Naslov
O nazivlju bosansko-humskih srednjovjekovnih nadgrobnika (bilig, kami, kamen, zlamenie)
(On the Terminology of Bosnian-Hum Medieval Tombstones (bilig, kami, kamen, zlamenie))

Autori
Šimić, Marinka

Izvornik
Susreti (2303-5064) 1 (2018), 12; 41-61

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
bosansko-humski natpisi, hrvatska ćirilica, stećci, bilig, kami
(Bosnian-Hum inscriptions, Croatian Cyrillic, tombstones, bilig, kami)

Sažetak
U prilogu se razrađuju nazivi za bosansko- humske srednjovjekovne nadgrobne spomenike: bilig, kami, kamen, zlamenie i s njima povezani leksemi grob, grobnica, raka i dr. Zatim se analiziraju oni uobičajeni u stručnoj literaturi od početka intenzivnijih istraživanja: stećak i mašet. Kao građa poslužili su bosansko-humski natpisi koje je šezdesetih godina prošloga stoljeća objavio Marko Vego. Na temelju iznesene građe zaključeno je da su najčešći nazivi na srednjovjekovnim bosansko-humskim nadgrobnim spomenicima bilig i kami, kamen, kamin. Izraz stećak, koji je uobičajen u stručnoj literaturi, ne pojavljuje se na natpisima. Ipak, može se pretpostaviti da je znatno stariji od 19. stoljeća (kad je prvi put zapisan u okolici Imotskoga), i to iz više razloga: ponajprije stoga što se na jednom natpisu iz sredine 15. stoljeća pojavljuje glagol steći koji je nastao stezanjem od stojeći (slično kao stećak od stojećak), zatim što se spominje u narodnim pjesmama i u djelu fra Martina Mikulića. U prilogu je razrađeno značenje svakoga leksema i njegova kontekstualna upotreba te razmotreno je li se značenje nekih leksema promijenilo od vremena nastanka natpisa do danas. Na temelju građe zaključeno je, da premda je riječ o bliskoznačnicama, svaka od ovih inačica ima svoje specifično značenje. Primjerice, kami i kamen se upotrebljava samo onda kada se govori tko je izgradio spomenik, odnosno kada se navodi ime majstora (kami usiče radičь kovačь). Riječ se bilig upotrebljava kada se spominje tko je podignuo spomenik ; najčešće su to članovi pokojnikove obitelji (si biligь postavi gospoê vukava s moimi dobrim i živu mi vêrno služaše i mrtvu mi posluži). Za izraz se mašet ne može utvrditi porijeklo. Smatra se da je turcizam (mešhed, mećit) ili romanizam (masseto). Za razliku od leksema bilig i kami, koji su česti na bosansko-humskim natpisima, leksemi se grob, grobnica i raka rjeđe pojavljuju. Također su rijetke imenice tvorene sufiksom -ište/ -išće (crkvenoslavenski -iĉe): počivalište i pokoišće. Posebna je pozornost posvećena morfološkim oblicima glagola koji se nalaze uz nazive za spomenike. Primjerice, uz imenicu se bilig vežu sljedeći oblici: postavi, usêče, postaviše, sêče. Obrađena su i specifična leksička značenja spomenutih glagola. Primjerice, oblik se siče odnosi na pomno izrađivanje ukrasa, a oblik pisa (uz općenita značenja) znači stvaranje predloška na kamenom materijalu. Nadam se da će ovaj rad pridonijeti sustavnom opisu leksičkoga blaga crkvenoslavenskoga jezika kao i hrvatskih govora.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA