Naslov
Stilsko-jezične karakteristike govora ruskih i hrvatskih političara
(Stylistic and language characteristics of Russian and Croatian politicians' speech)

Autori
Lomnicki, Antonija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Odjel za kroatistiku i slavistiku

Mjesto
Zadar

Datum
16.10

Godina
2017

Stranica
52

Mentor
Radčenko, Marina

Ključne riječi
retorika, logičko govorenje, vrednote govornoga jezika, afektivnost i poetičnost, misaone cjeline, stil govora, uvjeravanje
(rhetoric, logical speech, values of spoken language, affectivity and poeticality, style of speech, convincement)

Sažetak
U antičkim vremenima retorici se nije samo pridavala velika važnost, već se u školama učilo o jasnoći govora, pravilnoj deklamaciji, povezivanju govora u smislene cjeline uz korištenje odgovarajuće gestikulacije i mimike, te o izboru riječi i upotrebi stilskih figura (tropa) u govoru. Primarna funkcija javnog govora jest riječima uvjeriti slušatelje u ispravnost i istinitost onoga o čemu se govori. Kako bi postigao taj cilj govornik mora ispravno upotrebljavati akustične vrednote govornoga jezika (intonaciju, intenzitet, tempo i pauzu) i vizualne vrednote govornoga jezika (mimiku i geste). Osim toga, govor mora biti raščlanjen na smislene cjeline kako bi bio pregledan i jasan, te na taj način i logičan. Kako bi djelovao na emocije slušatelja i svoj govor učinio zanimljivim, vješt govornik će u svoj govor unijeti afektivnost i poetičnost služeći se stilskim figurama. S obzirom da se u političkom govoru koriste kako stručne fraze i eksplicitni termini, tako i riječi koje imaju ekspresivnu i emocionalnu funkciju, takav je govor kombinacija administrativno‒poslovnog i publicističkog stila. Primjer dobrog govornika je predsjednik Ruske Federacije Vladimir Vladimirovič Putin. Njegove govore karakterizira jasnoća koju postiže pravilnom upotrebom akustičnih vrednota govornoga jezika ‒ osobito pauza kojima govor dijeli na smislene cjeline. Putin u govor unosi afektivnost i poetičnost, te na taj način djeluje na emocije slušatelja i djeluje uvjerljivo. Primjer lošeg govornika je premijer Republike Hrvatske Andrej Plenković čiji govori nemaju potrebnu jasnoću i ne djeluju uvjerljivo. To se događa jer Plenković koristi predugačke rečenice, ne upotrebljava pravilno akustičke vrednote govornoga jezika, te govori administrativno‒poslovnim stilom u kojem nema afektivnosti i poetičnosti.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA