Naslov
Molitva u Bogatstvu i uboštvu
(Prayer in Riches and Poverty)

Autori
Šundlić, Zlata

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Splitski epik Jerolim Kavanjin: o 300. obljetnici smrti / Lučin, Bratislav ; Dukić, Davor - Split : Književni krug Split, 2018, 115-144

ISBN
978-953-163-469-4

Skup
Znanstveni skup “Splitski epik Jerolim Kavanjin: o 300. obljetnici smrti”

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 22.09.2014

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
Jerolim Kavanjin, Bogatstvo i uboštvo, žanr, barokni spjev, molitva
(Jerolim Kavanjin, Riches and Poverty, generic determination, poem, prayer)

Sažetak
U središtu pozornosti ovoga rada nalazi se najduži spjev u staroj hrvatskoj književnosti Povijest vanđelska bogatoga a nesrećna Epuluna i uboga a čestita Lazara (Bogatstvo i uboštvo) Jerolima Kavanjina (1643-1714) koji se sastoji od 30 pjevanja koja su ispjeva u osmeračkim sestinama (ababcc). Rad je trodijelno komponiran: u 1. se dijelu bio-bibliografijski govori o Kavanjinu i njegovu Bogatstvu i uboštvu kojemu već stoljećima nedostaju čitatelji (tematska i genološka problematika) ; u 2. se dijelu pozornost usmjerava na istraživanje i interpretaciju jednog sekundarnog žanra u spjevu, a to je molitva ; u 3. se dijelu donose zaključne spoznaje do kojih se došlo usmjerenim čitanjem 32 724 stihova Bogatstva i uboštva. U tematskom i kompozicijskom smislu djelo nije jedinstveno (Z. Kravar) jer se naslovom najavljena novozavjetna priča o bogatašu Epulunu i siromahu Lazaru ne tematizira kroz sva pjevanja. Djelo nije ni žanrovski normirano (D. Dukić). Kavanjin je u svoje djelo unio elemente različitih rodovskih obilježja, ali struka je ipak konstatirala da je najviše onih elemenata koji njegovo djelo približavaju poetici epa (u odnosu na duljinu spjeva, razvrstavanje stihova u pjevanja, manje-više tematska samostalnost dijelova, dosljedno korištenje osmerca s cezurom iza četvrtog sloga, „nadglasja“ kao sažeta najava osnovnih tema pjevanja, uporaba stalnih epiteta, kao i neke lokalno važeće epske norme: katolička religioznost, sveslavenski sadržaji). Genološka analiza djela pokazala je da se Kavanjin „služi uglavnom popratnim, dodatnim, konvencionalnim, upravo pomodnim postupcima epske poetike, ali da onoga što sačinjava bit epike u Povijesti vandjelskoj uistinu nema.“ (Z. Kravar) Kompozicijske sastavnice Kavanjinova djela u literaturi su bile različito određivane, pa se tako govorilo o njegovoj dvodijelnosti (J. Aranza), o trodijelnosti odnosno o peterodijelnosti (Z. Kravar). Kravarovo uočavanje pet tematskih cjelina primijenjeno je i u ovom radu u kojemu je središnja tema istraživanje značenja i pojavnih oblika molitve u spjevu. Samo prvih pet pjevanja, kaže Z. Kravar, odnosi se na biblijsku priču (I-V), u narednih se šest govori o povijesti jadranskih gradova (VI-XI), u trima pjevanjima tematizira se barokni slavizam (XII-XIV), u naredna četiri govori se o svecima slavenskoga podrijetla (XV-XIX), a u preostalim se pjevanjima govori o eshatološkim temama (XIX-XXX). U literaturi je već konstatirano da se u Kavanjinovu spjevu zrcali i njegova religioznost kroz različite motive, citate i teme iz Biblije, ali i kroz različite molitvene oblike. Molitvi je najviše prostora dodijeljeno u petoj tematskoj cjelini s eshatološkim temama (103 strofe: XX, 151-157, XXI, 138-143, XXII, 122-127, XXIII, 118-131, XXIV, 151-162, XXV, 113-115, XXVII, 125-127, XXVIII, 176-181, XXIX, 158-185, XXX, 174-189), nešto manje u drugoj tematska cjelini u kojoj se govori o povijesti jadranskih gradova (61 strofa: VI, 40, VII, 252-253, XI, 147-172, 232-263) i prvoj tematskoj cjelini koja donosi biblijsku priču (45 strofa: II, 132-137, III, 167-183, IV, 138-159), a najmanje joj je prostora dodijeljeno u trećoj i četvrtoj tematskoj cjelini u kojima se govori o baroknom slavizmu i svecima slavenskoga podrijetla (u trećoj cjelini 12 strofa: XIV, 157-168, a u četvrtoj cjelini 9 strofa: XV, 167-172, XVI, 193-195). Najčešće su tekstualno potvrđene molitve prošnje upućene Bogu, Isusu, Duhu Svetom, Djevici Mariji i anđelu stražaninu koje najčešće izgovara kazivač u 1. licu jednine, a rjeđe bogatac i grešnik ; kazivač se moli najčešće za sebe, a rjeđe za druge (npr. kršćane i vlastelu). Znatno se rjeđe pojavljuju molitve kajanja, zahvale i hvale kao i kratke tzv. streljate molitve. Molitva je u Kavanjinovu spjevu prisutna i na način odsutnosti jer na nju upućuje određeni glagol, imenica ili njihove izvedenice, liturgijske geste, ali ne i molitvoslovni tekst. Molitva je vezana i za određene blagdane, predmete (krunica/ružarij/čislo), zanimanja (redovnik, biskup, pop, fratar, arhižakan, mala braća, probiskup, papa, kardinal, vrhbiskup, prabiskup, kanonik, protopop, namisnik, crkvenjak, duhovnik, koludrica, dumna), ali najčešće bez tekstualne potvrde. U Bogatstvu i uboštvu prevladavaju, dakle, molitve koje izgovara kazivač iz perspektive svoje poodmakle dobi i koje upućuje Bogu za sretnu smrt. Molitvoslovno štivo razotkriva kazivačev privatni svijet u kojemu značajno mjesto pripada upravo strahu od smrti, želji da njegova duša ne bude kažnjena paklenim mukama odnosno željom da njegova duša bude konačno spašena.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Književnost, Kroatologija

POVEZANOST RADA