Naslov
Slobodno vrijeme, putovanje i turizam : sociološki pristup
(Leisure, travel and tourism : a sociological approach)

Autori
Šuran, Fulvio

Ostali urednici
Šuran, Fulvio

Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena

Izdavač
Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

Grad
Pula

Godina
2016

Stranica
256

ISBN
978-953-7320-26-3

Ključne riječi
slobodno vrijeme ; putovanje ; turizam ; psihosocijalna dimenzija turizma ; sociologija turizma ; povijest turizma ; vjerski turizam ; masovni turizam ; održivi turizam
(leisure ; travel ; tourism ; psycho-social dimension of tourism ; sociology of tourism ; history tourism ; religious tourism ; mass tourism ; sustainable tourism)

Sažetak
Knjiga, obuhvaća najrelevantnije društveno- turističke aspekte turizma u svim svojim društvenim aspektima pojavljivanja. Pored suvremenog teorijskog utemeljenja ovdje se ne propušta pružiti dijakronijsku perspektivu na razvoj turističkih kretanja u rasponu od klasične civilizacije do najnovije situacije, i, štoviše, pojedinih futuroloških predviđanja. Sama razina interdisciplinarnosti rada demonstrirana je kako pri sociološkoj analizi razvoja različitih tipova društva, tako i u elaboracijama tretmana turizma u znanstvenim poljima poput ekonomije, antropologije, sociologije i psihologije. Ipak, ključni doprinos i najviša kvaliteta rada počinju se otkrivati tijekom pobližeg tematiziranja 'nove interpretativne paradigme' proučavanja odnosa turizma i kulture. To podrazumijeva i prijelaz s tipološki rigidnih i uskih konceptualizacija na one fleksibilnije, koje bi trebale cjelovitije izraziti i procijeniti kvalitetu turističkog iskustva. Prekoračivanje tradiranog teorijskog okvira nužno je oruđima poststrukturalističke i postmodernističke teorije usmjeriti višedimenzionalnoj i multisenzornoj prirodi turističkog iskustva, ne isključujući pritom pitanja rodne, kulturne i uopće društvene raznolikosti i/ili hibridnosti. Svoju analizu prijelaza s fordističkog obrasca potrošnje i masovnog turizma na fleksibilizirani i diferencirani postfordistički obrazac, kao i sve ostale elaborirane analize – koncepta post-turista, ekonomije doživljaja, zatim dediferencijacije turizma, ozbiljne dokolice i drugih fenomena – što je utemeljeno i na opsežnoj, zahtjevnoj i vrlo heterogenoj literaturi. Pritom se narečeno utemeljenje odvija na najmanje tri razine: filozofijskoj, socijalno-teorijskoj, te onoj teorije turizma. U potonjem slučaju, za rad objektivno najvažnijem, argumentacija se gradi kritičkom raščlambom niza suvremenih autora. Mogućnost teorijskog utemeljenja pritom nalazi u teorijskom diskursu o prijelazu s modernističke na postmodernističku paradigmu. Konkretnije, osnovnu teorijsku poziciju izgrađena je posredstvom socijalnog konstruktivizma, kao teorije o društvenoj konstrukciji realnosti. U takvu teorijskom okviru i turizam prestaje biti zadana društvena stvarnost, te se prije javlja kao pitanje kako pojedinci u interakciji s okružjem konstruiraju i daju značenje turizmu. Obzirom na intenzitet i dubinu novijih društvenih i tehnoloških transformacija – poput prostorno-vremenske kompresije i odgovarajuće bestežinske ekonomije – socijalni konstruktivizam potrebno je unaprijediti pluralizacijom paradigme. Potonje je moguće jedino uvažavanjem teorijskih doprinosa poststrukturalističke filozofije, usprkos pratećeg izazova u vidu mogućnosti višestrukih, otvorenih i promjenjivih interpretacija određenih fenomena i znanja o njima. Prema autoru, upravo ovaj izazov odgovara fluidnoj i promjenjivoj naravi suvremenog turizma. Stoga je fenomene turističke kulture i kulture turizma danas jedino moguće razmatrati polazeći od multidiskurzivnosti pojma kulture, simultano pritom usmjeravajući fokus na interakciju hibridnosti kultura, akulturacije, interferencije kultura, multikulturalnosti velikih gradova (metropola), kao i homogenizacije turističke kulture i kulture domaćina. Nasuprot egzemplarno modernističkom, funkcionalističkom pristupu koji turizam in ultima linea svodi na instrument održavanja društvene ravnoteže – s odgovarajućom redukcijom turista na stupanj pasivnog i nekreativnog subjekta – nova paradigma ne bježi od suočavanja s ranije prešućivanim pitanjima i problemima: moći, konflikta interesa, društvene konstrukcije i značenja destinacije, kontrole i subordinacije različitih grupa putem turizma, fluidnosti turističkog iskustva i dr. Ovo podrazumijeva i prijelaz s tipološki rigidnih i uskih konceptualizacija na one fleksibilnije, koje bi trebale cjelovitije izraziti i procijeniti kvalitetu turističkog iskustva. Prekoračivanje tradiranog teorijskog okvira nužno je oruđima poststrukturalističke i postmodernističke teorije usmjeriti višedimenzionalnoj i multisenzornoj prirodi turističkog iskustva, ne isključujući pritom pitanja rodne, kulturne i uopće društvene raznolikosti i/ili hibridnosti. Svoju analizu prijelaza s fordističkog obrasca potrošnje i masovnog turizma na fleksibilizirani i diferencirani postfordistički obrazac, kao i sve ostale elaborirane analize – koncepta postturista, ekonomije doživljaja, zatim dediferencijacije turizma, ozbiljne dokolice i drugih fenomena – autor utemeljuje u opsežnoj, zahtjevnoj i vrlo heterogenoj literaturi. Pritom se narečeno utemeljenje odvija na najmanje tri razine: filozofijskoj, socijalno- teorijskoj, te onoj teorije turizma. U potonjem slučaju, za rad objektivno najvažnijem, autor vlastitu argumentaciju kroz čitav rad gradi kritičkom raščlambom niza suvremenih autora (Cohen, Urry, MacCannell, Hannah i Knox, Rojek i dr.). Znalačko služenje literaturom i vladanje umijećem samostalnog društveno- znanstvenog istraživanja autor demonstrira osobito još u poglavlju posvećenom odnosu turizma i moći. Pored ostalih bitnih autora na koje se tijekom rada učestalo referira (Harvey, Beck, Giddens, Lyotard, Derrida i dr.), kao i Baudrillardova promišljanja simboličke vrijednosti konzumerizma, Foucaultovo problematiziranje moći diskursa, discipliniranja tijela i mirkofizike moći, te Saidove analize orijentalističkog diskursa o Drugom. Naročito u potonjim slučajevima, primijenjuju se teorijske teze o komodifikaciji i neokolonijalnim praksama na konkretne slučajeve segregacije i ekskluzije lokalnih zajednica u procesu razvoja turizma. Ipak, odgovorno društveno-znanstveno suočavanje s metastazirajućim fenomenom seks turizma, štetnim impaktom turizma na okoliš, kao i ostalim destruktivnim manifestacijama hegemonije zapadnih zemalja u turizmu, u ovom radu nema za posljedicu inzistiranje na kulturnom pesimizmu. Istaknute su također i razvojne prilike koje turistička interakcija omogućuje slabijima. Upravo u potrebi za razvijanjem interakcije između domaćina i turista – a nasuprot komercijalno- konzumerističkom duhu masovne kulture i masovnog turizma – autor prepoznaje humanistički potencijal i buduću zadaću turizma: utjecati na promjenu koncepta konstrukcije Drugog i njegove transformacije iz marginalnog u središnji subjekt participacije i vlasništva u turizmu. U konačnici, glavni izazov današnje turističke teorije i prakse nalaze se u reinvenciji turizma, čime bi se povezali aspekti marketinške inteligencije, inovacije i bliskosti s potrošačem. Raznoraznim analizama, pojmovnim diferencijacijama i vrednovanjima, pokušava se dati originalan doprinos razumijevanju i tumačenju temeljnih problema odnosa sociologije i turizma. Ukoliko se netko i ne mora složiti s tim procjenama o ultimativnom značaju postmoderne teorije kao horizonta mogućih promišljanja o socijalnim fenomenima poput turizma, turističke kulture i kulture turizma, neprijeporne su dvije stvari. Postmoderna teorija je nezaobilazna u promišljanju svakog suvremenog društvenog kretanja, što je u knjizi dosljedno i konzistentno demonstrirano, uz besprijekornu argumentaciju. To čini da je rad iznimno uvjerljiv i aktualan primjer teorijski osjetljivog i interdisciplinarno cjelovitog istraživanja na području društvenih znanosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Ekonomija, Sociologija, Etnologija i antropologija

POVEZANOST RADA