Naslov
Kasna antraciklinska kardiotoksičnost: prikaz mladića s osteosarkomom
(Late anthracyclin-associated cardiotoxicity: a case presentation of a young man with osteosarcoma)

Autori
Knežević Praveček, Marijana ; Cvitkušić Lukenda, Katica ; Raguž, Antonija ; Dunđer, Ivica ; Bitunjac, Ivan ; Gabaldo, Krešimir ; Pevec, Damira ; Prvulović, Đeiti ; Vujeva, Božo ; Miškić, Blaženka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Cardiologia Croatica / - , 2018, 465-465

Skup
12. kongres Hrvatskoga kardiološkog društva ; 7. kongres Hrvatske udruge kardioloških medicinskih sestara = 12th Congress of the Croatian Cardiac Society ; 7th Congress of the Croatian Association of Cardiology Nurses

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 29.11.2018. - 02.12.2018

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Podatak o recenziji nije dostupan

Ključne riječi
nuspojave, karcinom, kardioonkologija, kemoterapija
(adverse effects, cancer, cardiooncology, chemotherapy)

Sažetak
Uvod: Kardioonkologija je novo interdisciplinarno područje u kardiologiji usmjereno na značajno smanjenje kardiovaskularnog morbiditeta i smrtnosti te poboljšanje kvalitete života u bolesnika oboljelih od zloćudnih bolesti. Stope preživljavanja zloćudnih bolesti su u stalnom porastu, uglavnom zbog pojave nove, učinkovitije i ciljane terapije. Međutim, mnogi novi lijekovi zajedno s nekim od starijih kemoterapijskih lijekova, kao što su antraciklini, potencijalno su kardiotoksični. Kardiotoksičnost nepovoljno utječe na prognozu bolesnika oboljelih od zloćudne bolesti pa je njena prevencija kao i liječenje ključno za poboljšanje kvalitete života.1 Prikaz slučaja: Prikazujemo slučaj mladića koji je u dobi od 18 godina izliječen od osteosarkoma femura amputacijom noge i kemoterapijskim liječenjem koje je uključivalo antraciklin. Nažalost, dalje nije bio u kardiološkom praćenju. Hospitaliziran je četrdesetoj godini života zbog teške zaduhe, navodeći da je proteklih godina slabije tolerirao fizički napor i imao povremeno palpitacije. Utvrđena je dilatativna kardiomiopatija s reduciranom ejekcijskom frakcijom (LVEF od 35%). Daljnji klinički tijek je kompliciran s ventrikularnom tahikardijom te je implantiran kardioverter-defibrilator. Sad se liječi optimalnom medikamentoznom terapijom koja uključuje karvedilol, male doze furosemida, eplerenon, sacubitril-valsartan i u redovitom je kardiološkom praćenju. Zaključak: Antraciklinska kardiomiopatija se prezentira kao rana i kasna. Rana kardiotoksičnost se javlja unutar godinu dana po aplikaciji antraciklina i to sa znacima kongestivnog srčanog popuštanja. Kasna prezentacija antraciklinske kardiomiopatije odnosi se na bolesnike koji razviju srčano popuštanje 10-20 godina po antraciklinskom liječenju. Bolest može dugo biti i asimptomatska te stoga svi bolesnici koji su primali antracikline trebaju dugogodišnji kardiološki nadzor. Veliko ograničenje je samo praćenje LVEF jer se promjene LVEF obično se javljaju u kasnijoj fazi kada je već došlo do značajne toksičnosti. Danas se u bolnici počinjemo koristi s global longitudinal strain za rano otkrivanje promjena u kontrakciji srca. Cilj je rano otkrivanje znakove toksičnosti i uvođenje terapije radi poboljšanja LVEF i smanjenja rizika od razvoja ireverzibilne kardiomiopatije.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA