Pregled bibliografske jedinice broj: 957026
Dolazak korčulanskih kalafata na Murter i druge sjevernodalmatinske otoke u 18. stoljeću
Dolazak korčulanskih kalafata na Murter i druge sjevernodalmatinske otoke u 18. stoljeću // Murterski godišnjak, 15 (2018), 73-102 (nije recenziran, članak, stručni)
CROSBI ID: 957026 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Dolazak korčulanskih kalafata na Murter i druge sjevernodalmatinske otoke u 18. stoljeću
(ARRIVAL OF SHIPBUILDERS FROM KORČULA TO MURTER AND OTHER NORTHERN DALMATIAN ISLANDS IN THE 18TH CENTURY)
Autori
Juran, Kristijan
Izvornik
Murterski godišnjak (1845-6847) 15
(2018);
73-102
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni
Ključne riječi
Korčula, Betina, Tisno, Murter, brodogradnja, 18. stoljeće, obitelj Filipi, gajeta
(Korčula, Betina, Tisno, Murter, shipbuilding, Filipi family, gajeta)
Sažetak
Najučestaliji tip broda kojim su se od 15. do 17. stoljeća služili stanovnici Murtera i drugih šibenskih otoka bila je bracera. Dužina joj se kretala u rasponu od 16 do 24 stope (oko 5-8 m), a murterski su je otočani nabavljali uglavnom kod šibenskih kalafata. Jedan od njih, majstor Stjepan Biližnić, živio je tijekom prve polovice 17. stoljeća u Tisnom te je on prvi posvjedočeni brodograditelj s boravištem na otoku Murteru. Sredinom toga stoljeća majstorsku je titulu stekao i prvi domicilni kalafat – Tišnjanin Jure Tolić rečeni Mišev. Njegovi su sinovi također bili kalafati, no oni su kasnije svoj novi dom pronašli u Šibeniku. U to doba sežu i vijesti o doticajima murterskih otočana s korčulanskim kalafatima, koji su odraz kontinuirane gospodarske interakcije korčulanskoga i sjevernodalmatinskoga prostora u ranom novom vijeku. Istodobno brodogradnja u Šibeniku nazaduje, čemu uzroke valja barem dijelom tražiti u dramatičnim demografskim promjenama koje su zahvatile šibensko društvo u drugoj polovici 17. stoljeća. Oko 1730. godine otoci Murter i Dugi otok odnosno njihova naselja Tisno i Sali postala su životnim odredištima i profesionalnim utočištima nekolicini korčulanskih brodograditelja. Prvi su pristigli majstori iz obitelji Kapor (Tisno i Sali) i Milanković (Tisno), a za njima i Ivan Filippi, koji je u Tisno doselio 1735. godine. Neustaljena tišnjanska zajednica korčulanskih brodograditelja raspršila se ubrzo prema novim odredištima. Kapori su tako svoje škvere osnovali u Božavi na Dugom otoku te na Zlarinu, dok je 1760.-ih betinsku brodogradnju utemeljio Paško, sin Ivana Filippija.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest
