Pregled bibliografske jedinice broj: 974932
Slika-sunce moderne pasivnosti: ontologija spektakla i bauk kiberprostora
Slika-sunce moderne pasivnosti: ontologija spektakla i bauk kiberprostora // Posthumano stanje i perspektive umjetnosti: Životinja – Čovjek – Stroj
Zagreb, Hrvatska, 2016. doi:http://www.vizualni-studiji.com/skupovi/posthumano/11.html (predavanje, domaća recenzija, neobjavljeni rad, znanstveni)
CROSBI ID: 974932 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Slika-sunce moderne pasivnosti: ontologija spektakla i bauk kiberprostora
(Sun-image of the modern passivity: ontology of the spectacle and the specter of cyberspace)
Autori
Vuger, Dario
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, znanstveni
Skup
Posthumano stanje i perspektive umjetnosti: Životinja – Čovjek – Stroj
Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 15.12.2016. - 16.12.2016
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Domaća recenzija
Ključne riječi
teorija slike ; post-humano stanje ; spektakl ; kiberprostor
(image theory ; post-human condition ; spectacle ; cyberspace)
Sažetak
Govoreći o post-humanom stanju i oblicima post-tjelesnosti u horizontu suvremenih rasprava o društvu i umjetnosti autor konceptualno utočište rasprave pronalazi u revitalizaciji teorije slike Guya Deborda, koji društvu spektakla kao ontološki temelj bitne disocijacije humaniteta, tjelesnosti i suvremenosti postavlja u sliku samu. Spektakl u teoriji situacionizma metaforički zamišljen kao sunce moderne pasivnosti jest društveni odnos sveden na razmjenu slika. Eliminacija rekreativnih učinaka ljudske aktivnosti i mogućnosti animacije inicijatori su trans-humanog odnosno post-ljudskog stanja svakodnevice gdje slika sama postaje vrsta kiborškog implantanta koja zamjenjuje horizont mišljenja jednostavnom vektorskom nadogradnjom sublimirajući sve aspekte ljudskosti u jedan proizvod. Doba trans- i post- humanosti zadobiva oblik post-animacije i post-produkcije virtualnog krajobraza obećanja kasnog kapitalizma u kojem ono ljudsko dobiva oblik komodificiranog dobra. Suspenzija pak te animacije i uvođenje ljudskoga komunikacijskog obrasca u virtualnost društvenih mreža izvršava bitnu smjenu aktivne komunikacije u interpasivnu idolatriju simuliranog mrežnog dijaloga ; sve što se neposredno proživljavalo udaljilo se u informaciju. Kiberprostor ipak ostaje rekreativna mogućnost onkraj svijeta virtualnih informacija jer predstavlja radikalnu drugost prostoru svakodnevice u kojoj se vrši stalna komodificirana razmjena pred-oblikovanih obrazaca iskustva ; kiberprostor pretpostavlja aktivnost, razumijevanje i operiranje simulacijama. Ako se spektakl skriva iza informacija o vlastitoj slici jasno je na koji način je sam kiberprostor morao biti smijenjen u nezavidni moment suvremene kritike, ali jednako tako moguće ga je zamisliti kao moć derealizacije učinaka simulacije i spektakla samog, pri čemu za primjer možemo pozvati u sjećanje niz ostvarenja takozvane cyberpunk filmske produkcije: rastvaranja mesa kod Davida Cronenberga, problema sjećanja u adaptacijama Philipa K. Dicka te općeg problema uporabe i potencijala kiberprostora kod Williama Gibsona. Traženjem počela ovih fenomena u teoriji situacionizma autor će pokušati ponuditi nekoliko teza o mogućnostima novog zamišljanja koncepta kiberprostora onkraj ideologema virtualnih stvarnosti i pametnih simulacija.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filozofija, Interdisciplinarne humanističke znanosti