Naslov
Zapažanja Miroslava Krleže o Albertu Haleru
(Miroslav Krleža’s Observations on Albert Haler)

Autori
Balić, Davor

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
27. Dani Frane Petrića / 27th Days of Frane Petrić / Knorr, Lidija ; Selak, Marija ; Ćurko, Bruno ; Matijević, Mira - Zagreb : Hrvatsko filozofsko društvo, 2018, 136-140

Skup
27. dani Frane Petrića: Ljudska priroda - glavna tema; Hrvatska filozofija u interakciji i kontekstu - stalna tema

Mjesto i datum
Cres, Hrvatska, 23.09.2018. - 29.09.2018

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Miroslav Krleža ; Albert Haler

Sažetak
Opus hrvatskog polihistora Miroslava Krleže (1893.–1981.) sadrži i zapažanja o hrvatskom estetičaru, teoretičaru i povjesničaru književnosti Albertu Haleru (1883.–1945.?). Kada ih sagledamo iz kronološke i žanrovske perspektive, najranija od tih zapažanja nalaze se u pismu koje je Krleža napisao 14. travnja 1923. godine u Dubrovniku i poslao ga supruzi Beli, zatim slijede ona iz triju članaka otisnutih 1939. godine u časopisu "Pečat" (polemičko-programatski članak »Svrha ‘Pečata’ i o njojzi besjeda« i polemički tekstovi »Dijalektički antibarbarus« te »Rasulo pameti«), nakon čega slijede zapažanja iz dnevničkih zapisa od 5. kolovoza 1942. godine i, kao posljednja, ona iz marginalije koju je Krleža izdiktirao oko 1960. godine uz predloženi sadržaj natuknice »Kritika, književna. Hrvatska«, a koja je bila predviđena za "Enciklopediju Jugoslavije". Sadržaj pisma od 14. travnja 1923. godine svjedoči o Krležinu susretu s Halerom. Tom prilikom Krleža je zapisao da su mu u Dubrovniku društvo pravili i »neki dobri i otmeni dubrovački literati«, a potom dodao da je jedan od njih bio i »prof. Haler«. Inače, da se Krleža tijekom svojih boravaka u Dubrovniku još barem jednom susreo s Halerom, može se doznati iz teksta koji je 2009. godine objavio Nikola Ivanišin (1923.–2013.). Taj književni povjesničar i kritičar izvijestio je da je tijekom druge polovice tridesetih i početkom četrdesetih godina 20. stoljeća kao dubrovački gimnazijalac bio »zapaženi učenik Alberta Halera«, te da je »potkraj 30-tih godina« pozdravio Halera, koji je »Stradunom šetao s Miroslavom Krležom.« Pritom je vrlo izgledno da se taj susret Krleže i Halera nije zbio poslije 1938., jer je tijekom čitave 1939. godine njihov odnos bio obilježen prijeporima, pa i netrpeljivošću, što zorno potvrđuju iskazi koje su u nekoliko svojih članaka objavili jedan o drugome. Krleža je u svoja tri članka koja je napisao i objavio 1939. godine u časopisu "Pečat", žestoko reagirao na prosudbe koje je Haler u člancima otisnutima tijekom druge polovice 1938. i tijekom prve polovice 1939. godine izložio o obilježjima njegove književnosti, posebice pjesništva, ali i o njegovu političkom usmjerenju. Primjerice, Haler je smatrao da se književnost u »ljevičarski raspoloženim mentalitetima« iskazuje u »groteskno iscerenom karikiranju«, pa je zato »teško zamisliti, na primjer, Krležu, da opisuje lastavice i slavuljevu pjesmu« (»Gabriele D’Annunzio«, 1938.), kao što je smatrao i to da »Krležina lirika nema umjetničke vrijednosti« (»Današnja književna shvaćanja«, 1938.), a onda i to da Krležine stihove obilježava »okrutni i surovi satanizam«, nakon čega je naglasio da Krležin opus karakteriziraju »negacija tradicije, negacija morala, negacija domovine, negacija religije« (»Je li Gundulić bio nihilista?«, 1939.), pri čemu je bio uvjeren da Krležino pjesništvo počiva na »histeričnim ispadima«, dodavši da su to ispadi »doktrinarca« koji je zatrovan »materijalističkim shvaćanjima stvarnosti«, koji je u svojim nazorima nekulturan i nečovječan i koji je predstavnik »fanatičkog doktrinarstva« (»Depoetizacija suvremenog života«, 1939.). Od triju Krležinih članaka iz 1939. godine u kojima se spominje Haler, najprije je napisan i objavljen »Svrha ‘Pečata’ i o njojzi besjeda«. Krleža je u njemu Halera prikazao kao jednog od zagovornika onih pisaca koji su, kako kaže, »negativne pojave« u hrvatskoj književnosti, pri čemu je mislio na pisce »desnice«, od kojih je imenovao književnika i publicista Kerubina Šegvića (1867.–1945.), kulturnog radnika Filipa Lukasa (1871.–1958.) te književnog kritičara Ljubomira Marakovića (1887.–1959.). Svojim opredjeljenjem Haler je, piše Krleža, ustrajno radio »na štetu takozvane lijeve knjige«, nastojeći dokazati da je »naša lijeva knjiga – kao pojava – laž i prijevara i gnojna rana«, dok je istodobno prešućivao »čitave tovare ideoloških brvana u svojim pogledima«. Sljedeći Krležin tekst iz 1939. godine koji sadrži zapise o Haleru i njegovim stavovima, bio je »Dijalektički antibarbarus«. Krleža je u njemu iskazao upućenost u sadržaj Halerova članka »Depoetizacija suvremenog života«. Haler je, priopćava Krleža, napisao »studiju o depoetizaciji umjetnosti koju po tom boguugodnom književnom idealisti sistematski sprovodimo kao pravi sotone u ljudskoj spodobi«. Treći Krležin članak iz 1939. godine koji obuhvaća i zapise o Haleru, bio je »Rasulo pameti«. U tom članku Krleža je Halerov, kako ga određuje, »pamflet o depoetizaciji umjetnosti« ocijenio kao tekst u kojem se »pljuje po onim rijetkim i osamljenim pojedincima, koji u sveopćem našem rasulu pojmova stoje na braniku zapadnoevropskih i slobodarskih načela«. Potom je dodao da Albert Haler i publicist te prevodilac Stjepan Markuš (1899.–1973.) spadaju među one pisce koji po njemu »pucaju« iz, kako kaže, »najtežih topova«, a koji su bili uvjereni da je »prava« književnost, primjerice Goetheova, »na njihovoj strani«, što je Krležu ponukalo na to da zapiše sljedeće: »Jer, tako mi Petrarke, ako budem te škribente jednoga dana razgoetheizirao, što će ostati od tog našeg germanističkog, pokrštenog (croceiziranog) halerovskog i markuševačkog zelja? Ni Croce-a ni marke ni halera!« Krleža je Halera spomenuo i u dnevničkim zapisima od 5. kolovoza 1942. godine. Toga dana prisjetio se, kako je naziva, »pamfletske rabote« koja je protiv njega poduzimana tridesetih godina, i to počevši od književnika Novaka Šimića (1906.– 1980.), pa od "Hrvatskog dnevnika", sve »do Halera et comp.« Bilo je to razdoblje tijekom kojega ga je, konstatira Krleža, »pratio poklič – pollice verso, ubij ga, neka crkne pseto«. Posljednje od svojih zapažanja o Haleru Krleža je izrekao oko 1960. godine kao glavni redaktor "Enciklopedije Jugoslavije". To je učinio u marginaliji koja se odnosila na predloženi sadržaj natuknice »Kritika, književna. Hrvatska«, koju je napisao povjesničar književnosti Ivo Frangeš (1920.–2003.). Krleža je Frangešu sugerirao da natuknicu nadopuni podacima o Haleru, jer u njoj »pojavu A. Hallera jedva smo tangirali.« Potom je dodao da su u predloženu sadržaju natuknice »Hallerovi Croceovi pogledi na našu literaturu ostali apstraktni«, nakon čega je zaključio da se »takvim mjerilom jednostranim ne mogu procjenjivati naše književne vrijednosti ili nevrijednosti.«

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

Napomena
The opus of the Croatian polyhistor Miroslav Krleža (1893–1981) contains observations on the Croatian aesthetician, literary theoretician and historian Albert Haler (1883–1945?). When reviewed from a chronological and genre perspective, the letter written by Krleža on 14 April 1923 in Dubrovnik, which he mailed to his wife Bela, contains the earliest of the observations. Those are followed by observations in three articles published in 1939 in the journal "Pečat" (a polemical and programmatical article “The Purpose of ‘Pečat’ and Discussion about It”, polemical texts “Dialectic Antibarbarus”, and “The Ruin of Reason”). Observations from the diary records from 5 August 1942 follow, with the addition of the last observation, from the marginalia dictated by Krleža around 1960, alongside the suggested content of the entry “Croatian Literary Critique”, which was meant to be published in the "Encyclopedia of Yugoslavia". The content of the letter from 14 April 1923 reveals that Krleža had an encounter with Haler. On that occasion Krleža recorded that he enjoyed the company of “some cordial and classy literates from Dubrovnik” and added that one of them was “Prof. Haler”. Besides, during his stays in Dubrovnik Krleža encountered Haler at least one more time, which is evident from the text published in 2009 by Nikola Ivanišin (1923–2013). That literary historian and critic reported that during the second half of the 1930s and the beginning of 1940s, as a grammar school student from Dubrovnik, he was “a prominent student of Albert Haler” and that “toward the end of the 1930s” he greeted Haler, who “was walking down Stradun with Miroslav Krleža”. However, it is very likely that the encounter between Krleža and Haler had not happened after 1938, since their relationship during 1939 was marked by disputes, even by intolerance, which is vividly proven by the records they published about each other in several articles. In three of his articles written and published in 1939 in the journal "Pečat", Krleža had intense reactions to the assessments of the characteristics of his literature, especially poetry, as well as his political tendency, which were made by Haler in articles published during the second half of 1938 and the first half of 1939. To exemplify, Haler believed that in “leftist mentalities” literature was expressed as a “grotesque sneering travesty”, so it makes it “difficult to imagine, for instance, Krleža describing swallows and a nightingale’s song” (“Gabriele D’Annunzio”, 1938), adding that “Krleža’s lyric does not contain artistic value” (“Today’s Literary Notions”, 1938). Furthermore, Haler believed that Krleža’s verses are marked by “cruel and savage Satanism” and later emphasized that Krleža’s opus is characterized by “negation of tradition, negation of moral, negation of homeland, negation of religion” (“Was Gundulić a Nihilist?”, 1939). Haler was also convinced that Krleža’s poetry is based on “hysterical outbursts”, adding that those are the outbursts of a “doctrinaire” who had been infected by “materialistic comprehension of reality”, who was primitive and inhumane in his views, and a representative of “fanatical doctrinairism” (“Depoetization of Contemporary Life”, 1939). Among the three articles published by Krleža in 1939 that mention Haler, “The Purpose of ‘Pečat’ and Discussion about It” was the first one written and published. In that article Krleža portrayed Haler as one of the advocates of writers who are, as he says, “negative phenomena” in Croatian literature, whereat referring to “right-wing” writers, among whom he named the literate and publicist Kerubin Šegvić (1867–1945), the cultural worker Filip Lukas (1871–1958), and the literary critic Ljubomir Maraković (1887–1959). Influenced by his orientation, Haler, as Krleža writes, persistently causes “damage to the so-called left book”, striving to prove that “our left book – as a phenomenon – is a lie and deception and a festering wound”, while at the same time neglecting “whole piles of ideological beams in his views”. The next article published by Krleža in 1939 that contains the records on Haler and his views was “Dialectic Antibarbarus”. In that article, Krleža expresses his knowledge of the content of Haler’s article “Depoetization of Contemporary Life”. As Krleža reports, Haler wrote “a study on depoetization of art, which, according to that God-pleasing literary idealist, systematically implemented by us, as genuine incarnations of Satan in human form”. The third article published by Krleža in 1939, which also contains records on Haler, was “The Ruin of Reason”. In that article, Haler’s, as defined by Krleža, “pamphlet on depoetization of art” was labeled as a text that “spits on those rare and lonely individuals, who in the general ruin of concepts stand on the fence of West European and libertarian principles”. Moreover, he added that Albert Haler, alongside the publicist and translator Stjepan Markuš (1899–1973), belongs among those writers who, according to him, “shoot” out of “the heaviest cannons” and who were convinced that “true” literature, for instance Goethe’s, is “on their side”. This prompted Krleža to write down as follows: “Because, I swear on Petrarca, if I am to one day degoetheize those scribblers, what will remain of our Germanic baptized (Croceised) Halerian and Markušian cabbage? There will be no Croce nor mark nor haler left!” Krleža also mentioned Haler in the diary records from 5 August 1942. That day he recalled, as he names it, “a pamphlet labour” that was directed against him in the 1930s, starting with the literate Novak Šimić (1906–1980), then "The Croatian Journal", up to “Haler et comp.” That was the period during which, as Krleža states, he was “followed by a slogan – pollice verso, kill him, let the mutt die”. The last of his observations on Haler Krleža phrased around 1960, as the editor- in-chief of the "Encyclopedia of Yugoslavia". He incorporated those in the marginalia that referred to the suggested content of the entry “Croatian Literary Critique”, written by the literary historian Ivo Frangeš (1920–2003). Krleža advised Frangeš to complement the entry with data on Haler, since it “barely touched upon the phenomenon of A. Haller.” Afterwards, he added that “Haller’s Crocean views on our literature remained abstract” in the suggested entry, followed by the conclusion that “our literary values or nullities cannot be evaluated by such a unilateral criterion.”

POVEZANOST RADA