Naslov
Glukozinolatni profil u biljkama Diplotaxis tenuifolia (L.) DC. i Matthiola incana (L.) R. Br. te njihova razgradnja potpomognuta mikrovalovima
(Glucosinolate profile of Diplotaxis tenuifolia (L.) DC. and Matthiola incana (L.) R. Br. and their microwave-assisted degradation)

Autori
Silić, Ana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Kemijsko-tehnološki fakultet

Mjesto
Split

Datum
12.10

Godina
2018

Stranica
82

Mentor
Blažević, Ivica

Neposredni voditelj
Đulović, Azra

Ključne riječi
glukozinolati, desulfoglukozinolati ; Diplotaxis tenuifolia (L.) DC., uskolisni dvoredac ; Matthiola incana (L.) R.Br., sivkasta ljubičina ; GC-MS, HPLC-UV, LC-MS/MS
(glucosinolates, desulphoglucosinolates, Diplotaxis tenuifolia (L.) DC., Matthiola incana (L.) R.Br., GC-MS, HPLC-UV, LC-MS/MS)

Sažetak
Glukozinolati, β-tioglukozidni-N-hidroksisulfati s varijabilnim bočnim lancem su sekundarni metaboliti koji se sintetiziraju iz aminokiselina. Pronađeni su u 16 porodica reda Capparales. Ovim spojevima posebno obiluju biljke porodice Brassicaceae kojoj pripada većina biljaka iz svakodnevne prehrane kao što su brokula, kupus, cvjetača, repa, rotkvica i druge. Ovi spojevi su kemijski stabilni i biološki neaktivni. Oštećenjem tkiva dolazi do kontakta između enzima mirozinaze i glukozinolata što vodi ka njihovoj hidrolizi čime nastaje niz različitih biološki aktivnih razgradnih produkata. U ovom diplomskom radu istražene su dvije biljne vrste uskolisni dvoredac (Diplotaxis tenuifolia (L.) DC.) i sivkasta ljubičina (Matthiola incana (L.) R.Br.). Cilj rada bio je istražiti glukozinolatni profil u različitim dijelovima biljaka D. tenuifolia i M. incana. Glukozinolati su identificirani GC-MS analizom njihovih razgradnih produkata te HPLC-DAD-MS/MS analizom desulfatiziranih glukozinolata. Isti su kvantificirani u različitim dijelovima biljaka prema službenoj ISO 9167-1 metodi koja se zasniva na HPLC analizi desulfoglukozinolata. U svim biljnim dijelovima D. tenuifolia (sjeme, list, stabljika, cvijet) identificirana su dva glukozinolata glukoerucin (5, 62-15, 85 μmol/g) i glukorafanin (0, 63-2, 83μmol/g). U svim biljnim dijelovima M. incana (komuška, list, stabljika, cvijet) su identificirani glukorafenin (1, 53-21, 03 μmol/g) i glukorafanin (tr-0, 08 μmol/g), dok je u cvijetu potvrđen i indolni glukozinolat glukobrasicin (0, 39 μmol/g). U ovom radu istražena je i termička razgradnja glukozinolata biljke D. tenuifolia korištenjem različitih metoda izolacije: hidrodestilacijom u modificiranoj aparaturi po Clevengeru (100 °C, 150 min), te destilacijom i ekstrakcijom potpomognutom mikrovalovima (500 W, 98 °C, 35 min). Hlapljivi spojevi analizirani GC-MS-om ukazuju da se glavni glukozinolat glukoerucin razlaže različito, tj. 4-(metilsulfanil)butil-izotiocijanat je bio glavni produkt dobiven hidrodestilacijom, dok je 5-(metilsulfanil)pentanonitril bio dominanatan razgradni produkt dobiven izolacijom potpomognutom mikrovalovima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kemija

POVEZANOST RADA