irili nog izdanja Novoga testamenta. Analizirajui ta dva predgovora, pokuaava utvrditi kakve su grafijske i jezi ne razlike te ime su one uvjetovane. Izbor analiziranog predgovora opravdan je injenicom da za predgovor protestanti nisu imali predloake u knjigama te upravo iz takvih tekstova mo~emo zaklju iti poneato o njihovim koncepcijama i dvojbama. Kao ato je Fancev u svojim analizama napravio analizu glasova, to isto radi i Damjanovi, ali njegovi su rezultati, kad je rije  o realizaciji jata, druga iji od Fancevljevih. Damjanovi je ustanovio da su  rjeaenja u glagolji nom predgovoru puno viae u skladu sa stanjem u crkvenim knjigama, a rjeaenja u irili nom predgovoru puno viae u skladu sa stanjem u akavskim govorima. (2014: 133). No odmah dodaje da Fancev svoju analizu nije radio na predgovoru ve na biblijskim tekstovima, u emu vjerojatno i le~i razlog tako razli itih zaklju aka. U svoju analizu Damjanovi je uklju io bilje~enje jerova, suglasni kih skupina i dr. Konstatira da se u akavskom tekstu javlja blago atokavsko naslojavanje, npr. upotreba prijedloga u umjesto akavskog v u glagoljskom tekstu, dok je u irili kom to uvijek prijedlog v. Na temelju analiza Damjanovi zaklju uje da su prireditelji Novoga testamenta vodili ~ive rasprave o jezi nom ureenju tekstova, te da su u vremenu izmeu glagolji nog i irili nog izdanja promijenili neke stavove, pod utjecajem kritika glagolji nog izdanja, za koje se tvrdilo da se u jezi nom pogledu previae udaljilo od hrvatskoglagoljskih svetopisamskih tekstova (2014: 137 138). Svoj prilog Damjanovi zaklju uje injenicom da protestantska izdanja nisu uvelike utjecala na oblikovanje hrvatskog jezi nog standarda. No vrijednost protestantskih tekstova nije zanemariva zbog spoznaje da do protestanata u hrvatskoj tradiciji imamo vrlo malo djela u kojima se izravno govori o jezi nom ureivanju tekstova. U tom su smislu protestanti bili jedni od rijetkih koji su o jezi nom ureivanju knjiga progovorili. Na tragu je te analize predgovora Novoga testamenta i tekst Biljeake o jeziku glagolji noga protestantskog Katekizma iz 1561. (Damjanovi 2014: 140 159). Damjanovi analizira popratni samoglasnik uz slogotvorno r te dolazi do zaklju ka koji je razli it od Fancevljeve tvrdnje da su primjeri s popratnim samoglasnikom rijetki. U analizu je uklju io realizaciju jata i zaklju uje da je temelj tekstu u Katekizmu akavski ikavsko-ekavski idiom, te da akavske jezi ne osobine posve prevladavaju u cijelom tekstu. Nakon istra~ivanja protestantskih tekstova prof. Stjepana Damjanovia treba spomenuti istra~ivanja Gordane upkovi: Jezik odlomka reformacijskoga glagoljskoga Katekizma iz 1561. i glagoljaaka knji~evna tradicija (2010a) i Knji~evnojezi na koncepcija glagoljskoga i irilskoga Novoga Testamenta iz 1562./1563. (Prilog prou avanju razlika) (2010b). U prvom navedenom radu ona usporeuje tekst  Simbol i spoznanje vere po svetom Atanasiju s tekstom koji je u hrvatskoglagoljskim brevijarima poznat kao  Psan svete Troice , a za ovu je priliku analizirala tu pjesmu iz Kosinjskog brevijara (1491). Kao i prethodni prou avatelji, analizirala je tekst na razini grafije, fonologije, morfologije, sintakse i semantike. Tom je usporednom analizom pokazala da reformatori s jedne strane napuataju crkvenoslavensku knjiakost, dok s druge nastoje izgraditi naddijalekatski koin, koji se o ituje u mijeaanju jezi nih sustava ( upkovi 2010a: 209). Pritom se preuzimaju elementi iz razli itih dijalekata akavskoga, iz atokavskog te kajkavskog. Sve to svjedo i o pripadnosti prou avanog teksta hibridnome knji~evnojezi nom tipu; varijanti knji~evnoga jezika 16. st. u kojoj su, uz niski leksi ki izbor iz govornoga stanja i upletanje pojedinih drugih govornih osobitosti kao odraz nesklonosti  jezi noj elitnosti , o iti i odrazi pismenosti koji su s jedne strane rezultat  interdijalekatnosti , a s druge rezultat komunikacije s glagoljaakom knji~evnom tradicijom ( upkovi 2010: 223). U drugom ovdje spomenutom radu Knji~evnojezi na koncepcija glagoljskoga i irilskoga Novoga testamenta iz 1562./1563. (Prilog prou avanju razlika) ( upkovi 2010b) autorica analizira razlike izmeu glagolji ne i irili ne knjige Novog testamenta na temelju odabranih tekstova evanelja u svjetlu knji~evnojezi ne koncepcije hrvatskih reformatora. Tekstove usporeuje s Lekcionarom Bernardina Splianina (1495) kao jednim od moguih predlo~aka i s Prvotiskom misala (1483) kao predstavnikom hrvatskocrkvenoslavenske tradicije starih brevijara i misala. U svojoj analizi ona prou ava odnosno-upitne zamjenice tko, ato, koji te izra~avanje posvojnosti u treem licu. Ustanovljava da se i u irili kom i u glagolji kom tekstu javljaju akavizmi, atokavizmi i crkvenoslavenizmi, samo u razli itim kombinacijama. Iz primjera koje je podastrla zaklju uje da se glagoljski tekst ureuje prema knji~evnomu atokavsko akavskomu jeziku, a irili ni da pokazuje i naglaaenije oslanjanje na crkvenoslavenskohrvatsku tradiciju ( upkovi 2010b: 9). Fonoloaki, analizira refleks jata i ustanovljava da blago prevladavaju ikavski refleksi, ali postoje i razli ite kombinacije (mre~e/mri~e, tilo/tlo) ( upkovi 2010b: 9). Na temelju leksi ke analize zaklju uje da tekst glagoljskog Novog testamenta zastupa koncepciju knji~evnoga jezika koji je blizak opemu razgovornom stilu i s tim u vezi o ituje se tendencija za su~avanjem i specificiranjem zna enja. Za razliku od toga irili ni Novi testament pokazuje tendenciju odr~avanja visoka stila knjiakim leksemima airega zna enjskog polja, te se pokazuje afirmativan stav prema crkvenoslavenskoj sastavnici glagoljaake tradicije ( upkovi 2010b: 19). U zadnjem dijelu rada autorica analizira semanti ko-sintakti ke ina ice (atribuciju i modalnost). Njeni zaklju ci na temelju svih provedenih analiza potvruju ranije iznesenu tvrdnju da glagoljskim i irilskim Prvim delom Novoga testamenta hrvatski reformatori razvijaju svoju glagoljaaku tradiciju, pa se glagolji na knjiga dijelom navezuje na hrvatski akavski knji~evni jezik (zastupljen i u LekcionaruBernardina Splianina) te uz to kao inovaciju inkorporira znatne elemente atokavskoga. irili na je knjiga naglaaeniji hommage crkvenoslavenskoj sastavnici glagoljaake tradicije pa ona u pojedinim grafijskim i gramati kim rjeaenjima, pojedinim frazama, leksemima i sintagmama nasljeduje stari misali i brvijari (koja su rjeaenja sporadi no zastupljena i u glagolji noj knjizi), iako je u cjelini takoer rije  o akavskome knji~evnome jeziku, koji uz znatne elemente hrvatskocrkvenoslavenske knjiakosti inkorporira i elemente atokavskoga. ( upkovi 2010b: 29). Dodaje da zasigurno ima i kajkavskih elemenata, premda ih nema u prou avanim odlomcima. Nekoliko ovdje predstavljenih analiza pokazuje kako su do danas izgledala istra~ivanja protestantskih tekstova iz 16. st. Damjanovievi prilozi pru~aju nam uvid u to kako izgledaju njegova filoloaka istra~ivanja. Ustvrditi da su ona uvijek besprijekorna nije samo puka fraza nego potvrena injenica. Svaki zaklju ak Damjanovi donosi na temelju analize, prebrojavanja utvrenih injenica, dovoenja tih injenica u odnose s drugim istovrsnim analizama, i vlastitim i tuim. Na blag na in, bez teakih rije i i uz argumente uvijek potkrijepljene primjerima Damjanovi se, ako je to potrebno, suprotstavlja svojim prethodnicima, ne osporavajui pritom one kvalitete koje im s pravom pripadaju. U toj pronicljivosti, analiti nosti, detaljnosti i sposobnosti da uva~i rezultate ranijih istra~ivanja le~i Damjanovieva veli ina kao filologa i znanstvenika. A o tome kako se profesor Stjepan Damjanovi potvrdio i dalje se potvruje kao  lovkoljubecL , bit e rije i u nekom drugom i druga ijem tekstu. LITERATURA Bu ar, Franjo i Franjo Fancev. 1938. Bibliografija hrvatske protestantske knji~evnosti za reformacije.  Starine JAZU , 39: 49 129. upkovi, Gordana. 2010a. Jezik odlomka reformacijskoga glagoljskoga Katekizma iz 1561. i glagoljaaka knji~evna tradicija.  akavska ri  , 37: 209 226. upkovi, Gordana. 2010b. Knji~evnojezi na koncepcija glagoljskoga i irilskoga Novoga testamenta iz 1562./1563. (Prilog prou avanju razlika).  Filologija , 55: 1 36. Damjanovi, Stjepan. 2010. Slova ostavlena i pogriaena. Knjige poatujui, knjigami poatovan (o 70. roendanu Damjanovi, Stjepan. 2011a. Biljeake o jeziku glagolji noga protestantskoga Katekizma iz 1561. Izmeu dviju domovina (o sedamdesetoj godianjici ~ivota i etrdeset petoj godianjici znanstvenoga rada Milorada Nik evia). Ur. Milica Luki i Jakov Sablji. Osijek  Podgorica: Filozofski fakultet Sveu iliata J. J. Strossmayera  Crnogorsko kulturno druatvo "Montenegro-Montenegrina"  Hrvatsko-crnogorsko druatvo prijateljstva Croatica-Montenegrina  Institut za crnogorski jezik i knji~evnost: 517 530. Damjanovi, Stjepan. 2011b. Jezik glagolji nih tekstova aesnaestoga stoljea. Povijest hrvatskoga jezika od srednjega vijeka do XXI. stoljea, 2. knjiga: 16. stoljee. Gl. ur. Ante Biani. Zagreb: Croatica: 275 322. Damjanovi, Stjepan. 2012. Predstandardna razdoblja hrvatskoga jezika. Povijest hrvatskoga jezika / Knji~evnost i kultura devedesetih. Ur. Kreaimir Mianovi. Zagreb: Zagreba ka slavisti ka akola: 11 22. Josipa Bratulia). Ur. Davor Duki i Mateo }agar. Zagreb: Matica hrvatska: 267 282. Damjanovi, Stjepan. 2014. Novi filoloaki prinosi. Zagreb: Matica hrvatska. Fancev, Franjo. 1916a. Jezik hrvatskih protestantskih pisaca 16. vijeka: Prilog histori koj gramatici jezika hrvatskoga ili srpskoga.  Rad JAZU , 212: 147 225. Fancev, Franjo. 1916b. Jezik hrvatskih protestantskih pisaca 16. vijeka: Prilog histori koj gramatici jezika hrvatskoga ili srpskoga.  Rad JAZU , 214: 1 112. Jembrih, Alojz. 2007. Pogovor uz pretisak glagolji koga Novoga testamenta (1562./1563.). Novi testament 1562./1563. (pretisak). Gl. ur. Alojz Jembrih. Zagreb: Teoloaki fakultet  Matija Vla i Ilirik : 5 82. Jembrih, Alojz. 2008. Pogovor uz pretisak irili koga Novoga testamenta (1563.). Novi testament 1563. (pretisak). Gl. ur. Alojz Jembrih. Zagreb: Teoloaki fakultet  Matija Vla i Ilirik . Kaai, Bartol. 1604. Institutionum linguae illyricae libri duo, Rim. Kati i, Radoslav. 2011. Hrvatski jezik na pragu novovjekovlja. Povijest hrvatskoga jezika od srednjega vijeka do XXI. stoljea, 2. knjiga: 16. stoljee. Ur. Ante Bi ani. Zagreb: Croatica: 9 49. Tomaai, Tanja. 2000. Jezik `imuna Ko~i ia Benje prema njegovim jezikoslovnim koncepcijama u djelu "Kni~ice od ~itie rimskih arhiereov i cesarov". Magistarski rad u strojopisu. Zagreb: Filozofski fakultet Sveu iliata u Zagrebu. Von ina, Josip. 1988. Jezi na baatina. Split: Knji~evni krug. SUMMARY THE PHILOLOGICAL STUDIES OF CROATIAN PROTESTANT TEXTS The article presents the philological research of Croatian Protestant texts done by Franjo Fancev, Alojz Jembrih, Gordana upkovi and Stjepan Damjanovi in the 20th and the 21st centuries. The subject of their analysis was primarily the Glagolitic and the Cyrillic New Testament (1562/1563, 1564), but also some other Protestant texts. The results offer insight into the Croatian language envisaged by Croatian Protestant authors in the 16th century. Key words: Protestants, Glagolitic script, Cyrillic script, Latin script, philology  Ova knjiga otisnuta je u Padovi, ne u Njema koj!  Jedan je od istra~iva a i filolog Stjepan Damjanovi, kojem je ovaj rad posveen.  Krajem 2015. godine zapo et je projekt koji financira Hrvatska zaklada za znanost pod nazivom Jezik izdanja hrvatske protestantske tiskare u kontekstu knji~evnojezi nih smjernica XVI. st., a u okviru kojega je i nastao ovaj rad. U projektu sudjeluju Mateo }agar, Blanka Cekovi, Ivana Eterovi, Tanja Kuatovi i naa sve ar Stjepan Damjanovi.  Samo je Alojz Jembrih u pogovoru objavljenom uz pretisak irili koga Novoga testamenta naveo oko 150 bibliografskih jedinica, ato domaih ato stranih autora, u kojima se s nekog filoloakog aspekta (bilo jezi nog, knji~evnog ili povijesnog) obrauju djela protestantske tiskare (Jembrih 2008: 140 152).  Vei dio analize temeljen je na Novom testamentu, i to usporedbom glagoljskog i irili nog izdanja.  Pojedini navedeni primjeri odudaraju od tog zaklju ka.  Neobi no je da za ovu tvrdnju ne navodi ni jedan jedini primjer. Razlog le~i u injenici da od tog pravila nema iznimaka.  Ni za ovo ne navodi primjer, samo govori da je u skladu s akavskim (Fancev 1916a: 199).  Iz teksta je vidljivo da je to u budunosti namjeravao prou avati, no to je zadatak koji je ipak ostao kao nasljedstvo buduim istra~iva ima.  Tekst je prvi put objavljen u zborniku Povijest hrvatskoga jezika / Knji~evnost i kultura devedesetih: Zbornik radova 40. seminara Zagreba ke slavisti ke akole, ur. Kreaimir Mianovi, Zagreba ka slavisti ka akola, Zagreb, 2012., str. 11 22.  Tekst je prvi put objavljen u knjizi Povijest hrvatskoga jezika od srednjega vijeka do XXI. stoljea, 2. knjiga: 16. stoljee (glavni urednik Ante Biani, urednici Radoslav Kati i i Josip Lisac), Croatica, Zagreb, 2011., str. 275 322.  Tekst je prvi put objavljen u zborniku Knjige poatujui, knjigama poatovan o 70. roendanu Josipa Bratulia, ur. Davor Duki i Mateo }agar, Matica hrvatska, Zagreb, 2010., str. 267 282.  Tekst je prvi put objavljen u zborniku Izmeu dviju domovina, o sedamdesetoj godianjici ~ivota i etrdeset petoj godianjici znanstvenoga rada Milorada Nik evia, ur. Milica Luki i Jakov Sablji, Filozofski fakultet Sveu iliata J. J. Strossmayera  Crnogorsko kulturno druatvo "Montenegro-Montenegrina"  Hrvatsko-crnogorsko druatvo prijateljstva Croatica-Montenegrina  Institut za crnogorski jezik i knji~evnost, Osijek  Podgorica, 2011., str. 517 530.  Primjerak se uvao pod signaturom La 87 Sequentiarium constantinensi proximum u maarskom gradu Sopronu, u ustanovi Soproni evangelikus konvent. U novije vrijeme Alojz Jembrih ustanovio je da ga tamo nema. (Damjanovi 2014: 112)  Prije njih napravio je to `imun Ko~i i Benja u tiskanim izdanjima svojih tekstova Oficii rimski, Misal hruacki, Kni~ice od ~iti rimskih arhierov i cesarov. Viae o tome vidi u: Tomaai 2000.  Interdijalekatnost i nesklonost jezi noj elitnosti (te~nja da pisanom jeziku osnovicom poslu~i nizak, dijalektu primjeren jezi ni (u prvom redu: leksi ki) izbor konstante su naaega hibrida (Von ina 1988: 193).  To je analizirao i Franjo Fancev (1916a, 1916b).      PAGE \* MERGEFORMAT 1 DNf$2ln8ѹѭѹўѹsdUEhZhb6CJOJQJaJhZhbCJOJQJaJhZh:_CJOJQJaJhZhac6CJOJQJaJhZhacCJOJQJaJhv0~CJOJQJaJhZh}dCJOJQJaJh/xCJOJQJaJhT8CJOJQJaJh@oCJOJQJaJhZhNCJOJQJaJh@ohNCJOJQJaJhZhN6CJOJQJaJ.02@~>˧˒wwhwhwhYhMhwhhdPCJOJQJaJhZhT8CJOJQJaJhZhw0~CJOJQJaJhT8CJOJQJaJhhbCJOJQJaJ)jhh0JCJOJQJUaJ)jhT8h0JCJOJQJUaJhT8hbCJOJQJaJhZhb6CJOJQJaJhZhbCJOJQJaJ)jhT8hv0~0JCJOJQJUaJ>|~(Nbdh|~ 4H^n~NRⶪ¶⛏qqqqhZhgFoCJOJQJaJhZhk5!CJOJQJaJhdPCJOJQJaJhZh!DCJOJQJaJhT8CJOJQJaJhv0~CJOJQJaJhZhw0~6CJOJQJaJhT8hw0~6CJOJQJaJhZhw0~CJOJQJaJhZh:_CJOJQJaJ'.0~<zLֻ񠑁thhV#jh20JCJOJQJUaJhCJOJQJaJh6CJOJQJaJhZh6CJOJQJaJhZhCJOJQJaJhZhtCJOJQJaJh/xCJOJQJaJhCJOJQJaJhZhk5!CJOJQJaJhZhgFoCJOJQJaJhT8CJOJQJaJhZhCJOJQJaJ66:NP\&z  < > B V X n            ³¤qqqaqaqaqaqhZhiI6CJOJQJaJhZhiICJOJQJaJh/xCJOJQJaJhdPCJOJQJaJhCJOJQJaJhZhXCJOJQJaJhZhCJOJQJaJhhX6CJOJQJaJh-zhX6CJOJQJaJh-zhXCJOJQJaJh-zhCJOJQJaJ& * t ~                 >@DVXhjl&|ŶҧŶŶ{l]l]lhZh"y-CJOJQJaJhZh CJOJQJaJhZh 6CJOJQJaJhCJOJQJaJhZh6CJOJQJaJhhiICJOJQJaJhhCJOJQJaJh6CJOJQJaJhZhiI6CJOJQJaJhZhiICJOJQJaJhZhCJOJQJaJ$2424(T\$dֺ֫֜֍~n_P_hqhCJOJQJaJhqhwaCJOJQJaJhqh(46CJOJQJaJhqh(4CJOJQJaJhZhCJOJQJaJhZhCJOJQJaJhZh"y-CJOJQJaJh/xCJOJQJaJhZh(46CJOJQJaJhZh(4CJOJQJaJhZh CJOJQJaJhCJOJQJaJt N~<b>@BF*0p    x!z!|!ôå񖇖xhxhxhxhqhp{z6CJOJQJaJhqhp{zCJOJQJaJhqh }WCJOJQJaJhqhaCJOJQJaJhqhCJOJQJaJhqh"y-CJOJQJaJhqhGf~CJOJQJaJhqhwa6CJOJQJaJhqhwaCJOJQJaJhqh[:CJOJQJaJ#|!!!!"B#D###p$r$X%%<&v&&B''''''''åxcTEhZh}CJOJQJaJhqh(4CJOJQJaJ)jhqhQA(0JCJOJQJUaJhqh1\ CJOJQJaJhqhQA(CJOJQJaJhqhq?CJOJQJaJhqh CJOJQJaJhqh/xCJOJQJaJhqh[:CJOJQJaJhqha906CJOJQJaJhqhOLCJOJQJaJhqha90CJOJQJaJ''(>(P((((()) ) )$)~))))*$*`*****+ +.+B+++,幭􏭹p`QhZh9CJOJQJaJh/xh"y-6CJOJQJaJh/xh6ni6CJOJQJaJhZh6niCJOJQJaJhZh"!CJOJQJaJhZh"y-CJOJQJaJhamCJOJQJaJh/xCJOJQJaJhZh}6CJOJQJaJh"#Gh}6CJOJQJaJhZh}CJOJQJaJh"#GCJOJQJaJ,,,|----@.B.v.x....D0l0h11162822233(3333333񹭹ɭ񞎞pdppXh8:CJOJQJaJhOLCJOJQJaJhZhZCJOJQJaJhZhHRCJOJQJaJh/xh Xx6CJOJQJaJhZh XxCJOJQJaJhD&7CJOJQJaJhD&7hD&76CJOJQJaJhamCJOJQJaJhZh.F6CJOJQJaJh"#GCJOJQJaJhZh.FCJOJQJaJ33f7h7F F&L(LLSTTTT| $dha$gdW $dha$gdW$dh`a$gdW$RSdh7$8$H$]R^Sa$gd3r$dh7$8$H$a$gdW$RSdh7$8$H$]R^Sa$gd"#G$dh7$8$H$`a$gdW 336P666"7$787:7<7N7d7f7h7z777"8$8V8X8888ٵscVcJcJ>hamCJOJQJaJhD&7CJOJQJaJh6CJOJQJaJhD&7hD&76CJOJQJaJh2CJOJQJaJh1CJOJQJaJhamhJCJOJQJaJhZCJOJQJaJhamhdPCJOJQJaJhamhZCJOJQJaJ)jh8:hZ0JCJOJQJUaJh"#GCJOJQJaJh8:hZCJOJQJaJhJCJOJQJaJ8849T9999:L::::: ;";$;T;;;;<*<0<2<:<<<F<>V>>>?@?R?X?ɏɃsdsdsUUUh1h1CJOJQJaJhE}h1CJOJQJaJh1h16CJOJQJaJh1CJOJQJaJhamCJOJQJaJhE}CJOJQJaJ#jh0JCJOJQJUaJh8:h6CJOJQJaJhhCJOJQJaJh"#Gh6CJOJQJaJhCJOJQJaJh"#GCJOJQJaJ!X?j?r?t?v?x?|?~??|@@@@@@@@@@@@@@@@@@6ANAnAA岢wͲٲͲkk[kh3rhW6CJOJQJaJhWCJOJQJaJhE}hE}CJOJQJaJhE}6CJOJQJaJhE}hgCJOJQJaJhghg6CJOJQJaJhgCJOJQJaJh1h1CJOJQJaJhE}CJOJQJaJhamCJOJQJaJh1CJOJQJaJhZhdPCJOJQJaJAAA(B*BBBCTNT\TTTTTTTTU UUUUUUUVVVVVV(W*WXX,X.X:X"h=!Vh:6CJOJQJ]aJh=!Vh uCJOJQJaJh uh u6CJOJQJaJh uCJOJQJaJh(CJOJQJaJh:CJOJQJaJh=!Vh=!VCJOJQJaJh=!Vh:6CJOJQJaJh=!Vh:CJOJQJaJh=!VhjvtCJOJQJaJh=!VhB:pCJOJQJaJh=!VhB:p6CJOJQJaJh=!Vh=!V6CJOJQJaJ|k~kkkkkkDmHm^mbmnorooooo0p2p4ppp@qBq²wgXGy^zF|$~0$a$gdq $dha$gdW$ } dha$gdE$ } dha$gdEBqrr ssss~ttRvTvvvw wwwxx>y@y^z`zz{F|H||}}D}$~&~v~~02΃h…ǼhqhQA(6OJQJh(OJQJhqhQA(OJQJ!jhqhQA(0JOJQJUhqh26OJQJhqh2OJQJ!jhqh20JOJQJU!jhqh60JOJQJUhqh66OJQJhqh6OJQJ0…ą<v46޶wswj\Xsh6jhlUmHnHuh;mHnHuhljhlUjh*wuUh*wuhqh6OJQJ!jhqh60JOJQJUhqh6CJOJQJaJ)jhqh60JCJOJQJUaJhqOJQJhqhe^OJQJhqhQA(OJQJhqhQA(6OJQJh(hQA(OJQJ4 $dha$gdW$a$ dgda$a$gdq$d7$8$H$a$gdqhZhECJOJQJaJ21h:pvJO. A!"#$% j  666666666vvvvvvvvv666666>666666666666666666666666666666666666666666666666hH66666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666p62&6FVfv2(&6FVfv&6FVfv&6FVfv&6FVfv&6FVfv&6FVfv8XV~ OJPJQJ_HmHnHsHtHJ`J t6Normal dCJ_HaJmHsHtH DA D Default Paragraph FontRiR 0 Table Normal4 l4a (k ( 0No List 6U 6  Hyperlink >*B*ph@@@ 3 List Paragraph ^m$T`T a0 Footnote Text dCJaJmHsHtHD/!D a0Footnote Text CharCJaJ@&`1@ a0Footnote ReferenceH*>B> ku0Headerdp#.Q. ku0 Header Char> @b> ku0Footerdp#.q. ku0 Footer Char,, * short_textB' B ,0Comment ReferenceCJaJN N ,0 Comment TextdCJaJmHsHtHB/B ,0Comment Text CharCJaJ@j @ ,0Comment Subject5\N/N ,0Comment Subject Char5CJ\aJZ Z ,0 Balloon Text dCJOJQJaJmHsHtHN/N ,0Balloon Text CharCJOJQJ^JaJPK![Content_Types].xmlj0Eжr(΢Iw},-j4 wP-t#bΙ{UTU^hd}㨫)*1P' ^W0)T9<l#$yi};~@(Hu* Dנz/0ǰ $ X3aZ,D0j~3߶b~i>3\`?/[G\!-Rk.sԻ..a濭?PK!֧6 _rels/.relsj0 }Q%v/C/}(h"O = C?hv=Ʌ%[xp{۵_Pѣ<1H0ORBdJE4b$q_6LR7`0̞O,En7Lib/SeеPK!kytheme/theme/themeManager.xml M @}w7c(EbˮCAǠҟ7՛K Y, e.|,H,lxɴIsQ}#Ր ֵ+!,^$j=GW)E+& 8PK!Ptheme/theme/theme1.xmlYOo6w toc'vuر-MniP@I}úama[إ4:lЯGRX^6؊>$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3ڗP 1Pm \\9Mؓ2aD];Yt\[x]}Wr|]g- eW )6-rCSj id DЇAΜIqbJ#x꺃 6k#ASh&ʌt(Q%p%m&]caSl=X\P1Mh9MVdDAaVB[݈fJíP|8 քAV^f Hn- "d>znNJ ة>b&2vKyϼD:,AGm\nziÙ.uχYC6OMf3or$5NHT[XF64T,ќM0E)`#5XY`פ;%1U٥m;R>QD DcpU'&LE/pm%]8firS4d 7y\`JnίI R3U~7+׸#m qBiDi*L69mY&iHE=(K&N!V.KeLDĕ{D vEꦚdeNƟe(MN9ߜR6&3(a/DUz<{ˊYȳV)9Z[4^n5!J?Q3eBoCM m<.vpIYfZY_p[=al-Y}Nc͙ŋ4vfavl'SA8|*u{-ߟ0%M07%<ҍPK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 +_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!Ptheme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] Y&347PRS%SiSWZxlsu 3v+  f )  4 7   ***-L xLNV$8'p.b5*;H@zCJKzRtX]`cvikn qrzw| > |!',38X?A:FL6TDX\J`dtg|kBq…SUVWYZ[\]^_`abdefghijklmnopqrsturH3TkTXc $&-!L# @0(  B S  ?$%NPep~$@B[e  )Q`bd  krCEaqz    , 6 < > G J U ^ g p y     $ - 4 7 f o z }     ' 8 @ M V _ h t w ) - C K *24:?N)/9BZ\*.699Cos )39@ 8:BLYapy*39=DMqy"&(4 49AHX[kq#'PWPSot QX  $048?FLNQUZ\fq 't{#=?fh  C E I L !!S!^!q!s!z!|!!!!!!!!!!"""I"L"O"R"b"h""""""""""""""#4#<#O#T#n#t######$$$I$L$y$|$$$=%A%%%%%%%%%& &&&&&&&&'`'b'''''"(&('(/(3(6(:(<(>(A(C(F(((((((((((()))F)H)))/*1*<*?*B*J***********++++i+k+o+q+++++++++,,,%,0,2,I,K,S,U,V,\,f,p,,,----/-4-6-=-?-P-[-z-|-------------------------..J.L.M.P.p.r............/////"/$/)/./0/3/A/D/E/L/o/q///001030]0`0v0x00000000000001 1 115191:1?1@1G111111111111111112292;2G2N2O2V2W2`2n2p22222222222 3333$3/3W3^3j3m3333333333333334!4'4)4*414D4G4I4L4}444444444444444444445 5 55(51575:5A5D5i5q5555555555555,6/606264686M6S6U6]66666667777)7+7,727H7S7j7o777777777777777777777k8o8p8v8y8|888888888#9%9P9S9a9i9r9u999 :#:%:(:4:?:L:N:::::::::::::;;;;+;3;;;;;<<<<<===z=~==========>>>>>@>>>>>? ???d?f???????????@@I@M@}@@@@@@ AAA AAAAAAA9BAB[B`BzBBBBCC3C6CHCPClCrCtCyCCCCCCCCCDDD"D*D,DNDYDqDxDDDDDDDEEE EIJIUIfInIIIIIIIIIIIIIJJJJ(K/K9K;KDKMKKKpLvLLLLLLLLLLMoMwMMMMM9N;NNNOO6P9PIPPP{PPPPPPPPPPQQQQQQQQQQQR R$R'R1RDRMR_RkRtRyRRRRRRRS S%S(SiSlSSSSSSSSSSSSSSSTTTTUUUUUUUUUU VVV#VYV\VwVVVVVVVVVVWW(WBWlWrWWWWWWWWXXX5X7XOXQXiXkXpX|XXXXXXXMYQYpYwYYYYYYYYYYYYZZZ4Z;ZWZ\ZZZ[[)[+[I[Q[[[[[[[[[!\(\I\M\\\\\\\]]~]]]]]]]]]]]]^ ^^^^^^^^!^^^^^^^^^^^_ _\_i_n_w_________``````a aTaWa\afaaabbmbybbbbb"c,c8cV_ۉ݉|~ΊՊ܊ cey{ċˋ /5HK^`dnŒ͌$)02ɍٍۍ$,35;FK&ِ-7CLOW)0GMhl’Βߒ%'~ٓߓ(0:Uadgєהߔ +/ߕ%.^`xŖϖؖ09zɗЗۗEGKNV^glpzۘۙݙ (P^uxBHaioq›ɛқ9C̜Ӝלܜܜޜޜߜߜ $%89NPop[]  = > , - n o 8 9 g h 8:opD E $$j3k388??AAGGDKFKLLQQYYccylzlwnxnrr@tCt{{~~~~MNpq  VWde de() KMTِܐ-0UXєԔ,/[^%( ϛқڜܜܜޜޜߜߜ Nopf22HZHZWZXZZZ/lylUU^^ppqq( U& aaϛڜܜܜޜޜߜߜ r `3<^0|6H`>P2{2\^`.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.^`.^`.pL^p`L.@ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PL^P`L.^`5o(.^`.pLp^p`L.@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`OJPJQJ^J.^`OJPJQJ^Jo(-$ $ ^$ `5o()@ @ ^@ `.^`.L^`L.^`.^`.PLP^P`L.^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(o pp^p`OJQJo( @ @ ^@ `OJQJo(^`OJQJ^Jo(o ^`OJQJo( ^`OJQJo(^`OJQJ^Jo(o PP^P`OJQJo(>P2{6Hr <^0ޚ%4"X$7tZJA,zp96Jy]pq> 1\  k~ ^ 0( R !Dkd97GG%-e"!k5!x#=&L&Q'Ld'QA((^*,,i,%-"y- ./a90d011Ll12(4j14Z4w4C{45J5t6D&7+7fQ7T88:[:&<@<L=To>q>z @D$@o@+A>-BcB CF.F"#GiIRI`J_J/LOLwM}NvJOdP6DPNPQ#Q@QRHRRs5RS8wS ZU=!VW`?WBWsW }W{X&YZ 7Zf?[e^C_K`7*`w`MqawaJVb2d}d[Vh6niZ{jamgFoymoB:pbpKq3r=is-1tjvt*wux4x Xxiy-zp{z,R{E}y}v0~w0~Gf~'F:'WQ,HkmAv3f(XezkN} ;az V"*j]U$T/xY g 7@V8z'a%%q?@3ac66P&^el,TmrITF:_1W_,fV[kuENk1RW~EJqO]@( u"3O)SBlbvy+X|12})X298lZo Zh(nBtD+u& K\@oO :bzO@pp,ppD $%),-./012345464748494:4>4?4@4B4D4G4H4I4K4L4M4NN````````"`$`,`6`8`:`>`@`B`F`P`R`Z```b`d`f`h`j`l`n`p`@`t`v`x`z`|`````````````Unknown G*Ax Times New Roman5Symbol3. *Cx Arial7.@Calibri5. .[`)TahomaeGarmdITC Bk BTTimes New Roman?= *Cx Courier New;WingdingsA$BCambria Math"1"KL1{IirP0^ NHX  $P%2!xxTanja I. Eterovi      Oh+'0l  ( 4 @LT\dTanjaNormal I. Eterovi16Microsoft Office Word@f`@|c6@`L{՜.+,0 hp|  I^  Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~      !"#%&'()*+-./012389<Root Entry FtLL;Data 1Table?lWordDocument 4SummaryInformation($DocumentSummaryInformation8,MsoDataStore0LfILOLUF1LZ4PWIA==20LfILItem  PropertiesUCompObj y   F'Microsoft Office Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q