Naslov
Uloga sustava HLA u patogenezi retinopatije u bolesnika sa šećernom bolesti tipa I
(The role of Human Leukocyte Antigen system in the pathogenesis of retinopathy in patients with type I diabetes mellitus)

Autori
Kaštelan, Snježana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
24.04

Godina
2006

Stranica
110

Mentor
Kerhin Brkljačić, Vesna

Ključne riječi
Dijabetička retinopatija, patogeneza, sustav HLA, diabetes mellitus tip 1
(Diabetic retinopathy, pathogenesis, HLA system, diabetes mellitus type 1)

Sažetak
Dijabetička retinopatija česta je i progresivna mikroangiopatska komplikacija šećerne bolesti. Trajanje šećerne bolesti i loša metabolička kontrola glavni su čimbenici rizika. Međutim, sve je više dokaza da bi u njenom nastanku važnu ulogu mogla imati i genetska predispozicija. Iako etiopatogeneza dijabetičke retinopatije nije u cijelosti poznata, nedvojbeno je dokazan utjecaj imunološkog sustava u njenom nastanku i razvoju uz izraženo djelovanje autoimunih mehanizama u početnoj, a osobito u njenoj proliferativnoj fazi. U ovoj disertaciji istražena je učestalost antigena razreda I i gena razreda II sustava HLA u 87 bolesnika s tipom I šećerne bolesti. Antigeni razreda I određeni su testom MLCT, a geni razreda II (DRB1 i DQB1) metodom PCR-SSP. Na osnovu nalaza na očnoj pozadini bolesnici su podijeljeni u dvije skupine. 44 bolesnika bez znakova dijabetičke retinopatije odnosno minimalnim neproliferativnim promjenama činila su skupinu DR-, a 43 bolesnika s proliferativnom dijabetičkom retinopatijom, odnosno uznapredovalim neproliferativnim promjenama bila su u skupini PDR+. Za antigene razreda I nije uočen utjecaj na nastanak i razvoj dijabetičke retinopatije u hrvatskih dijabetičara s tipom I šećerne bolesti. Podložnost za nastanak dijabetičke retinopatije na lokusu DRB1 određena je nazočnošću alela *0301 (RR=2, 12), te osobito alela *0401 (RR=2, 83), koji je ujedno i nositelj podložnosti za razvoj proliferativne retinopatije. Moguća zaštitna uloga u razvoju proliferativne dijabetičke retinopatije otkrivena je za alel DRB1*13 (R=0, 14). Na lokusu DQB1 podložnost za dijabetičku retinopatiju, osobito za njen proliferativni oblik, određena je nazočnošću alela DQB1*0302 (RR=5, 29) i *0201 (RR=3, 01). Snižena učestalost alela DQB1*0202 (RR=0, 05) i *0301 (RR=0, 21) u bolesnika s proliferativnom dijabetičkom retinopatijom u odnosu na bolesnike bez retinopatije govori u prilog mogućoj zaštitnoj ulozi ovih alela u razvoju proliferativne dijabetičke retinopatije, dok bi alel DQB1*0202 mogao imati zaštitnu ulogu i u nastanku neproliferativne dijabetičke retinopatije. Moguću zaštitnu ulogu imaju aleli DQB1*05 (RR=0, 06) i *06 (RR=0, 13). Udruživanje pojedinih alela u genotipove višestruko povećava rizik za razvoj proliferativne dijabetičke retinopatije. Genotipovi DRB1*0301/*0401 (RR=18, 52) i DRB1*0301/*0402 (RR=18, 29) visoko su podložni za razvoj dijabetičke retinopatije, osobito njenog proliferativnog oblika. Međutim, prema dobivenim rezultatima, podložnost za nastanak proliferativne dijabetičke retinopatije u hrvatskoj populaciji prvenstveno bi bila određena genotipom DQB1 *0201/*0302 (RR=89, 07). Naši rezultati pokazali su da bi visoko zaštitni genotip u razvoju proliferativne dijabetičke retinopatije bio DQB1*0201/*05 (RR=0, 07). Zaključno, naše je istraživanje dokazalo postojanje utjecaja gena HLA na razvoj dijabetičke retinopatije u hrvatskih dijabetičara s tipom I šećerne bolesti. Geni nositelji rizika za razvoj tipa I šećerne bolesti djelomično su nositelji rizika i za razvoj dijabetičke retinopatije. Udruživanjem pojedinih alela u genotipove njihov se učinak višestruko povećava. Najveću podložnost za razvoj dijabetičke retinopatije pokazuje genotip DQB1*0201/*0302, dok su visoko podložni, ali uz manje izražen relativni rizik, genotipovi DRB1*0301/*0401 i *0301/*0402.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Temeljne medicinske znanosti, Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA