Pregled bibliografske jedinice broj: 953623
Teorijsko izvođenje digitalne umjetnosti: Umjetnost koja koristi sučelje računala kao medij i alat
Teorijsko izvođenje digitalne umjetnosti: Umjetnost koja koristi sučelje računala kao medij i alat, 2018., diplomski rad, diplomski, Filozofski fakultet, Rijeka
CROSBI ID: 953623 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Teorijsko izvođenje digitalne umjetnosti: Umjetnost
koja koristi sučelje računala kao medij i alat
(A theoretical Exposition of Digital Art: Art the
uses Computer Interfaces as Its medium and Tool)
Autori
Žarković, Ana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Fakultet
Filozofski fakultet
Mjesto
Rijeka
Datum
11.09
Godina
2018
Stranica
58
Mentor
Lah, Nataša
Ključne riječi
digitalna umjetnost, komputacijki procesi, scientifikacija umjetnosti, kompjutorske grafike, teorija informacija, informacijska estetika, Max Bense, internetska umjetnost, net.art, Lev Manovich, glitch umjetnost
(digital art, computational processes, scientification of art, computer graphics, information theory, information aesthetics , Max Bense, internet art, net.art, Lev Manovich, glitch art)
Sažetak
Diplomski rad pod nazivom Teorijsko izvođenje digitalne umjetnosti ; Umjetnost koja koristi sučelje računala kao medij i alat bavi se temom digitalne umjetnosti i njezinih teorijskih implikacija. Prije svega, rad predstavlja sistematičan i smislen prikaz praksi digitalne umjetnosti ; od ranih kompjuterskih grafika i računalne kulture takozvanog pred-digitalnog doba, internetske umjetnosti s naglaskom na prakse rane internetske umjetosti, odnosno net.art umjetničkog pokreta koji se počinje razvijati 1990.-ih godina, te suvremenih ostvarenja digitalne umjetnosti u kontekstu žanra glitch umjetnosti. Sve ove umjetničke prakse koriste računalno sučelje (posebice zaslon kompjutora) kao svoj medij i alat, a koji postaje fokus pažnje za kreativno i dekonstrukcijsko izražavanje. Kroz ovaj pregled provlače se i misaone ideje koje stoje u pozadini digitalnog izražavanja i komputacijskih procesa, od teorije informacija i informacijske estetike do suvremenijih teorijskih okvira shvaćanja digitalne umjetnosti poput onoga uglednoga teoretičara medija Leva Manovicha (1960.), a koji pruža najplauzibilniji teorijski okvir i metodologiju za proučavanje digitalne umjetnosti.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest umjetnosti
