Naslov
Obilježja djece liječene zbog dijabetičke ketoacidoze u Zavodu za intenzivnu pedijatriju KBC Split 2013. – 2017.
(Characteristics of children treated for diabetic ketoacidosis in Pediatric intensive care unit Split 2013. – 2017.)

Autori
Markić, Joško ; Burčul, Ivana ; Polić, Branka ; Kovačević, Tanja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Paediatria Croatica / - , 2018, 190-190

Skup
13. Kongres Hrvatskog pedijatrijskog društva

Mjesto i datum
Šibenik, Hrvatska, 11.10.2018. - 14.10.2018

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
dijabetes tip 1 ; dijabetička ketoacidoza ; kliničke i epidemiološke karakteristike ; moždani edem
(type 1 diabetes ; diabetic ketoacidosis ; clinical and epidemiological characteristics ; cerebral edema)

Sažetak
Uvod: Dijabetička ketoacidoza (DKA) je jedan od vodećih uzroka mortaliteta i morbiditeta djece oboljele od dijabetes melitusa tip 1 (DM1). Simptomi najčešće nastaju brzo. S obzirom na pH venske krvi i koncentraciju bikarbonata u serumu, DKA se dijeli na blagu, umjerenu i tešku. Najteža komplikacija DKA je razvoj moždanog edema. Stoga je važno tijekom liječenja neurološki i kardiorespiratorno pratiti bolesnika jer je bolji ishod liječenja ako se rano prepoznaju simptomi moždanog edema. Cilj: Prikazati klinička i laboratorijska obilježja djece koja su zbog DKA zahtjevala intenzivno liječenje. Metode i ispitanici: U istraživanje su uključeni ispitanici mlađi od 18 godina koji su liječeni u Zavodu za intenzivnu pedijatriju Klinike za dječje bolesti KBC Split u razdoblju od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2017. Retrospektivno je analizirana medicinska dokumentacija, a ispitanici su podijeljeni u skupinu novo (NDM1) i ranije (RDM1) dijagnosticiranih bolesnika. Rezultati: U istraživanje je uključeno 43 djece, 11 (25, 6%) RDM1 i 32 (74, 4%) NDM1 ispitanika. Prosječna dob RDM1 je bila 13, 6±2, 6 godina, a NDM1 7, 7±4, 1 godina (p<0.001). Pri prijemu je 90, 7% svih ispitanika bilo klinički procijenjeno kao dehidrirano. Od ostalih obilježja, RDM1 ispitanici su najčešće navodili povraćanje, a NDM1 polidipsiju. Od ukupnog broja liječenih, poremećaj svijesti pri prijemu je imalo 47% (20/43) ispitanika, od čega je većina (17/20) bila somnolentna, a bez svijesti je zaprimljeno jedno dijete. NDM1 djeca su učestalije imala poremećaj svijesti, no razlika nije statistički značajna. Učestalost moždanog edema je bila 4, 7% (2/43) te je jedno dijete preminulo. Oboje su pripadali NDM1 skupini. Rasprava i zaključak: Istraživanje je pokazalo da NDM1 ispitanici češće razviju kliničku sliku DKA koja zahtijeva intenzivno liječenje te su mlađe životne dobi. U RDM1 se DKA javlja češće u dobi puberteta. Određivanje statusa hidracije te postupna rehidracija i korekcija metaboličkog disbalansa su važni u liječenju DKA. Da bi klinička procijena dehidracije bila što manje subjektivna, za umjerenu DKA preporuča se procijena gubitka tekućine 5-7%, a za tešku 7- 10%. U našem istraživanju dvoje djece je razvilo moždani edem, što je više u odnosu na učestalost u svijetu (0, 5-1%) te potvrđuje potrebu intenzivnog nadzora pacijenata s DKA zbog ranijeg prepoznavanja simptoma. Međutim, obzirom na maleni uzorak ispitanika, naš rezultat ipak treba uzeti sa zadrškom. Kako bi učestalost djece s DKA bila što manja, važna je stalna edukacija i reedukacija oboljelih od dijabetesa te njihovih obitelji, kao i zdravstvenih radnika. Važno je i kontinuirano provođenje javnozdravstvenih programa s ciljem edukacije stanovništva kako bi rano prepoznali simptome i znakove DM1.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA