Naslov
Otpori istraživanju u psihoterapiji
(Resistences to Research in Psychotherapy)

Autori
Špelić, Aldo

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Grupna analiza u fokusu znanstvenih istraživanja

Urednik/ci
Špelić, Aldo

Izdavač
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

Grad
Pula

Godina
2018

Raspon stranica
55-84

ISBN
978-953-7320-76-8

Ključne riječi
Grupna analiza, psihoterapija, znanstveno utemeljenje, paradigma, medicina utemeljena na dokazima, kvantitativno-pozitivistička i kvalitativno-hermenutička metodologija
(Group analysis, psychotherapy, scientific foundation, paradigm, evidence-based medicine, quantitative-positivist and qualitative-hermeneutic metodology)

Sažetak
‘Otpori istraživanju u psihoterapiji' obuhvaća raspravu čije polazište čine zapažanja o vrlo malom broju objavljenih znanstvenih istraživanja na području psihoterapije i s njima povezane interpretacije o otporu psihoterapeuta da provode istraživanja u vlastitoj praksi. U raspravi su prezentirana zapažanja koja ukazuju da nije riječ o otporu psihoterapeuta već o mnogim ograničenjima povezanim s primjenom pozitivističke metodologije u provedbi za praksu važnih istraživanja i ujedno s primjenom rezultata takvih znanstveno valjanih istraživanja u njihovoj praksi. U skladu s tim u ovom poglavlju je rasprava usmjerena na pojedine konceptualne, proceduralne i metodološke poteškoće i ograničenja s kojima se susreću psihoterapeuti prvo u provođenju istraživanja u vlastitoj praski i drugo u primjeni rezultata takvih istraživanja u njihovoj praksi. Prezentirana zapažanja su veoma bliska rezultatima ankete Udruge grupnih psihoterapeuta Kanade o interesima grupnih psihoterapeuta za provođenje istraživanja . S obzirom na ograničenja koja pozitivistička metodologija donosi u provedbu psihoterapijskih istraživanja izneseni su problemi koji proizlaze iz dominacije metodologije nad samim predmetom istraživanja, i to kroz prevlast istraživanja psihoterapijske učinkovitosti nad procesima, stavljanje simptoma kao mjere psihoterapijske učinkovitosti, i na kraju kreiranje novih klasifikacija i određenja mentalnog zdravlja u kojem je napušten višedimenzionalni (osni) pristup i ujedno bio-psiho-socijalni model mentalnih bolesti. U okviru ove rasprave prezentiran je problem metodološke pristranosti koji proizlazi iz postavljenih zahtjeva medicine utemeljene na dokazima. Novim trendovima u medicini mnogi psihoterapijski pristupi, koji svoju praksu ne mogu podrediti zadanim pozitivističkim metodološkim kriterijima, iako godinama potvrđuju vlastitu učinkovitost u svakodnevnoj praksi, mogu od nacionalnih zdravstvenih službi biti određeni kao pristupi bez dokazane i time upitne učinkovitosti te stoga bez mogućnosti da budu prihvaćeni i financirani kao službeni terapijski pristupi. S obzirom na primjenu rezultata istraživanja u psihoterapijskoj praksi prepoznato je da su zbog zadovoljenja kriterija unutar¬nje valjanosti rezultati istraživanja dobiveni u nekliničkim uvjetima na uzorcima homogenih skupina pacijenata s jednom dijagnozom i izraženi u prosječnim vrijednostima neusklađeni i neprimjenjivi u neposrednoj psihoterapijskoj praksi koja uključuje vrlo specifične i složene uvjete. Na osnovu provedene rasprave zaključak je da je prevladavanje „otpora“ psihoterapeuta da u svoju praksu podvrgnu istraživanju moguće tek razvojem nove paradigme znanosti koja će uključivati proširenje metodoloških pristupa i time novo određenje „najboljeg dokaza“ psihoterapijske učinkovitosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Sociologija, Psihologija

POVEZANOST RADA