Pregled bibliografske jedinice broj: 964204
Arapski nacionalizam: uspon, slom i posljedice jedne ideologije
Arapski nacionalizam: uspon, slom i posljedice jedne ideologije // Revija za sociologiju, 48 (2018), 2; 177-207 doi:10.5613/rzs.48.2.3 (domaća recenzija, članak, znanstveni)
CROSBI ID: 964204 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Arapski nacionalizam: uspon, slom i posljedice
jedne ideologije
(Arab Nationalism: Rise, Fall, and Consequences of
an Ideology)
Autori
Matić, Davorka
Izvornik
Revija za sociologiju (0350-154X) 48
(2018), 2;
177-207
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni
Ključne riječi
arapski nacionalizam, Prvi arapsko-izraelski rat, panarapski pokret, Sueska kriza, Naser, stranka BAAS, Treći arapsko-izraelski rat, autoritarno političko naslijeđe
(Arab nationalism, First Arab-Israeli War, Pan-Arab movement, Suez crisis, Nasser, Ba’ath party, Third Arab-Israeli War, authoritarian political legacy)
Sažetak
Arapsko proljeće jedan je od ključnih čimbenika postojeće krize na Bliskom istoku. Posredno, ono je ojačalo radikalno krilo islamističkog pokreta, dovelo do ratova u Siriji i Jemenu, intenziviralo regionalno natjecanje i destabiliziralo cijelu regiju. Nestabilnost bliskoistočne regije nije, međutim, recentni fenomen, nego ima korijene u razdoblju neposredno nakon Prvoga svjetskog rata, kad je kombinacija unutrašnjih i vanjskih čimbenika transformirala tu nekoć mirnu regiju u zonu visokog rizika. Iako arapski nacionalizam, koji se sredinom 20. stoljeća konstituirao kao vodeća ideološka sila na Bliskom istoku, već dulje vrijeme nije relevantan čimbenik međuarapskih odnosa, bilo bi pogrešno zaključiti da on ne snosi nikakvu odgovornost za aktualno stanje u regiji. Rad je posvećen analizi razvojne dinamike arapskog nacionalizma. To podrazumijeva analizu okolnosti pod kojima se njegov liberalni, eurofilni diskurs postupno transformirao u autoritarni diskurs panarabizma, analizu njegova utjecaja na politički ustroj i odnose u regiji, kao i analizu razloga zbog kojih je ideja arapskog ujedinjenja prestala funkcionirati kao iole značajniji orijentir individualnog i kolektivnog djelovanja. Na kraju se razmatra njegova politička ostavština. Arapski nacionalizam nestao je s bliskoistočne političke scene, ali je iza sebe ostavio autokratske režime odlučne da se po svaku cijenu održe na vlasti. Ti represivni režimi, u stalnom »ratu« sa svojim građanima i s hegemonijskim pretenzijama prema susjednim državama, politička su ostavština arapskog nacionalizma na kojoj počiva veliki dio odgovornosti za nasilje koje je pratilo slom Arapskog proljeća i posljedičnu moru bliskoistočne stvarnosti.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Politologija, Sociologija
Citiraj ovu publikaciju:
Časopis indeksira:
- Scopus