Naslov
Motovunska grupa kao ideja
(Motovun Group as an Idea)

Autori
Špelić, Aldo

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Grupna analiza u fokusu znanstvenih istraživanja

Urednik/ci
Špelić, Aldo

Izdavač
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

Grad
Pula

Godina
2018

Raspon stranica
301-328

ISBN
978-953-7320-76-8

Ključne riječi
Grupna analiza, psihoterapija, znanstveno utemeljenje, paradigma, medicina utemeljena na dokazima, kvantitativno-pozitivistička i kvalitativno-hermenutička metodologija
(Group analysis, psychotherapy, scientific foundation, paradigm, evidence-based medicine, quantitative-positivist and qualitative-hermeneutic metodology)

Sažetak
'Motovunska grupa kao ideja' obuhvaća raspravu o razlozima nastanka i poticajima razvoja ideje okupljanja grupnih analitičara kao i ciljeva i zadataka njihova rada. U ovom poglavlju prezentirani su zadaci njezina rada koji su sadržavali propitivanje mogućnosti i načina prevladavanja zapreka na putu provedbe istraživanja u grupnoj analitičkoj praksi i njezinu znanstvenom utemeljenju. Među postavljenim zadacima posebnu pažnju dobili su oni koji se bave (a) povijesno naslijeđenim problemima dvadesetog stoljeća proizašlim iz dominacije pozitivističke paradigme znanosti i na njezinim osnovama formiranim stavovima o nemogućnosti znanstvenog utemeljenja psihoanalize i drugih psihoterapija, (b) problemima povezanim s novim trendovima u znanosti izraženih u konceptu medicine utemeljene na dokazima i njihovim zahtjevima za znanstveno valjanim dokazima psihoterapijske učinkovitosti i (c) propitivanjem novih mogućnosti istraživanja i znanstvenog utemeljenja grupne analize koje proizlaze iz novih trendova u filozofiji znanosti i koncepta pluralizma znanosti. U prezentiranju razvoja ideje Motovunske grupe istaknuto je da je prvi cilj okupljanja grupnih analitičara u Motovunu bilo promoviranje, organizirane i provođenje istraživanja u grupnoj analitičkoj praksi i time prevladavanje postojećeg stanja u grupnoj analizi i općenito psihoterapiji u kojem su dominirali otpori i izbjegavanja terapeuta da provode istraživanja u svojoj praksi i da se bave pitanjem njezina znanstvenog utemeljenja. U osnovi ovoga stanja naglašena je uloga povijesno naslijeđenih problemi pozitivizma u znanosti dvadesetoga stoljeća koji su bili izraženi u zahtjevima za primjenom pozitivističke metodologije u okvirima psihoterapijske prakse. Ovi zahtjevi vodili su do podvojenosti između psihoterapijske i istraživačke prakse te između uloge terapeuta i istraživača. Na osnovi ovih činjenica prvi je zadatak bio propitivanje mogućnosti i ograničenja primjene pozitivističke metodologije u grupnoj analitičkoj i psihoterapijskoj praksi. Važnost ovoga zadatka povezana je s novim trendovima u znanosti izraženim konceptom medicine utemeljene na dokazima koji su pozitivističke kriterije znanstvene valjanosti digli do apsolutne i univerzalne razine i još više naglasili potrebu za propitivanjem pozitivističkih polazišta i na njima zasnovanih stavova znanstvenih autoriteta o nemogućnosti provođenja znanstveno valjanih istraživanja u psihoanalitičkoj i općenito u psihoterapijskoj praksi. U određenju zadataka rada Motovunske grupe osim propitivanja uloge povijesnog nasljeđa pozitivizma dvadesetoga stoljeća i novih trendova u znanosti posebnu važnu ulogu dobile su nove spoznaje u filozofiji znanosti koje su otvorile mogućnost prevladavanja apsolutne i univerzalne pozicije pozitivizma u znanosti i time omogućile razvoj novih metodoloških pristupa, odnosno metodološko proširenje i razvoj osnova pluralističke znanosti. Nove spoznaje trebale su voditi promjenama u znanstvenom pristupu u kojima metodologija više nije ispred samog predmeta istraživanja već, sasvim suprotno, je njime određena. Ovim novim pristupom omogućen je razvoj novih metodoloških modela koji će integrirati postojeće podvojene pozicije pozitivizma i hermeneutike kao i kvantitativne i kvalitativne metode. Na osnovi iznesenog vidljivo je da je ideja Motovunske grupe kao svoj konačni cilj imala omogućiti (a) da se istraživanja vrate u neposrednu psihoterapijsku praksu i postanu njezin sastavni dio, (b) da psihoterapeuti postanu istraživači vlastite prakse i (c) da se time stvore uvjeti da psihoterapeuti uče o praksi kroz njezino neposredno istraživanje. Upravo realizacijom navedenih ciljeva i zadataka rada Motovunske grupe trebali su se prevladati postojeći otpori grupnih analitičara i psihoterapeuta prema provedbi istraživanja u njihovoj praksi i potaknuti njihov interes za pitanje znanstvenog utemeljenja njihove prakse.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Sociologija, Psihologija

POVEZANOST RADA