Naslov
Unutarcrkveni dijalog – izraz i put ostvarenja crkvenog zajedništva
(Dialogue within the Church – an Expression and a Way of Realising Church Communion)

Autori
BARŠČEVSKI, Taras

Izvornik
Bogoslovska smotra (0352-3101) 88 (2018), 3; 543-559

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni

Ključne riječi
dijalog ; unutarcrkveni dijalog ; διαλέγομαι ; διαλογίζομαι ; Dj 2, 42 ; apostolski nauk ; zajedništvo ; lomljenje kruha ; molitve
(dialogue ; dialogue within the Church ; διαλέγομαι ; διαλογίζομαι ; Acts 2:42 ; apostolic teaching ; communion ; breaking...)

Sažetak
Riječ »dijalog« nije samo jedna od najčešće rabljenih riječi u europskim jezicima nego od Drugoga vatikanskog koncila postaje izraz za ključni pojam Crkve a također i jedna od najčešće rabljenih riječi u poslijekoncilskoj Crkvi. Uočavajući činjenicu da u Svetom pismu ne nalazimo termin »dijalog«, autor analizira četiri termina istog korijena koji se pojavljuju u Svetom pismu: διαλέγομαι (raspravljati, prepirati se), διαλογίζομαι (reći jedan drugome, razmišljati u sebi, umovati), διαλογισμός (mišljenje, raspra) i διαλογή (pjesma) te pokazuje koji su glavni subjekti i predmeti rasprava ili razmišljanja. Glagol διαλέγομαι najčešće rabi Luka u Djelima apostolskim kod opisa Pavlovih »rasprava« sa Židovima u sinagogama, ili »govora« kršćanskoj zajednici koja se okupila lomiti kruh, dok glagol διαλογίζομαι, koji se pojavljuje samo u sinoptičkim evanđeljima, najčešće ima značenje »razmišljati [u sebi]« ili »mudrovati/umovati«. Autor primjećuje da rasprave ili razmišljanja ne vode rješavanju problema, no isto tako konstatira potrebu razrješenja svakog dijaloga koji teži k jedinstvu subjekata u ostvarenju zajedničkog cilja. U drugom dijelu članka autor analizira sažetak koji Luka donosi o životu prvih kršćana u Dj 2, 42: »Bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama.« Iako Lukin izvještaj neki bibličari promatraju kao idealiziran opis prvobitne zajednice, ne smije ga se odbaciti kao neostvariv ideal. Zapravo baš se u tom opisu može vidjeti »ostvareni dijalog« i konkretne smjernice za unutarcrkveni dijalog danas. U centru se nalazi κοινωνία (zajedništvo), u smislu zajedništva sa Svetim Duhom i međusobne suradnje (συνεργία) u ostvarivanju zajedničkog cilja, i »lomljenje kruha« – u smislu osobnog sudjelovanja u Kristovoj žrtvi na spasenje i dobrobit čovječanstva. No ta suradnja i djelovanje imaju svoje porijeklo »odozgo«, iz Božje Riječi, koja dolazi preko apostola i njihovih nasljednika i vraća se Bogu kao odgovor u zajedničkoj molitvi. Sveto pismo, dakle, unosi u horizontalnu dimenziju unutarcrkvenog dijaloga, suradnje i suodgovornosti, još jednu treću dimenziju, pokazujući da je za unutarcrkveni dijalog potrebno troje, to jest, osim dva unutarcrkvenasubjekta, potreban je i Bog od kojega potječe Riječ i koji dalje nastavlja govoriti u svojoj Crkvi, pozivajući je na međusobno jedinstvo i na jedinstvo s Njim.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija, Interdisciplinarne humanističke znanosti

POVEZANOST RADA