Naslov
Integrirana zaštita šećerne repe od žičnjaka, repine pipe i repinog buhača nakon zabrane neonikotinoida
(Integrated sugar beet protection from wireworms, sugar beet weevil, sugar beet flea beetle after neonicotinoid banning)

Autori
Bažok, Renata ; Drmić, Zrinka ; Lemić, Darija ; Čačija, Maja ; Virić Gašparić, Helena

Izvornik
VIP projekt: „Povećanje konkurentnosti i osiguranje proizvodnje šećerne repe uvođenjem alternativnih i nepesticidnih metoda suzbijanja štetnika”

Vrsta, podvrsta
Ostale vrste radova, ostalo

Godina
2018

Ključne riječi
šećerna repa, repina pipa, repin buhač, žičnjaci, neonikotionidi
(sugar beet, sugar beet weevil, flea beetle, wireworms, neonicotionids)

Sažetak
Za hrvatsku je poljoprivredu šećer važan izvozni proizvod. Šećerna repa vrlo je dohodovna industrijska kultura. U Republici Hrvatskoj uzgajala se na 20.000-25.000 ha, a u 2014. i 2015. godini proizvodnja se smanjila zbog ekonomskih razloga, ali i zbog velikih problema povezanih s nemogućnošću učinkovita suzbijanja štetnika. U nekim područjima Hrvatske štetnici su limitirajući čimbenik u proizvodnji šećerne repe. Štetnici koji šećernu repu napadaju u ranim fazama njezina razvoja iznimno su štetni u modernoj proizvodnji šećerne repe gdje se sije monoklično sjeme. Njihov napad dovodi do prorjeđivanja sklopa i potrebe za presijavanjem usjeva te posljedično do značajnih gubitaka prinosa. Među najvažnijim štetnicima koji šećernu repu napadaju u početku vegetacije jesu žičnjaci (Agriotes spp.), repin buhač (Chaetocnema tibialis Ill.) i repina pipa (Bothynoderes punctiventris Germ.) Njihova zastupljenost i štetnost promijenila se uslijed promijenjenih klimatskih i proizvodnih uvjeta. U našoj zemlji štetno je pet vrsta žičnjaka. Zastupljenost vrsta u pojedinim područjima Hrvatske znatno se promijenila uslijed promijenjenih klimatskih uvjeta, ali i činjenice da su nekada manje poznate vrste danas znatno proširile svoj areal rasprostranjenja. Nova istraživanja pokazala su da sve vrste nisu jednako štetne te da je poznavanje dominantne vrste na određenu području presudno za prognozu ovih štetnika. Žičnjake u šećernoj repi suzbijamo sjetvom sjemena tretiranoga insekticidima, čime se postiže zadovoljavajuća zaštita u uvjetima niske zaraze. Ako je zaraza veća, potrebno je primijeniti granulirane insekticide u trakove uz sjeme. Za tretiranje sjemena do sada su se koristili insekticidi iz skupine neonikotinoida. Repin buhač prisutan je na cijelom uzgojnom području šećerne repe. Velike štete radi u sušnim i toplim godinama na mladom usjevu šećerne repe, a izgrizanjem rupica na lišću dovodi do propadanja biljaka i prorjeđivanja sklopa. Tretiranje sjemena sistemičnim insekticidima iz skupine neonikotinoida daje zadovoljavajuće rezultate u suzbijanju buhača, no u nekim godinama bilježi se izostanak djelovanja insekticida. Obično se izostanak djelovanja pripisuje preniskoj dozi insekticida, iako bi se razlog vjerojatno trebao tražiti i u pojavi rezistentnosti repina buhača. Zbog mogućeg negativnog učinka na pčele, tri djelatne tvari insekticida iz skupine neonikotinoida (klotianidin, imidakloprid i tiametoksam) odlukom su Europske komisije od 27. travnja 2018. zabranjeni za uporabu za sve poljoprivredne usjeve na otvorenom, uključujući i tretiranje sjemena šećerne repe, te se u budućnosti više neće moći primjenjivati. Novih je djelatnih tvari na tržištu EU-a jako malo jer su kriteriji koji se prilikom registracije moraju zadovoljiti vrlo strogi. Neke od novijih djelatnih tvari ubrajaju se u insekticide povoljnijeg ekotoksikološkog profila, a imaju dozvolu za primjenu tretiranjem sjemena na nekim drugim kulturama. Iznimno je važno utvrditi učinkovitost ovih djelatnih tvari jer bi one možda mogle postati alternativa nakon zabrane neonikotinoida. Repina pipa postala je najvažniji štetnik šećerne repe u istočnom dijelu Hrvatske (okolica Vukovara). U posljednjih nekoliko godina uočeno je njezino širenje i prema zapadu (Baranja, Donji Miholjac, Virovitica), pa se predviđa da će u skoroj budućnosti i u ovim područjima repina pipa postati ograničavajući čimbenik u proizvodnji. Šećernu repu napada u njezinu najosjetljivijem razdoblju, od klijanja do razvijena 3-4 para pravih listova. Dovodi do potpuna prorjeđivanja usjeva, pa je dio površina potrebno redovito presijavati, što rezultira velikim gubitcima. Suzbijanje repine pipe uglavnom se temelji na primjeni insekticida. Mali je broj djelatnih tvari koje su dopuštene za suzbijanje repine pipe, a rezultati suzbijanja često izostaju zbog specifične morfološke građe, velikog kapaciteta ishrane i male lisne površine biljaka u vrijeme primjene insekticida. Često se provode višekratna tretiranja koja su ekonomski neisplativa i ekološki neodrživa te su u suprotnosti s načelima integrirane zaštite bilja. Novija istraživanja u kojima se repina pipa suzbijala masovnim ulovom u feromonske mamce na starim repištima na velikom području (Drmić, 2016., Drmić i sur., 2017.) pokazala su zadovoljavajuće rezultate. Radi se o akciji na većem području u koju se moraju uključiti svi poljoprivrednici i koja mora biti sustavno organizirana. Ovim je načinom moguće izostaviti ili znatno smanjiti uporabu insekticida i ostvariti zadovoljavajući rezultat u suzbijanju repine pipe. Za potpun uspjeh potrebno je uključiti sve proizvođače šećerne repe u području na kojemu se provodi, što je nemoguće bez prethodno provedene edukacije. S obzirom na velike probleme koje proizvođači imaju s tri opisana štetnika šećerne repe, Ministarstvo poljoprivrede 2016. je godine odobrilo provedbu VIP projekta „Povećanje konkurentnosti i osiguranje proizvodnje šećerne repe uvođenjem alternativnih i nepesticidnih metoda suzbijanja štetnika“ s ciljem iznalaženja alternativnih rješenja za suzbijanje repine pipe i repina buhača te žičnjaka.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA