Naslov
Srećko Badurina (1930.-1996.), biskup trećoredac, svjedok vjere i znak vremena
(Srećko Badurina (1930.-1996.), Bishop-Tertiary, Witness of Faith and Sign of Time)

Autori
Bodrožić, Ivan

Izvornik
Radovi (Zavod za hrvatsku povijest) (0353-295X) 1 (2015), 47; 297-308

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Srećko Badurina, vjera, znak vremena, Drugi vatikanski sabor, ateizam, mirotvorstvo
(Srećko Badurina, faith, sign of time, Second Vatican Council, atheism, pacifism)

Sažetak
Autor u ovom članku ocrtava lik biskupa Srećka u konkretnom povijesnom kontekstu i okolnostima u kojima je živio, najprije kao redovnik trećoredac, a potom i kao šibenski biskup. Zato ovo istraživanje i prikaz ne bježi niti od iznošenja biografskih detalja, koji su mogu razmatrati u tri razdoblja života. Ono prvo razdoblje je razdoblje od rođenja (1930.) do izbora za biskupa (1987.), obilježeno prije svega duhom redovničkog života u zajednici Franjevaca trećoredaca glagoljaša, u kojem se očituje njegov osobni izbor za Krista Gospodina i svjedočanstvo vjere u kontekstu jednog bezbožnog sustava kao što je bio onaj u kojem je živio. Drugo razdoblje bilo bi njegovo svjedočenje od izbora za biskupa (1987.) pa do razdoblja stvaranja samostalne Republike Hrvatske. U tom vremenu je, polazeći od istih pretpostavki, ali sada u drugoj ulozi, naviještao iste kršćanske ideale i vrijednosti na kojima se je mogao temeljiti život i budućnost jednoga naroda, kao i suživot u multikulturalnom i multietničkom društvu. Treće razdoblje života je ono od nastanka samostalne hrvatske države pa do smrti (1996.), obilježeno njegovim mirotvorskim zalaganjem i inicijativama u vrijeme rata, kao i skrbi za obnovu društva, liječenje rana i izmirenje. Polazeći, dakle, od tih temeljnih životopisnih činjenica i informacija cilj je dati i teološku procjenu vrijednosti njegova života i rada. Pri tome je namjera to učiniti pod prizmom dviju teoloških sintagmi: svjedok vjere i znak vremena. Prva od tih ukazuje na kontinuitet i autentičnost života biskupa Srećka, koji bitno odgovara životu Gospodinovih sljedbenika još iz vremena prve Crkve. Druga sintagma nam naznačuje aktualizaciju i konkretizaciju o kojoj je govorio Drugi vatikanski sabor kad je tražio od vjernika da čitaju znakove vremena. U tom smislu valja istaknuti da je biskup Srećko znao čitati znakove vremena, te da je i sam postao znakom vremena u svim onim različitim situacijama i razdobljima u kojima je živio dane svoga vremena.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija, Povijest

POVEZANOST RADA