Pregled bibliografske jedinice broj: 968384
Tanka linija koja stvara priče. Tranzitornost pučkog: autorstvo i angažman u Ljudima od voska Mate Matišića.
Tanka linija koja stvara priče. Tranzitornost pučkog: autorstvo i angažman u Ljudima od voska Mate Matišića. // Tragovi tradicije, znakovi kulture. Zbornik u čast Stipi Botici / Rudan, Evelina ; Nikolić, Davor ; Tomašić, Josipa (ur.).
Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada ; Hrvatsko filološko društvo, 2018. str. 223-237
CROSBI ID: 968384 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Tanka linija koja stvara priče. Tranzitornost pučkog: autorstvo i angažman u Ljudima od voska Mate Matišića.
(THE THIN LINE THAT CREATES STORIES. TRANSITORY OF THE FOLK LITERATURE: AUTHORSHIP AND ENGAGEMENT IN MATE MATIŠIĆ’S WAX PEOPLE)
Autori
Protrka Štimec, Marina
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Tragovi tradicije, znakovi kulture. Zbornik u čast Stipi Botici
Urednik/ci
Rudan, Evelina ; Nikolić, Davor ; Tomašić, Josipa
Izdavač
Hrvatska sveučilišna naklada ; Hrvatsko filološko društvo
Grad
Zagreb
Godina
2018
Raspon stranica
223-237
ISBN
978-953-169-379-0
Ključne riječi
Mate Matišić ; Ljudi od voska ; kazalište ; pučko ; izvedba ; autorstvo ; postmodernizam
(Mate Matišić ; Ljudi od voska (Vax People) ; theatre ; folk literature ; performance ; authorship, postmodernism)
Sažetak
Vojevrstan konsenzus (Mrkonjić, 1985 ; Govedić, 1987 ; Petlevski, 2001) oko toga da je polje pučkog/ruralnog/usmenog referentno za dramski opus Mate Matišića ipak je po strani ostavio fenomen pučkog teatra, uglavnom zbog raširenih stavova o jednostavnosti, plošnosti ili retrogradnosti ovog žanra. Koristeći niz autoreferencijanih i parodijskih startegija kojima je postmoderna umjetnost, u različitim medijima, kako je pokazala Hutcheon (2002), »istovremeno dekonstruktivno kritička i konstruktivno kreativna«, Matišić upravo na tom tragu upućuje na paradokse »granica i moći prikazivanja«, odnosno pretapanja i utvrđivanja granica između pisanja, izvedbe i života. Supstrat pučkog izričaja (kor, ganga, lirske pjesme i doskočice, etika i mudrost pučkog iskaza, cikličnost vremena, svetkovine) Matišić usložnjava autoreferencijalnim i parodijskim postupcima kojima pokazuje kako pučko ne funkcionira kao referencijalni prostor, ali ni kao izmještena fantastična tvorevina slobodna od dokumentarizma, već kao topos koji svoje značenje ostvaruje istodobnim propitivanjem obadviju ovih razina. Sentimentalizam, bipolarnost u naraciji i karakterizaciji likova, lokalni idiom »kolektiva malih ljudi«, društvena kritika/angažman kao konvencije pučkog teatra u Ljudima od voska postaju dio strategija uokviravanja i autotematizacije kojima se na scenu postavlja pisanje i izvedba. Takvo postmoderno presvlačenje pučkog teatra inscenira suočavanje autora i lika te opisuje i tematizira paradokse autorske nadmoći u stvaranju i nemoći u realizaciji i krajnjim dosezima drame. Inscenacijom autorskog pisanja, dramske izvedbe ili psihoanalitičke seanse Matišić uvodi dijegetički pomak, obnavlja (u formi groteske, parodije ili prekoračivanja) mimetički i očuđujući potencijal dramskog te upućuje na politički aspekt proizvodnje značenja i odgovornosti u zajednici.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Filologija
