Pregled bibliografske jedinice broj: 97434
Ježićeva i Frangešova povijest hrvatske književnosti u obzoru novoga historizma
Ježićeva i Frangešova povijest hrvatske književnosti u obzoru novoga historizma, 2002., magistarski rad, Filozofski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 97434 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Ježićeva i Frangešova povijest hrvatske književnosti u obzoru novoga historizma
(Ježić's and Frangeš's history of literature in the horizon of new historicism)
Autori
Žužul, Ivana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad
Fakultet
Filozofski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
19.12
Godina
2002
Stranica
153
Mentor
Vončina, Josip
Neposredni voditelj
Milanja, Cvjetko
Ključne riječi
književna povijest; tradicionalna povijest književnosti; novi historizam/kulturalne poetike; prikazivanje/predočavanje; historizacija subjekta; narativni i fikcionalni elementi; vrijednosti; predrasude i ideološki imperativi povjesničara
(literary history; traditional history of literature; new historicism/the poetics and politics of culture; representation; historicity of subject; narrative and fictional elements; values; prejudices and ideological imperatives of hisorian)
Sažetak
Uzimajući u obzir važnost kulturalnog i etičko-političkog obrata u okviru suvremene književne i kulturne teorije, rad je pokušaj analize koncepata dviju povijesti hrvatske književnosti: Ježićeve Hrvatske književnosti od početaka do danas 1100. * 1941. i Frangešove Povijesti hrvatske književnosti, s metodologijskim uporištem u novom historizmu. U najširem smislu novi historizam ima izraženu svijest o tekstnom statusu različitih kulturalnih praksi (od povijesti i religije do društvenih igara i obiteljskih odnosa). Unatoč tomu on ukazuje da određeni povijesni konteksti ipak proizvode određene režime istine, a istodobno propituje npr. književni status znanstvenih diskursa (povijest književnosti, povijest, pravo) kao i npr. ideologijske i političke učinke same književnosti. Pri interpretaciji posebna se pažnja posvećuje odnosu teksta i regulativne moći određenoga društvenog i povijesnog konteksta. To bi u prvome redu značilo da su se spomenute povijesti književnosti čitale kao označiteljske prakse koje posreduju, proizvode i razotkrivaju odnose moći unutar pripadajućeg im kulturnog, društvenog i ideologijskog konteksta. Čitanjem narativnih i fikcionalnih elemenata preispitivano je pravo žanra na književnopovijesnu “istinitost”. Također, analizom dvaju modela povijesti književnosti opisani su načini na koji svjetonazor, predrasude, interesi, politički ili ideološki imperativi autora oblikuju historiografski diskurs te će se obrazložiti njegovi ideološki i politički učinci.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija