ࡱ>  bjbj .(;f+~ ~ 8$,P$.tteee,,,,,,,$,02b,eeeeee,@._&_&_&e" ,_&e,_&_&_&&e*# _&,V.0._&@3%@3_&_&Z@3&ee_&eeeee,,_&eee.eeee@3eeeeeeeee~ : ANELKO VLA`I MAARSKI ANTROPONIMI I TOPONIMI U OSMANSKIM POREZNIM POPISIMA SLAVONIJE I SRIJEMA U 16. STOLJEU Osmanski porezni i katastarski popisi (turski: tapu tahrir defterleri) predstavljaju uhodani sustav bilje~enja administrativnih podataka o pojedinim osmanskim pokrajinama, te ine osnovu gospodarstva i upravnog i vojnog sustava osmanske dr~ave. Postoji nekoliko vrsta poreznih popisa, od kojih su za ovu temu najva~niji detaljni porezni popisi domainstava i prihoda (mufassal tapu tahrir defterleri) jer sadr~e popise poglavara i prihoda domainstava u naseljima u odreenoj administrativnoj jedinici. Pomou tih podataka odreivalo se koli inu iznosa koje su pojedinci morali plaati u vidu poreza, a slu~ili su i kao slu~beno katastarsko gradivo na temelju kojeg se utvrivala pravna vjerodostojnost tvrdnji pojedinaca o vlasniatvu nad nekim zemljiatem (0NALCIK 1954: 112). Spomenuti popisi provoeni su od 1390 ih godina, s time da je prvi sa uvani popis nastao 1431./1432. godine, a posljednji poznati popis nastao je 1634. godine (0NALCIK 1954: 109). Najprecizniji osmanski popisi provedeni su za vladavine sultana Sulejmana Veli anstvenog (1520. 1566.)  upravo u vrijeme kada su Osmanlije osvojili podru je Slavonije i Srijema  zbog toga ato je za namirivanje trokova osmanskih ratova u tom razdoblju trebalo osigurati bogat priljev novca iz svih resursa, dakle i sastaviti precizne popise porezno obveznog stanovnitva (FODOR 2016: 127128). Osmanski porezni popisi ne mogu se koristiti kao popisi stanovnitva prema modernim mjerilima jer su osmanskoj upravi slu~ili jedino kao  pomagalo za poreznike : svrha im nije bila ponuditi ni precizno napisane onime, ni popis svih lanova obitelji osim muakih poglavara domainstava, kao ni svih odraslih, muakih posjednika ako nisu bili porezni obveznici (MOA ANIN 2003: 35 36). Spomenuti popisi najvei su izvor podataka o druatvenom i gospodarskom ~ivotu u vrijeme Osmanskog Carstva i iz njih se mo~e ia itati prostorni razmjeataj naselja, broj poreznih obveznika, obiteljska struktura, vidovi poljoprivredne i obrtni ke proizvodnje, migracijska kretanja, onomasti ki podaci itd. Budui da su osmanski popisiva i bilje~ili antroponime i toponime arapskim pismom i fonetski, istra~iva ima se pru~a mogunost analiziranja onima zabilje~enih u navedenom vremenskom i prostornom kontekstu. Cilj rada je opisati karakteristike osmanskih poreznih popisa koje se odnose na maarsku onomastiku i obrazlo~iti prednosti i mane njihova koriatenja za identifikaciju maarskih onima na podru ju Slavonije i Srijema u 16. stoljeu. Spomenute karakteristike bit e prikazane pomou primjera iz izvora, koji e biti transliterirani u skladu s romanizacijskim sustavom ALA LC (American Library Association  Library of Congress) za osmanski turski jezik. Osmanski porezni popis pojedine pokrajine (osmanski turski: sancak, sand~ak) provodio se tako ato je dr~avni slu~benik em+n i defter ( povjerenik za popis ) u svojstvu popisiva a izlazio na teren i provodio popis od naselja do naselja unutar odreene pokrajine. Povjerenik je mogao biti prijaanji upravitelj pokrajine (sancakbeyi), visoki financijski slu~benik (defterhne ktibi) ili npr. kadija, odnosno lokalni sudsko upravni slu~benik (kad1). Eminu je pomagao ktib (ktip), tj. pisar ili zapisiva . Pisari su trebali biti osobe koje poznaju pokrajinu, njezine oporezive resurse i jezik lokalnog stanovniatva, i znali su biti odabrani meu domaim ljudima ili novim preobraenicima na islam. Svi odrasli muaki stanovnici pojedinog naselja (ali i ~ene ako su bile poglavarice domainstava) dolazili bi pred emina, katipa i kadiju s dokumentima kojima bi dokazivali vlasniatvo nad nekim zemljiatem i eventualne ranije ste ene privilegije. Pisar je pod povjerenikovim nadzorom zapisivao njihova imena, prihode i privilegije. Popis se provodio otprilike svakih trideset godina: prigodom ustoli enja novog sultana, prilikom mijenjanja poreznih zakona, mijenjanja ustroja pokrajine, ili zastarijevanja popisa iz nekog drugog razloga. Ako je za pojedino podru je ve postojao raniji popis, popisiva  bi iaao od naselja do naselja i usporeivao prijaanje podatke sa stanjem zate enim na terenu. (0NALCIK 1954: 110 111). `to se ti e osmanske Slavonije i Srijema, koji su bili podijeljeni na Po~eaki (sredianja i isto na Slavonija), Pakra ki (zapadna Slavonija) i Srijemski sand~ak (Srijem i dio isto ne Slavonije), osmanski porezni popisi provedeni su u Po~eakom sand~aku 1540., 1545., 1561. i 1579. godine, u Pakra kom sand~aku 1565. i 1584. godine, a u Srijemskom sand~aku 1546., 1552., o. 1568. i 1588./1589. godine. (MUJAD}EVI 2010: 136 137). Openito se u osmanistici smatra da su osmanski popisiva i fonetski bilje~ili imena poreznih obveznika, odnosno da je pisar  arapskim pismom bilje~io imena onako kako bi ih uo. To bi zna ilo da nam se nudi stvarni lik imena u konkretnom vremenu i na konkretnom prostoru (MOA ANIN 2003: 12; MOA ANIN 1983: 114; usp. SR`AN 2001: 11). Nenad Moa anin ustvrdio je da je o. 70% antroponima zabilje~enih u osmanskim popisima za sredianju Slavoniju u razdoblju od 1540. do 1579. godine vjerodostojno zabilje~eno, odnosno da su u onom razdoblju izgovarani onako kako su ih zapisali osmanski pisari (MOA ANIN 2003: 12). Osmanski popisi zapisivani su arapskim pismom, i to njegovom ina icom koja se zove siyakat (od arapskog: siy3a; u osmanskom turskom u zna enju: kontekst, poredak, stil), koju se koristilo prilikom pisanja administrativnih i financijskih dokumenata u Osmanskom Carstvu od 15. do 17. stoljea (HEYWOOD 1997: 126 127). Sijakatsko pismo je pismo birokracije koja je te~ila u initi svoje dokumente kripti nima za nepo~eljne itatelje. Zato osmanski pisari nisu bilje~ili kratke vokale i izostavljali su dijakriti ke znakove. Zbog toga se prosje na rije  pisana sijakatskim pismom mo~e pro itati na viae na ina; izostanak dijakriti kih znakova mo~e se usporediti sa situacijom kada se u latini kom tekstu ukloni  kva ice na , a ili ~  dobilo bi se slova koja bi se mogla itati kao c, s i z, ali i , a i ~ ako bismo bili svjesni da je autor toga teksta mo~da namjerno uklonio dijakritike. U sijakatskim tekstovima, pak, uklanjanjem dijakritika nismo dobili samo dvije kombinacije (p ili b,  ili d~ itd.), nego esto i tri i viae kombinacija. Osim toga, brojne rije i zapisane sijakatskim pismom ne mogu se sa sigurnoau pro itati na jedinstven na in zbog toga ato se kratki samoglasnici a, i i u naj eae uope nisu bilje~ili, dok se dugi vokal u mo~e legitimno pro itati kao o, v i u. Zbog toga se esto mo~e jedino nagaati o kojem se grafemu ustvari radi, koji vokali nedostaju, nedostaje li uope neki vokal itd. (MOA ANIN 2003: 13, MCGOWAN 1983: LXXV LXXVI). Moa anin je dao izvrsne primjere za navedeni problem i ustvrdio da je mogue pronai onime u osmanskim izvorima koje se zbog kripti ne prirode sijakatskog pisma mo~e pro itati i na petnaestak na ina (MOA ANIN 2003: 13). Budui da su osmanski dokumenti pisani rukom, joa jedno va~no obilje~je osmanskih popisa jest  urednost ili  neurednost rukopisa osmanskih pisara, a to uvelike olakaava ili ote~ava posao modernih istra~iva a (MOA ANIN 2003: 12 13; SR`AN 2001: 14). Tako je osmanski pisar po imenu Behram, koji je zapisao detaljni popis Srijemskog sand~aka iz o. 1568. godine i sumarni popis Po~eakog sand~aka iz 1569. godine, imao uredan rukopis i konzistentan pisarski stil. Time nam je olakaao itanje spomenutih popisa i sigurniju identifikaciju onima. Bruce McGowan je pretpostavio da Behram vjerojatno nije bio slavenskog podrijetla, ato se mo~e zaklju iti prema navadi dodavanja vokala unutar konsonantskih skupina, npr. dodavanje vokala i ispred skupine st u imenu 0stfn, tj. Stefan, te dodavanje i ispred skupine tvrt u imenu 0dvirtkM, tj. Tvrtko (MCGOWAN 1983: LV; MOA ANIN 2003: 51, 62). U svim osmanskim poreznim popisima za Slavoniju i Srijem mogu se pronai brojne primjeri iz kojih je o ito da su osmanski pisari koji nisu bili slavenskog podrijetla imali probleme s pisanjem ju~noslavenskih onima zbog kompleksnih suglasni kih skupina (ponekad i tro lanih i etvero lanih), koje nisu u duhu osmanskog turskog jezika. Zato ih nisu ni zapisivali onako kako su ih uli, nego su ubacivali vokale kao u ovim primjerima: Andrija (u osmanskim popisima: And1riya), Cvetko (0vetko), Stepan/Stjepan (0stepan), Strahinja (*strhinya), `tefan (0_tefan), Tvrtko (0dvirtkM), Vukdrag (Vukd1rag), Dragi (D1rgik), Hrtkovci (H1rtkofi), Sveti Laslo (0sweti LclM), Sveti Mikloa (0sweti M+klM_) itd. (TCBDAGM OADB TT TTD, br. 203, 204, 243, 351, 355, 359, 549, 612, 672, 1000). S maarskim su antroponimima i toponimima imali jednostavniji posao, i time su nam olakaali prepoznavanje maarskih onima (MOA ANIN 1983: 51, 114; MCGOWAN 1983: LV, LXXII; usp. HAFIZOVI 1990: 23 24). Naime, maarski i turski jezik (uklju ujui i njegovu osmansku ina icu) imaju mnogo zajedni kih obilje~ja, npr. oba su aglutinativni jezici, oba posjeduju vokalnu harmoniju, te oba jedino u rijetkim prilikama koriste konsonantske skupine s viae od tri suglasnika. Fazileta Hafizovi pretpostavlja da je anonimni pisar popisa Po~eakog sand~aka iz 1579. godine etni ki Maar jer je vjerodostojno zapisivao maarske onime (SR`AN 2001: 14). ak i kada bismo znali ime toga pisara, ne bismo mogli sa sigurnoau ustvrditi je li bio Maar zbog toga ato su svi preobraenici u pravilu uzimali novo, muslimansko ime, pa bi se time  sakrila i bilo kakva naznaka o etni koj pripadnosti zapisiva a (ZIROJEVI 2012: 9 11). ak i kada je itkost rukopisa osmanskih popisiva a na zavidnoj razini, itanje osmanskih izvora i dalje je problemati no. Za razliku od uvrije~enog postupka prilikom transkripcije latinskih izvora, kada se slavenske varijante latinskih antroponima Stephanus, Iohannis, Petrus, Josephus itd. zapisuje u latinskom obliku, procedura transliteracije i transkripcije osmanskih turskih izvora joa uvijek nije usklaena i jedinstvena, ato zbog ranije objaanjene prirode sijakatskog pisma mo~e imati mnoatvo varijacija. Moa anin daje primjer brojnih arabi kih varijanti imena Stjepan koje se mo~e nai u osmanskim popisima za Slavoniju i Srijem, odnosno opravdanih na ina itanja toga imena na temelju arabi kog zapisa: vrlo esti antroponimi u osmanskim popisima su 0stpn, koji se mo~e pro itati kao Stipan, Stjepan i Stepan, zatim 0_twn, koji se mo~e pro itati kao Iatvan i `tivan, te 0stfn, koji se mo~e pro itati kao Stefan i `tefan (MOA ANIN 2003: 12 13). Taj problem ne postoji kod transliteriranja muslimanskih onima, jer je arapsko pismo osmanskog turskog jezika prilagoeno upravo njima, pa openito nije sporno kako bi ih trebalo transliterirati. Nemuslimanska imena  u ovom slu aju ju~noslavenska i maarska  mnogo je te~e pro itati, odnosno transliteracijom  prenijeti iz osmanskog izvora. Zbog imenske entropije, odnosno oskudnosti imenskog fonda onovremenog slavonskog i srijemskog stanovniatva koje se uvjetno mo~e svrstati pod pravoslavno, relativno je lako prepoznati pravoslavna imena. S druge strane, te~e je transliterirati antroponime katoli kog stanovniatva jer su katoli ki antroponimi mnogobrojniji, tj. raznolikiji (MOA ANIN 2003: 12; usp. MOA ANIN 2001: 36). Meu etni ki maarskim stanovniatvom osmanske Slavonije i Srijema imenski je fond bio neato bogatiji nego kod ju~noslavenskog stanovniatva. Osim toga, za onime u osmanskim popisima Slavonije i Srijema mo~e se rei da predo avaju velik utjecaj maarskog jezika i izgovora na spomenutom podru ju sredinom i u drugoj polovici 16. stoljea, dakle u pokrajinama koje su u prethodnim stoljeima bile sastavni dio ugarske dr~ave. Dakle, ne mora biti da su sve osobe s maarskim imenom u osmanskim popisima etni ki Maari, nego da su mo~da i Hrvati, Srbi ili pripadnici drugih etnika (SR`AN 2001: 11). Zbog toga treba biti oprezan i ne zaklju ivati da se sa sigurnoau mo~e ustvrditi da je neki na in itanja antroponima u osmanskim popisima ispravan, jer bismo time mogli nepotkrijepljeno tvrditi da je odreena skupina imena katoli kog, pravoslavnog, hrvatskog, srpskog, maarskog ili drugog podrijetla. S ovime je povezan i problem etni ke diferencijacije stanovniatva zabilje~enog u osmanskim popisima: osmanski popisiva i nisu dijelili stanovniatvo prema etni koj pripadnosti, nego po religiji i s njom povezanim poreznim skupinama. Zato ovaj rad nije usredoto en na temu brojnosti maarskog stanovniatva u osmanskoj Slavoniji i Srijemu, jer se ne mo~e vjerodostojno odrediti etni ka distribucija u etni ki mijeaanim naseljima u vremenu kada nije bilo nacionalnosti i nacija. Razdioba antroponima prema etni koj pripadnosti nezahvalan je posao koji mo~e biti pro~et mnogim pogreakama. Kako mo~emo sa sigurnoau podijeliti osobe prema etni kom principu ako nismo sigurni ni kako im je to no glasio oblik imena? Mo~da su pojedini onomasti ki oblici postojali na nekom podru ju u danom razdoblju, ali uvijek je mogue da ih je popisiva  pogreano zapisao, a ne da je to odraz nekog lokalnog idioma. Joa jedna nepoznanica u osmanskim popisima su prezimena, koja obi no slijede odmah iza imena poglavara domainstva bez neke druge oznake, i zato ne moraju biti jedino prezimena, nego bi mogla biti i nadimci, imena oca ili zanimanje. Npr. esti onim u slavonskim i srijemskim popisima je Varga, i za njega se ne mo~e sa sigurnoau  0 B n X d ~l[[[L; hXZhw"CJOJPJQJaJhXZhw"CJOJQJaJ hXZhNCJOJPJQJaJ#hXZhN6CJOJPJQJaJ hXZh%CJOJPJQJaJ hXZh2#CJOJPJQJaJ hXZh{!CJOJPJQJaJh8h{!CJOJPJQJh8hLCJOJPJQJ\ hXZh^iCJOJPJQJaJhLCJOJPJQJaJ hXZhLCJOJPJQJaJ (,6R^mvȵ޸ dgdXZ d`gdXZ d`gdg<d-DM `gdXZd-DM gd8d-DM gdXZ$d-DM a$gdXZ     v 4,2@BFr46;ܭܜ܎ܾ}l}l[l}l}l}J hXZhv|CJOJPJQJaJ hXZhLCJOJPJQJaJ hXZhNCJOJPJQJaJ hXZh2#CJOJPJQJaJh8CJOJPJQJaJ hXZhM 2CJOJPJQJaJ hXZhjCJOJPJQJaJhXZhw"CJOJQJaJhXZhjCJOJQJaJ hXZhw"CJOJPJQJaJ#hXZhw"6CJOJPJQJaJ6Z`z v|jlrX6|⑂sssssssssshXZhw"CJOJQJaJhXZhjCJOJQJaJhXZhM 2CJOJQJaJhXZhNCJOJQJaJ hXZhM 2CJOJPJQJaJ hXZh2#CJOJPJQJaJ hXZhNCJOJPJQJaJhXZh2#CJOJQJaJhXZhv|CJOJQJaJ,4>l:F\±qcR@R#hXZhZ6CJOJPJQJaJ hXZhZCJOJPJQJaJh8CJOJPJQJaJhXZhq<CJOJQJaJhXZhM 2CJOJQJaJ hXZhCJOJPJQJaJ hXZhM 2CJOJPJQJaJ hXZh:CJOJPJQJaJ hXZhw"CJOJPJQJaJhXZhw"CJOJQJaJhXZhNCJOJQJaJhXZhCJOJQJaJ\~( ( @ T h 2!:!!@!L!R!Z!b!f!l!p!ͻﻗ͆޻t#hXZhZ6CJOJPJQJaJ hXZhCJOJPJQJaJ#hXZhLh6CJOJPJQJaJ#hXZh[#6CJOJPJQJaJ#hXZh|T6CJOJPJQJaJ hXZh[#CJOJPJQJaJ hXZhZCJOJPJQJaJ hXZhLhCJOJPJQJaJ-p!t!z!!!!!" """,""""""""""#.#2#X#l###$.$`$$$$$%%&&''''$(:(v((((ʼʫʫʫʫʫʫʫʫʫʫʚʚʫʫʫ{ hXZhv|CJOJPJQJaJhg<CJOJPJQJaJ hXZhCJOJPJQJaJ hXZh[#CJOJPJQJaJh8CJOJPJQJaJ hXZhZCJOJPJQJaJ#hXZhZ6CJOJPJQJaJ#hXZh|T6CJOJPJQJaJ0(((((6)@)****+++++++++",&,(,.. /01ϾϾϯqcR hXZh>dCJOJPJQJaJh8CJOJPJQJaJhXZh 5CJOJQJaJ hXZh 5CJOJPJQJaJhXZh[#CJOJQJaJhXZhZCJOJQJaJhXZh;nCJOJQJaJ hXZhCJOJPJQJaJ hXZhZCJOJPJQJaJ hXZh[#CJOJPJQJaJhXZhv|CJOJQJaJ1&1,11111111112B2D2j222283f33333334J4N4V4X4j44444444455̻̭ﻜﻜ}ll hXZhCJOJPJQJaJh8CJOJPJQJaJ hXZh#CJOJPJQJaJ hXZhq<CJOJPJQJaJhXZhvl6CJPJaJ hXZhvlCJOJPJQJaJ#hXZhvl6CJOJPJQJaJ hXZh>dCJOJPJQJaJ hXZh;nCJOJPJQJaJ*55555555D6Z6h6t6v666666667 77777(7*7.70767877778888888888899yyyy#hXZhWO6CJOJPJQJaJ hXZhWOCJOJPJQJaJ#hXZhZ6CJOJPJQJaJ hXZh>dCJOJPJQJaJ hXZhCJOJPJQJaJ hXZhq<CJOJPJQJaJh8CJOJPJQJaJ hXZhZCJOJPJQJaJ/999*9H96:8:<:>:D:F:::::::::<<*<\<`<r<x<<= =ͼ}l[ hXZh>dCJOJPJQJaJ hXZh 5CJOJPJQJaJhXZh0tCJOJQJaJ hXZh0tCJOJPJQJaJhXZhWO6CJOJQJaJhXZhWOCJOJQJaJ hXZhWOCJOJPJQJaJ hXZh;nCJOJPJQJaJ hXZhCJOJPJQJaJ hXZhZCJOJPJQJaJ ==.=>=P=Z=n===>>>|???? @JANAfAAAABB޼ޜ|m|^O^@O^O^hXZhr/CJOJQJaJhXZhWOCJOJQJaJhXZhtACJOJQJaJhXZhiCJOJQJaJhXZhsjCJOJQJaJ hXZhsjCJOJPJQJaJ hXZhb/CJOJPJQJaJhXZh#CJOJQJaJ hXZh0tCJOJPJQJaJ hXZh>dCJOJPJQJaJ hXZhZCJOJPJQJaJ hXZhdzCJOJPJQJaJB$BDBNBRBlBBBBTC`CpCCCCCCCCDDD&DDDFDfDnDDDDDDLEpEsdUhXZhP>QCJOJQJaJhXZh!$CJOJQJaJ hXZhr/CJOJPJQJaJ hXZhP>QCJOJPJQJaJ#hXZhWO6CJOJPJQJaJhXZhr/6CJOJQJaJhXZhtA6CJOJQJaJh8CJOJQJaJhXZhWOCJOJQJaJhXZhtACJOJQJaJhXZhr/CJOJQJaJ!pEvEEFFFFFFFG G>GBGFGZGG$H0H>HFH\HHHHHHI"I6ILIZIpIIIIIIIIIIJ*J,J.J0JȺȺ٫٫٫șșșșșșșșșșșw'hXZh86CJOJPJQJ^JaJhXZh86CJPJaJ#hXZh86CJOJPJQJaJhXZh8CJOJQJaJh8CJOJPJQJaJ hXZh8CJOJPJQJaJh8CJOJQJaJhuCJOJQJaJhXZh!$CJOJQJaJ.0JRJ^J`JlJ|JKLLLLLMZNrNtNNNNNOO"OvOοtfWKW<hXZh?+CJOJQJaJhg<CJOJQJaJhXZhN'CJOJQJaJhg<CJOJPJQJaJh8CJOJPJQJaJ hXZhM 2CJOJPJQJaJ hXZhdepCJOJPJQJaJh8CJOJQJaJhXZhdepCJOJQJaJhXZh!$CJOJQJaJhXZh8CJOJQJaJ#hXZh86CJOJPJQJaJ hXZh8CJOJPJQJaJvOOOOOOPdPfPPPnQtQQ4R6R8R>RRRRRRRR⻪{l]lN= hXZh>dCJOJPJQJaJhXZhGCJOJQJaJhXZhiCJOJQJaJhXZhsjCJOJQJaJ hXZhiCJOJPJQJaJhXZhtACJOJQJaJhXZhr/CJOJQJaJ hXZh?+CJOJPJQJaJh8CJOJQJaJhg<CJOJQJaJhXZhACJOJQJaJhXZh?+CJOJQJaJhXZhN'CJOJQJaJR,S.S(TrTUUU8VdVrVWW X&X2XXXY&YlYrYYY"ZZZZZZZ[[[\<\ͼޫޫޫޙޫ͋zzziz hXZhnCJOJPJQJaJ hXZhsjCJOJPJQJaJh_CJOJPJQJaJ#hXZha!6CJOJPJQJaJ hXZha!CJOJPJQJaJ hXZhICJOJPJQJaJ hXZh>dCJOJPJQJaJ hXZh 5CJOJPJQJaJ hXZhGCJOJPJQJaJ"<\\\b\\\]4]6]]]^"^D^_(_6_X_\__`aq`O> hXZh4CJOJPJQJaJ hXZh1ECJOJPJQJaJ hXZhdofCJOJPJQJaJhXZh`ICJOJQJaJ hXZh`ICJOJPJQJaJ hXZhGQCJOJPJQJaJhXZhNCJOJQJaJhXZh 5CJOJQJaJhXZhGQCJOJQJaJhXZhsjCJOJQJaJ hXZhsjCJOJPJQJaJ hXZh(CJOJPJQJaJabbbccdd6f:f`ff(g.ggg2hijj8kvkkllònn]NnN]hXZh*CJOJQJaJ hXZh*CJOJPJQJaJ hXZh CJOJPJQJaJ hXZh 5CJOJPJQJaJ hXZh3CJOJPJQJaJ hXZhCJOJPJQJaJ hXZhvlCJOJPJQJaJ hXZh4CJOJPJQJaJh_CJOJQJaJhXZh|TCJOJQJaJ hXZh|TCJOJPJQJaJll\m^mmnnnnn0oHJNPVZpôôôôäâÖäääääôôääääää'hXZh?6CJOJQJaJmHsHh\CJOJQJaJUhXZh?6CJOJQJaJhXZhpKCJOJQJaJhXZh?CJOJQJaJhXZh.LCJOJQJaJ hXZh*CJOJPJQJaJhHkCJOJPJQJaJ3rei je li u pitanju prezime ili je doti na osoba osmanskom popisiva u rekla da je po zanimanju ko~ar, sedlar, postolar  odnosno da se bavio nekim od zanimanja koje ta rije  ozna ava u starijem maarskom jeziku. Takoer je teako odrediti je li antroponim Blind (ponegdje u popisima i Blint; danas Blint) koji slijedi nakon imena poreznog obveznika njegovo prezime ili ime oca. Drugi esti maarski antroponimi zabilje~eni u osmanskim popisima su FMdMr (danas Fodor), Keser+ (danas Keserq ili Keser), Mty_ (danas Mtys) itd. U popisima se mo~e pronai i brojna mijeaana (uvjetno re eno) slavensko maarska imena i prezimena: Mika Vrga, Mika Blind, *vni_ FMdMr, MtkM Ke_er+, Pl Mrikik (=Mari i), Mihl Bl+kevik (=Bali evi), *atfn Mrik (=Mari) itd. (TCBDAGM OADB TT TTD, br. 203, 204, 243, 351, 355, 359, 549, 612, 672, 1000). }enska imena openito su vrlo rijetka u osmanskim popisima, i pojavljuju se jedino onda kada je udovica bila poglavarica domainstva i time porezna obveznica. Obi no bi u jednom selu bilo jedno ili dva udovi ka domainstva. Zbog rijetkosti ~enskih imena u popisima ne mo~e ih se sa sigurnoau transliterirati, pa je i teako identificirati eaa maarska ~enska imena, npr. Ilona (TCBDAGM OADB TT TTD, br. 243, 549, 612, 672, 1000). `to se ti e toponima, i njih je iznimno teako  deaifrirati jer su osmanski zapisiva i, kao ato je ranije objaanjeno, imali poteakoe s prenoaenjem ju~noslavenskih i maarskih fonema i suglasni kih skupina u arapsko pismo. Ponekad je teako ustvrditi je li pisar pogreano uo neki toponim, ili je u pitanju stariji oblik imena nekog naselja. Da ne postoje drugi izvori istog tipa iz predosmanskog i poslijeosmanskog razdoblja, bilo bi vrlo teako identificirati vrlo velik broj toponima. Prednost zapisivanja onima arapskim pismom osmanskih popisa le~i u injenici da su osmanski popisiva i ostavljali naznake o naglasku u rije ima tako ato su zapisivali duge naglaaene slogove (slogove koji sadr~e duge samoglasnike a, i i u), dok mnogi neosmanski izvori ne sadr~e naznake naglaaenih slogova. Meutim, kako je ranije objaanjeno, brojni toponimi napisani arapskim pismom ne mogu se sa sigurnoau pro itati na jedinstven na in. Zato se mora pristupiti nagaanju u brojnim slu ajevima kada se neki toponim ne mo~e pronai u drugim izvorima. Poznavanje toponimije aireg podru ja Slavonije, Srijema i susjednih pokrajina, kao i usporedba toponima u osmanskim i neosmanskim popisima, mo~e mnogo pomoi istra~iva u u procesu identifikacije i ubikacije toponima (usp. MCGOWAN 1983: LXXV LXXX). Slijedi nekoliko primjera maarskih toponima u detaljnim osmanskim popisima Po~eakog sand~aka iz 1561. i 1579. godine: 1) SMlM_  vokali se mogu pro itati kao o, ili u, pri emu nam zapisiva evo koriatenje suglasnika s pokazuje da se mora raditi o dugom . Pisar je jasno nazna io slovo _ ne izostavivai dijakriti ki znak iznad toga slova, ato je bila esta praksa prilikom zapisivanja sijakatskim pismom (TCBDAGM OADB TT TTD, br. 351, 355, 359, 549, 612, 672). U pitanju je danaanje selo Selea u blizini Osijeka, koje je zabilje~eno u popisima u srednjem vijeku i u habsburakom popisu iz 1702. godine kao Zelwske, Zewlwske, Zewlewske, Zewles i Zlsch (SR`AN 2001: 239; SMI IKLAS 1891: 91, 93). 2) jjflk  oba vokala u mogu se opravdano transliterirati i kao o, ali nas na suprotno upuuje smislenost ovdje navedene transliteracije. U objavljenom izvoru prevoditeljica se odlu ila za verziju Ujfalo (SR`AN 2001: 239). Mo~e se zaklju iti da su kj i flk bili spojeno izgovoreni pred pisarom i da ih je on zato i napisao spojeno (TCBDAGM OADB TT TTD, br. 351, 672). U osmanskom razdoblju to je bilo ime seliata, tj. pustopoljine (osmanski turski: mezra) u blizini danaanjeg sela Ivanovac, i taj toponim danas viae ne postoji (SR`AN 2001: 237, 239): 3) TMt Flk  moglo bi se opravdano pro itati i kao Tkt Flk ili TMt FlM, ali za pretpostaviti je da se i u osmanskom razdoblju taj toponim izgovarao sli no danaanjem izgovoru (TCBDAGM OADB TT TTD, br. 351, 672). Prevoditeljica je u objavljenom izvoru taj toponim transliterirala kao Tot Falo (SR`AN 2001: 239). I ovdje se radi o pustopoljini koja danas viae ne postoji (SR`AN 2001: 237, 239). 4) brv_  pisar je vodio ra una da napiae dijakriti ki znak na a, i uo je oba samoglasnika izgovorena dugo (TCBDAGM OADB TT TTD, br. 351, 672). Taj toponim i prezime mogu se pronai diljem Maarske i susjednih slavenskih zemalja, a u ovom slu aju radi se o danaanjem naselju Sarvaa u blizini Osijeka, koje je zabilje~eno u popisima od srednjeg vijeka kao Zorwos i Zaruas, te u habsburakim popisima 1698. i 1702. godine kao Zarvasch, Sarvatz, Szuvacz i Zarvach (SR`AN 2001: 240; MA}URAN 1988: 66, 73, 74; SMI IKLAS 1891: 59, 66, 68). Ako mo~emo ustvrditi da se spomenuti toponim u drugoj polovici 16. stoljea izgovarao jednako kao ato se izgovara danas, mo~e se zaklju iti da su ga osmanski zapisiva i prili no pravilno zapisali, iako su ukazali na to da bi se oba vokala trebala itati produ~eno. Mo~e se rei i da su osmanski popisiva i bili precizniji nego habsburaki u zapisivanju toponima. 5) SenlslM nm 1 dier *swet+ LclM  pisar izgleda nije uo fonem t, ali je uo duge vokale. Maarskom obliku imena sela dodao je sintagmu  drugim imenom i zatim slavenski oblik imena, dakle u selu je bilo i slavenskih stanovnika (TCBDAGM OADB TT TTD, br. 351, 672; SR`AN 2001: 242). Ime danaanjeg sela Laslova (maarski: Szentlszl) u blizini Osijeka zabilje~eno je u srednjovjekovnim izvorima kao Sanctus Ladislaus i Zenthlazlo, a u habsburakom popisu iz 1702. godine kao Szent Lazlo (SMI IKLAS 1891: 40, 44, 67, 89, 92, 93). 6) R+dflk  pisar je jasno uo duge vokale i, a i u, te suglasnik d, pa se mo~e rei da ga je precizno zapisao (TCBDAGM OADB TT TTD, br. 351, 672). Prevoditeljica objavljenog izvora transliterirala je ovaj toponim kao Ridfalo (SR`AN 2001: 245). Danaanja osje ka gradska etvrt Retfala je u srednjovjekovnim izvorima zabilje~ena kao Rewfalu, Reefalw i Reufalu, a u habsburakim popisima 1698. i 1702. godine kao Rietfalu, Retvallo, Rtfalu, Rethfalo i Refalu, dakle osmanski pisari su izgleda bili precizniji (SMI IKLAS 1891: 61 63, 68, 87, 127; SR`AN 2001: 245). Zaklju no se mo~e rei da je za precizniju identifikaciju onomasti kih oblika u osmanskim poreznim popisima za Slavoniju i Srijem neizostavno komparirati ih s istim podacima u neosmanskim izvorima iz razdoblja prije i poslije osmanske vlasti, odnosno s onomasti kim podacima u poreznom popisu osje kog vlastelinstva iz 1469. godine i u habsburakim komorskim popisima slavonskog stanovniatva iz 1698., 1702. i 1736. godine (v. SMI IKLAS 1891; MA}URAN 1980; MA}URAN 1988; MA}URAN 1993). Izvori i literatura FODOR, PL 2016. The Unbearable Weight of Empire. The Ottomans in Central Europe  A Failed Attempt at Universal Monarchy (1390 1566). Budimpeata: Research Centre for the Humanities, Hungarian Academy of Sciences. HAFIZOVI, FAZILETA 1990. O nekim vakufima u Slavoniji iz XVI stoljea. Anali Gazi Husrev begove biblioteke XV XVI: 19 25. HEYWOOD, COLIN J. 1997. Siy3at. U: BEARMAN, PERI, BIANQUIS, THIERRY, BOSWORTH, EDMUND, VAN DONZEL, E.J., HEINRICHS, WOLFHART (ur.). Encyclopaedia of Islam. Sv. IX (San Sze). Leiden: Brill. 126 127. 0NALCIK, HAL0L 1954. Ottoman methods of conquest. Studia Islamica 2: 103 129. MA}URAN, IVE 1988. Popis naselja i stanovniatva u Slavoniji 1698. godine. Osijek: Radovi Zavoda za znanstveni rad JAZU u Osijeku. MA}URAN, IVE 1980. Porezni popis grada i vlastelinstva Osijek i njegove okolice 1469. godine. Starine 58: 125 166. MA}URAN, IVE 1993. Stanovniatvo i vlastelinstva u Slavoniji 1736. godine i njihova ekonomska podloga. Osijek: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zavod za znanstveni rad u Osijeku. MCGOWAN, BRUCE 1983. Sirem Sanca1 mufassal tahrir defteri (1566 1574). Ankara: Trk Tarih Kurumu Bas1mevi. MOA ANIN, NENAD 1983. Granice i upravna podjela Po~eakog sand~aka. Zbornik Zavoda za povijesne znanosti JAZU 13: 108 114. MOA ANIN, NENAD 2001. Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest, Podru~nica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje. MOA ANIN, NENAD 2003. Po~ega i Po~eatina u sklopu Osmanlijskog carstva (1537 1691). Jastrebarsko: Naklada Slap. MUJAD}EVI, DINO 2010. Pregled osmanskih arhivskih izvora za povijest Slavonije i Srijema. Scrinia Slavonica 10: 131 142. SMI IKLAS, TADIJA 1891. Dvijestogodianjica osloboenja Slavonije, II. Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti. SR`AN, STJEPAN (ur.) 2001. Popis Sand~aka Po~ega 1579. godine. Osijek: Dr~avni arhiv u Osijeku. TCBDAGM OADB TT TTD = Trkiye Cumhuriyeti Ba_bakanl1k Devlet Ar_ivleri Genel Mdrl (Glavno ravnateljstvo Dr~avnih arhiva Predsjedniatva Vlade Republike Turske), Osmanl1 Ar_ivi Daire Ba_kanl11 (Predsjedniatvo Uprave za osmanski arhiv), Tapu Tahrir (Porezni ili katastarski popisi), Tapu Tahrir Defterleri (Porezni ili katastarski popisi), br. 203, 204, 243, 351, 355, 359, 549, 612, 672, 1000. ZIROJEVI, OLGA 2012. Islamizacija na ju~noslovenskom prostoru. Konvertiti: kako su se zvali. Beograd: Srpski genealoaki centar. Maarski antroponimi i toponimi u osmanskim poreznim popisima Slavonije i Srijema u 16. stoljeu Osmanski detaljni porezni popisi nastali sredinom i u drugoj polovici 16. stoljea na podru ju Slavonije i Srijema mogu poslu~iti kao bogati izvori podataka o onomastici jer sadr~e popise poglavara domainstava i nazive slavonskih i srijemskih naselja na spomenutom podru ju. Budui da su osmanski popisiva i bilje~ili antroponime i toponime arapskim pismom i fonetski, istra~iva ima se pru~a mogunost analiziranja onima zabilje~enih u navedenom vremenskom i prostornom kontekstu. U radu se obrazla~e prednosti i mane koriatenja spomenutih osmanskih izvora za identifikaciju maarskih onima na podru ju Slavonije i Srijema u 16. stoljeu i potvruje neizostavnost usporedbe osmanskih i neosmanskih izvora za dobivanje vjerodostojnih onomasti kih podataka. Klju ne rije i: onomastika, osmanski porezni popisi, maarski jezik, Slavonija, Srijem, 16. stoljee Anelko Vlaai (Slavonski Brod, 1982.) doktorirao je povijesne znanosti na Hrvatskim studijima Sveu iliata u Zagrebu 2010. i magistrirao turkologiju i francuski jezik i knji~evnost na Filozofskom fakultetu Sveu iliata u Zagrebu 2013. Radio je kao postdoktorski gostujui istra~iva  na Sveu iliatu Ko u Istanbulu od studenoga 2014. do studenoga 2015. godine, te kao poslijedoktorand u Hrvatskom institutu za povijest  Podru~nici za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu od lipnja 2016. do svibnja 2018. godine. Kao vanjski suradnik predaje kolegije iz ranomoderne povijesti na Filozofskom fakultetu Sveu iliata J. J. Strossmayera u Osijeku. Objavljuje znanstvene i stru ne radove na temu politi ke i kulturne povijesti Hrvatske i Jugoslavije u 20. stoljeu, jugoslavensko-turskih odnosa u 20. stoljeu te povijesti Slavonije pod osmanskom vlaau u 16. i 17. stoljeu. Hungarian anthroponyms and toponyms in Ottoman tax surveys of Slavonia and Syrmia in the 16th century Ottoman detailed tax surveys made in the middle and in the second half of the 16th century in Slavonia and Syrmia can serve as rich sources of data on onomastics because they include lists of household heads and names of Slavonian and Syrmian settlements in the mentioned area. As Ottoman surveyors would record anthroponyms and toponyms in Arabic script and phonetically, researchers have the chance to analyze the onyms recorded in the mentioned temporal and spatial context. The article represents an analysis of the advantages and flaws of the use of mentioned Ottoman sources for the identification of Hungarian onyms of Slavonia and Syrmia in the 16th century, and confirms the necessity of comparison of Ottoman and non Ottoman sources for obtaining trustworthy onomastic data. Keywords: onomastics, Ottoman tax surveys, Hungarian language, Slavonia, Syrmia, 16th century Anelko Vlaai (Slavonski Brod, 1982) obtained a PhD in history at the University of Zagreb in 2010 and an MA in Turkish studies and French language and literature at the University of Zagreb in 2013. He worked as a TB0TAK research fellow at Ko University in Istanbul (November 2014  November 2015) and as a post-doctoral associate at the Croatian Institute of History  Department for the History of Slavonia, Syrmia and Baranya in Slavonski Brod. As an external associate, he teaches Early Modern Age courses at the Faculty of Humanities and Social Sciences of the J. J. Strossmayer University in Osijek. He published a number of articles about the political and cultural history of Croatia and Yugoslavia in the 20th century, on Yugoslav-Turkish relations in the 20th century, and on the history of Slavonia under Ottoman rule in the 16th and 17th centuries.      PAGE \* MERGEFORMAT 5 ƝޝXfTZƠ <>JVbn *f68@௞phXZhNCJOJQJaJhstCJOJPJQJaJ hXZhr%CJOJPJQJaJ hXZheSCJOJPJQJaJ hXZht CJOJPJQJaJhXZhpKCJOJQJaJ hXZh?CJOJPJQJaJhXZh?CJOJQJaJhXZh?6CJOJQJaJ(Lrĥ:p~Ш2 HnЪުѮѮѮѝюpaaRhXZh5CJOJQJaJhXZhi)CJOJQJaJhXZh7CJOJQJaJhXZhr%CJOJQJaJhXZhJCCJOJQJaJ hXZhpKCJOJPJQJaJ#hXZhr%6CJOJPJQJaJ hXZh7CJOJPJQJaJ hXZhr%CJOJPJQJaJhXZhNCJOJQJaJhXZheSCJOJQJaJު*Ϋ`r$8@ueUFFhXZh%CJOJQJaJhXZh(6CJOJQJaJhXZh4'6CJOJQJaJhXZhJCCJOJQJaJhXZhr%CJOJQJaJhXZhrCJOJQJaJhXZh#eCJOJQJaJhXZhpKCJOJQJaJhXZh KCJOJQJaJhXZh5CJOJQJaJ hXZhpKCJOJPJQJaJ hXZh5CJOJPJQJaJ@BFHRTr 2DFHfĮ0nದಇxxxixiZihXZh.#CJOJQJaJhXZhCJOJQJaJhXZhW6CJOJQJaJhXZh%6CJOJQJaJhXZhpKCJOJQJaJhtCJOJQJaJhXZh%CJOJQJaJhXZhr%6CJOJQJaJhXZhr%CJOJQJaJhXZh2"CJOJQJaJhXZh2"6CJOJQJaJ°а԰ tv|~468F\hjlrzóҔңÅueuhXZhpK6CJOJQJaJhXZh6CJOJQJaJhXZh CJOJQJaJhXZhpKCJOJQJaJhXZh2"6CJOJQJaJhXZh 6CJOJQJaJhXZhr%CJOJQJaJhXZh2"CJOJQJaJhXZhr6CJOJQJaJhXZhrCJOJQJaJ&z|ܳXƵȵεеص޵0@BJZ`*rĴĥvfWvWvWHWhXZh}LCJOJQJaJhXZh<CJOJQJaJhXZh2"6CJOJQJaJhXZh<6CJOJQJaJhXZh'@6CJOJQJaJhXZhr%CJOJQJaJhXZh2"CJOJQJaJhXZhr6CJOJQJaJhXZhrCJOJQJaJhXZhpKCJOJQJaJhXZh CJOJQJaJhXZhCJOJQJaJrt·ڷ:ܸ޸X`b{k[LLk=hXZhn0!CJOJQJaJhXZh%CJOJQJaJhXZh(6CJOJQJaJhXZh%6CJOJQJaJhXZh'@6CJaJhXZhr%CJOJQJaJhXZh2"CJOJQJaJhXZhrCJOJQJaJhXZh'@6CJOJQJaJhXZhSURCJOJQJaJhXZh<CJOJQJaJhXZhpKCJOJQJaJhXZh'@CJOJQJaJ 0@Ȼлһֻ*02BFTXflz,6\^ο޿ӴӴĤĤĤĤĆznhtCJOJQJaJhXZCJOJQJaJhXZhCJOJQJaJhXZh_CJOJQJaJhXZhn0!6CJOJQJaJhXZhr6CJOJQJaJhXZhn0!CJOJQJaJhXZhrCJOJQJaJhXZhCJOJQJaJhXZh gHCJOJQJaJ&޸ p:<df26j^Fb0d^`0gdXZ $da$gdXZd-DM `gdXZ dgdXZ$&*.jl.VZf "(Ҷ◇xxxlx]N]NNNhXZhJCJOJQJaJhXZhCJOJQJaJhtCJOJQJaJhXZh>CJOJQJaJhXZhr6CJOJQJaJhXZhrCJOJQJaJhXZh6CJOJQJaJhXZhT6CJaJhXZhL6CJOJQJaJhXZhT6CJOJQJaJhXZhr%CJOJQJaJhXZh2"CJOJQJaJ$*0Dtv| $`bdhjprvttdUdUhXZhCJOJQJaJhXZh6CJOJQJaJhXZhWK$CJOJQJaJhXZhWK$6CJOJQJaJhXZha4%6CJOJQJaJhXZhr%CJOJQJaJhXZha4%CJOJQJaJhXZhrCJOJQJaJhXZhr6CJOJQJaJhXZhJCJOJQJaJhXZhJ6CJOJQJaJ04xP@PTdhvz(*`npĸĨӘӘӘӘӘӘӘӘӉzi hXZh*CJOJPJQJaJhXZh%CJOJQJaJhXZhLCJOJQJaJhXZhp6CJOJQJaJhXZhr6CJOJQJaJhtCJOJQJaJhXZhrCJOJQJaJhXZhpCJOJQJaJhXZhCJOJQJaJhXZh]CJOJQJaJ&Rf(<:<dfdfptFbŵwhhXXhIhhhXZhLCJOJQJaJhXZh76CJOJQJaJhXZh7CJOJQJaJhXZhCJOJQJaJhXZhL6CJOJQJaJhXZh6CJOJQJaJhXZhCJOJQJaJhXZh5CJOJQJaJh8hCJOJQJhXZh)oCJOJQJaJ hXZh*CJOJPJQJaJh^iCJOJPJQJaJ@B>XZ(2X6⬜~n~~_O_@hXZhOCJOJQJaJhXZh_6CJOJQJaJhXZh_CJOJQJaJhXZhG`6CJOJQJaJhXZhG`CJOJQJaJhXZh>CJOJQJaJheCJOJQJaJmHsHheCJOJQJaJhXZhLCJOJQJaJhXZhv|6CJOJQJaJhXZhv|CJaJhXZhv|CJOJQJaJhXZh7CJOJQJaJB(fjB^PR\²“tdtTTEhXZhCJOJQJaJhXZh6CJOJQJaJhXZh%6CJOJQJaJhXZh%CJOJQJaJhXZh|6CJOJQJaJhXZh|CJOJQJaJhXZhL6CJOJQJaJhXZh{w6CJOJQJaJhXZh{wCJOJQJaJhXZh>CJOJQJaJhXZhOCJOJQJaJhXZhO6CJOJQJaJNp Fr "$.bҳvvvgvvXvIhXZh$CJOJQJaJhXZhD^CJOJQJaJhXZh3ECJOJQJaJhXZhCJOJQJaJhXZhtCJOJQJaJhXZhG`6CJOJQJaJhXZhG`CJOJQJaJhXZh>CJOJQJaJhXZh_6CJOJQJaJhXZh_CJOJQJaJhXZh;n6CJOJQJaJhXZh;nCJOJQJaJbdfhjl*.jŹseTH9hoAZhoAZCJOJQJaJh8CJOJQJaJ hXZh^iCJOJPJQJaJh8CJOJPJQJaJho4CJOJPJQJaJ hXZh8CJOJPJQJaJh-76h-76CJOJQJaJh-76CJOJQJaJh^iCJOJQJaJh8CJOJQJaJhZCJOJQJaJhXZhCJOJQJaJhXZh$CJOJQJaJhXZh$6CJOJQJaJbdfhj,. dgd1 $da$gd1 dgdoAZd-DM gd8 $da$gd-76 dgdXZ0d^`0gdXZj*,bt~n^K^K^$h&h&CJOJQJaJmH sH h&CJOJQJaJmH sH h^iCJOJQJaJmH sH ho4CJOJQJaJmH sH h1CJOJQJaJmH sH h5g1CJOJQJaJmH sH $h1h1CJOJQJaJmH sH h1CJOJQJaJh8CJOJQJaJhoAZhoAZCJOJQJaJh&CJOJQJaJhoAZCJOJQJaJTXZ^`dfjl$a$ dgd=b dgd1.nRTVZ\`bfhlnͺjh #aUmHnHuh5g1mHnHuh #ajh #aUh 96jh 96U$h1h1CJOJQJaJmH sH $h&h&CJOJQJaJmH sH h&CJOJQJaJmH sH hMCJOJQJaJmH sH ,1h/ =!"#$% j 666666666vvvvvvvvv666666>6666666666666666666666666666666666666666666666666hH6666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666666662 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~ OJPJQJ_HmH nH sH tH X`X PNormal$dha$ CJOJQJ_HaJmHsHtH \@\ ; Heading 1ddd@&[$\$5CJ0KH$PJ\aJ0d@d =bHeading 2,Fusnote$d@&CJPJ\]aJtHX@RX ; Heading 5ddd@&[$\$5CJPJ\aJDA D Default Paragraph FontRiR 0 Table Normal4 l4a (k ( 0No List ` 8+No Spacing,Podnaslovdhhh/5CJOJPJQJ^J_HaJmHnHsHtHpop =bHeading 2 Char,Fusnote Char"OJPJQJ\]aJmHsHtHRoR ;Heading 1 Char5CJ0KH$OJPJQJ\aJ0Ro!R ;Heading 5 Char5CJOJPJQJ\^JaJ*W`1* ;`Strong5\.X`A. ;@Emphasis6]>@R> =b0 Footnote TextCJaJLoaL =b0Footnote Text CharOJQJmHsH@&`q@ =b0Footnote ReferenceH*44 +70Header  H$FoF +70 Header CharCJOJQJaJmHsH4 @4 +70Footer  H$FoF +70 Footer CharCJOJQJaJmHsHPK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭V$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3N)cbJ uV4(Tn 7_?m-ٛ{UBwznʜ"Z xJZp; {/<P;,)''KQk5qpN8KGbe Sd̛\17 pa>SR! 3K4'+rzQ TTIIvt]Kc⫲K#v5+|D~O@%\w_nN[L9KqgVhn R!y+Un;*&/HrT >>\ t=.Tġ S; Z~!P9giCڧ!# B,;X=ۻ,I2UWV9$lk=Aj;{AP79|s*Y;̠[MCۿhf]o{oY=1kyVV5E8Vk+֜\80X4D)!!?*|fv u"xA@T_q64)kڬuV7 t '%;i9s9x,ڎ-45xd8?ǘd/Y|t &LILJ`& -Gt/PK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 0_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!0C)theme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] gf( ***- 6\p!(159 =BpE0JvOR<\alު@zrj8:;<=>?@ABCDEFGHIJK޸b9 $&-!8@0(  B S  ? p t w } 8 B c m n t #(*0su>Dbh%+KOX`g o z ! ! !!!"!$!*!+!0!9!?!A!G!H!N!,&5&7&?&A&G&I&Q&+(1(`(f(n(t(((((((55/555=5C555555566 66666666666666666666666666666666666788;;>>?@r@y@{@@@@@@@@@@AAAAAABBBBBC)C,C-C1C6C9C:C>CDDDDEEEE*F2F4F;F=FDFGFNFH HHHHHH H!H&H4I;IGIRIIIIIIIIIIIJ JJJ,K3KcKjKlKsKvK}KKKKKKKKKKKUNXNYNcNdNjNkNmNvNyNzNNNNNNNNNNNNNNNNNOO O OOOOOOOOPPP'P(P*P>PAPDPJPLPQPqPxPyPPPPPPPPPP}RRRRRRRRRRTUdUfUUUUUUUUUUUUVV VYV`VnVxVVVVVVVVVhWwW<`A`;f=f>f@fAfCfDfFfGfefhfprfg +,2%3%22\7]7 9 9>>>>@@BBDDHHJJHLIL-N/NBNDNOOOO[P\PPP+Q,QQQYRZRRR?S@SSS\T]TTTSUTUUUAWBWWW&X(X[ [[[^h_~`;f=f>f@fAfCfDfFfGfefhf[[[[__<`<`xbybbbd(dUeUe^ece;fGfbfhfFHMiO)HM} +HM:,HMHMPwHMtM$'@Q(ZW__+7S9s%lAv%(_fea  d%X2#8`)oOMN>?wBB[~^ 1Eu7  4;E/n0!a!y!{!#"w"[#h#$WK$a4%]%r%}%4&N'4'i)lP*i*?+,,;-yz.b/r/k0 17F15g1M 2A3YZ3o4-76 96W678;<\<q<=Dj=>W>tABuB0BJCo E3EF gH`IpKL.L.L}L:MkNNO~PePP>QGQSUR|TQYoAZ]]]v^j^G` #a5`cd>dgdfdofqZhC|k%lvlPBmn;n=n{noho pdep_ppsgss(t+tju3uPv{wS(yz {|W}ZG=I#@qOS%<J59jo sG%@GgHxZ#PXZ0t%(&LA[n %7re+CGx1#+&'z#]jeSU 58>(H20=q( =b 'iiTk89 lxV&N]R3 (Cfst7 Z*$3>qf{=4f7HkkJ#eTgOANR0e`VA i'8+dz@gj8WOFNQLhD^g<QH* .# a<MSirekVAWhn*st15or*>K\_s7p2"3h!v|a' K<M}H4X|4EI{sjZF$)[ttGt ]kRr L @^imGbKG !$:^t9ok`a;f=f@<`<`<`<``     !#$)*+.04gf $@ "$(.68:<@BDHJNPZ\^dhUnknownG.[x Times New Roman5Symbol3. .Cx Arial9Garamond7.*{$ Calibri;(SimSun[SOA$BCambria Math"qhCbf'Ȕf'66W26W2r0 f fKqHP  $P{!2!xx Anelko VlaaiAnelko VlaaiOh+'0  0 < H T`hpxAnđelko VlašićNormalAnđelko Vlašić310Microsoft Office Word@(,7@&@F0۠@׊*6W՜.+,0 hp  Hewlett-Packard2 f  Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry Fl*1Table@3WordDocument .(SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8MsoDataStoreO*&e*RH0YNLQ5Q==2O*&e*Item PropertiesUCompObj r   F Microsoft Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q