Pregled bibliografske jedinice broj: 969474
Marin Radica zaboravljeni historicistički kipar
Marin Radica zaboravljeni historicistički kipar. Dubrovnik: Umjetnička galerija Dubrovnik, 2018 (monografija)
CROSBI ID: 969474 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Marin Radica zaboravljeni historicistički kipar
(Marin Radica forgotten historicist sculptor)
Autori
Lupis, Vinicije B.
Prevoditelji
Doris Dresto, Vedrana Vučković Jakšić
Vrsta, podvrsta i kategorija knjige
Autorske knjige, monografija, znanstvena
Izdavač
Umjetnička galerija Dubrovnik
Grad
Dubrovnik
Godina
2018
Stranica
125
ISBN
978-953-7271-87-9
Ključne riječi
Historicistički kipar, Marin Radica, Dubrovnik, Korčula, zaboravljen
(Historicist sc sculptur, Marin radica, Dubrovnik, Korčula, forgotten)
Sažetak
Historicistički kipar Marin Radica, živeći u skučenim prilikama Kraljevine Dalmacije, nije mogao razviti svoj talent na način koji bi možda bio moguć da je ostao u nekom većem središtu poput Trsta u kojemu je kipar Ivo Rendić ostvario veliku likovnu produkciju. Radica je ipak zalaganjem dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića ostvario impresivan likovni opus u zadanim životnim uvjetima. Znakovita je pritom narudžba uglednog korčulanskog građanina Ivana Smrkinića za nadgrobni spomenik kod Ivana Rendića samo godinu dana nakon smrti kipara Marina Radice. Ovaj podatak neosporno svjedoči o gubitku jedne neostvarene i prešućene nade hrvatskog kiparstva s početka prošlog stoljeća. Najbolje svjedočanstvo zaborava članak je dr. Josipa Cortellazza Književnost i umjetnost u Dalmaciji zadnjih pedeset godina – Slikarstvo i kiparstvo u Jubilarnom broju Narodnog lista (Il Nazionale) 1862. – 1912. urednika Vinka Kisića, koji među starijim i mlađim manje poznatim slikarima i kiparima nigdje ne spominje Marina Radicu i to svega osam godina poslije njegove smrti. Radica je pospremljen u prašnjavu ladicu mjesne povijesti, u sredini bez vlastite periodike i likovne kritike, ostajući samo ovlaš spomenut u dubrovačkom tisku na početku likovne karijere i post mortem. Kipar Radica imao je izniman osjećaj za materijal, dimenzije i mjerilo u odnosu na okolinu. Isto tako, znao je varirati kakvoćom kada se radilo o sitnijoj ili krupnijoj kamenoj odnosno drvenoj plastici. Kod Radice se osjeća verizam detalja akademizma i historicizma. Radičin umjetnički opus obogatio je brojne sakralne prostore hrvatskog juga - od Vele Luke, Blata, Korčule, Račišća, Vignja, Lopuda, Dubrovnika i Kliševa do Sarajeva, Trsta i Beča. Stvarao je u duhu historicizma. Školovao se u razdoblju miješanja stilova i vremenu kulminacije doktrine eklekticizma – gledišta da je svaki stil lijep - što je davalo slobodu umjetnicima da miješaju talijansku renesansu, gotiku i klasične stilove. Prema Raskinovu djelu Seven Lamps of Architecture, objavljenom 1849. godine, gotički stil identificirao se s kršćanstvom i stoga u Radičinu opusu neogotičke umjetnine spadaju u onu skupinu umjetnina vezanih uz strogu kršćansku adoraciju - troneti za izlaganje Presvetog te Kristovi korpusi - sukladno tradiciji uzora Jurja Petrovića s nedaleke Badije. Moramo se uživjeti u vrijeme školovanja mladog Radice u Trstu i Beču, kada ova dva grada u naponu historicizma dobivaju svoja lica po kojima ih i danas prepoznajemo. Isto tako, kipar Radica sudjeluje na projektu opreme katedrale netom priključene Bosne i Hercegovine Austro-Ugarskoj Monarhiji kao na jednom od ključnih nacionalnih projekata opremanja hrvatskih prvostolnica. Razlog njegova povratka kući iz Sarajeva ostat će trajna enigma, kao i zbog čega je napustio Trst. Jesu li razlogom bila obećanja narudžbi, ostaje otvorenim. Svakako, u razdoblju od 1895. do Radičine prerane smrti 1904. ostaje nepuno desetljeće enormne produkcije u skromnoj sredini provincije. Je li tome pridonio dubrovački biskup pozivajući ga i nudeći mu brojne narudžbe, ostat će nepoznanica sve dok se negdje ne pronađe nešto od njihove međusobne prepiske. Bilo bi nemoguće danas zamisliti dubrovačku prvostolnicu bez njegovih kipova i drvene opreme. Svakako, kipar Radica zaslužuje svrhovito sustavno istraživanje i izradu posebne monografije koja bi revalorizirala tog osebujnog historicističkog kipara s otoka Korčule. Ova izložba poticaj je budućem sustavnom istraživanju jednog zanemarenog likovnog opusa koji će, nadam se, naći svoje zasluženo mjesto u nekoj od budućih likovnih sinteza hrvatske skulpture tog vremenskog razdoblja.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest umjetnosti
Napomena
Knjiga je tiskana u dvojezičniom izdanju, na hrvatskom i engleskom jeziku.
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb
Profili:
Vinicije Lupis
(autor)