Naslov
Stoička etika vrline i Rousseauova koncepcija građanske religije
(Stoic Virtue Ethics and Rousseau’s Concept of Civil Religion)

Autori
Jakopec, Petar

Izvornik
Obnovljeni život : časopis za religioznu kulturu (0351-3947) 73 (2018), 1; 95-106

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni

Ključne riječi
rimski stoicizam, logos, vrlina, Seneka, Epiktet, Marko Aurelije, građanska religija, Jean–Jacques Rousseau
(Roman Stoicism, logos, virtue, Seneca, Epictetus, Marcus Aurelius, civil religion, Jean–Jacques Rousseau)

Sažetak
Stoicizam je, kao jedna od grčko–helenističkih škola, odigrao ključnu ulogu u povijesti filozofske misli, ali i u samom shvaćanjem etike. Stoičko se učenje, napose u razdoblju rimskog stoicizma (mladog stoicizma), usmjerilo na etička pitanja. Prema tome stoička etika kao zasebna filozofska disciplina stoicizma u biti je i nastala upravo u periodu mlade stoe u posljednjim stoljećima prije Krista te u prva dva stoljeća poslije Krista. Temelji stoičke etike počivaju u prevladavanju razuma nad strastima i emocijama. Za stoika etički je ideal postati i biti mudar, a konačni je cilj i smisao sljedbenika stoicizma ustrajati u duhu sveukupne filozofije stoicizma. Uzor za postizanje vrlina, odnosno životne harmonije s drugim ljudima stoici uviđaju u prirodi (kozmosu). U ovom radu nastoji se prikazati uloga i značenje etike u razdoblju mladog rimskog stoicizma. U samom promišljanju stoičkog etičkog učenja, žarište rada usmjereno je na ključne sastavnice stoičke etike, kao što su logos i vrlina. Osim toga, u radu su radi zornijeg razumije vanja stoičke etike predstavljeni i najvažniji mislioci razdoblja mladog rimskog stoicizma: Seneka, Epiktet i Marko Aurelije. Naposljetku u radu se kritičkom rekonstrukcijom vrednuje Rousseauovo razumijevanje građanske religije kao svojevrsni pandan stoičkoj građanskoj religiji i etici.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

POVEZANOST RADA