Naslov
Književna kritika Igora Mandića i procesi (de)kanonizacije devedesetih
(Igor Mandić's literary criticism and processes of (de)canonization in the nineties)

Autori
Levanat-Peričić, Miranda

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Komparativna povijest hrvatske književnosti. Književni kanon. Zbornik radova s XX. međunarodnoga znanstvenog skupa održanog od 28. do 29. rujna 2017. u Splitu / Pavlović, Cvijeta ; Glunčić-Bužančić, Vinka ; Meyer-Fraatz, Andrea - Split : Zagreb : Književni krug Split ; Odsjek za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 2018, 280-294

ISBN
978-953-163-472-4

Skup
XX. međunarodni znanstveni skup Komparativna povijest hrvatske knjževnosti: književni kanon

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 28.09.2017. - 29.09.2017

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
književna kritika, polemika, Igor Mandić, Predrag Matvejević, Stanko Lasić, (de)kanoniziranje stranih djela/pisaca, granice nacionalnog kanona
(literary criticism ; polemic ; Igor Mandić ; Predrag Matvejević ; Stanko Lasić ; (de)canonization of foreign works/writers ; national canon borders)

Sažetak
Književnokritičkom opusu Igora Mandića pristupa se najprije posredno, iz perspektive nestabilnog položaja književne kritike u sustavu znanosti o književnosti obzirom na odnos prema teoriji i povijesti, koji se učestalo vidi i predstavlja kao odnos inferiornog (i ne posve znanstvenog) žanra prema dominantnim (i prestižnim) znanstvenim žanrovima. Raskoljena pozicija kritičara, kojemu se u normativnim pristupima odriče pravo na interpretaciju s teorijskim uporištem, a pritom od njega traži odgovorno vrednovanje u smislu pretpovijesnog posla koji bi trebao tek sugestijom olakšati povjesničaru ozbiljan i odgovoran posao kanonizacije, dovodi i kritičare i teoretičare do metafora kojima određuju kritiku kao „prljav posao“ na književnom polju. Zauzimajući se za dignitet kritičarskog posla već u svojim prvim publicističkim tekstovima, Mandić se oštro suprotstavlja tzv. „kabinetskoj kritici“ uime svoje, „tekuće“ ili „praktične kritike“. Budući da je polemičnost otpočetka istaknuto obilježje Mandićeva pisma, u posebnom osvrtu na dvije njegove istaknute polemike – s Predragom Matvejevićem 1975. i Stankom Lasićem 1997. godine – nastoji se pokazati problemski pomak od estetsko-ideoloških pitanja kojima je zaokupljen sedamdesetih do identitetsko-ideoloških u devedesetima. Dok je s Matvejevićem, naizgled odbijajući polemizirati o odnosu elitne i masovne kulture, Mandić utvrđivao kompetencijske i predmetne granice književne i akademske kritike, s Lasićem je, promišljajući o odnosu prema suvremenoj srpskoj književnosti, otvorio pitanja nestabilnih granica nacionalnog kanona. U tom se kontekstu u zaključku otvara tema položaja stranih pisaca u nacionalnom kanonu, budući da problematičnoj aktualizaciji te teme nakon raspada Jugoslavije Mandić posvećuje niz tekstova – od „Književnih mamurluka postkomunizma“(1993.) do „Hitne službe za provjetravanje hrvatske književne garsonijere“ (2001.).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Književnost

POVEZANOST RADA